REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5518/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Ante Pekušića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. predlagatelja VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bradvica, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Bradvica, Marić, Wahl, Cesarec d.o.o., Zagreb, Miramarska 24 i 2. predlagatelja BAHOVEC d.o.o., Vrboska (Općina Jelsa), Vrboska 5, kojeg zastupa punomoćnik Damir Linta, odvjetnik u Zagrebu, Veslačka 15 b, protiv protustranke INTESA SANPAOLO HOLDING INTERNATIONAL S.A. Veliko Vojvodstvo Luksemburg, 28 Boulevard de Kockelscheuer, L-1821 Luksemburg, OIB: 26181849739, kojeg zastupa punomoćnik Boris Šavorić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ilica 1/1, radi sudskog utvrđenja primjerenosti otpremnine manjinskim dioničarima, odlučujući o prijedlogu protustranke za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2130/2025-3 od 25. lipnja 2025. ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj Pž-2130/2025-6 od 24. rujna 2025., kojim je preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-111/2022 od 28. travnja 2025., u sjednici održanoj 20. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog protustranke za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog protustranke za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.

III. Odbija se zahtjev predlagatelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Protustranka je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2130/2025-3 od 25. lipnja 2025. ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj Pž-2130/2025-6 od 24. rujna 2025. kojim je preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1- 111/2022 od 28. travnja 2025.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja dva pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž 3276/2017 od 30. lipnja 2017., rješenje Pž 4073/2024-8 od 30. prosinca 2024. i dr. uz tvrdnju da je shvaćanje drugostupanjske presude suprotno shvaćanju u navedenim rješenjima.

1.2. Ujedno podnosi prijedlog i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz tvrdnju da je zbog naročito bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava protustranci povrijeđeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav).

2. Predlaže dopustiti podnošenje revizije.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlagatelji se protive navodima prijedloga te predlažu da se prijedlog kao neosnovan odbije odnosno odbaci. Potražuju trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. Ovo stoga što u odnosu na prvo postavljeno pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u drugim slučajevima. Odgovor na pravno pitanje naime ovisi o specifičnim okolnostima svakog pojedinog (konkretnog) slučaja.

4.2. Drugim postavljenim pitanjem predlagatelj ukazuje na eventualnu pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenog pred nižestupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu odredbe čl. 382. ZPP, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.3. Tvrdnje protustranke kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenog pitanja se u potpunosti svode na preispitivanje vlastitih, ranijih, žalbenih navoda. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nedvojbeno upućuje na to da protustranka nije obrazložila zašto bi postavljena pitanja bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a posebice razloge zbog kojih bi odluka o postavljenom pravnom pitanju bila važna za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja te navoda iznijetih u prijedlog proizlazi da protustranka prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljna odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.

4.4. Pogrešno je i shvaćanje protustranke da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili da bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od predmeta na koje se poziva protustranka, odluke o tužbenom zahtjevu obrazložene su specifičnim činjeničnim okolnostima, s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, odluka o sporu prvom postavljenom pitanju ovisi o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenom pitanju niti je pozivanjem na navedene odluke protustranka opravdala značaj važnosti postavljenih pitanja.

5. S obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja, pa je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.

6. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da protustranka nije učinila vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljeno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

6.1. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da protustranka u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskim rješenjem. Naime, činjenica da protustranka nije uspjela u predmetnom sporu, ne znači da su joj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuje dokaze od protustranke ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.

6.2. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, valja istaći da čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava sadrži samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučajevima da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

7. Ovaj sud smatra da j e u postupku pred nižestupanjskim sudovima protustranci bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima predlagatelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U rješenjima nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode protustranke. Ta rješenja su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da protustranka nije imala pravično i pošteno suđenje.

8. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.

9. Ujedno je odbijen zahtjev protustranaka za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer se radi o trošku koji nije nužan za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP).

Zagreb, 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil