REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Kzd-1/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu za mladež ovoga suda Mihovilu Budimiru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Gagić, u kaznenom predmetu protiv okrivljene MČ zbog kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24– dalje u tekstu KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Požegi broj KOz-DO-35/2024-1 od 17. prosinca 2024., djelomično izmijenjenoj na raspravi od 25. siječnja 2026., nakon javne rasprave održane 15. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice ODO u Požegi KČ, okrivljenice MČ, branitelja Velimira Galića, punomoćnika ošt. odvjetnika ĆČ, dana 19. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Okrivljenica MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer ĆČ i GČ, rođene M, rođena **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, profesorica hrvatskog jezika i književnosti, zaposlena u [obrt]", VSS, razvedena, majka dvoje djece, bez čina, lošeg imovnog stanja, neosuđivana, drugi postupak se ne vodi,

k r i v a  j e

što je

u razdoblju od lipnja 2022. do 10. travnja 2024., u [adresa], premda je bila svjesna da na taj način ugrožava zdravlje i razvoj svog pastorka ŠČ rođenog **.**.2012. i pristajući na to, točno neutvrđenog dana u ljeto 2022. dok su se automobilom vraćali iz Kaptola, rekla mu da kako može biti takva životinja, neka se vrati u Ruševo odakle je i došao i da će ga poslati pješice kući, tjerala ga van iz stana, govorila da mora ići baki i djedu, neosnovano ga optuživala za nepodopštine koja su počinila druga djeca, u više navrata zamahivala rukom kako bi ga ošamarila, govorila mu da je majmun, glupan, psihopata, umobolesnik, dana 6. travnja 2024. u automobilu tijekom vožnje sa rekreacijskog centra ga pokušala ošamariti, a kako se ŠČ izmaknuo, udarila ga je po nozi te mu rekla da je psihopata i glupan, a dana 8. travnja 2024. nakon što je saznala da se ŠČ zbog njezinog ponašanja potužio svojoj majci SČ i da ju je ona prijavila policiji rekla ŠČ, da ako još jednom budu zvali policiju da će nagrabat', te time ugrozila pravilan psihofizički razvoj djeteta ŠČ,

dakle, zlostavila dijete,

čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, povrede djetetovih prava, označeno i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11,

pa se okrivljenica na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11,

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

a na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenici MČ se

i z r i č e

uvjetna osuda

kojom se određuje da kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. i 3. ZKP/08 okrivljenici MČ nalaže se platiti sve troškove kaznenog postupka, a koji troškovi se odnose na psihologijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Danieli Šincek u iznosu od 750,00 (sedamstopedeset) eura, zatim trošak stalnog sudskog vještaka za dječju i adolescentnu psihijatriju Katarine Dodig-Ćurković u iznosu od 850,00 (osamstopedeset) eura, trošak punomoćnika mlt. oštećenika, a o čemu se sud donijeti posebno rješenje, kao i paušalni trošak u iznosu od 70,00 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Požegi podiglo je optužnicu broj KOz-DO- 35/2024-1 od 17. prosinca 2024. protiv okrivljenice MČ zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, povrede djetetovih prava, opisano i kažnjivo u članku 177. stavak 2. KZ/11.

1.1. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Požegi broj Kovm-33/2024-5 od 8. siječnja 2025.

1.2. Na raspravi kod ovoga suda održanoj 15. siječnja 2026. zastupnica optužbe u manjem dijelu izmijenila je optužnicu u činjeničnom opisu kaznenog djela na način kako je to sada navedeno u izreci presude.

2. Na istoj raspravi okrivljenica MČ očitovala se da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se optužnim aktom stavlja na teret.

2.1. Okrivljenica u svojoj obrani navodi kako je vrijeme kada je mlt. ŠČ došao živjeti s njom i s PČ njihov brak već bio u svojevrsnom rasulu odnosno bio je pred razvodom. Čim je ŠČ došao PČ ga je odvezao kod bake i djeda te su upravo na sebe preuzeli većinu brige, od škole i drugih obaveza, kao i da su njezina djeca išla kod Julijanovih bake i djeda jer su se ondje svi zajedno voljeli igrati pa im to nije branila. Navodi kako je na njezin upit PČ "zašto ŠČ sada ide kod bake i djeda obzirom da je tražio skrbništvo nad njim", PČ joj je odgovorio "da se to nje ne tiče", te da je upravo to način njihove komunikacije u to vrijeme. Napominje kako ima bolesno dijete te je u to vrijeme dosta vremena provodila s TČ u [adresa] u bolnici, dok su mlt. ŠČ i mlt. K većinu vremena provodili s PČ kod kuće. Navodi i kako je u razdoblju dok im je brak bio u rasulu, a riječ je o razdoblju od kraja 2022., te cijela 2023. godina, često odlazila kod sestre u Osijek, te da je i ŠČ išao s njom. Ističe kako on nije bio prisiljen na to već je jednostavno želio ići s njima te da nikakva konfliktnih situacija nije bilo i da ona njega ne bi nikada krivo pogledala, a kamoli uputila krivu riječ. Sjeća se jedne prilike, a misli da je bilo ljeto 2023., kada joj je ŠČ rekao da bi on želio da je ona njegova mama. On je u to vrijeme preko tjedna bio kod bake i djeda u Ulici Matije Gupca, a vikendom bi znao biti s njom i djecom. Navodi kako PČ uglavnom nije išao s njima te da je njemu sve to bilo naporno. Gotovo uvijek bi bila sama s djecom te je s njima išla i na more, izlete i slično. Prvi konflikt između nje i mlt. ŠČ bio je u Kaptolu, a kojom prilikom je poželjela da odu ondje na kirvaj jer nikada nije bila u Kaptolu. Ondje su bili ringršpil i napuhanac te su se ŠČ i K spuštali da bi u jednom trenutku ŠČ gurnuo Ć koji je tom prilikom ozlijedio nogu. K je u tom trenutku imao možda 4 ili 5, a ŠČ otprilike 10-tak godina. Kasnije im se na napuhancu pridružila i G koja je u tom trenutku imala možda 5 i pol godina te je ŠČ i nju gurnuo, te je ona tom prilikom ozlijedila ruku. G je zbog tog događaja plakala do razine da je povraćala. Navodi kako je ona ŠČ tom prilikom rekla da ga je već upozorila zbog takvog ponašanja prema K, a da je onda isto učinio i TČ, te da bi ga i njegova mama jednako tako upozorila da je tako naudio svom bratu ili sestri. Napominje kako ŠČ na to nije reagirao, te da je samo šutio. Vratili su se kući u [adresa] te se ništa osim toga nije dogodilo. Nakon tog događaja, praktički godinu do dvije, nikakvih konfliktnih situacija nisu imali niti ona, niti ŠČ, niti PČ, a niti ostala djeca. Nadalje navodi kako je ŠČ jedno vrijeme bio pod snažnim utjecajem majke te je bio sav u vjeri odnosno u đavlu, sotoni, crnom suncu i slično, te je to sve prenosio K i govorio mu da ne smije reći mami (njoj). K se tih priča bojao do razine da bez nje nije mogao u WC, nije mogao zaspati bez njezine ruke te je u tom razdoblju počeo mucati, istodobno navodeći kako je ta faza kratko trajala. Upozoravala je PČ da se djeca ne mogu tako ponašati odnosno gledati takav sadržaj i igrati takve igrice, međutim da je on to sve minimizirao, nakon čega je odlučila da djeca više neće ići na Tekiju u "gaming room "bez njezina nadzora. Navodi kako su jednom prilikom dok su bili na rekreaciji ŠČ i K poželjeli ići na Tekiju, na što je ona rekla da mogu, ali da i ona i G idu s njima, a na što su se oni suprotstavili. Kada je ŠČ shvatio da svi skupa idu na Tekiju, te da ona ne odustaje od te ideje da bude prisutna s njima, ŠČ joj se unio u facu te joj rekao "tko si ti da odlučuješ gdje će G i K ići, i da je tata (PČ) glavni", a na što mu je je odgovorila da joj je dosta te situacije i da joj dosta da on uči djecu (Ć) lagati, a zna i da on (ŠČ) laže i radi stvari koje mu je izričito zabranila. Smatra da je Julijanova majka SČ podnijela prijavu odnosno izmišljenu laž iz razloga jer je prekinula s komunikacijom s njom, a što joj je očito jako zasmetalo. Nadalje navodi da postoji još jedna situacija kada je njezin nećak Š bio kod nje, te ga je PČ zajedno s Ć, pokupio u namjeri da se idu igrati kod PČ u stan, a kojom prilikom je ŠČ pri povratku Š stavio "prst u guzu". Rekla je PČ da se svi vrate u stan tj. ispred zgrade da razjasne tu situaciju, te su tom prilikom K i S rekli što se dogodilo, a što te je naposljetku potvrdio i sam ŠČ. PČ joj je nakon toga rekao da je razgovarao s ŠČ te je zaključio kako su to "dječja posla" i da se događaj nije odvio na način kako su to dečki prvotno isprezentirali. Tvrdi da nije nikada ŠČ rekla da je majmun, glupan, psihopata, umobolesnik i da to nije njezin vokabular, a da takav vokabular rabe PČ i njegova majka, te da im je to postalo kao poštapalica i da oni u tome ne vide nikakav problem, a što je očito postalo normalno i ŠČ. Osim toga, ističe i da nikada nije rekla ŠČ riječi "kako možeš biti takva životinja, neka se vrati u Ruševo odakle je došao i da će ga poslati pješice kući", a da taj izraz da će ŠČ poslati kod mame u Ruševo koristio PČ svaki put kada bi ŠČ bio neposlušan ili nije želio raditi zadaću. Ističe kako joj nije poznato da bi se prije prijave ŠČ potužio svojoj majci SČ. Također navodi kako je PČ rekla da joj je dosta policije obzirom da su isti često dolazili u stanu zbog raznih razloga, te da je možda ŠČ čuo taj razgovor. Ističe da se ŠČ kod njih doselio prije otprilike 4 godine te da ona nije bila za to da se on doseli, a prvenstveno iz razloga jer je njezin brak s PČ već tada bio u rasulu, a ŠČ je u to vrijeme već prošao težak period sa svojom mamom i tatom te da je takva nesređena situacija bila loše mjesto za mlt. ŠČ. Usprkos tome ŠČ se ipak doselio u njihovo kućanstvo, te je ona na određeni način pokušala izgladiti stvari između PČ i SČ, no nije uspjela. Čim se ŠČ doselio, dijelili ga s djedom i bakom na način da bi većinu vremena provodio kod bake i djeda, a da je kod njih dolazio navečer na druženja i igru. U to vrijeme su živjeli u malom stanu od 50m2, svi su bili u jednoj sobi i ŠČ nikada nije imao svoju sobu, te je PČ predlagala da svi zajedno idu u veći stan ili kuću, no on je to odbijao iako su bili u mogućnosti. Ona i PČ su se službeno razveli u 1. mjesecu 2025, a od 1. srpnja 2024. nisu živjeli zajedno. Istaknula je kako nikada nije pravila razliku između ŠČ i svoje djece, te je ŠČ činila sve ono što čini i svojoj djeci - prala, kuhala, spremala i slično, a da ŠČ to nije znao cijeniti, izuzev jedne situacije kada joj je rekao da bi volio da je ona njegova majka. Na kraju je navela kako joj se ŠČ nije izravno povjeravao u vezi odnosa s majkom SČ, ali joj je znao reći kako ne želi više ići kod nje.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao okrivljenicu MČ, pročitani su ispisi e-maila NČ koje je slala SČ s porukama mlt. oštećenika (list 8-9, 15-24, 38-48 K spisa), zatim dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Požega (list 14 K spisa), službena bilješka više stručne savjetnice Županijskog suda u Slavonskom Brodu Ivane Azapović (list 63-64 K spisa) ispitani su zakonski zastupnik oštećenika PČ, svjedokinja SČ te predstavnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Požega OČ. Pročitan je zapisnik o ispitivanju – žrtve djeteta ŠČ pri Županijskom sudu u Slav. Brodu broj Kir-d-41/2024, ali i reproducirana DVD snimka njegova ispitivanja. Osim toga, tijekom postupka je provedeno psihijatrijsko- psihologijskom vještačenja mlt. ŠČ slijedom čega je sud pročitao nalaz mišljenje te su ispitane imenovane vještakinje prof.dr.sc. Katarina Dodig Ćurković i doc.dr.sc. Daniela Šincek. Na kraju dokaznog postupka sud je izvršio uvid u kaznenu i prekršajnu evidenciju za okrivljenicu.

4. Nije sporno da su se okrivljenica MČ, PČ te mlt. ŠČ, G i K u ljeto 2022. zajedno vraćali automobilom iz [adresa] u [adresa].

