Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-8/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZK, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje - iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., i 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi optuženika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Sisku broj: K-492/2025 od 27. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog ZK kao neosnovne te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi ZK zbog dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11, činjenično opisana izrekom te presude, pa mu je za svako kazneno djelo na temelju odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, te je na temelju odredbe članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 14. lipnja 2025. pa nadalje.

3. Na temelju odredbe članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

4. Na temelju odredbe članka 73. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtava NK i MK kojima se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara u trajanju od 1 (jedne) godine po izdržavanju izrečene kazne zatvora.

5. Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu: ZKP) optuženi je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

6. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno i putem braniteljice Ane Smolčić, odvjetnice u Sisku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, a podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Spis je u smislu odredbe članka 474. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

9. Žalbe optuženika nisu osnovane.

10. Osobnu žalbu optuženika kojom osporava utvrđeno činjenično stanje i žalbu braniteljice optuženika Ane Smolčić, ovaj drugostupanjski sud će razmatrati kao jedinstvenu žalbu optuženika s obzirom na njihovu sadržajnu povezanost.

11. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP. Obrazlažući navedenu žalbenu osnovu optuženik tvrdi da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te da su dani razlozi nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, međutim optuženik ne konkretizira koji to razlozi o odlučnim činjenicama nisu navedeni, niti ne ukazuje koji bi to razlozi bili nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni. S obzirom da optuženik samo parafrazira zakonsku odredbu članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, bez navođenja konkretnih razloga u čemu se sastoji navedena postupovna povreda, njegova žalba nije prihvaćena kao osnovana.

12. Optuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnost stanja navodeći da nije dokazano da bi počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Smatra da se prvostupanjska presuda temelji isključivo na iskazima oštećenih NK i MK, supruge i sina optuženika, te pristranih svjedoka koji su zainteresirani da optuženik bude osuđen i u zatvoru, dok nema niti jednog materijalnog dokaza koji bi ukazivao na njegovu krivnju. Ističe neujednačenost iskaza oštećenika i svjedoka o izgovorenim riječima prijetnje koje je navodno optuženik izrekao, a većina ih iskazuje da je optuženik tražio ključ o čemu je iskazivao u svojoj obrani koja je životna i logična. Smatra da oštećenici svoje neriješene imovinskopravne odnose s optuženikom nastoje riješiti prijavljivanjem optuženika policiji, te je jedini motiv pokretanja ovog postupka da se optuženika makne od njegove imovine i da mu se sve oduzme, na što ukazuju postupci između oštećene NK i optuženika radi utvrđenja bračne stečevine.

13. Suprotno iznesenim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljito analizirao i pravilno ocijenio svaki provedeni dokaz posebno, a potom je sve dokaze doveo u međusobnu vezu i u odnos s obranom optuženika, te je na temelju utvrđenih odlučnih činjenica pravilno zaključio da je dokazana krivnja optuženika za počinjena kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 na štetu bivše supruge NK i sina MK. Tako je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao vjerodostojne iskaze oštećenika NK i MK, te iskaze svjedoka očevidaca OK, BK i LK, s obzirom da su njihovi iskazi jasni, detaljni, logični i međusobno u bitnome suglasni, te na temelju njihovih iskaza utvrdio da je optuženik inkriminiranog dana pred obiteljskom kućom izrekao riječi prijetnje upućene bivšoj supruzi NK i sinu ŽK navedene u izreci pobijane presude. Navedene riječi je pravilno prvostupanjski sud ocijenio kao ozbiljnu prijetnju kakvim zlom u cilju da ustraši i uznemiri oštećenike kojima je prijetio da moraju izaći iz kuće, da ih ne želi u kući, te da će vidjeti što će im se desiti ako tako ne učine, pri čemu je glasno vikao i lupao šakom i štapom po vratima i prozoru, koji se nalazi u blizini vrata. Suprotno tvrdnjama žalbe u iskazima oštećenika i svjedoka nema neujednačenosti u odnosu na izgovorene prijetnje optuženika, a optuženik u žalbi ne navodi u čemu bi njihovi iskazi bili različiti ili proturječni. Nisu prihvaćene žalbene tvrdnje optuženika da oštećenici svoje neriješene imovinskopravne odnose s optuženikom nastoje riješiti prijavljivanjem optuženika policiji, jer se na taj način ne mogu riješiti imovinskopravni odnosi, već isključivo u zasebnim postupcima koji su prema podacima u spisu već u tijeku. Nisu prihvaćeni žalbeni prigovori optuženika da se presuda temelji na iskazima pristranih svjedoka koji su zainteresirani da optuženik bude osuđen i u zatvoru, jer optuženik ne daje konkretne, razumljive i opravdane razloge zbog kojih bi navedeni svjedoci bili zainteresirani da optuženik bude u zatvoru, neovisno o tome što se radi o članovima obitelji oštećene NK. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio obranu optuženika da su svjedoci pristrani zbog spora oštećene i optuženika oko imovine, jer navedeni svjedoci nisu stranke u imovinskopravnim sporovima koji se vode između optuženika i oštećene NK, pa time nisu niti izravno zainteresirani za ishod ovog kaznenog postupka.

