REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: K-1435/2024-26
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ivi Kero, uz sudjelovanje Josipe Grgić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene VČ, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 28. travnja 2022., broj: KO-DO-609/2021, nakon javne rasprave održane 29. rujna 2025., 27. studenoga 2025. i 19. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika općinskog kaznenog državnog odvjetnik u Zagrebu, Josipa Huljeva, optužene VČ i braniteljice optuženice, odvjetnice Draženke Buntak, 21. siječnja 2026. objavio je i 19. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje: ZKP/08.)
optužena VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer V i J, rođene Z, rođena **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, administratorica, pismena sa završenom srednjom stručnom spremom, nezaposlena, neudana, bez djece, vlasnica ¼ stana na adresi prebivališta, vojsku nije služila, bez čina, neodlikovana, osuđivana, ne vodi se drugi kazneni postupak
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da bi
16. studenog 2021. oko 12,45 sati, na I. katu zgrade na adresi u [adresa], nezadovoljna načinom kako JČ obavlja poslove predstavnika suvlasnika, u nakani da ju teže tjelesno povrijedi, najprije joj rekla „Zmijo, pazi se kako hodaš po stubištu, loša predstavnice!“, zatim fizički nasrnula na nju te ju desnom rukom udarila po ruci, uslijed čega je JČ zadobila prijelom u području baze srednjeg članka malog prsta lijeve šake, koja povreda je okarakterizirana kao povreda teške naravi,
dakle da bi, drugoga teško tjelesno ozlijedila,
pa da bi time počinila kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom
– opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11.
Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.- 5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je 4. svibnja 2022. optužnicu broj KO-DO-609/2022 protiv optužene VČ, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11.
2. Pozvana da se očituje o optužbi optužena VČ izjavila je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao službenu zabilješku od dojavi s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju od 16. studenog 2021. (list 7 spisa), medicinsku dokumentaciju na ime JČ (list 8, 62-66 spisa), nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka od 15. travnja 2022. (list 72-74 spisa), na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08. pročitao je zapisnik o ispitivanju svjedoka JČ s rasprave od **.**.2023., ZČ s rasprave od **.**.2023., PČ s rasprave od 8. siječnja 2024. te vještaka dr. Pere Bubala s rasprave 3. svibnja 2023., ispitao je vještaka dr. Peru Bubala te je izvršio uvid u prekršajnu i kaznenu evidenciju za optuženika. Optužena VČ je ispitana na kraju dokaznog postupka.
4. U svojoj obrani optužena VČ je izjavila da ostaje kod ranije iznesene obrane koju je iznijela na raspravi 25. listopada 2023. te dodala da sukob nije izazvala niti je ozlijedila gospođu, da se ne smatra krivom, te da nije počinila djelo koje joj se stavlja na teret. U svojoj obrani na ranijoj raspravi je navela da je tog dana bio sastanak stanara suvlasnika zgrade na kojem su trebali dobiti ključeve poštanskih sandučića, a njoj je gospođa JČ, ovdje oštećenica dala na potpis nekakav dokument koji je potpisala, a nije ga pažljivo pročitala, kada su išli prema katu na kojem žive svaka u svom stanu u pratnji im je bila ZČ, te je tada pitala oštećenicu zašto joj ne šalju mailove i obavijesti kao suvlasniku, na što joj je oštećenica odgovorila da joj neće slati obavijesti jer nije suvlasnik i da se snađe te joj je gospođa ZČ rekla da će joj ona proslijediti mailove. Gospođa ZČ je išla oštećen ici, a ona je ostala razgovarati sa još jednim stanarom, pa kada je došla do svog stana, otključala vrata, gospođa ZČ je taman izlazila iz stana oštećen ice, pa je ona oštećenicu tražila obračun troškova obnove zgrade. Gospođa ZČ je u međuvremenu krenula dolje, ista joj nije pozvonila na vrata da ju pita za mail adresu već ju je mail adresu tražila tek nakon nekoliko tjedana. Na zamolbu za obračun troškova, oštećen ica joj je odgovorila da joj isto ne može dati, jer nije suvlasnik, a kada ju je upozorila da joj je dala na potpis na sastanku nekakav dokument, oštećen ica se naljutila i krenula u svoj stan, nije zatvorila vrata već se vratila i počela ju udarati metlom radi čega je pobjegla u stan. Nije ju napala fizički i bila je postupkom oštećen ice potpuno šokirana, nije ju mogla niti napasti jer je imala miome, i stalna krvarenja, i ovakvo ponašanje oštećen ice je izazvalo daljnje krvarenje, te je napomenula da oštećenica tada nije koristila štake već se dobro fizički osjećala. Optuženica je navela da joj nije uputila niti jednu uvredu niti joj je prijetila, i uopće ne može objasniti zašto ju je oštećenica prijavila, osim da je inače teške naravi.