4.1. Međutim, sve ostalo što se okrivljenici stavlja na teret optužnim aktom, ista je osporila.

5. Iz iskaza žrtve djeteta ŠČ ispitanog na dokaznom ročištu pri Županijskom sudu u Slavonskom Brodu dana 10. rujna 2024. proizlazi kako je MČ (ŠČ) tatina žena koja je s vremenom postala zločesta te je zajedno s njegovim polubratom Ć i polusestrom TČ odselila u Babin Vir. Dok je on živio s mamom, MČ mu je branila da ga tata zove na mobitel. Kada bi bio kod tate, MČ (ovdje okrivljenica) bi se pravila da je dobra. Kada je jednom igrao igricu s Ć koju nije smio, izderala se na njega. U par navrata digla je ruku kao da će mu opaliti šamarčinu. Govorila mu je proste riječi. Također mu je govorila da je majmun, glupan, psihopata i umobolnik zbog čega se osjećao jako tužnim i ljutitim. Tata je to čuo te je reagirao. Osim toga, rekla mu je da ide van iz stana, ali ga je tata obranio. Nadalje navodi kako je jednom mami SČ rekao što mu je MČ govorila i da zove policiju, a što je majka (SČ) i učinila. Ističe kako ga je jednom prilikom dok je bio u autu, MČ opalila po nozi i rekla mu da je psihopat i glupan, na što je on njoj odgovorio da je idiot. Požalio se mami zbog takvog postupanja nakon čega je mama nazvala policiju, a da bi mu onda nakon toga MČ rekla ako još jednom nazovu policiju da će nagrabat´. Ističe situaciju u kojoj su se klinci (K i G) ogrebli, a za što je MČ mislila da je on za to kriv, pa mu je rekla da je životinja. Napominje kako takvo Josipino ponašanje traje 2-3 godine te da bi svaki put prije nego bi išli na sud ista se pravila da je dobra. Navodi i slučaj kada ga je MČ udarila u autu dok je straga sjedio s njom i djecom, ali i da je jednom prilikom digla ruku na njega kao da će ga udariti, ali to naposlijetku nije učinila. Za kraj tvrdi kako više ne kontaktira s MČ.

6. Iz prepiske poruka između mlt. oštećenika ŠČ i njegove majke SČ proizlazi kako se mlt. oštećenik u više navrata tijekom inkriminiranog razdoblja obraćao svojoj biološkoj majci SČ porukama sadržaja "e mama trebam te, danas je bilo kritično, P mi je htjela opalit šamarčinu, i govorila je kao da pazi svoju djecu od mene, nemoj sad govoriti policiji, neda mi se opet, kad bude gore onda, a sad nema velikog razloga pls". Na takve poruke SČ je odgovorila "ne smije ona govoriti da ne smijemo zvati policiju i da ćemo nagrabati", a nakon čega je mlt. oštećenik od iste ponovno zatražio da to ne čini.

7. Iz psihologijskog vještačenja oštećenog mlt. djeteta ŠČ po stalnoj sudskoj vještakinja za psihologiju prof.dr.sc. Danieli Šincek, a koje vještačenje je temeljeno uvidom u spis, pregledom snimke iskaza mlt. djeteta ŠČ, ali i psihologijskim pregledom odnosno intervjuom, opažanjem i testiranjem provedenim 22. lipnja 2025. proizlazi kako je u pogledu postavljenih zadataka suda tj. utvrđivanja vjerodostojnosti iskaza je li ŠČ imao dovoljan kapacitet za opservaciju, sposobnost zapamćivanja i prenošenja aspekata određenih događaja, ranije naznačena vještakinja zaključila je kako je imao, te da je u svome iskazu maloljetnik autentično iskazivao, a da su manja iskrivljenja moguća zbog djelovanja majke na ŠČ i to u vidu interpretacije MČ pogleda ili ulizivanja, no da ista nisu značajno utjecala na njegov iskaz. U pogledu procjene je li postupanje okrivljenice psihofizički razvoj mlt. ŠČ, vještakinja smatra da uzimajući u obzir složene okolnosti njegova odrastanja kako prije događaja koji su predmet ovoga postupka, tako i kasnije, se ne može sa sigurnošću razlučiti koji su učinci na njegovu sniženu sliku o sebi ili osjećaj nepripadanja obitelji određeni ovim postupcima okrivljene, a kojim učincima ponašanja Julijanovih roditelja prema njemu.

7.1. Na raspravi kod ovoga suda, vještakinja je izjavila da u potpunosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju u kojem je zaključila da je mlt. ŠČ imao dovoljan kapacitet za opservaciju, sposobnost zapamćivanja, mogućnost da autentično iskazuje odnosno da je njegovo funkcioniranje u skladu s obilježjima iskazivanja iz autobiografskog pamćenja koje uključuje i određena iskrivljavanja, a koja su dodatno moguća i zbog djelovanja njegove majke na njega u smislu da mu je ona referentni okvir odnosno da mu ona pomaže u interpretiranju njene nejasne situacije, a što je vidljivo u načinima na koji dječak interpretira Josipin pogled ili Josipino ponašanje, a za što navedena vještakinja smatra da nije značajno utjecalo na njegov iskaz. U pogledu procjene je li postupanje okrivljenice utjecalo na njegov razvoj smatra kako su složene okolnosti njegova odrastanja koje su se odvijale prije predmetnog događaja, ali i kasnije, djelovali na Julijanovo sniženo samopouzdanje ili osjećaj nepripadanja obitelji, ali da je nemoguće razlučiti koji je udio određen djelovanjem okrivljenice, a koji drugim spomenutim okolnostima. Za kraj ističe kako je ponašanje okrivljenice MČ opisano u činjeničnom dijelu optužnog akta nepovoljno doprinosilo na sve okolnosti o kojima je prethodno iskazivala.

