REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U

VARAŽDINU

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-82/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Matei Bulka kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Koraljke Lukačević kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optužene ĐU, zbog kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. u svezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15; u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj:

K-DO-35/2016-51 od 30. studenog 2017., nakon održane rasprave 19. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Anamarije Masten Čehok, optužene ĐU i branitelja Zorana Vinkovića u zamjenu za branitelja Brunu Čera, odvjetnik iz Koprivnice, dana 21. siječnja 2026. objavio je, a dana 19. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Optužena ĐU, rođena ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Đ i ŠU rođene Š, rođena **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa prijavljenim boravištem na adresi [adresa] ([adresa]), državljanka Republike Hrvatske, dipl. pravnice sa završenim pravnim fakultetom, umirovljenica, s mjesečnim primanjima oko 900,00 eura, suvlasnica kuće na adresi stanovanja, vlasnica automobila Renault Thalia 1992. godište, udana, majka troje djece, od kojih je jedno preminulo, neosuđivana

kriva je

što je

u razdoblju od 16. rujna 2015. do 28. prosinca 2015., u Koprivnici, kao vršiteljica dužnosti ravnateljice Centra za socijalnu skrb Koprivnica, ovlaštena da u ime Centra za socijalnu skrb Koprivnica sklapa sporazume s drugim ustanovama, da sa zaposlenicima sklapa ugovore o radu i da odobrava isplate jednokratne naknade, u nakani da pogoduje IU i MU, svjesno postupila suprotno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ br. 157/13, 152/14 i 99/15), pa da bi tako:

a) dana 16. rujna 2015., protivno odredbi čl. 212. st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi, kojom je propisano da iznimno ustanova socijalne skrbi na koju se primjenjuje posebni propis kojim se uređuju plaće u javnim službama može bez javnog natječaja sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa zaposlenikom druge ustanove socijalne skrbi na koju se primjenjuju posebni propisi kojim se uređuju plaće u javnim službama na temelju sporazuma ustanova uz pisanu suglasnost zaposlenika, s Domom za psihički bolesne odrasle osobe „ NU“ sklopila sporazum radi zasnivanja radnog odnosa s IU, iako je znala da se na Dom za psihički bolesne odrasle osobe „Poljak“ ne primjenjuju takvi posebni propisi, temeljem kojeg sporazuma je **.**.2015. s IU bez raspisivanja javnog natječaja sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme, na koji način je IU pribavila nepripadnu neimovinsku korist u vidu radnog odnosa u Centru za socijalnu skrb Koprivnica,

b) tijekom prosinca 2015., naložila sebi podređenom službeniku Centra za socijalnu skrb Koprivnica FU da protivno odredbama čl. 46. st. 1. i 2. Zakona o socijalnoj skrbi, kojima je propisano da se jednokratna naknada priznaje samcu ili kućanstvu koje zbog trenutačnih materijalnih teškoća nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe nastale zbog rođenja djeteta ili školovanja djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji, elementarne nepogode i slično, odnosno da se jednokratne naknada može priznati zbog nabave osnovnih predmeta u kućanstvu ili nabave nužne odjeće ako postoji mogućnost da se nabava nužnih predmeta u kućanstvu i odjeće i obuće osigura u suradnji s humanitarnim organizacijama, donese rješenje o isplati jednokratne pomoći MU u iznosu od 2.000,00 kn, iako je znala da materijalno stanje i osobne prilike MU ne opravdavaju takvu isplatu, po kojem nalogu je **.**.2015. FU donio takvo rješenje, koje je ĐU kao ravnateljica Centra za socijalnu skrb odobrila i potpisala, na koji način je na štetu [adresa] MU pribavila nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 2.000,00 kn,

dakle, kao odgovorna osoba iskoristila svoj položaj i ovlast, pa time drugim osobama pribavila korist,

čime je počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti, opisano i kažnjivo po članku 291. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11.

II. Optužena ĐU se na temelju članka 291. stavka 1. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

III. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženoj ĐU se izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optužena u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08 optužena ĐU dužna je naknaditi trošak ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, u paušalnoj svoti od 50,00 eura (pedeset eura) u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu optužnicu broj: K- DO-35/2016-51 od 30. studenog 2017. protiv okrivljene ĐU zbog kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11.