5. Svjedokinja ČČ je u svom iskazu navela da ju je optuženica počela vrijeđati na stubištu pogrdnim riječima, prijetila joj je no na njezin napad nije odgovarala, umirovljenica je, a prethodno je bila prosvjetno pedagoški djelatnik, pa se na ovakav način nije nikada izražavala, više je životne dobi, služi se sa štakama, a u inkriminiranom trenutku stajala je na vratima stana kako bi pomela ispred ulaza, obzirom da su na zgradi bili radovi obnove i rekonstrukcije. Moguće je da je optuženica mislila da će ju napasti sa metlom, jer je krenula prema njoj rukama, i u tom napadu joj je prvo uklonila naočale koje su pale na pod i slomile se i u tom zamahu ju je vjerojatno udarila rukom po prstu, kojeg i dalje liječi jer nema punu pokretljivost. Nakon ovoga je ušla u stan i pozvala policiju. Nakon što joj je predočen iskaz optuženice da je ona nju napala sa metlom, a da se optuženica branila, navodi da to nije istina, te da je to čak i fizički nemoguće, jer je stajala u okviru vrata, metlu bi morala podignuti i izaći tijelom izvan okvira vrata, a ne može niti pomicati ruku na taj način jer je imala prijelom desnog ramena, kao i bilateralnu mastektomiju te su joj ovakvi pokreti fizički nemogući i ograničavajući. Ovom događaju je bila prisutna i ZČ.
6. Iz iskaza svjedokinje ZČ proizlazi da nije vidjela sam inkriminirani događaj, te da može pričati o okolnostima koje su bile neposredno prije i to da je bio sastanak suvlasnika stanara, te je s oštećenicom bila u društvu kada joj se obrati la optuženica i rekla da nje dobila mailove vezano uz obnovu pa joj je oštećenica odgovorila da nema njezin mail i da ne zna tko je vlasnik stana, obzirom da je otac optuženice preminuo i rješenje o nasljeđivanju nemaju, pa je svjedokinja optuženici rekla da će joj ona proslijediti mail i može obavijesti staviti na oglasnu ploču. Svjedokinja je sa oštećenicom krenula u njezin stan, a optuženica je krenula prema svom stanu na istom katu. Kad je krenula doma pozvonila je na vrata optuženici, kako bi joj dala e-maila adresu, a onda je krenula stubištem prema dolje. Nekako istovremeno je i oštećenica imala otvorena vrata stana na kojima je vidjela i oštećenicu i njezinu kćer, a kad se spuštala prema svom stanu čula je povišene glasove, neko komešanje, pa se okrenula i vidjela VČ da ide u svoj stan, te se vratila gore i ČČ joj je rekla da ju je VČ lupila. Zna da je glas optuženice bio uzrujan i povišen, no ne sjeća se što je govorila, sjeća se samo da je tražila svu dokumentaciju vezano uz pričuvu, sjeća se da su FČ bile oštećene naočale, i da se žalila na bol u prstu jedne ruke. Svjedokinja je navela da su od događaja prošle dvije godine i da govori o onome čega se može prisjetiti.
7. Svjedokinja PČ je ju svom iskazu navela da je bila na adresi svoje majke ovdje oštećenice gdje na istom katu živi optuženica, sjeća se da je u jednom trenutku čula udarac o njihova vrata, a kako su se tada obavljali radovi rekonstrukcije mislila je da se netko ozlijedio, te je otvorila vrata i vidjela optuženicu. Tamo je stajala ZČ, optuženica se počela odmah derati, upotrebljavala je neprimjeren rječnik, a kada je pristupila njezina majka, ova je i dalje vikala, vikala je "stara kurvo, gurnut ću te, što hodaš po stubištu", ona je stala iza svoje majke koja je bila dosta smirena jer je dugo godila radila u školi, nije reagirala na ovo deranje, već je počela mesti prostor ispred stana, da bi optuženica na majku nasrnula rukama, čini joj se da su se otimali oko metle, no nije mogla to dobro vidjeti, jer je bila iza majčinih leđa, tako da ne može niti opisati kako je došlo do udarca kojim je majka ozlijeđena, no zna da su joj u ovom napadu pale naočale sa nosa i slomile se . U jednom trenutku majka je nazvala policiju, čak je i na glas rekla da će ju zvati, a zbog kojeg ponašanja su se povukle u stan. Navela je da niti u jednom trenutku nisu prelazile prag stana te po dolasku policije VČ nije otvarala vrata stana. Navela je da majka nije odmah primijetila da je ozlijeđena, već ju je na ozljedu čak upozorio policajac rekavši da joj je prst plav.