8. Iz psihijatrijskog vještačenja oštećenog mlt. djeteta ŠČ po stalnoj sudskoj vještakinjini za dječju i adolescentnu psihijatriju prof.prim.dr.sc. Katarini Dodik- Ćurković u bitnome proizlazi kako citirana vještakinja zaključuje da kod mlt. ŠČ postoji kapacitet za opservaciju kao i sposobnost zapamćivanja doživljenih događaja, ali i sposobnost prenošenja aspekata određenih događaja. Smatra kako su navedeni događaji kod mlt. ŠČ uzrokovali smetnje na aktualno, psihološko funkcioniranje na način da se dijete osjećalo uplašeno, uznemireno, posramljeno te je imalo i potrebu zaštiti mlađeg polubrata. Nadalje ističe, da unatoč činjenici da su uočljivi znaci opće uznemirenosti i tijekom samog vještačenja, mišljenja je da s obzirom na obiteljsku dinamiku i odnos između roditelja dječak je premorbidno vulnerabilnija i postmorbidno osjetljivija struktura ličnosti kod koje se ne može sa sigurnošću razlučiti koji je dio posljedica ranijih odnosa između roditelja, disfunkcionalnih uvjeta ranog razvoja i odrastanja, kasnijih predmetnih događaja, ali i naknadnih situacija koje dječak sada opisuje u odnosu na majku, izrazit strah od oca i majke, posebno majke, potreba ugađanja potrebama drugih oko sebe, prepoznavanja neadekvatnosti očevog reagiranja na samu situaciju i potreba dječaka da zadovolji očekivanja majke primarno, a u pogledu njegovog pogleda odnosa s okrivljenicom. Vještakinja smatra kako sve prethodno uočeno predstavlja značajan emocionalan rizik na mlt. ŠČ te može djelovati na njegovu percepciju i interpretaciju ponašanja okrivljenice. Međutim, njegovo navođenje autobiografskih sekvenci koje se odnose na vidljiva ponašanja okrivljene (što je rekla ili napravila) su u skladu sa autentičnim iskazivanjem i jasno je da ima spontane ispravke u skladu s obilježjima autobiografskog pamćenja.

8.1. Na raspravi kod ovoga suda, vještakinja je izjavila da u potpunosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju te je pojasnila pojedine dijelove svog nalaza navodeći kako su navedeni događaji kod mlt. ŠČ uzrokovali smetnje na aktualno psihološko funkcioniranje djeteta na način da se isto osjećalo uplašeno, uznemireno, posramljeno te je imalo potrebu zaštiti mlađeg polubrata, ali i da predmetni događaj kao i svi raniji događaji utječu da mldb. dječak u situacijama kada se osjeća na neki način i ugroženo reagira značajno većom brzinom anksioznosti do razine uznemirenog ponašanja, posramljenosti i pojačanog straha za mlađeg polubrata, ali da isto ne može dovesti uzročnu povezanost s predmetnim događajem nego da se radi o kumulativnom učinku brojnih nepovoljnih događanja u njegovu životu vezano uz rano djetinjstvo, dinamiku odnosa roditelja, dinamiku odnosa između oca i maćehe kao i njegove šire obitelji, a što je u konačnici uz ionako osjetljiviju strukturu djetetove ličnosti dovelo do toga da isti već sada iskazuje određene poteškoće u svom funkcioniranju. Osim toga, pojasnila je i da pojmove premorbidno vulnerabilnija struktura i postmorbidno osjetljivija struktura ličnosti znače da svako već po rođenju ima predispozicije koje utječu na neke obrasce u ponašanju i iskazivanju emocija, a koje dijelom mogu biti uzrokovane genetikom, okolnostima trudnoće i poroda i slično, ali ukoliko kasniji uvjeti odrastanja budu stabilni, podražavajući, predvidljivi za dijete, te ako postoje nekakve predispozicije, iste se mogu ublažiti. Napominje i kako u situaciji nestabilne obiteljske dinamike, disfunkcionalnih obiteljskih odnosa, neadekvatnog načina komunikacije između roditelja, novog bračnog partnera roditelja, iskustva vršnjačkog nasilja, učestale promjene školovanja ili mjesta stanovanja i slično mogu dodatno nepovoljno djelovati na ionako premorbidno nježniju, osjetljiviju osobnost.

9. Iz iskaza predstavnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Požega, OČ proizlazi kako je nakon zaprimljene prijave dežurnog stručnog radnika o fizičkom kažnjavanju mlt. ŠČ pozvana ovdje okrivljenica MČ kao potencijalni eventualni počinitelj te PČ kao otac mlt. ŠČ. Ističe kako je uvidom u spis koji Zavod o navedenom događaju posjeduje utvrdila da je ovdje okrivljenica negirala navode o fizičkom kažnjavanju uz navođenje kako je došlo do verbalne prepirke zbog tema koje nisu primjerene djeci. Iz istog je utvrdila da je PČ također negirao da je došlo do fizičkog kažnjavanja kao i da je dežurni stručni radnik tom prilikom obavio razgovor s mlt. ŠČ koji također nije spominjao fizičko kažnjavanje, te je naveo da se ne boji MČ. Ističe kako je i uvidom u izvještaj aktivnog dežurstva razvidno da se prijava odnosila na MČ te da je u istoj prijavi SČ navela da je MČ počinila nasilje na način da je njezina sina mlt. ŠČ udarila po nozi i nazvala ga umobolesnikom. Osim navedenog događaja, zaključuje kako nije bilo drugih postupanja vezano uz predmetni događaj, te da njoj nije poznata službena bilješka u kojoj se navodi kako se mlt. ŠČ svojoj majci SČ požalio putem viber poruka, ali ne isključuje da takva bilješka postoji u izvještaju aktivnog dežurstva koji je napisala službenica Zavoda koja je tom prilikom postupala.