1.1. Dana 2. prosinca 2022. donesena je presuda broj K-130/2022-7 kojom je optužena ĐU oslobođena optužbe da bi počinila terećeno kazneno djelo. U povodu žalbe, Županijski sud u Osijeku rješenjem broj Kž-196/2023-4 od 15. veljače 2024. prihvatio je žalbu državnog odvjetnika, ukinuo prvostupanjska presuda te predmet uputio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred drugim sucem.

2. Optužena ĐU pozvana očitovati se o krivnji, izjavila je da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret.

3. Sud je u dokaznom postupku ispitao optuženicu te je pročitao zapisnik o prvom ispitivanju ĐU i pregledana je DVD snimka (list 314-317 spisa).

3.1. Nadalje, uz suglasnost stranaka pročitana je dokumentacija i iskazi svjedoka u spisu i to: Preslika Statuta Centra za socijalnu skrb Koprivnica (list 16 – 28), Preslika ugovora o radu – ĐU (list 29 – 31), Preslika ugovora o radu – ĐU (list 32 – 34), Preslika dopisa Ministarstva socijalne politike i mladih (list 35, list 370), Preslika dopisa Centra za socijalnu skrb Koprivnica (list 36), Preslika ugovora o radu – IU (list 37 – 38), Preslika sporazuma – IU (list 39 – 40), Preslika ugovora o radu – IU (list 41 – 42), Preslika zahtjeva za raskid ugovora o radu – IU (list 43), Preslika dopisa i ugovora o međusobnim odnosima – NU (list 44 – 45, 57 - 60), Preslika potvrde – IU (list 46 – 48), Preslika obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. – Dom Poljak (list 49), Preslika uvjerenja o upisu u upisnik ustanova socijalne skrbi – Dom Poljak (list 50), Preslika rješenja Ministarstva rada i socijalne skrbi – Dom Poljak (list 51 – 52), Preslika rješenja Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi – Dom Poljak (list 53 – 54), Preslika sporazuma o prestanku ugovora o radu – IU (list 55), Ispis popisa djelatnika – Centar za socijalnu skrb Koprivnica (list 56, list 62), Preslika obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. – Centar za socijalnu skrb Koprivnica (list 61), Preslika dopisa Ministarstva socijalne politike i mladih – IU (list 63 – 64), Preslika predmeta Centra za socijalnu skrb Koprivnica o obavijesti o zasnivanju radnog odnosa – IU (list 65 – 77), Preslika predmeta Centra za socijalnu skrb [adresa] o predstavki na zapošljavanje – IU (list 78 – 94), Odluka Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i utvrđivanju mreže domova socijalne skrbi i djelatnosti socijalne skrbi (list 104 – 111), Preslika zapisnika Upravnog vijeća Centra za socijalnu skrb Koprivnica (list 112 – 115), Preslika zapisnika Inspektorata rada (list 117 – 119, list 120 – 122 , list 184 - 186), Preslika pisanog izvješća Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured Križevci (list 168 – 169), Preslika zapisnika Povjerenstva za provedbu natječajnog postupka – Centar za socijalnu skrb Koprivnica (list 170), Preslika odluke o imenovanju Povjerenstva za provedbu natječajnog postupka – Centar za socijalnu skrb Koprivnica (list 171 – 172), Ispis natječaja za zasnivanje radnog odnosa mr. socijalnog rada/dipl. socijalni radnik – Centar za socijalnu skrb Koprivnica (list 173 – 174), Preslika prijave Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Križevci (list 175 – 177), Dopis Inspektoratu rada (list 178-179), Dopis Ministarstva socijalne politike i mladih (list 179 – 180), Preslika dopisa Ministarstva socijalne politike i mladih (list 187 – 188), Preslika dopisa Ministarstva socijalne politike i mladih (list 190 – 191, list 371 - 372), Preslika očitovanja – ĐU (list 195 – 196), Ispis e-mail korespondencije (list 197), Očitovanje Upravnog vijeća Centra za socijalnu skrb Koprivnica (list 198), Očitovanje – ĐU (list 199 – 200), Zapisnik sjednice Upravnog vijeća Centra za socijalnu skrb Koprivnica (list 201 – 209), Dopis Ministarstva socijalne politike i mladih (list 210), Preslika zahtjeva za priznanje prava na jednokratnu naknadu – MU (list 216 – 218), Preslika rješenja Centra za socijalnu skrb Koprivnica za priznanje prava na jednokratnu naknadu – MU (list 219, list 221, list 226), Preslika računa/narudžbe br. 10/2015 (list 220, list 222, list 234), Preslika potvrde i isplaćenom mirovini i mirovinskim primanjima – MU (list 223), Preslika zapisnika Centra za socijalnu skrb Koprivnica – Izjave MU (list 224 – 225), Preslika službene bilješke

