Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-635/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog HŠ, zbog kaznenog djela protiv imovine – krađe – iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbe optuženog podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-414/2022-26 od 27. svibnja 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026., u nazočnosti optuženika HŠ,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog HŠ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi HŠ zbog kaznenog djela krađe iz članka iz članka 228. stavak 1. KZ/11 pa je na temelju odredbe članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

2. Na temelju odredbe članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu: ZKP) optuženiku je naloženo da isplati iznos od 1.513,04 Eura oštećenom trgovačkom društvu LUT graditeljstvo d.o.o., OIB 58827222738 na ime imovinskopravnog zahtjeva u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. ZKP optuženik je dužan naknaditi paušalni trošak kaznenog postupka u iznosu od 500,00 Eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, te trošak zastupanja branitelja po službenoj dužnosti, a visina tog troška biti će određena posebnim rješenjem.

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi HŠ, putem branitelja Andre Marijanovića, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe, a podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Predložio je da obrana bude obavještena o održavanju sjednice drugostupanjskog suda. Na sjednicu drugostupanjskog suda nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik niti branitelj optuženika, odvjetnik Andre Marijanović, dok je putem audio video uređaja sjednici prisustvovao optuženik koji se nalazi u Kaznionici u Lepoglavi. Optuženik je naveo da je tijekom postupka kao svjedok ispitan poslovođa oštećenog trgovačkog društva koji je iskazao da je zaposlio osobu bez dokumenata, a ispitana svjedokinja ČŠ je navela da nije sigurna da je on počinitelj ovog kaznenog djela, te da je optuženika vidjela na Facebooku, što ne odgovara istini jer on ne koristi navedenu društvenu mrežu. Naveo je da su sud i državni odvjetnik na raspravi nagovarali svjedoke da ga prepoznaju u sudnici, čemu je prigovorio njegov branitelj. Da nije ni tužitelj uvjeren u njegovu krivnju proizlazi iz okolnosti da je državni odvjetnik prvo predlagao izricanje kazne zatvora u trajanju tri godine, a kasnije je prijedlog sankcije bila kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, što ukazuje da niti državni odvjetnik nije siguran da je on počinio ovo kazneno djelo.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalba optuženog HŠ nije osnovana.

8. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. u vezi članka 10. stavak 2. točke 3. ZKP iz razloga što se pobijana presuda temelji na zapisniku o prepoznavanju koji je nezakoniti dokaz. Navedeno obrazlaže na način da je svjedokinja ČŠ koja je vršila prepoznavanje navela, kako je navedeno u zapisniku, da optuženika ne poznaje i nije s njim u srodstvu, te da je ista svjedokinja ispitana na raspravi iskazala da su njoj u policiji pokazali sliku i vidjela je da je to taj radnik čiju sliku su joj pokazali, a suprotno je navedeno u zapisniku o prepoznavanju gdje je navedeno da je svjedokinja izjavila da joj od strane policijskih službenika nisu pokazane fotografije. Smatra da činjenica da svjedokinja prije dokazne radnje prepoznavanja daje izjavu na zapisnik kako joj okrivljenik nije u srodstvu i da joj nije poznat implicira da su joj u policiji prije prepoznavanja pokazali slike, odnosno otkrili podatke osumnjičenika jer ona ne bi inače mogla znati da s njim nije u srodstvu i da ga ne poznaje ako ne zna o kome se radi, pri čemu je svjedokinja na raspravi iskazala da joj je policija pokazala sliku okrivljenika prije prepoznavanja. Smatra da su navedene radnje policijskih službenika u vidu pokazivanja fotografije osumnjičenika prije prepoznavanja i otkrivanje identiteta osumnjičenika svjedokinji, protivne članku 301. ZKP, zbog čega je dokazna radnja prepoznavanja nezakoniti dokaz na kojem nije moguće temeljiti presudu.

9. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je zapisnik o prepoznavanju nezakoniti dokaz. Naime, prvostupanjski je sud pravilno odbio i valjano obrazložio zašto je odbio prijedlog optuženika za izdvajanjem iz spisa tog dokaza kao nezakonitog. U odnosu na tvrdnju žalbe da su policijski službenici otkrili identitet osumnjičenika svjedokinji ČŠ iz razloga što u zapisniku stoji tvrdnja svjedokinje da joj okrivljenik nije u srodstvu i da joj nije poznat, ističe se optuženiku da je svjedokinja osoba koja je vršila prepoznavanje osobe koju je na dan inkriminiranog događaja vidjela i koji je od nje tražio ključ od kata njene kuće, iz kojeg razloga ona zna da upravo s tom osobom, koju bi trebala prepoznati, nije u srodstvu i nije joj poznat. Stoga žalbene tvrdnje optuženika da navedena izjava svjedokinje u zapisniku implicira da su joj policijski službenici prije prepoznavanja pokazali slike odnosno otkrili podatke osumnjičenika, nije osnovana.

