Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4454/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej kao sutkinje izvjestiteljice i Suzane Radaković kao članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Slavenu Luštici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika 1. IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marinu Zekanoviću, odvjetniku u Zadru, 2, 2. Liberoa Baronija, iz Australije, Waterford Western 6152, 5 MF, 3. AF, iz [adresa], 4. ĐF, iz [adresa], Jurja Gagarina 239/47, zastupane po tuženici 1. IF, 5. LF, iz [adresa], 6. RF, iz [adresa], 7. ĆF, iz [adresa]. BF, iz [adresa], zastupan po privremenoj zastupnici Marini Skorić, odvjetnici u Zadru, svi tuženici osobno i kao nasljednici iza pok. UF pok. UF, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-465/2021-45 od 29. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-465/2021-45 od 29. rujna 2023.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je, pod točkom I. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva tužitelja na nekretninama pobliže opisanim u toj točki izreke te brisanje prava vlasništva tuženika i upis prava vlasništva tužitelja. Pod točkom II. izreke je tuženiku dosuđen parnični trošak.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi 1. tuženica i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlažu da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu, podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu osporavaju se žalbeni navodi tuženice te predlaže žalba 1. tuženice odbiti kao neosnovana uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju ističe 1. tuženica u žalbi.

6. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva na nekretninama za koje tužitelj tvrdi da ih je stekao temeljem nasljeđivanja iza svoje pok. majke ŠF, a ona nasljeđivanjem od svog oca pok. TF i diobom sa sunasljednicima, dok da je u zemljišnoj knjizi i dalje kao vlasnik upisan pok. TF, djed stranaka.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je u bitnome utvrđeno te iz sadržaja spisa proizlazi :

- da je sporna nekretnina upisana u zemljišnu knjigu kao vlasništvo pravnog prednika stranaka sada pokojnog TF

-da su nasljednice TF, a sada pravne prednice stranaka sklopile pisani ugovor o diobi nekretnina 12. prosinca 1980. godine

- da je pisanim ugovorom o diobi zk.čest.. 282. i 283 podijeljena na 4 jednaka dijela između 4 kćeri i nasljednica TF

- da je u tom trenutku jedna od nasljednica već bila raspolagala svojom ¼ dijela zk.čest.. 282. i 283. u korist trećih osoba i da više ne polaže pravo na svoj dio

-da je GF, jedna od nasljednica TF, a prednica 1. tuženice, pravomoćnom presudom na temelju priznanja P-2307/1 od 13. veljače 2002. u kojoj su tužene bile preostale 3 sestre, stekla nekretninu oznake 282/1, 282/3 i 282/4 k. o. [katastarska općina] tvrdeći da su stranke izvršile fizičku diobu nasljedstva te da je te nekretnine prodala trećim osobama

- da je suprug 1. tuženice prodao čest. br. 283/9 i 282/2

- da 1. tužena na osporava zahtjev tužitelja za čest. 283/7, a da za ostale čestice smatra da ima pravo na 1/6 dijela jer da njena majka GF nije namirena.

8. Iz navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su se 4 sestre, kao nasljednice SF međusobno podijelile tako da su majci tužitelja pripale upravo nekretnine koje su predmet ovog spora. Ovom zaključku prvostupanjskog suda u prilog govori i to da bi, da tome nije tako, nedvojbeno tužbeni zahtjev osporili i ostali nasljednici, osim tuženice 1. IF, koja kako je navedeno i sama zapravo priznaje da joj nije dobro poznato stanje ovih nekretnina, da je to nije zanimalo, da je to vodio njezin suprug koji je nekretnine koje su oni dobili prodavao. Prvostupanjski sud zaključuje da CF očito nije zadovoljna s vrijednosti i količinom nekretnina koje su dogovorom između sestara pripale njezinoj majci, a postojanje kojeg dogovora niti sama tuženica ne osporava, a nedvojbeno proizlazi i iz navedene pravomoćne presude ovog suda posl. br. P-2307/01.

Utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost pobijane odluke.

9. Naime, žaliteljica na drugačiji način ocjenjuje izvedene dokaze. No, vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke, budući je ocjena provedenih dokaza pridržana za prvostupanjski sud. Naime, protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je bitne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti zahtjeva tužiteljice utvrdio na temelju sveobuhvatne, uvjerljive i logične ocjene dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, detaljno analizirajući sve provedene dokaze i dajući jasne i uvjerljive argumente u prilog zauzetog stava da je tužitelj dokazao činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev. Zato, suprotno žalbenim navodima, nije počinjen žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8., čl. 219. i 221a ZPP-a na koju žaliteljica ističe u žalbi.

10. U konkretnom slučaju je dokazano da je tužitelj stekao vlasništvo nasljeđivanjem iza majke, a ona nasljeđivanjem iza oca, koji je upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik te diobom između sunasljednika. Na žalbene navode valja reći da je točno da je sporazumom o diobi dogovoreno da se matična čestica br. 283 dijeli na 4 jednaka dijela između 4 sestre, nasljednica TF. No u situaciji, u kojoj nije sporno da je već u vrijeme diobe jedna sestra već bila otuđila svoj dio nekretnina matične čest. br. 283, a da je nakon diobe druga sestra, majka žaliteljice, otuđila svoj dio nekretnina matične čest. br. 283, očito je da je između sunasljednika postojao dogovor o fizičkoj diobi matične čestice br. 283. Tome u prilog ide i činjenica da je majka 1. tuženice u postupku P-2307/01 tražila ono što joj pripada, a da je mislila da joj pripada i više, tada bi i to bio predmet njezine tužbe. Pored navedenog, obzirom nitko drugi od tuženika ne osporava pravo tužitelja da se utvrdi vlasnikom za cijelo, odnosno u 2/3 dijela za čestice koje su također nastale iz matične čestice 283, to suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda da je tužbeni zahtjev osnovan. Navodi da žaliteljice da je njezina majka diobom stekla manje vrijedne nekretnine neodlučne su za ovaj spor.

11. Naime, prema odredbi čl. 128. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) .nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno te je ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi.

12. Tužitelj je dokazao da nekretnine koje su predmet utvrđenja vlasništva čine ostavinsku imovinu njegove majke kao izvanknjižno vlasništvo, slijedom čega je pravilna i zakonita odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako u osnovu (čl. 155. st. 1. ZPP) tako i visini (čl. 154. st. 1. ZPP). Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju trošak za zastupanje po odvjetniku za (pripremno) ročište održano dana 21. prosinca 2021. kao i za sastav 4 podneska jer je to sukladno Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14. 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23. dalje: Tarifa), a također je uvidom u sadržaj spisa, utvrđeno da je tužitelj platio sudsku pristojbu na presudu u dosuđenom iznosu od 53,09 eura, pa ima pravo na naknadu i tog parničnog troška.

14. Slijedom sveg navedenog je valjalo je odbiti žalbu 1. tuženice kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

15. Odluka o troškovima odgovora na žalbu temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP jer se ne radi o troškovima koji su bili potrebni za ovaj postupak.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.