– ĐU (list 227, list 320), Preslika službene bilješke – FU (list 228, list 319), Preslika uplatnice broj 49 – MU (list 229, list 318), Preslika osobne iskaznice – MU (list 230), Neslužbena kopija prijepisa posjedovnog lista (list 231), Ispis neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige (list 232 – 233), Preslika računa br. 415-PR1-1 (list 235), Preslika popisa računa (list 236 – 237, list 238 – 240), Preslika dopisa Ministarstva socijalne politike i mladih (list 258), Preslika dopisa Centra za socijalnu skrb Koprivnica (list 259, list 278), Preslika dopisa i izvješća Ministarstva socijalne politike i mladih o provedenom izvanrednom upravnom i stručnom nadzoru (list 260 – 264, list 373 - 377), Preslika dopisa Centra za socijalnu skrb Koprivnica (list 266), Ispis potvrde o izradi ili popravku pomagala – MU (list 269 - 270), Dopis Ministarstva socijalne politike i mladih (list 282), Dopis Ministarstva financija (list 305 - 311), Dopisa Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku (list 307), Zapisnik o ispitivanju svjedoka FU (348 – 350), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje IU (list 357 – 359), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje SU (list 363 – 365), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje PU (list 381 – 382), Dopis Ministarstva socijalne politike i mladih od 3.6.2015. (list 434), Potvrde o visini dohotka i primitka za okrivljenu (list 453-456), Iskaz svjedoka FU, IU i SU s rasprave od 26.2.2020. (list 444-448), Iskaz svjedoka PU s rasprave od 26.6.2020. (list 459-461), Suočavanje okrivljene ĐU i svjedoka FU s rasprave od 15.9.2020. (list 471-473), Iskaz svjedoka ĐUG s rasprave od 29.11.2022. (list 514-515). Na pročitano i razgledano nije bilo primjedbi.

3.2. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženicu.

4. Iznoseći obranu na raspravi 24. lipnja 2020. optužena ĐU navela je da se ne smatra krivom za djelo koje joj se stavlja na teret. Navela je da ona nije nikada ništa radila mimo Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku niti je to mogla jer Centar nije privatna firma, a također niti bi to prošlo u Ministarstvu s obzirom da sve što se radi se šalje na evidenciju i na eventualnu suglasnost. Naime, o svakom zapošljavanju se obavještava Ministarstvo te se šalje potrebna dokumentacija. IU je zaposlena kao i svaki drugi zaposleni radnik, ona je zaposlena na temelju prethodnog usmenog dogovora sa Ministarstvom, naime ona je prije potpisivanja sporazuma sa ĐUGF telefonskim putem kontaktirala djelatnicu Ministarstva te joj je ona rekla ono što je potrebno za takvo zapošljavanje na takvo radno mjesto i to da je radno mjesto sistematizirano u njihovom Pravilniku o sistematizaciji, jedna godina radnog staža, položen stručni ispit i visoka stručna sprema, a što je sve u konkretnom slučaju u odnosu na ĐUGF bilo ispunjeno. ĐUGF prethodno nije poznavala, međutim ona je imala preporuke od fakulteta, a imala je i jako dobre rezultate na psihološkom testiranju na Zavodu za zapošljavanje. Naime, međuljudski odnosu u Centru nisu baš najbolji pa oni uvijek prije svakog javnog natječaja provode psihološko testiranje svih kandidata. Sjeća se da je sporazum koji je sklopljen s ĐUGF i sva pripadajuća dokumentacija dostavljena odmah nakon sporazuma kako je to u prethodnom telefonskom kontaktu i zatraženo, dakle sve je prošlo kroz njihovu evidenciju te nije bilo nikakvih prim jedbi da bi onda nakon toga nakon nekih dva do tri mjeseca došla anonimna prijava. Vezano uz sam sporazum koji je sklopljen sa ĐUGF pojasnila je da je takva zakonska mogućnost postojala za prijelaz iz jedne ustanove u drugu, u kojem slučaju nije bilo po trebna prethodna pisana suglasnost koja je potrebna kada ide javni natječaj. U tom telefonskom razgovoru sa djelatnicom Ministarstva nitko takvu pisanu suglasnost nije tražio niti spominjao. Bitno je da su imali sistematizirano, a ne popunjeno radno mjesto i da radnik dolazi iz sustava, a ĐUGF je bila socijalna radnica i radila je u Domu, dakle bila je u sustavu. Naime svaki socijalni radnik u sustavu mora imati uvjerenje o obavljanju djelatnosti o čemu se i vodi evidencija. Na isti način kako je zaposlena ĐUGF, zaposlen je i OU, međutim ne sjeća se da li je bilo to u isto vrijeme ali zna da je bilo blizu. Naime, i OU je sporazumom prešao iz Doma u kojem je radio, ne sjeća se točno o kojem se domu radilo u CZSS Koprivnica. Okrivljena napominje da ona nije na nikog utjecala prilikom konkretnog zapošljavanja niti je išta sebi u korist radila ili nekome pogodovala, a niti je za to imala motive, kao općenito za raditi izvan zakona jer je uvijek sve radila u skladu sa zakonom i u dogovoru sa Ministarstvom. Vezano uz isplatu naknade MU navela je da ona nije niti znala da je ona podnijela zahtjev te je rješavanje takvog zahtjeva procjena socijalnog radnika kojem je takav predmet dodijeljen u rad koji onda konačno rješenje donosi njoj na potpis. Sjeća se samo da su je iz računovodstva kontaktirali da li joj je poznato da je Brankina majka podnijela zahtjev nakon čega je ona pozvala FU da ga pita o čemu se točno radi te se sjeća da joj je pojasnio da je MU podnijela zahtjev za isplatu pomoći od oko 1.900,00 i nešto kuna, sjeća se da je rekao da je podnijela zahtjev radi kupnje naočala odnosno za ortopedsko pomagalo, da su joj te naočale nužne i da se radi o starijoj osobi koju strašno boli glava od očiju. Ona ga je samo pitala da li su ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje takvog prava i da li ima novaca u računovodstvu, bez obzira na to o kome se u konkretnom slučaju radilo, na što joj je on odgovorio da su ispunjeni zakonski uvjeti i da ona može dobiti tu pomoć i da ima novaca, jedino da ne zna da li može biti isplata već slijedeći mjesec. Ona mu je rekla da nije nužno da bude isplata slijedeći mjesec već kad bude novaca. Nije točno da bi ona FU rekla da treba pozitivno riješiti predmet, nikada nije nikome na taj način sugerirala rješavanje nekog predmeta. Ne zna zašto je on to tako iskazao, moguće je da je krivo shvatio njihov razgovor. Ne sjeća se točno, međutim moguće je da je ona njemu rekla da ju je obavijestilo računovodstvo o jednom predmetu. Ona MU nije u to vrijeme niti poznavala niti je znala da je podnijela zahtjev dok ju računovodstvo o tome nije obavijestilo, a niti je o tome razgovarala sa PU jer se s njom niti nije privatno družila, naime ona je radnica u Centru, a tada joj je okrivljena bila šefica. Nakon svega ju je MU kontaktirala telefonom te se sjeća da je bila vidno uzrujana, plakala je i rekla je da će to vratiti ako je problem jer da nikada ništa nije tražila od Centra, i da će ako treba biti na kruhu i vodi da to vrati.