14. Pravilno je prvostupanjski sud odbio i valjano obrazložio iz kojih razloga nije prihvatio dokazni prijedlog obrane pribavom snimke nadzornih kamera nekretnine u kojoj žive oštećenici, s obzirom je sam optuženik naveo da te kamere bilježe samo videozapis bez zvučnog snimanja te da mu je sin MK rekao da kamere ne pohranjuju audiozapis, pa imajući u vidu navedeno osnovano je prvostupanjski sud zaključio da se pribavom navedene snimke ne bi mogle utvrditi činjenice bitne za odluku, odnosno koje je riječi izgovorio optuženik tempore criminis.

15. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju podataka zapisnika o ispitivanju alkohola u organizmu optuženika utvrdio da je optuženik u vrijeme događaja bio pod utjecajem alkohola od 1,34 g/kg, jer je testiranje optuženika provedeno neposredno nakon uhićenja, pri čemu su žalbeni prigovori optuženika da je popio dvije pive nakon inkriminiranog događaja a prije uhićenja paušalni i proizvoljni, a nije vjerojatno da osoba koja konzumira dvije pive ima u organizmu ovoliko visoku koncentraciju alkohola.

16. Nije u pravu optuženik da su mu pobijanom presudom neosnovano izrečene sigurnosne mjere jer za izricanje istih nema zakonskih uvjeta, budući da on nije alkoholičar i da se cijeli postupak temelji na neistinama, te da je bio profesionalni vozač i nikada nije pio, nije ovisnik, te niti sada ne pije alkohol. Suprotno navedenim žalbenim navodima, osnovano je optuženiku, na temelju članka 73. KZ/11, izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtava NK i ŽK kako bi se otklonili uvjeti koji poticajno djeluju na počinjenje istih ili sličnih kaznenih djela i kako bi se zaštitile žrtve od eventualnih budućih protupravnih ponašanja optuženika. Jednako tako, osnovano je optuženiku, na temelju članka 69. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola s obzirom je psihijatrijskim vještačenjem optuženika utvrđeno da je isti ovisnik o alkoholu te je njegovo ponašanje tempore criminis bilo određeno utjecajem ovisnosti o alkoholu koja i u budućnosti predstavlja izraziti čimbenik rizika za počinjenje novih kaznenih djela. Stoga nije u pravu optuženik da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izricanje navedenih sigurnosnih mjera, jer da on nije alkoholičar i ne konzumira alkohol, budući je suprotno utvrđeno na temelju provedenog vještačenja koje je s pravom prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan dokaz.

17. Iako je optuženik podnio žalbu i zbog odluke o kazni, nije iznio razloge zbog kojih pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o kazni. Imajući u vidu da se žalio zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, drugostupanjski je sud pobijanu presudu ispitao i u dijelu odluke o kazni.

18. Prvostupanjski je sud ispravno cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za optuženika. Kao olakotno prvostupanjski sud je optuženiku cijenio da je kazneno neosuđivana i prekršajno nekažnjavana osoba, dok je otegotnim cijenio nekritičan stav prema svom protupravnom ponašanju, visok stupanj upornosti i verbalne agresije koju je pokazao kroz izgovorene riječi od kojih su oštećenici još uvijek u strahu od mogućeg ponavljanja kaznenih djela na njihovu štetu, te okolnost da se prema iskazima svjedoka i prema provedenom vještačenju optuženi učestalo dovodi u alkoholizirano stanje te je prema konzumiranju alkohola nekritičan.

19. S obzirom na pravilno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, prvostupanjski sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja optuženiku za svako kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora od po 6 (šest) mjeseci i potom ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Ovakvu kaznu smatra primjerenom i ovaj drugostupanjski sud, jer je ista adekvatna težini djela i osobi optuženika, te će se njome u cijelosti ispuniti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

20. Kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 467. stavak 1. ZKP, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je valjalo, na temelju odredbe članka 482. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević