Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ovr-161/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Klišmanić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja BJ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Željko Bartulović, odvjetnik u Splitu, Mažuranićevo šetalište 14, protiv ovršenika: 1) TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Nikica Bojkić, odvjetnica u Splitu, Ljudevita Posavskog 15, radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe ovršenika pod 1) i 2) protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-110/2025-6 od 16. lipnja 2025., 19. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbijaju se žalba i dopuna žalbe ovršenika pod 1) TJ i 2) DJ kao neosnovane i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr- 110/2025-6 od 16. lipnja 2025., osim u dijelu u kojem je žalba izjavljena iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona.

II Vraća se predmet Općinskom sudu u Splitu da sa žalbom ovršenika pod 1) TJ i 2) DJ u dijelu u kojem je izjavljena iz razloga propisanih u čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona postupi u skladu s odredbom čl. 52. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Na temelju ovršne javnobilježničke isprave, poslovni broj OU-133/96, a radi naplate iznosa glavnice od 303.690,92 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23.07.2016. (donošenja Rješenja o namirenju posl.br. Ovr-7177/15) do 31. 12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. do 31.12. 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1. 2024. po referentnoj kamatnoj stopi uvećanoj za tri postotna poena,

te radi naplate djelomično neplaćene zatezne kamate (utvrđene Rješenjem o namirenju pod posl.br. Ovr-7177/15) u iznosu od 341.345,48 EUR-a,

kao i radi naplate troškova ovog ovršnog postupka, sa zateznom kamatom po referentnoj kamatnoj stopi uvećanoj za tri postotna poena,

određuje se ovrha

- na novčanim sredstvima ovršenika po svim računima u svim bankama prema OIB [osobni identifikacijski broj]u ovršenice TJ: 28617247605, te OIB [osobni identifikacijski broj]u ovršenika DJ: 95945999496,

tako što se nalaže Agenciji (Financijskoj agenciji), da izda nalog bankama za izvršenje ovog rješenja, pljenidbom i prijenosom iznosa za koji je određena ovrha, i to glavnice s pripadajućom kamatom, djelomično neplaćene zatezne kamate, te troška ovršnog postupka, s pripadajućom kamatom, na račun ovrhovoditelja broj

[broj bankovnog računa] kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb."

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žalbu su izjavili ovršenici pod 1) TJ i pod 2) DJ (u daljnjem tekstu: ovršenici), zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku ovršnog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje o ovrsi stavi van snage, ukinu sve provedene radnje te ovršni zahtjev kao neuredan odbaci a ovrhovoditelja obveže na snašanje troškova postupka, podredno, da se pobijano rješenje o ovrsi ukine te predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje. U žalbi ističu da je pobijano rješenje o ovrsi doneseno stavljanjem štambilja na prijedlog za ovrhu, pa ovršni zahtjev koji je sadržan u ovršnom prijedlogu predstavlja izreku rješenja o ovrsi. Predmetna ovrha određena je samo i jedino temeljem privatne isprave potvrđene od strane javnog bilježnika pod brojem OU- 133/96, bez navođenja datuma potvrde, imena javnog bilježnika i njegovog sjedišta, pa isprava nije potpuno ni pravilno označena, a ovršni zahtjev ni rješenje o ovrsi ne sadrže sve što sukladno čl. 41. st. 1. Ovršnog zakona trebaju sadržavati, jer ne sadrže druge podatke potrebne za provedbu ovrhe, i to baš odredbe o učinku pljenidbe kako su one predviđene u čl. 176. Ovršnog zakona. Ukazuju na odredbu čl. 36. st. 1. Ovršnog zakona i navode da prijedlogu za ovrhu nije priložen izvornik privatne isprave, niti njen ovjereni prijepis, već preslika ovjerene isprave, što je razlog za odbačaj prijedloga. Iz dostavljene preslike privatne isprave može se utvrditi da je kao vjerovnik označena ..., a kao dužnik društvo ..., da tražbina proizlazi iz aneksa ugovora o kratkoročnom zajmu za likvidnost od 11. travnja 1996., da je kao zalogodavac i jamac označen AJ, da je isprava opskrbljena klauzulom ovršnosti s danom 18. listopada 1996. i da tražbina u ovršnom prijedlogu u iznosu od 341.456.48 eura nije označena u toj ispravi. Iz navedenog slijedi da temeljem predmetne ovršne isprave ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona, da je protekao zakonom određen rok u kojem se mogla tražiti ovrha temeljem privatne isprave potvrđene po javnom bilježniku, jer je tražbina koja je osigurana predmetnom ovršnom ispravom dospjela 11. listopada 1996., što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 5. Ovršnog zakona. Također, ističu i žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, jer je nastupila zastara tražbine iz privatne isprave. Pozivaju se ne odredbu čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju te ističu kako su nekretnine navedene u rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu posl. broj O-8115/2015 od 1. lipnja 2015. iza smrti pok AJ prodane ovrhovoditelju u ovršnom postupku koji se kod istog prvostupanjskog suda vodio pod posl. brojem Ovr-7177/15, a ovršenici nisu u obvezi ni prema vjerovniku iz ovršne isprave, ni prema ovrhovoditelju, tim više što isti nisu svoje tražbine prijavili u ostavinskom postupku. Stoga, opreza radi, ističu i nasljednički prigovor iz čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju. Na kraju navode kako je u ukidnom rješenju Županskog suda u Zadru posl. broj Gž Ovr-242/2024-2 ostavljeno da prvostupanjski sud u konačnoj odluci odluči o troškovima žalbenog postupka, pa izjavljuju žalbu i na dosuđene troškove postupka ovrhovoditelju, obzirom da pri donošenju te odluke nije cijenjen uspjeh ovršenika u žalbenom postupku čiji je ukupni trošak na ime sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu iznosio 13.672,59 eura.