10. U odnosu na žalbene tvrdnje o pokazivanju fotografija osumnjičenika svjedokinji prije prepoznavanja, svjedokinja ČŠ je o navedenoj okolnosti jasno i nedvosmisleno na raspravi ispitana kao svjedok te je izjavila da je sigurna da joj policijski službenici nisu pokazali fotografije na dan prepoznavanja, te dopušta mogućnost da su joj fotografije pokazane kada je bila prvi puta, od ukupno tri puta, u policiji, time da je tek u trećem navratu vršila prepoznavanje. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da pokazivanje fotografija svjedokinji tijekom kriminalističkog istraživanja ne utječe na zakonitost prepoznavanja, time da je pokazivanje fotografija tijekom provođenja izvida jedan od načina otkrivanja mogućeg počinitelja kaznenog djela, a navedena okolnost ne čini nezakonitom kasniju radnju prepoznavanja, te se ispravno pozvao na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske ( I Kž-534/02- 3 od 27. lipnja 2002., I Kž-510/14-5 od9. rujna 2014., I Kž-216/16-4 od 12. srpnja 2016.) i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske ( I Kž-380/2022-4 od 24. studenog 2022.). Obzirom da je dokazna radnja prepoznavanja provedena sukladno članku 301. KZP, te nisu ostvarene nepravilnosti tijekom provođenja te radnje na koje ukazuje optuženik, zapisnik o prepoznavanju je zakoniti dokaz na kojem je osnovano prvostupanjski sud utemeljio pobijanu presudu.

11. Nije u pravu optuženik da je bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP prvostupanjski sud ostvario kada je na raspravi održanoj 2. travnja 2025. prilikom ispitivanja svjedoka ČŠ i NŠ provodio dokaznu radnju prepoznavanja, jer je sutkinja od optuženika, koji je bio vezan lisicama i okružen dvojicom pravosudnih policajaca tražila da ustane i bolje pogleda svjedoke, čemu je obrana prigovorila, te smatra da je navedeno postupanje suda utjecalo na donošenje zakonite i pravične odluke.

12. Uvidom u raspravni zapisnik od 2. travnja 2025. utvrđeno je da su na raspravi ispitani svjedoci ČŠ i NŠ, između ostalog i na okolnost identiteta počinitelja kaznenog djela, pa je tako svjedokinja ČŠ iskazala da je optuženik koji sjedi u sudnici radnik „kuhar“ time da je on sada nešto jači nego u vrijeme događaja, a svjedok NŠ je na upit suda je li u sudnici prisutan optuženik ona osoba koju je vozio na gradilište odgovorio da je to on i da se njemu predstavio kao HŠ. Opis postupanja prvostupanjskog suda koji optuženik opisuje u žalbi i tijekom usmenog izlaganja na sjednici drugostupanjskog suda, ne proizlazi iz zapisnika o raspravi, a okolnost da su svjedoci iskazali da je prisutni optuženik u sudnici osoba o kojoj su iskazivali u svom ranijem dijelu iskaza, ne predstavlja dokaznu radnju prepoznavanja već utvrđivanje relevantnih činjenica ispitivanjem svjedoka, čime nije ostvarena navedena postupovna povreda na koju neosnovano ukazuje optuženik.

13. Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da osim prepoznavanja optuženika nema drugih dokaza da bi optuženik bio počinitelj predmetnog kaznenog djela, jer svjedok H (pravilno prezime svjedoka je NŠ) navodi da nikada prije i poslije nije vidio tu osobu koju je odvezao na gradilište kod gospođe ČŠ i da mu ta osoba koja mu se predstavila imenom HŠ nikada nije pokazala bilo kakvu ispravu, a svjedokinja ČŠ je između ostalog izjavila da ne zna kako je njen suprug jutros izgledao kada je išao na posao, pa smatra da se cijela njena priča oko prepoznavanja svodi na nezakonito i sugestivno prepoznavanje. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda kako je provedenim dokazima izvan stupnja razumne sumnje utvrđeno da je optuženik osoba koju je oštećeno trgovačko društvo zaposlilo „ na crno“ i koja je od svjedokinje ČŠ uzela ključ kako bi posudila alat.