10. Iz zapisnika o ispitivanju oca i z.z.mlt. oštećenika ŠČ kod Općinskog državnog odvjetništva u Požegi od dana 26. studenog 2024. u bitnome proizlazi da je mlt. ŠČ rođen u braku s SČ te da je isti do ljeta živio s majkom, a da je on svakoga vikenda išao po njega i odvozio ga nazad majci. Ističe kako je ovdje okrivljenica MČ tome negodovala te je bila lošeg raspoloženja kada bi ŠČ dolazio, no da bi vikend ipak na kraju nekako progurali. S obzirom da je želio da mlt. ŠČ živi s njim, pokrenuo je postupak da mu se isti povjeri, no tadašnja supruga, ovdje okrivljenica, se tome protivila te mu se prijetila razvodom. Unatoč tome, navodi kako je ipak ustrajao u svojoj namjeri te je od ljeta 2022. kada je mlt. ŠČ počeo živjeti s njima, ovdje okrivljenica rekla da se ne želi brinuti za ŠČ zbog čega je on dijete morao odvoziti kod roditelja SČ ili kod svoje majke, ali da ga je rijetko kada ostavljao s okrivljenicom. Navodi situaciju da ga je jednom prilikom, a dok je mlt. ŠČ bio kraj njega, okrivljenica tjerala iz stana, pa tako i mlt. ŠČ, a da je jednom prilikom kada je bila ljuta na njega rekla mu da ŠČ odvede kod bake i djeda. Opisuje i događaj kada su bili na kirvaju u Kaptolu te da se tom prilikom G malo ogrebala na napuhancu, a da je okrivljenica mislila da je zato kriv ŠČ te je vikala na njega. Kada su sjeli u automobil i krenuli kući, okrivljenica je vikala na mlt. ŠČ da kako može biti takva životinja, rekla mu je neka se vrati u Ruševo odakle je i došao te da pješke ide kući iako je vani padala kiša. Tom prilikom upozorio je okrivljenicu da prestane vikati na ŠČ, no ona to nije činila zbog čega je on zaustavio automobil te joj rekao da ukoliko se ne može suzdržati neka iziđe van. Osim toga, opisuje i događaje u vezi vjere te se sjeća da je njegova bivša supruga SČ mlt. ŠČ spomenula sotonu, a što je on zatim prenio K koji se takve priče uplašio pa to sve ispričao okrivljenici koja je velika vjernica te da bi ista nakon toga jedne večeri banula u sobu u kojoj su on i mlt. ŠČ spavali te se počela derati na njih obojicu navodeći kako se trebaju liječiti i da su umobolesnici. Također se i sjeća događaja kada su im jednom prilikom došli okrivljeničini nećaci te da je tada okrivljenica vikala na ŠČ da neće trpjeti tu njegovu negativnu energiju. Također opisuje i događaj iz travnja 2024. kada je u automobilu došlo do verbalnog sukoba između mlt. ŠČ i okrivljenice MČ jer joj se ŠČ prvi puta usprotivio nakon čega je MČ podigla ruku kao da će udariti mlt. ŠČ, ali ga naposlijetku nije udarila. O navedenom događaju ŠČ se požalio majci SČ, a što je ona prijavila policiji. Po saznanju za isto, okrivljenica je mlt. ŠČ rekla da ukoliko on i njegova mama opet budu zvali policiju da će biti belaja. Napominje kako se okrivljenica više verbalno agresivno ponašala prema mlt. ŠČ nego što je to bilo fizički, ali i da je njemu i mlt. ŠČ u više navrata rekla da se maknu iz stana i da se isele, iako je stan bio njegov.

10.1. Na raspravi kod ovoga suda dana 8. travnja 2025. zakonski zastupnik mlt. oštećenika PČ naveo je kako se zbog proteka vremena ne može svega sjetiti, ali da ostaje kod svega što je ranije iskazivao. Sjeća se situacije kada su se vraćali iz Kaptola gdje su se djeca igrala na napuhancu te da je tom prilikom ŠČ bio neoprezan te pritisnuo TČ, odnosno njezinu nogu, na što je okrivljenica reagirala prema ŠČ riječima: "kako možeš biti takva životinja", te je u istom tonu nastavila u automobilu, ali se ne sjeća što je govorila budući je od tada prošlo 3 godine. Nadalje, naveo je kako se sjeća još jednog događaja koji se dogodio kada je zajedno s ŠČ, TČ i Ć bio na rekreaciji, ali se ne sjeća kako je do toga došlo, ali zna da su se ŠČ i MČ nešto porječkali odnosno da je ŠČ prigovarao. Kada su odlazili kući s rekreacije, MČ je podigla ruku prema ŠČ kao da će ga udariti, ali misli da se to nije dogodilo. U odnosu na događaj iz 2024. kada su bili kod policije, a nakon što je ŠČ rekao SČ za odnos i ponašanja MČ, da bi pri povratu kući MČ rekla ŠČ "da ukoliko njegova mama SČ bude zvala policiju, da će biti belaja", da je riječ upravo o tom događaju i da se odvio na način kako je to iskazao pred državnim odvjetništvom. Ta tri događaja koja je naveo su mu ostala nekako najupečatljivija te se njih najviše sjeća, ali da je bilo još događaja. Navodi kako je ŠČ nakon razvoda s SČ živio s SČ, te se s njim redovito viđao, a susreti su se odvijali i u Radićevoj ulici gdje su u tom trenutku živjeli, on, MČ, te njihovo dvoje maloljetne djece. Okrivljenica, a u odnosu na to kada bi ŠČ dolazio kući, kako nekada ne bi bilo problema, a nekada bi prigovarala zbog puta koji on prelazi da bi otišao po njega i vratio ga, ali svakako bi bila protiv toga da ŠČ živi s njima, a posebno bi to došlo do izražaja kad bi sudskim putem zatražio skrbništvo nad ŠČ, te izrazio želju da isti živi s njima, a na što bi MČ negodovala te se izričito tome protivila ne želeći da se to dogodi. Ne zna zašto ona to toliko nije željela, ali da smatra kako je to iz razloga što nije tako zamišljala svoju obitelj odnosno nije imala takav pogled na svoju obitelj, a posebice na činjenicu da s njom živi njegovo dijete iz prvog braka. Navodi kako mu je okrivljenica rekla kako će se razvesti od njega ukoliko mu se dijete povjeri, tj. ako dobije skrbništvo nad njim, te da se neće brinuti o ŠČ. U odnosu na događaj u kojem je ŠČ nešto govorio o sotoni mlt. K, sjeća se da je riječ o događaju gdje je njegova bivša supruga očito nešto pričala ŠČ, i što treba i što ne treba te da bi on nakon toga tu priču o sotoni prenio K koji se toga jako uplašio, nakon čega se okrivljenica počela derati na njega i ŠČ nazivajući ih psihopatima i umobolesnicima. Navodi kako im je okrivljenica nekada znala reći da odu ili da se maknu iz stana, te bi rekla da odvede ŠČ kod djeda i bake, a najčešće iz razloga jer bi ŠČ napravio neku nepodopštinu odnosno da bi im svima znalo biti naporno u stanu. Okrivljenica im je više puta govorila da se maknu iz stana odnosno da se isele, a da se to događalo u zadnje vrijeme, ali da se to odnosilo više na njega da se iseli, a manje na ŠČ. Sjeća se da je jednom prilikom kada je došao njegov bratić Š, djeca su se igrala u spavaćoj sobi te se nešto dogodilo, ali ne može se sjetiti što, misli da je K gurnuo T, a nakon čega je MČ otišla u sobu te je za sve okrivila ŠČ te da je to sve zbog njegove negativne energije koju on ima prema Š. Također se sjeća da je nakon toga ŠČ došao u boravak te sjeo pokraj njega, ali mu nije pričao da bi ga MČ fizički kažnjavala odnosno udarala, već da je riječ bila samo o verbalnom prijekoru. Navodi kako se ŠČ nije nikada žalio na ponašanje okrivljenice, već samo kada je riječ o događajima gdje je i on bio osobno prisutan, te da takvih događaja nije bilo puno, ali da bi nakon ovih ranije navedenih znali popričati i raspraviti, a u jednoj ili dvije situacije se ŠČ čak i rasplakao kada to pokušali razjasniti. Naime, navodi kako je ŠČ veliki dječak te da sve shvaća, pa ga to i nije previše rastužilo, već da je zbog toga protestirao te je na svojevrstan način MČ želio uzvratiti jer bi zbog njenog takvog ponašanja bio ljut, te da mu MČ ne znači puno obzirom da nije bilo vremena, ni volje da se taj odnos razvije u nešto više, odnosno nešto bolje, a pretpostavlja da je to dijelom i zbog Josipinog stava prema ŠČ. Opetovano navodi da su pogrdne riječi koje je okrivljenica upućivala mlt. ŠČ bile umobolnici, psihički bolesnici i nešto u tom kontekstu. U odnosu na događaj gdje su se ŠČ i Š nešto sukobili u autu, naveo je kako je to bilo kada su u autu bili on, ŠČ i Š, ali da ne može sa sigurnošću reći je li G bila u autu. U tom trenutku ŠČ koji je zajedno s Š sjedio odozada istome je nategnuo gaće, odnosno hlačice i bocnuo ga prstom u guzu, a što je kasnije čuo od MČ, budući joj je to ispričao Š nakon što ga je vratio u stan, ali da on navedi događaj, iako je sjedio u autu, nije vidio. Nakon toga okrivljenica ga je zvala da se vrate nazad u stan te je rekla da K izađe iz auta jer ne želi da se vozio s ŠČ te je u tom trenutku počela spominjati da je ŠČ gurnuo Š prst u guzu, nakon čega je počela okrivljeničina "paljba" da ŠČ treba voditi psihijatru i slično, te je sve to govorila pred ŠČ. On je nedugo nakon toga o navedenom događaju razgovarao s Ć, ali mu on nije zvučao kao da mu je poznato o čemu je riječ. Nadalje navodi kako je ŠČ živo s njim i okrivljenicom do 9. mjeseca 2024., a da sada on i ŠČ žive sami. U odnosu na spominjanje sotone ŠČ upućeno prema K navodi kako je ŠČ to očito čuo od svoje majke SČ, pa to što je čuo prenosio je dalje K odnosno zastrašivao ga je, a da su, prema njegovom mišljenju, obojica premali za takve priče i razgovore. Navodi da se i ŠČ njemu znao požaliti da ga je pred spavanje ponekad strah, a moguće da je to upravo od tih priča, te da su on i okrivljenica znali razgovarati na tu temu posebno iz razloga jer bi ona iskazivala bojazan da bi to negativno utjecalo na Ć pa je i on ŠČ pokušavao objasniti da to više ne čini i ne spominje.