3. Ovršenici su podnijeli i dopunu žalbe u kojoj ističu da su nekretnine koje predstavljaju ostavinsku imovinu pok. AJ prodane ovrhovoditelju u ovršnom postupku koji se kod istog prvostupanjskog suda vodio pod posl. brojem Ovr-7177/15, nasljednicima iza njegove smrti proglašeni su ovdje ovršenici koji za dugove ostavitelja odgovaraju do visine vrijednosti naslijeđenog dijela te nisu i ne mogu biti solidarni dužnici prema ostaviteljevim vjerovnicima. U ovršnom postupku koji se vodio pod brojem Ovr-7177/15 prodan je ne samo dio nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje su ovršenici naslijedili iza smrti AJ, već, nezakonito, i onaj dio koji je bio u vlasništvu ovršenice pod 1), a kojeg je ona stekla temeljem zakona. Ovršenici prema ovrhovoditelju imaju dospjela potraživanja temeljem pravomoćne i ovršne presude posl. broj P-3293/18, i to u iznosu od 340.411,52 kn (45.180,37 eura) zajedno sa zateznim kamatama, te temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu posl. broj Pi-908/2104 u iznosu od 173.162,50 kn (22.982,61 eura) zajedno sa zateznim kamatama, te su protiv ovrhovoditelja podnijeli zahtjev za izravnu naplatu i evidentirani su na 11. mjestu u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje. Stoga je očito da će provođenjem predmetne ovrhe ovršenicima nastati nenadoknadiva šteta obzirom da ih se ovršuje za dug njihovog prednika za kojeg oni sukladno Zakonu o nasljeđivanju ne odgovaraju. Predlažu rješenje o ovrsi staviti van snage, ukinuti sve provedene radnje te ovršni zahtjev kao neuredan odbaciti i obvezati ovrhovoditelja na snašanje troškova postupka, podredno, ukinuti i predmet vratiti na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

4. Žalba i dopuna žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi ovaj sud nije našao da su ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. točka 1., 3. i 5. te okolnosti iz točke 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – u daljnjem tekstu: OZ), niti su počinjene bitne povrede procesnog zakona iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 50. st. 5. OZ u svezi s čl. 365. st. 2. ZPP i čl. 381. ZPP.

6. Iz spisa predmeta slijedi da je rješenjem o ovrsi prvostupanjskog sud posl. broj Ovr-1782/01 od 10. rujna 2001. na prijedlog pravnog prednika ovrhovoditelja ..., protiv pravnog prednika ovršenika pod 1) i 2) pok. AJ određena ovrha na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], na temelju ovršne javnobilježničke isprave solemnizirane pod posl. brojem OU-133/96 od 25. rujna 1996., radi naplate novčane tražbine "...d. u iznosu od 2.288.159,20 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos i troškovima ovršnog postupka. Iz pravomoćnog rješenja o namirenju prvostupanjskog suda posl. broj Ovr-7177/15 od 9. prosinca 2016. slijedi da je nakon prodaje nekretnina ovršenika ovrhovoditelj ostao nenamiren za preostali dio zatezne kamate na glavnicu duga iz rješenja o ovrsi posl. broj Ovr-1782/01 u iznosu od 2.571.867,50 kn i za cijelu glavnicu u iznosu od 2.288.159,20 kn.

7. Budući da u okviru provedenog ovršnog postupka koji se vodio pod posl. brojem Ovr-7177/15 nije uspio u cijelosti namiriti svoju tražbinu, ovrhovoditelj je 27. veljače 2024. protiv ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na temelju ovršne javnobilježničke isprave solemnizirane od strane javnog bilježnika Igora Lučeva iz Šibenika pod posl. brojem OU-133/96, radi naplate iznosa glavnice od 303.690,92 eura, sa zateznim kamatama i djelomično nenaplaćene zatezne kamate utvrđene rješenjem o namirenju, posl. broj Ovr-7177/15 u iznosu od 341.345,48 eura, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama, a prvostupanjski je sud rješenjem o ovrsi posl. broj Ovr-587/2024 od 8. srpnja 2024. odredio predloženu ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika po svim računima u svim bankama, i to na način da je naloženo Financijskoj agenciji da izda nalog bankama za izvršenje pobijanog rješenja na način da se prenese iznos za koji je određena ovrha na račun ovrhovoditelja. Predmetno rješenje o ovrsi ukinuto je rješenjem Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž Ovr-242/2024-2 od 9. siječnja 2025. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak, iz razloga što je ovrhovoditelj predložio određivanje ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika, ali pritom nije na odgovarajući način predložio sve ovršne radnje propisane odredbom čl. 174. st. 1. OZ, a to su ovršne radnje pljenidbe i prijenosa, a prvostupanjski je sud prihvativši nepotpuni prijedlog za ovrhu donio rješenje o ovrsi suprotno čl. 41. st. 1. OZ u kojem je propisan sadržaj rješenja o ovrsi, a koji, među ostalim, propisuje da rješenje o ovrsi mora sadržavati i sredstvo ovrhe. Ujedno je prvostupanjskom sudu u odnosu na odluku o trošku ukazano da ovrhovoditelj nije specificirao trošak koji potražuje, sve u smislu odredbe čl. 14. st. 7. OZ i čl. 164. st. 1. ZPP. Također, ukazano je i da po istaknutim žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. OZ postupa prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 52. OZ. Sukladno uputi iz predmetnog ukidnog drugostupanjskog rješenja, u ponovljenom je postupku sud prvog stupnja trebao postupiti sukladno uputama iz tog rješenja i supsidijarnom primjenom čl. 109. ZPP vratiti ovrhovoditelju prijedlog za ovrhu na ispravak i dopunu, te zavisno od daljnje dispozicije ovrhovoditelja, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

8. Sukladno odredbi čl. 174. st. 1. OZ ovrha na novčanoj tražbini provodi se pljenidbom i prijenosom, ako tim Zakonom za pojedine slučajeve nije drukčije određeno. Prema odredbi čl. 176. st. 1. OZ, pljenidba se provodi dostavom ovršenikovu dužniku rješenja o ovrsi kojim se ovršenikovu dužniku zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, a ovršeniku se zabranjuje da tu tražbinu naplati ili da inače raspolaže njome i zalogom koji je dan za njezino osiguranje. Pljenidba je provedena danom dostave rješenja o ovrsi ovršenikovu dužniku (st. 2.). Ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini (st. 3.).

9. Neosnovani su navodi žalbe kako ovršni zahtjev i rješenje o ovrsi ne sadrže sve što sukladno čl. 41. st. 1. OZ trebaju sadržavati, jer ne sadrže druge podatke potrebne za provedbu ovrhe, odnosno odredbe o učinku pljenidbe kako su one predviđene u čl. 176. OZ. Naime, prema odredbi čl. 41. st. 1. OZ u rješenju o ovrsi moraju biti naznačeni ovršna isprava, ako se ovrha traži na temelju ovršne isprave, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe te drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe, te iz citirane zakonske odredbe ne slijedi da rješenje o ovrsi mora sadržavati odredbe o učinku pljenidbe, koji je učinak normiran odredbom čl. 176. OZ.

10. Ovršenici u žalbi prigovaraju da je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, čime upiru na žalbeni razlog iz čl. 51. st. 1. toč. 5. OZ. Međutim, taj žalbeni razlog odnosi se na situacije u kojima je zakonom propisan prekluzivni rok za pokretanje ovrhe, kao što je ovrha rješenja kojom se po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje ili ovrha radi vraćanja zaposlenika na rad, dok za ovrhu tražbine ovrhovoditelja iz ovršne javnobilježničke isprave nije propisan nikakav rok za pokretanje ovrhe, protekom kojega bi ovrhovoditelj izgubio pravo na ovrhu.