4.1. Optužena je navela da je u CZSS Koprivnica zaposlena je od 1. veljače 2005. godine, a ravnateljica je bila dvije i pol godine odnosno od 1. prosinca 2013. do 30. svibnja 2016. godine. U vrijeme mandata ravnateljice nikada prije konkretnog slučaja za koji je se tereti nije bilo nikakvih prijava protiv nje vezano uz njezin rad. Djelatnica u Ministarstvu s kojom je prije sklapanja predmetnog sporazuma telefonski kontaktirala zvala se ŠUG, međutim ona je sada pokojna time da ne zna točno kada je umrla, međutim tijekom trajanja ovog postupka jer se sjeća da je zvala Ministarstvo jer ju je htjela predložiti za svjedoka u ovome postupku te su je tada obavijestili da je ona već neko vrijeme pokojna. U Ministarstvu gdje je ona bila voditeljica jednog odjela, ne sjeća se točno kojeg odjela, zna da su se uvijek njoj obraćali vezano uz zapošljavanje, odnosno ako bi se netko drugi javio uvijek bi nas na nju uputili kao nadležnu za takve stvari. Ona je kao voditeljica odjela bila ovlaštena davati takve usmene suglasnosti prilikom zapošljavanja. Ona je navedenoj djelatnici prilikom telefonskog kontakta rekla da potencijalna kandidatkinja IU dolazi iz sustava socijalne skrbi i da je zaposlena u Domu za psihički bolesne odrasle osobe te se sjeća da joj je ona rekla da je to u redu, međutim samo da paze da ispunjava one opće uvjete koje je već prethodno nabrojala. Na daljnje pitanje, a vezano uz izvješće Zavoda za zapošljavanje, Područni ured Križevci od 18. kolovoza 2015., koji se nalazi u spisu, u kojem su potvrđeni njezini navodi, odnosno iz kojeg proizlazi da je provedeno testiranje te je naveden popis od 10 ljudi koji se preporučuju prema rezultatima testiranja, a proizlazi da je na prvom mjestu bila kandidatkinja BU, na drugom mjestu OU, a na trećem mjestu IU, na pitanje da pojasni zašto se nije odlučila za kandidatkinju koja je bila na prvom mjestu prema rezultatima tog testiranja, pojasnila je da je ona već prethodno bila primljena temeljem javnog natječaja. Na daljnje pitanje da li je imala saznanja kako se financira ustanova Dom za psihički bolesne osobe Poljak odnosno iz čega, odgovara da je ona imala informaciju od gospođe SU da su oni zaključiti ugovor sa Ministarstvom i da se dio sredstava financira od Ministarstva, a dio od korisnika time da nije ulazila u detalje. Dalje upitana da pojasni zašto je baš IU zvala na razgovor, pojasnila je da je to bilo prvenstveno na temelju rezultata testiranja. Ona ju nije prije poznavala niti ju je itko ikada za nju zvao, a niti je znala tada gdje ona radi. Svi kandidati su morali proći tri kruga testiranja, a bila je prisutna odnosno slušala je sa strane i prilikom obavljanja razgovora sa kandidatima te se sjeća da je ĐUGF ostavila jako dobar dojam, a neovisno o tome su svi kandidati dalje išli i na psihološko testiranje. Ona nije prije rješavanja predmeta u vezi MU nju niti poznavala, a niti je ikada bila u njezinoj kući, niti je bila u posjeti kod PU, niti zna gdje one žive niti u kakvim uvjetima.

4.2. U obrani na raspravi od 8. rujna 2022. optužena je odgovarajući na pitanja branitelja u vezi financiranja Doma iz kojeg je u CZSS prešla raditi IU navela da je njoj bilo poznato da se taj Dom financira dijelom iz državnog proračuna, a dijelom iz sredstava uplaćivanog po korisnicima, pri čemu joj točan omjer tih sredstava nije bio poznat, kao ni kako je tehnički, iz kojeg dijela sredstava bila isplaćivana plaća zaposlenicima Doma. Navela je da je ona kontaktirala sa Ministarstvom telefonskim putem, sa tadašnjom djelatnicom Ministarstva koja je danas pokojna, te navodi da joj je ta djelatnica decidirano u razgovoru rekla da je kolegica IU po zanimanju socijalna radnica, te da ako radi u sustavu, da bilo od kuda dolazi, ima pravo prijeći sporazumom u CZSS, jer da tome nije tako nikad nitko ne bi ni iz privatne škole mogao preći u javnu školu. Dakle, IU je posjedovala sve potrebne kvalifikacije, propisanu stručnu spremu, prošla je testiranje, dobila preporuku Zavoda za zapošljavanje te je stoga i zaposlena. Dodala je da on i nadalje radi u CZSS Koprivnica kao socijalni radnik. Na daljnje pitanje branitelja o intenciji zapošljavanja socijalnog radnika od strane Centra u to vrijeme, navela je da je CZSS Koprivnica u to vrijeme bio na "jako lošem glasu" kod nadležnog Ministarstva, taj Centar je redovito bio među prva tri najgora po odnosima među zaposlenicima, postojale su dvije međusobno sukobljene grupe. Dakle, upravo radi takve situacije, cilj je bio zaposliti beskonfliktnu osobu, temeljem dubinske analize, te upravo to je bio razlog zbog kojeg je u to zapošljavanje IU, tj. u natječaj bio uključen Zavod za zapošljavanje, prema kojem je od njih postavljen zahtjev da se kao kriterij za procjenu iskoristi osim toga da li osoba ispunjava sve formalne uvjete i to da se radi o nekonfliktnoj osobi. Naglasila je da ona nije poznavala IU otprije te da ju nikada prije natječaja je nije ni vidjela. Na pitanje branitelja, obzirom da iz dokumentacije proizlazi da je kod zapošljavanja IU obavijestila nadležno Ministarstvo, da li je ikada od Ministarstva dobila uputu da IU da otkaz, navela je da nije.