14. Suprotno iznesenim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud temeljito analizirao i ocijenio svaki provedeni dokaz, potom ih doveo u međusobnu vezu i u odnos sa obranom optuženika, nakon čega je, na temelju utvrđenih odlučnih činjenica, ispravno zaključio da je upravo optuženik počinitelj ovog kaznenog djela i osoba koja je od svjedokinje ČŠ zatražio ključ od kata kuće, te potom, zajedno sa NN muškom osobom, sa kata kuće otuđio navedene alate u vlasništvu trgovačkog društva Lut graditeljstvo d.o.o. ukupne vrijednosti 1.513,04 Eura. Optuženik osporavajući utvrđeno činjenično stanje, ukazuje samo na dijelove iskaza svjedoka ČŠ i NŠ, izvlačeći te dijelove iz cjelokupnog konteksta njihovih iskaza, potpuno zanemarujući one dijelove koji izravno terete optuženika. Stoga je prvostupanjski sud pravilno prihvaćajući njihove iskaze kao vjerodostojne, te uzimajući u obzir da je svjedokinja ČŠ putem dokazne radnje prepoznavanja prepoznala optuženika kao osobu koja je radila u njezinoj kući zajedno s drugim majstorima i koja je s nepoznatim muškarcem na dan inkriminiranog događaja došla uzeti alat, zaključio da je upravo optuženik počinio navedeno kazneno djelo sa još jednom NN muškom osobom, pri čemu nije od utjecaja okolnost što nitko iz društva oštećenika nije vidio njegove identifikacijske dokumente i što ne postoji nikakav pisani trag o njegovom radu u društvu Lut gradnja d.o.o., jer su učestalo na građevinskim radovima zaposlene osobe bez prijave poslodavca, na kraće vrijeme, kao u konkretnom slučaju. Zbog navedenog, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je izvan svake sumnje optuženik s NN muškom osobom otuđio navedeni alat, radi čega ga je pravilno proglasio krivim i osudio po zakonu zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 osnovano zaključivši da je optuženik u svom postupanju ostvario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja tog kaznenog djela.

15. Pobijajući odluku o kazni optuženik smatra da je pobijanom presudom prestrogo kažnjen, navodeći da se radi o jednom kaznenom djelu koje po svom načinu počinjenja ničim ne odstupa od osnovnog oblika djela, pa bez obzira na njegovu dosadašnju osuđivanost izrečena kazna je previsoko odmjerena. Ističe da je prvostupanjski sud propustio cijeniti okolnost da optuženik zbog istih kaznenih djela već izvršava dugogodišnju kaznu zatvora u kaznionici u Lepoglavi, pa je „pitanje“ kakva bi se to specijalna i generalna prevencija ostvarila sa ovom novom kaznom. Navedena kazna na optuženika neće utjecati, osim što ga može dodatno demotivirati od svake nade u budući bolji i uredan život.

16. Protivno navedenim žalbenim prigovorima optuženika, prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za optuženika (olakotne i otegotne okolnosti) pa mu je kao otegotno cijenio da je ranije višestruko kazneno osuđivan u 22 navrata, pored ostalog i zbog kaznenih djela krađa i teških krađa, ispravno zaključivši da je optuženik specijalni povratnik i da činjenje kaznih djela krađe, putem kojih pribavlja materijalnu korist, predstavlja obrazac u njegovom ponašanju, dok olakotnih okolnosti na strani optuženika nije utvrdio.

17. Ovaj drugostupanjski sud, uz navedeno, ukazuje žalitelju kako iz izvatka kaznene evidencije proizlazi da je osim za kaznena djela krađe i teške krađe u razdoblju od 2002. do 2023. višestruko kazneno osuđivan i zbog kaznenih djela razbojništva, razbojničke krađe i prijevare, što ukazuje da je on osoba sklona činjenju kaznenih djela protiv imovine kojima, s obzirom je nezaposlen, evidentno ostvaruje sredstva za život, pa se blažom kaznom od izrečene, sasvim sigurno ne bi utjecalo na optuženika da ne čini nova kaznena djela protiv imovine, već bi mu se poslala pogrešna poruka da nastavi sa svojim protupravnim ponašanjem.

18. Cijeneći ispravno utvrđene otegotne okolnosti, te im dajući primjereni značaj, uz odsustvo olakotnih, prvostupanjski sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, pravilno ocijenivši da će se izrečenom kaznom zatvora, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te ispuniti opća i posebna prevencija.

19. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 482. ZKP, odbiti žalbu optuženika i potvrditi pobijanu presudu.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević