REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-3880/2020-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Čavić, odvjetnik u OD Čavić&partneri d.o.o., Ulica grada Vukovara 269d, protiv tuženika, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 20. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Tužba se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška kao neosnovan.
III. Ročište za objavu presude zakazano za 23. siječnja 2026. neće se održati.
Obrazloženje
1. U tužbi od 31. srpnja 2020. tužitelj navodi da je zaključkom suda od 13. srpnja 2020. u ovosudnom predmetu Ovr-198/2020 upućen kao ovršenik pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u roku od 15 dana od dostave zaključka. Navodi kako je ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-198/2020 od 12. svibnja 2020. određena ovrha pljenidbom novčanih sredstava tužitelja za iznos od 4.786,86 eura (36.066,687 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama i namirenja troška ovršnog postupka, te da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava odnosno da je ista isprava ukinuta prije nastupa pravomoćnosti iste. Obrazlaže kako je tuženik podneskom od 27. rujna 2010. povukao prijedlog za ovrhu pod poslovnim brojem Ovrpl-6186/09, te je sud 25. studenog 2010. donio rješenje kojim se obustavlja predmetna ovrha i ukidaju sve provedene radnje zbog čega rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-6186/09 nije moglo postati pravomoćno i ovršno 30. rujna 2010.. Također, zbog navedenog tuženik na temelju navedenog rješenja nije bio ovlašten tražiti donošenje novog rješenja o ovrsi budući isto u vrijeme podnošenja novog prijedloga za ovrhu nije egzistiralo. Nadalje, ističe kako rješenje o ovrsi ne predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona temeljem kojeg bi tuženik bio ovlašten tražiti donošenje rješenja o ovrsi, da isto rješenje ne sadrži platni nalog, već da isto predstavlja provedbeno rješenje kojim je određena je određena ovrha na plaći tužitelja, a radi podmirenja tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ovog suda poslovni broj Pn-9561/95 od 11. srpnja 2007.. Pozivajući se na čl. 233 Zakona o obveznim odnosima tužitelj ističe prigovor zastare te smatra kako u konkretnom slučaju nije došlo do prekida zastare u smislu čl. 242. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj predlaže da sud utvrdi da je nedopuštena ovrha koja se vodi pred ovim sudom poslovni broj Ovr-198/2020, ukinu sve provedene radnje te da se ovrha obustavlja, a tuženiku naloži da tužitelju isplati troškove parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-6186/09 od 21.6.2010., određena ovrha na plaći ovršenika, u ovom postupku tužitelja, kako bi se ovrhovoditelju, u ovom postupku tuženiku, namirio iznos od 36.066,67 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13.12.1994. godine do isplate. Navedeno rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno 30. rujna 2010. i od tada počinju teći rokovi zastare za namirenje tražbine koja je u njemu navedena. S obzirom da se ovrhovoditelj/tuženik na osnovu navedenog rješenja o ovrsi nije uspio naplatiti, unutar desetogodišnjeg roka podnio je novi prijedlog za ovrhu na temelju prethodnog rješenja o ovrsi kao ovršne isprave. Smatra kako iz navoda tužitelja nije jasno kada bi zastara tražbine počela teći, odnosno iz kojih razloga tuženik ne bi imao pravo za namirenje svoje tražbine u roku od 10 godina, odnosno zašto u tom roku ako je ostao nenamiren, ne bi imao pravo pokrenuti novu ovrhu, posebno ako tužitelj ima imovinu iz koje se tuženik može namiriti. Osporava navode tužitelja da bi jedino rješenja o ovrsi koja su doneseno na temelju vjerodostojne isprave mogla biti ovršne isprave na temelju kojih bi se mogao pokrenuti novi ovršni postupak. Tuženik smatra kako povlačenje prijedloga za ovrhu nema utjecaja na rješenje o ovrsi koje je postalo pravomoćno. Jednom kada se donese rješenje o ovrsi koje je postalo pravomoćno, ovrhovoditelj ne može poništiti njegov učinak ex tunc povlačenjem prijedloga za njegovo donošenje.
3. Tužba nije dopuštena.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja je određena ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-198/2020 od 12. svibnja 2020. na novčanim sredstvima tužitelja.
5. Tužitelj je na pokretanje ove parnice upućen zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-198/20 od 13. srpnja 2020. iz razloga navedenog u članku 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. dalje OZ) i to u roku 15 dana od dostave zaključka. Uvidom u ovosudni spis Ovr- 198/20 utvrđeno je da je tužitelj predmetni zaključak zaprimio 14. srpnja 2020. što znači da je tužba podnesena 29. srpnja 2020. pravovremena.
6. Nadalje, uvidom u ovosudni spis koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-198/2020 utvrđeno je:
– da je tuženik (kao ovrhovoditelj) 9. siječnja 2020. protiv tužitelja (kao ovršenika) podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave, pravomoćnog rješenja o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovrpl-6186/09 od 21. lipnja 2010., a radi naplate tražbine u iznosu 36.066,67 kuna sa zateznim kamatama određivanjem ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika ovdje tužitelja;
– da je navedeni prijedlog za ovrhu ispravio podneskom od 11. ožujka 2020. te je sud 12. svibnja 2020. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-198/20 kojim je odredio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika ovdje tužitelja;
– protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik ovdje tužitelj je podnio žalbu 1. lipnja 2020.;
– povodom podnesene žalbe sud je zaključkom od 13. srpnja 2020., a radi žalbenog razloga iz čl. 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona uputio tuženika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom;
– odlučujući povodom žalbe ovršenika ovdje tuženika, a vezano za žalbene razloge izvan žalbenog razloga iz čl. 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona, Županijski sud u Dubrovniku je rješenjem poslovni broj Gž Ovr-309/2020 ukinuo rješenje o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-198/20 od 12. svibnja 2020., odbio prijedlog za ovrhu i ukinuo sve provedene radnje. Razlog ukidanja rješenja o ovrsi i odbijanja prijedloga za ovrhu sukladno obrazloženju Županijskog suda jest činjenica da je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-198/20 od 12. svibnja 2020. doneseno temeljem isprave koja nije ovršna isprava.
7. Po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu pravomoćno odbijanje prijedloga za ovrhu, tužitelj je izgubio pravni interes za vođenjem ovog postupka.
8. Pravni interes je procesna pretpostavka o čijem postojanju ovisi dopuštenost pokretanja i vođenje parnice te donošenje meritorne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. O postojanju pravnog interesa sud tijekom cijelog prvostupanjskog postupka pazi po službenoj dužnosti, a ako utvrdi da tužitelj nema pravni interes ili da ga je tijekom postupka izgubio, dužan je tužbu odbaciti (tako i VSRH Rev 1291/22 od 27. lipnja 2023.). Razrađujući procesnu pretpostavku pravnog interesa za traženjem deklaratorne zaštite, čl. 187. st. 1. ZPP-a propisuje da pravo na ovu zaštitu među ostalima ima osoba koju je sud uputio u parnicu. U kontekstu ostvarivanja pravne zaštite zaključak o upućivanju u parnicu garantira tužitelju da sud neće prima facie odbaciti tužbu zbog nedostatka pravnog interesa. Međutim, pravni interes tužitelj mora imati ne samo u trenutku podnošenja tužbe, već tijekom cijelog postupka sve do zaključenja glavne rasprave (tako i VSRH u svojoj odluci Revr 735/14 od 23. ožujka 2016.).
9. Parnični postupak koji se vodi povodom tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom je svojevrstan incidentalni postupak unutar ovršnog postupka, u kojem se raspravlja o činjenicama (koje u ovršnom postupku ne dokazuje javnim ili javno ovjerovljenim ispravama – čl. 55. st. 2. OZ-a) i pravnim pitanjima istaknutim u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a o kojima ovisi dopustivost ovrhe te sukladno čl. 55. st. 3. OZ-a tužitelj tužbu može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, odnosno drugim riječima, raspravljanje je ograničeno isključivo na razloge i činjenice navedene u žalbi odnosno tužbi u okviru razloga zbog kojeg je tužitelj zaključkom upućen u parnicu. Prema tome, smisao ovog postupka je dokazati žalbene razloge iz ovršnog postupka o činjenicama koje tužitelj ne dokazuje javnim ili javno ovjerovljenom ispravama (čl. 55. st. 2. OZ-a).
10. Tijekom ovog parničnog postupka tužitelj je ostvario pravnu zaštitu u ovršnom postupku jer je pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž Ovr-309/2020 od 23. ožujka 2023. rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-198/20 od 12. svibnja 2020. ukinuto, te je prijedlog za ovrhu odbijen i ukinute su sve radnje u postupku. Pravnu zaštitu tužitelj je ostvario u punom obujmu jer se tuženik nije ni djelomično naplatio u tom ovršnom postupku, slijedom čega nema potrebe da tužitelj u ovom postupku dokazuje svoje druge žalbene razloge (zbog kojih je upućen u ovu parnicu). Uspjeh tužitelja u ovoj parnici ne bi mu garantirao bolju pravnu situaciju, dapače njegova pozicija ostala bi nepromijenjena.
11. Kako je dakle, u konkretnom slučaju, tužitelj prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, prethodno izgubio pravni interes za vođenje ovog postupka, tužbu je, ne utvrđujući njenu osnovanost, temeljem odredbe čl. 187. st. 2. u svezi s čl. 288. st. 2. ZPP- a valjalo odbaciti i odlučiti kao u točki I. izreke.
12. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka je odbijen primjenom članka 155. stavak 1. ZPP-a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki II. izreke.
Zagreb, 20. siječnja 2026.
Sudac
Ana Ćosić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju uz po pun
2. Tuženiku