4.3. Na pitanje suda da razjasni odnose sa predmetnim Domom za psihički bolesne odrasle osobe "Poljak", optužena je navela da ona gospođu SU osobno nije poznavala, da ona (optužena) nije podrijetlom iz [adresa], nije ni iz tog šireg kraja već iz Slavonije tako da osobno nije poznavala ni nju ni ostale zaposlene, niti je kroz posao kontaktirala s njom. CZSS Koprivnica je imao odnose sa Domom na način da je u njih smještan dio korisnika Centra, ali to su obavljali socijalni radnici, dok se ona prema svom ranijem radnom mjestu bavila pravnim poslovima, radnim odnosima, pa statusima roditelja i njegovatelja, a nije dolazila u kontakt službeno sa Centrom, a niti kasnije kao ravnateljica. U odnosu na dinamiku same komunikacije između nje i ravnateljice doma, odlaska IU u predmetni Dom sa prijedlogom za sporazumni raskid ugovora o radu, i sklapanja sporazuma na kraju, optužena je ostala u potpunosti kod onog što je iznijela u dosadašnjem tijeku postupka.

4.4. Ispitana u svojstvu okrivljene dana 20. travnja 2017. optužena ĐU navela je da je IU zaposlena u dogovoru sa Ministarstvom i da je u kontaktu sa Ministarstvom takvo zapošljavanje zakonito, jer je prešla iz sustava i zadovoljila sve kriterije koje socijalni radnik mora zadovoljiti, odnosno da je prešla iz jedne ustanove u drugu. Navela je da nova zapošljavanja nisu dozvoljena od strane Ministarstva, a da je u takvom dopisu Ministarstva navedeno da zapošljavanja nisu dozvoljena jer su dva radnika i to IU i OU zaposleni prelaskom iz ustanove u ustanovu. Također je napomenula da je IU u radnom odnosno da je prijavljena na mirovinsko osiguranje, a da to ne moglo biti tako da je njeno zapošljavanje b ilo nezakonito. Navela je da IU nije poznavala od ranije, već da su ona i OU na testiranju imali dobre rezultate, a da je njima trebalo još ljudi, a da je na nju bio pritisak od zaposlenika da se dobije još ljudi. Navela je da nisu imali pisano odobrenje od Ministarstva za zapošljavanje novih ljudi, no da je netko rekao da ljudi iz sustava imaju pravo doći raditi u Centar, a da su oni Ministarstvu poslali sporazum o prelasku IU na rad u Centar. Vezano uz isplatu jednokratne pomoći MU navela je da je ista rekla da su joj potrebni novci za kupnju naočala, a koji bi novac ona kasnije vratila, na što joj je ona odgovorila da ukoliko joj pomoć bude odobrena da je ne mora vraćati. Navela je da se u tom slučaju dogovarala oko isplate te pomoći s FU, a nakon što su u računovodstvu utvrdili da je bilo samo za isplatiti samo 2.000,00 kn, da su joj odobrili isplatu tog iznosa. Navela je da je MU naknadno vratila primljeni iznos pomoći, za što joj je ona rekla da to ne mora učiniti, jer da je to njeno pravo. Navela je da nije poznavala MU od ranije i da nije znala s kime živi. Navela da je MU majka kolegice PU koja živi s njom ali u zasebnom domaćinstvu, a da je tek kasnije saznala da je ona njezina majka. Navela je da se niti u tom slučaju nisu stigle provjeravati sve okolnosti, odnosno da se proveo skraćeni postupak utvrđivanja istih. Vezano uz odobravanje isplate jednokratne pomoći MU navela je da joj FU nije rekao da bi te odluke bile nezakonite, da je sam došao k njoj na razgovor, odnosno da ih ga nije pozivala. Naposljetku je navela da zna da je anonimna prijava došla od nezadovoljnog kandidata za radno mjesto, da je ona pravnica i da nisu radili ništa nezakonito.