11. Na raspravi kod ovoga suda 31. listopada 2025. zakonska zastupnica mlt. oštećenika SČ navela je kako su ona i suprug NČ živjeli s N 2022. godine u Ruševu, a od tada ŠČ živi s ocem PČ i okrivljenicom MČ u [adresa]. Ona je u tom razdoblju dok ŠČ nije živio kod nje, istog često viđala, i to svaki tjedan ili dva. Nedugo nakon što je ŠČ počeo živjeti s okrivljenicom i s ocem, ŠČ joj se požalio da mu je okrivljenica jednom prilikom rekla da će ga "ošamariti kao sveca", a misli da joj je rekao da je to bilo u Kaptolu u ljeto 2022. dok su se djeca igrala na nekakvom napuhancu. Sjeća se i da joj je ŠČ tom prilikom rekao kako mu je okrivljenica rekla da će morati ići kući pješice iz Kaptola. Također navodi da joj je u tom razdoblju PČ rekao kako se okrivljenica ne želi brinuti za ŠČ odnosno da ne želi sudjelovati u njegovom odgoju te su oni odlučili da dijete povjere na skrb njezinim roditeljima O i CČ. Nadalje ističe kako joj je ŠČ pričao da bi ga okrivljenica znala doslovno tjerati iz stana gdje su oni živjeli govoreći mu da je životinja te da ide kod bake i djeda CČ. Od srpnja 2023. pa sve do siječnja ili veljače 2024. nije viđala ŠČ, a isto joj je zabranio PČ. Nije mogla s ŠČ komunicirati ni putem telefona budući da mu je zablokirao i aplikaciju Viber. Tek nakon što ponovno ostvaruje kontakt s djetetom saznaje što se u međuvremenu događalo. Jednom prilikom ŠČ joj je rekao kako ne želi više živjeti kod bake i djeda CČ, već želi živjeti s ocem PČ. ŠČ je iz tog razloga sve više vremena provodio u stanu s okrivljenicom te je ona sve više intenzivirala tu agresiju na njega. Navodi da joj je ŠČ pričao kako mu je u tom razdoblju MČ znala reći da je umobolesnik, da je životinja, da je bez njene dozvole u tom stanu, a misli da je to govorila i pred PČ, a što joj je on i potvrdio, te da je zbog opisanog znalo biti okršaja između okrivljenice i ŠČ. Ističe događaj iz 4. mjeseca 2024. za koji je saznala od ŠČ budući da joj je on putem Vibera poslao poruke da mu pomogne jer ga je okrivljenica pokušala ošamariti te mu ne da da bude u blizini druge dvoje djece, TČ i Ć. Nakon tih poruka nazvala ŠČ te joj je on detaljno ispričao o navedenom događaju. Rekao joj je da u se PČ i okrivljenica posvađali te da je on nešto dobacio nakon čega ga je MČ pokušala ošamariti, ali se on izmaknuo te da ga je okrivljenica udarila po nozi, a da se to događalo u automobilu dok je on sjedio na zadnjem sjedalu, a okrivljenica na prednjem sjedalu ili izvan automobila. Sjeća se da je to bio petak i da su nakon tog događaja i ŠČ i PČ otišli kod Nenadove majke te su ondje ostali do ponedjeljka, a da nakon što su se vratili u stan okrivljenica im je rekla kako će u slučaju da opet pozove policiju nagrabati i ona i ŠČ. Odmah potom je upitala PČ kakva je situacija, a on joj je mailom odgovorio kako je situacija u stanu vrlo loša odnosno napeta. Nakon toga joj je ŠČ rekao da se osjećao loše zbog toga te da se seli kod bake PČ gdje će ostati živjeti naredni period odnosno do sredine ljeta 2024. tj. dok se okrivljenica iselila iz tog stana u kojem su živjeli. Navodi kako u tom periodu dok je ŠČ živio kod bake RČ, jednom prilikom je došla okrivljenica pred bakinu kuću te je iz sveg glasa počela urlati da je ŠČ psihopat, umobolesnik te da će dobiti nadzor Centra za socijalnu skrb, a sve to joj je ispričao ŠČ, a kasnije i potvrdio PČ, te da je riječ o događaju iz ljeta 2024. Ističe da je primijetila kako je ŠČ zbog takvog ponašanja okrivljenice postao jako osjetljiv i plačljiv, a što prije nikada nije bio. Takvo ponašanje je trajalo više mjeseci, a isto je primijetio i sam PČ s kojim je to komentirala, a koji joj je rekao kako ŠČ praktički u ničemu ne može ispravljati te da on sve doživljava kao napad na sebe. U odnosu na događaj iz automobila kada je njegov bratić Š također bio u automobilu, navodi kako joj je ŠČ ispričao da ga je Š bocnuo prstom, nakon čega je on njemu uzvratio te ga također bocnuo u području boka, a da je nakon toga MČ napravila ogromnu scenu, dok Mihaelova majka u tome nije vidjela ništa značajno, a o istome joj je također pričao i PČ odnosno poslao joj je poruke u kojima je opisao predmetni događaj. Poznato joj je i da ŠČ ima neograničen pristup internetu te gleda neke mračne filmove i videa, te da mu to dopušta njegov otac PČ.

12. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenica MČ počinila kazneno djelo na način kako je to navedeno u izreci presude. Naime, iz iskaza z.z. mlt. ošt. oštećenika PČ proizlazi da je okrivljenica tijekom događaja u Kaptolu u ljeto 2022., dok su se automobilom vraćali kući, mlt. ŠČ rekla kako može biti takva životinja i da se vrati u Ruševo odakle je došao te da će ga poslati kući pješice, nakon čega je on upozorio okrivljenicu da prestane vikati na ŠČ, a što ona nije učinila, da bi potom zaustavio automobil i rekao joj da izađe van ako se ne može suzdržati, a što je istovjetno dijelu iskaza mlt. ošt. ŠČ ispitanog na dokaznom ročištu koji navedenu situaciju potvrđuje, kao i to da ga je tata (PČ) znao braniti o takvih okrivljeničinih ispada i napada. Osim toga, iskazi svjedoka PČ i mlt. ŠČ suglasni su i u dijelovima gdje isti navode situacije kako je okrivljenica mlt. ŠČ znali tjerati van iz kuće ili da ga PČ odvede kod bake i djeda, a isto bi najčešće bila reakcija na Julijanovo ponašanje koje se okrivljenici u tom trenutku ne bi svidjelo. Jednako tako, oba svjedoka određeni su i u navodima da ih je okrivljenica znala vrijeđati nazivajući ih psihopatima i umobolesnicima (umobolnicima) te da se trebaju liječiti, dok mlt. ŠČ izuzev toga ističe i da mu je okrivljenica znala govoriti da je majmun i glupan, zbog čega je znao biti ljutit i tužan. Obojica su suglasni i u dijelovima svojih iskaza gdje ističu da je okrivljenica u travnju 2024. nakon što je saznala da se ŠČ zbog njezinog ponašanja potužio svoj majici SČ (jer ju je ona prijavila policiji) istome rekla da ako još jednom budu zvali policiju da će nagrabat, pri čemu mlt. ŠČ navodi upravo citirani izraz "nagrabat" (kao što u svom iskazu navodi i SČ), dok PČ isti događaj opisuje na način kako je okrivljenica mlt. ŠČ rekla "da ako on i njegova mama (SČ) opet budu zvali policiju da će biti belaja", a što unatoč različitim izrazima ne dovodi u pitanje takvo ponašanje okrivljenice niti vjerodostojnost njihovih iskaza, a isto je dodatno potkrepljeno i prepiskom poruka između mlt. ŠČ i njegove majke SČ. Iako se svjedok PČ tijekom svog iskaza pred sudom nije mogao sjetiti je li okrivljenica prilikom povratka s rekreacijskog centra dosita udarila mlt. ŠČ po nozi, a nakon što je prethodno podigla ruku kao da će ga udariti, sud je isto utvrdio iz suglasnih iskaza mlt. oštećenika i njegove majke SČ koji potvrđuju da je do udarca na opisani način doista došlo, a koje saznanje za navedeni događaj je kod majke SČ rezultiralo prijavim policiji, što prema mišljenu ovoga suda samo dodatno potvrđuje istinitost takvog iskaza čineći ga uvjerljivim i životno logičnim jer predstavlja upravo ono instinktivno ponašanje koje majka u takvoj situaciji dužna i spremna činiti. Da je iskaz mlt. ŠČ vjerodostojan sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja te na raspravi danih iskaza stalnih sudskih vještakinja prof.dr.sc. Katarine Dodig Ćurković i doc.dr.sc. Daniele Šincek koje suglasne zaključuju da mlt. ŠČ ima dovoljno kapaciteta za opservaciju, sposobnost zapamćivanja i prenošenje aspekta određenih događaja da u svom iskazu autentično iskazuje, dok su manja iskrivljenja moguća zbog djelovanja majke na njega i to u vidu interpretacije okrivljeničina pogleda ili ulizivanja, na da ona nisu značajno utjecala na njegov iskaz. Osim toga, prof.dr.sc. Katarina Dodig Ćurković (specijalist psihijatar; uža specijalizacija dječja i adolescentna psihijatrija i forenzička psihijatrija) smatra kako su navedeni događaji kod mlt. ŠČ uzrokovali smetnje na aktualno psihološko funkcioniranje na način da se dijete osjećalo uplašeno, uznemireno i posramljeno, ali da je njegovo navođenje autobiografskih sekvenci koje se odnose na vidljiva ponašanja okrivljene (što je rekla ili napravila) u skladu s autentičnim iskazivanjem, pa je jasno i da ima spontane ispravke u skladu s obilježjima autobiografskog pamćenja. Citirane vještakinje suglasne su i poglede procjene je li postupanje okrivljenice utjecalo na razvoj mlt. ŠČ navodeći kako su složene okolnosti njegova odrastanja prije, tijekom i nakon predmetnog događaja utjecali na njegovo sniženo samopouzdanje ili osjećaj nepripadanja obitelji, ali da je nemoguće razlučiti koji je udio određen djelovanjem okrivljene, a koji drugim spomenutim okolnostima. Međutim, stava su da je ponašanje okrivljenice kako je to opisano u činjeničnom dijelu optužnog akta svakako nepovoljno doprinosilo na sve te okolnosti. Decidirani navod vještakinje prof.dr.sc. Katarine Dodig Ćurković da je mlt. ŠČ dječak koji je nesiguran oko svoje pozicije u obitelji te da je općenito slabijeg samopouzdanja radi cjelokupne obiteljske situacije kojoj je izložen ne svojom krivnjom sud nalazi i u posebno emotivnom dijelu iskaza svjedoka te z.z. mlt. ošt. PČ (stavljajući na njega pojačan naglasak!) gdje navodi kako su svi problemi započeli kada je on sudskim putem zatražio skrbništvo nad mlt. ŠČ te izrazio želju da živi s njima, a čemu se okrivljenica izričito protivila ne želeći da se to dogodi, a za što on smatra te razlog vidi u činjenici da ona (okrivljenica) nije tako zamišljala svoju obitelj i da s njom živi njegovo dijete iz prvog braka, a koje riječi su kod svjedoka u tim trenucima rezultirale njegovim iskrenim suzama, istodobno navodeći kako mu je okrivljenica znala reći da ukoliko on dosita dobije skrbništvo da će se ona od njega rastati i da ona neće skrbiti o mlt. ŠČ. Da je tome dosita tako sud utvrđuje i iz djela obrane okrivljenice gdje priznaje da nije bila za to da mlt. ŠČ doseli k njima iz razloga jer je njezin i Nenadov brak već u tom trenutku bio u "rasulu". Međutim, sud ne vjeruje obrani okrivljenice u njezinu pretežitu dijelu smatrajući kako je subjektivno obojena i neuvjerljiva te je kao takva očigledno usmjerena ka umanjenju kaznenopravne odgovornosti, a ujedno je u onome bitnome u suprotnosti i nesuglasju s drugim provedenim dokazima, posebice iskazima ispitanih svjedoka. U odnosu na iskaz svjedoka PČ sud istog iz ranije označenih razloga prihvaća kao iskrenog i uvjerljivog, pri čemu ne nalazi niti jedan objektivan i razuman razlog zašto bi svjedok govorio neistinu, osobito jer si njihovi odnosi tijekom cijelog postupka nadasve korektni.