7. Vještak dr. Pero Bubalo u svom iskazu na raspravi naveo da ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja u cijelosti te iskaza s rasprave od 3. svibnja 2023. Na postavljeno pitanje braniteljice optuženice je li ozljeda oštećene mogla nastati i nekim drugim načinom, osim opisanog mehanizama u nalazu i mišljenju kao pri otimanju metle, naveo je da se mogućnost ovog prijeloma u takvim okolnostima teorijski ne može isključiti, no ono što upućuje na mehanizam naveden u nalazu i mišljenju, kao i na raspravi od 3. svibnja 2023., upućuje karakteristika prijeloma u području malog prsta lijeve šake. Naime, u medicinskoj dokumentaciji prijelom se opisuju kao impaktivan prijelom, što znači da je došlo do međusobnog utisnuća koštanih fragmenta, a što upućuje na aksijalno djelovanje sile u području malog prsta, odnosno sile koja je djelovala u području vrška malog prsta. Dakle rotacija, odnosno nefiziološki pokret, izvrnuće u području zgloba može dovesti do prijeloma baze članka prsta, ali pri tome se ne očekuje impakcija koštanog ulomka, te bi povlačenje isto tako, ukoliko dođe do prijeloma, rezultiralo razdvajanjem koštanih ulomaka, a ne njihovim međusobnim utisnućem. Na postavljeno pitanje braniteljice optuženice da li se ovakav prijelom očekuje kod bočnog udarca naveo je da je za nastanak ovakvog prijeloma potrebno aksijalno djelovanje sile na prst, a ne bočno, što znači da je ozljeda mogla nastati udarcem nekim tupotvrdim sredstvom u područje vrha malog prsta, ali isto tako udarcem ruke oštećenice, nespretno izvrtanjem, u neku prepreku u prostoru, a pri čemu bi najveća sila djelovala u području vrha malog prsta. Sila koja bi djelovala u područje bočne strane malog prsta bi mogla dovesti do prijeloma srednjeg članka, ali pri tome ne bi bilo utisnuća koštanih ulomaka. Na daljnje pitanje braniteljice optuženice da li bi prepreka u koju se udara mogla biti, vrata, štok, zid ili nešto drugo, naveo je da bilo kakva tupotvrda prepreka, kao što su i vrata, i zid, kao i štok mogu predstavljati podesnu prepreku za nastanak ovakve ozljede, što može biti i dio tijela druge osobe, jer ozljeda može nastati i prilikom udarca vrhom prsta o tijelo druge osobe, prvenstveno o dijelove tijela koji su nešto tvrđi, odnosno dijelove tijela gdje se podležeća kost nalazi bliže površini kože.
5. U ovom kaznenom predmetu nije sporno da je oštećena JČ zadobila ozljedu u vidu prijeloma članka malog prsta u događaju na stubištu u zgradi u kojoj živi oštećena JČ i optužena VČ. Nije sporno ni da je prije ozljeđivanja postojale nesuglasice između oštećenice i optuženice u vezi s vođenjem zgrade.
5.1. Sporno je da li je u sukobu između oštećenice i optuženice upravo optužena VČ udarila oštećenu GČ i da je uslijed tog udarca istoj slomljen mali prst ili je ta ozljeda mogla nastati i na neki drugi način.
6. Nakon provedenog dokaznog postupka ocjenom svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi ocjena je ovog suda da nema dokaza da je optužena VČ počinila kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. KZ/11.
7. Naime, oštećenica je navela da je optuženica krenula rukama prema njoj, pri čemu je oštećenica navela da je optuženica vjerojatno mislila da će ju oštećenica napasti metlom. Svjedokinja PČ, koja je kćer oštećenice je navela da su se njezina majka i optužena VČ otimale oko metle, te da njezina majka nije odmah primijetila da je ozlijedila prst. Oštećena JČ je u svom iskazu navela da je se nalazila s metlom u okviru ulaznih vrata. Nadalje, vještak dr. Pero Bubalo je naveo da je ozljeda koju je pretpila oštećenica nastala aksijalnim djelovanjem sile na prst te je došlo do utisnuća koštanih ulomaka, dakle do ozljede nije moglo doći ni izvrtanjem ni bočnim udarcem već udarcem po vrhu prsta ili udarcem s vrhom prsta u neku prepreku.
7.1. Slijedom izloženoga uzimajući u obzir iskaz oštećene EČ da je optuženica vjerojatno mislila da će ju napasti metlom, da ju je vjerojatno u zamahu rukom udarila rukom po prstu, da je njezina kćer PČ navela su se obje otimale oko metle, da njezina majka nije odmah primijetila da je ozlijedila prst te moguće mehanizme nastanka ozljede koje je naveo vještak, ocjena je suda da se izvan svake sumnje ne može zaključiti da je u ovom događaju upravo do ozljede malog prsta oštećenice došlo jer je optužena VČ udarila oštećenicu po vrhu prsta, čime je došlo do utisnuća koštanih ulomaka. To stoga što oštećenica drži metlu, što ne spore ni oštećenica ni optuženica, optuženica navodi da ju oštećenica napada metlom, svjedokinja PČ navodi da se obje otimaju oko metle, oštećenica navodi da je optuženica krenula rukama prema njoj jer je mislila da će je napasti metlom, dok je svjedokinja ZČ čula povišene tonove i komešanje. Uzimajući u obzir iskaz svjedokinje ZČ i to da je čula komešanje i povišene tonove između oštećenice i optuženice, koja je iskazivala o onome što je vidjela i čula, pri čemu iz nijednog podatka u spisu ne proizlazi da je osobno zainteresirana za ishod ovog kaznenog postupka, sud zaključuje da ni oštećenica ni optuženica nisu mirno stajale, što potvrđuje i svjedokinja PČ navodeći da su se otimale oko metle, dakle obje, iako je osobno zainteresirana za ishod kaznenog postupka jer je oštećenica njezina majka. Stoga sud isključuje obranu optuženice da ju oštećenica počela udarati metlom i da je pobjegla u stan, jer je neživotno i nelogično da ju je oštećenica iz čista mira napala, s obzirom da je oštećenica očito zbog nesuglasica oko vođenja zgrade došla na vrata oštećenice tražeći neka objašnjenja što ne spori ni oštećenica ni optuženica. Međutim, imajući u vidu da se događaj odvija na ulaznim vratima u stan, da nastaje komešanje, otimanje oko metle, pri takvom stanju stvari nije moguće izvan svake sumnje isključiti da je oštećenica udarila vrškom prsta u neku prepreku, jer ista prema iskazu svoje kćeri nije mirno stajala te i sama u svom iskazu navodi da je optuženica vjerojatno mislila da će ju napasti metlom, da ju je optuženica vjerojatno u zamahu udarila po prstu, pri čemu ista nije odmah ni primijetila da je ozlijedila prst. Dakle, ni sama oštećenica nije sigurna u dinamiku događaja i nastanak ozljede, već pretpostavlja kako je ista nastala, pripisujući isto postupanju oštećenice koja joj je s prigovorima došla na njezina vrata. Povezujući isto s nalazom i mišljenjem vještaka da je do te ozljede moglo doći udarcem u neku tupotvrdu prepreku, vrata, zid, štok, tvrđi dio tijela druge osobe, sud je zaključio da se u konkretnom slučaju s potpunom izvješnošću ne može zaključiti da je upravo optužena VČ nanijela ozljedu prsta oštećenoj FČ. Naime, pri donošenju presude kojom se optuženik proglašava krivim treba biti dokazana njegova krivnja izvan svake sumnje i odlučne činjenice trebaju biti utvrđene s potpunom izvjesnošću. Dakle, za donošenje osuđujuće presude potreban je najviši stupanj utvrđenja odlučnih činjenica do te mjere da na temelju izvedenih dokaza sud nedvojbeno može zaključiti kako je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. To znači da optuženikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak niti tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Zato za osudu optuženika moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Kako u konkretnom slučaju sud ne može isključiti da je do loma malog prsta došlo i na neki drugi način udarcem u neku drugu prepreku u komešanju oštećenice i optuženice, a ne udarvem ruke optuženice po ruci oštećenice, sud je na temelju članka 453. stavka 3. ZKP/08. oslobodio od optužbe optuženu AČ da bi počinila kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. i 2. KZ/11.,
8. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.
- 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
9. Slijedom svega izloženoga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. siječnja 2026.
Sudac:
Iva Kero
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj: KO-DO-609/2022
2. Optužena VČ, [adresa]
3. Braniteljica optuženice, odvjetnica Draženka Buntak ekomunikacija