4.5. Upitana da pojasni razlike s obzirom da je prilikom prvog ispitivanja iskazala da je MU došla k njoj, da je pričala kako ju strašno boli glava, a da nema novaca za stakla za naočale te da bude novce ako ih dobije kasnije vratila, na što sam joj je ona odgovorila da ako bude odobrena pomoć novce ne mora vraćati. Pojasnila je da je moguće da je MU osobno došla k njoj prije odobravanja same pomoći, prošlo je određeno vrijeme pa se danas više ne sjeća svih detalja, također se ne bi mogla niti sjetiti kako ta žena uopće izgleda. Naime, uobičajeno je bilo, odnosno barem je ona imala takvu praksu da uvijek primi ljude kada bi tražili savjet ili informaciju prije podnošenja samog zahtjeva pa je tako bilo onda i u konkretnom slučaju. Nakon što ih sasluša ona stranke uputi nadležnom službeniku nakon što na porti provjeri tko bi bio nadležan za konkretnu stranku prema adresi prebivališta. Nije imala osobu za "trijažu" odnosno koja bi prethodno primala takve stranke odgovorila je da se tako radilo jer je ona jednostavno gotovo svaku stranku primila i saslušala. Ona se uvijek pokušala staviti u poziciju te osobe koja je bila u potrebi. Na daljnje pitanje da pojasni kakva je bila njezina privatna situacija u inkriminirano vrijeme navela je da joj je suprug tada bio bolestan, on je bio sudac u Općinskom sudu u Koprivnici, on je imao moždani udar još 2010. godine i doma je ležao nepokretan pa je i ta situacija između ostalog utjecala na njezinu empatiju prema drugima, međutim i inače je od djetinjstva takva osoba da uvijek voli pomoći drugima.

5. U odnosu na točku a), u postupku nije bilo sporno da je optužena ĐU u inkriminiranom razdoblju bila vršiteljica dužnosti ravnatelja Centra za socijalnu skrb Koprivnica; (dalje: Centar) – preslike ugovora o radu od 12.03.2014. i 10.03.2015. na listovima 23-28; te da je, kao v.d. ravnatelja Centra, između ostalog bila ovlaštena da predstavlja i zastupa Centar (čl. 35. Statuta Centra (list 10-22), odnosno da u ime Centra sklapa sporazume s drugim ustanovama, da sa zaposlenicima sklapa ugovore o radu i da odobrava isplate jednokratne naknade. Isto tako nije sporno da je optužena ĐU **.**.2015., s Domom za psihički bolesne odrasle osobe „Poljak“ sklopila sporazum radi zasnivanja radnog odnosa s IU, temeljem kojeg sporazuma je **.**.2015. s IU bez raspisivanja javnog natječaja sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

5.1. U odnosu na točku a) sporno je je li optužena postupila protivno odredbi čl. 212. st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi, kojom je propisano da iznimno ustanova socijalne skrbi na koju se primjenjuje posebni propis kojim se uređuju plaće u javnim službama može bez javnog natječaja sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa zaposlenikom druge ustanove socijalne skrbi na koju se primjenjuju posebni propisi kojim se uređuju plaće u javnim službama na temelju sporazuma ustanova uz pisanu suglasnost zaposlen ika, je li znala da se takvi posebni propisi ne primjenjuju na Dom za psihički bolesne odrasle osobe „Poljak“ te je li na navedeni način IU pribavila nepripadnu neimovinsku korist u vidu radnog odnosa u Centru za socijalnu skrb Koprivnica. 5.2. U odnosu na točku b) nije sporno da je **.**.2015. FU donio rješenje o isplati jednokratne pomoći MU u iznosu od 2.000,00 kn, koje rješenje je ĐU kao ravnateljica Centra za socijalnu skrb odobrila i potpisala.