11. Nadalje, žalitelji ističu kako je predmetna ovrha određena isključivo temeljem privatne isprave potvrđene od strane javnog bilježnika, bez navođenja datuma potvrde, imena javnog bilježnika i njegovog sjedišta. Međutim, uz prijedlog za ovrhu priložen je, uz ostalo, predmetni ovršni javnobilježnički akt posl. broj OU-133/96, rješenje o ovrsi posl. broj Ovr-1782/01, te rješenje o namirenju prvostupanjskog suda posl. broj Ovr- 7177/15. Iz predmetnog rješenja o namirenju razvidno da je nakon prodaje nekretnina ovršenika ovrhovoditelj ostao nenamiren za preostali dio zatezne kamate na glavnicu duga iz rješenja o ovrsi posl. broj Ovr-1782/01 u iznosu od 2.571.867,50 kn (341.345,48 eura) i za cijelu glavnicu u iznosu od 2.288.159,20 kn (303.690,92 eura), te je upravo radi naplate tih iznosa od 341.345,48 eura i 303.690,92 eura ovrhovoditelj predložio ovrhu na novčanoj tražbini. Dakle, na temelju iste ovršne isprave se pred prvostupanjskim sudom već vodio ovršni postupak posl. broj Ovr-1782/01 (na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), pa činjenica da uz prijedlog za ovrhu nije priložen izvornik ili ovjerena preslika ovršnog javnobilježničkog akta ne čini predmetni prijedlog za ovrhu neurednim.

12. U odnosu na navode žalbe i dopune žalbe ovršenika o tome da nisu u obvezi prema ovrhovoditelju niti prema vjerovniku iz ovršne isprave, pozivajući se na odredbu čl. 139. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.) kojom je propisano da nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine, žaliteljima je za ukazati da je ovrhovoditelj protiv nasljednika ovlašten nastaviti postupak radi naplate dugova njihovog prednika, međutim, nasljednici će ovrhovoditelju odgovarati samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Dakle, te će navode ovršenici moći istaknuti u daljnjem tijeku postupka, te će se po istaknutom prigovoru nasljednika/ovršenika u postupku utvrditi vrijednost naslijeđene imovine i sukladno tome odgovaraju li isti za cijeli dug ostavitelja ili za dio tog duga.

13. Navode žalitelja da su protiv ovrhovoditelja podnijeli zahtjev za izravnu naplatu i da su evidentirani u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na 11. mjestu, pa da bi im provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva šteta nisu od značaja za odlučivanje u ovom postupku, već ovršenici takve navode mogu iznositi i dokazivati u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ukoliko istu pokrenu.

14. Pravilno je sud prvog stupnja odlučio o troškovima postupka i ovrhovoditelju, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 645.036,40 eura, odmjerio trošak sastava prijedlog za ovrhu u iznosu od 9.703,39 eura, koji je bio potreban za ovrhu, u smislu odredbe čl. 14. st. 4. OZ. Troškovi sastava žalbe povodom koje je ukinuta ranija odluka prvostupanjskog suda u ovom ovršnom postupku posl. broj Ovr-587/2024 ovršenicima bi, da su u ovom postupku uspjeli, bili priznati zajedno s ostalim troškovima.

15. Po ocjeni ovog suda, žalbenim navodima žalitelji nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog rješenja, te je žalba (i dopuna žalbe) neosnovana u pogledu žalbenih razloga o kojima vodi računa drugostupanjski sud, a to su razlozi iz čl. 50. st. 1. točaka 1. do 6. i toč. 8. te članka 50. st. 5. OZ, slijedom čega je istu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ, odnosno odlučiti kao pod toč. I izreke ove drugostupanjske odluke.

16. Međutim, ovršenici u žalbi navode da je iz vrijednosti njihovog naslijeđenog dijela imovine već isplaćen dug ostavitelja, čime sadržajno ističu žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. točka 9. OZ (ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave). Nadalje, ovršenici ističu i žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ (ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika) i čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ (ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom). Obzirom da o žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ ne odlučuje ovaj drugostupanjski sud povodom izjavljene žalbe ovršenika, već se provodi postupak sukladno odredbi čl. 52. OZ, u tom je dijelu trebalo predmet vratiti sudu prvog stupnja da postupi u smislu te odredbe, odnosno odlučiti kao pod toč. II izreke ove drugostupanjske odluke.

Zadar, 19. siječnja 2026.

Sutkinja

Ivana Klišmanić