13. Naime, da bi se radilo o uvodno označenom kaznenom djelu, zlostavljanje djeteta mora se očitovati uzrokovanjem fizičke ili psihičkom neugode za dijete u znatnom stupnju. Stoga, a slijedom ranijih utvrđenja, nedvojbeno je da je ponašanje okrivljenice opisano u dispozitivu presude na strani mlt. ŠČ uzrokovalo znatan stupanj pretežito psihičke boli i neugode, ali osjećaja bespomoćnosti i ugroženosti, te je ista na taj način ugrozila njegov pravilan psihofizički razvoj. Na taj način ispunjena su sva objektivna obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11.

14. U odnosu na subjektivni odnos okrivljenice prema kaznenom djelu nedvojbeno je utvrđeno da je ista prilikom počinjenja bila svjesna svih okolnosti djela, jer svaki prosječan građanin, a posebice majka dvoje majka dvoje djece, zna koje su joj dužnosti i obveze te kojih bi se ponašanja (ovdje u odnosu na pastorka) trebala suzdržati. Slijedom toga, okrivljenica MČ je čineći radnje pobliže opisane u izreci presude postupala s oblikom krivnje koji se u kaznenom pravu naziva neizravna namjera. Prema tome, svijest o protupravnosti nije osporena. U odnosu na ubrojivost okrivljenice za istaknuti je kako niti u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a niti tijekom vođenja postupka, nije dovedena u pitanje.

15. S obzirom na sve izneseno, u dokazanom ponašanju okrivljenice MČ opisanom u izreci presude stječu se sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11, za koje ju je sud i proglasio krivom.

16. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, njezin prijašnji život te osobne i imovinske prilike, ali i njezino ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.

17. Odlučujući o vrsti i visini kaznenopravne sankcije sud je na strani okrivljenice MČ kao olakotnim cijenio raniju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, pa se stoga ima zaključiti kako predmetno kazneno djelo čini izolirani eksces u njezinom do sada urednom ponašanju i načinu života gledajući u kaznenopravnom smislu. Jednako tako, sud je (unatoč tome što je okrivljenica ovdje osuđena da je počinila kazneno djelo povrede djetetovih prava) olakotnim cijenio i činjenicu da je okrivljenica razvedena te ujedno i majka dvoje maloljetne djece od kojih je jedno dijete teško bolesno.

17.1. Sud u tijeku postupka nije utvrdio niti jednu otegotnu okolnost u ponašanju okrivljenice.

18. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, ali i potrebu da se jedan ovakav neprihvatljivi društveni čin sankcionira, ovaj sud smatra kako je okrivljenici ĐČ primjereno izreći kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, no istodobno smatra da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može ostvariti uz uvjetnu osudu kojom se određuje da izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće biti izvršena ukoliko ista u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

19. Sud nalazi da će se upravo tako odmjerenom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja, da će se u dovoljnoj mjeri izraziti prijekor okrivljenici zbog počinjenog kaznenog djela i izraziti društvena osuda zbog počinjenog te istodobno na nju utjecati u smislu specijalne prevencije da ubuduće ne čini kaznena djela kao i da će se ovakvom visinom kazne također utjecati na sve ostale građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela i sve prethodno navedene okolnosti koje utječu na samu sankciju, ovaj sud smatra da je okrivljenici potrebno izreći vrijeme provjeravanja u trajanju od 2 godine, kako bi se kroz to razdoblje vidjelo ima li ista namjeru i da ubuduće čini kaznena djela, a za koje vrijeme joj se uvjetna osuda može opozvati zbog počinjenja novog kaznenog djela.

20. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. i 3. ZKP/08 okrivljenica MČ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka, a koji troškovi se odnose na psihologijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Danieli Šincek u iznosu od 750,00 (sedamstopedeset) eura, trošak stalnog sudskog vještaka za dječju i adolescentnu psihijatriju Katarine Dodig-Ćurković u iznosu od 850,00 (osamstopedeset) eura, zatim trošak punomoćnika mlt. oštećenika (o čemu se sud donijeti posebno rješenje), ali i paušalni trošak u iznosu od 70,00 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, a koji sud ocjenjuje kao primjeren broju radnji koji su u postupku poduzete kao i materijalnim prilikama okrivljenice.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 19. siječnja 2026.

Sudac za mladež

Mihovil Budimir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi ovome sudu u 5 (pet) istovjetnih primjeraka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. ODO u Požegi, KOz-DO-35/2024

2. MČ, okrivljenica

3. Odvjetnik Velimir Galić, branitelj okrivljenice

4. PČ, z.z. mlt. oštećenika

5. SČ, z.z. mlt. oštećenika

6. Odvjetnik ĆČ, punomoćnik mlt. oštećenika