5.3. Sporno je je li optuženica tijekom prosinca 2015., naložila sebi podređenom službeniku Centra za socijalnu skrb Koprivnica FU da protivno odredbama čl. 46. st. 1. i 2. Zakona o socijalnoj skrbi, kojima je propisano da se jednokratna naknada priznaje samcu ili kućanstvu koje zbog trenutačnih materijalnih teškoća nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe nastale zbog rođenja djeteta ili školovanja djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji, elementarne nepogode i slično, odnosno da se jednokratne naknada može priznati zbog nabave osnovnih predmeta u kućanstvu ili nabave nužne odjeće ako postoji mogućnost da se nabava nužnih predmeta u kućanstvu i odjeće i obuće osigura u suradnji s humanitarnim organizacijama, donese rješenje o isplati jednokratne pomoći MU u iznosu od 2.000,00 kn, iako je znala da materijalno stanje i osobne prilike MU ne opravdavaju takvu isplatu, po kojem nalogu je FU postupio, na koji način je optužena I na štetu [adresa] MU pribavila nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 2.000,00 kn.

6. Svjedokinja IU je na raspravi 26. veljače 2020. iskazala da vezano uz predmet postupka se sjeća da je negdje u kolovozu 2015. godine bio raspisan natječaj od strane Centra za socijalnu skrb u Koprivnici za primitak 2 socijalna radnika na neodređeno vrijeme. Ona je tada radila u Domu za psihički bolesne odrasle osobe Poljak te se javila na natječaj iako nije vjerovala da bi mogla biti primljena jer je mislila da postoje ljudi unutar sustava te da je taj natječaj za njih te da će oni ostvariti prednost na natječaju. Natječaj, odnosno testiranje je bilo dosta opširno, a testiranje je provodio Zavod za zapošljavanje te se sjeća da je ona nekih dva do tri tjedna nakon testiranja dobila poziv od gospođe ĐU da dođe na razgovor. Kada je došla na razgovor gospođa ĐU joj je rekla da su temeljem natječaja primljene dvije osobe, međutim da "njima je omogućeno zapošljavanje još dvoje ljudi" i da bi ona htjela temeljem rezultata cijelog testiranja nju primiti te joj je prezentirala da bi se to moglo ostvariti sporazumom između dvije ustanove odnosno između Centra za socijalnu skrb Koprivnica i Doma Poljak u kojem je tada radila. Nakon toga je ona sve to prezentirala gospođi SU koja je osnivač ustanove u kojoj je tada radila, njoj baš nije bilo drago, međutim nije se protivila. Sporazum između ustanova je sastavila gospođa ĐU, odnosno ona joj ga je uručila te ga je ona potpisala i nakon toga je sporazum nosila gospođi SU. Gospođu ĐU ona nije poznavala prije tog razgovora, možda ju je kao pripravnik susretala u prostorijama centra. Vezano uz to njezino zapošljavanje sjeća se da se pojavio nekakav problem tek na prvom sastanku stručnog vijeća u centru gdje se čitala predstavka ministarstva. Ne sjeća se točno da li je to čula na hodniku ili u razgovoru sa gospođom I da se pojavio problem vezano uz suglasnost za njezino zapošljavanje odnosno za takav prelazak iz jedne ustanove u drugu. Nakon toga je ona razgovarala sa gospođom I vezano uz taj problem te ju je ona uvjeravala da je sve u redu, da je ona ranije prije njezinog zapošljavanja kontaktirala s ministarstvom tako da je njima bilo sve poznato oko njezinog prelaska iz doma u centar za socijalnu skrb. Kada je nakon razgovora sa gospođom ĐU sve prezentirala gospođi SU sjeća se da joj je rekla da joj je to čudno, da za takav sporazum nije nikad čula, a ne sjeća se točno, međutim misli da je uz taj sporazum o prelasku u drugu ustanovu potpisala i nekakav dokument u smislu otkaza njezinog ugovora o radu gdje joj je otkazni rok tekao do dana prije nego što je započela raditi u centru. Sjeća se da je osim nje putem sporazuma ustanova u CZSS Koprivnica u to vrijeme primljen i OU koji je također na taj način prešao iz Doma za odrasle osobe sa mentalnim oštećenjima u CZSS Koprivnica. Upitana da li ima saznanja zašto je okrivljena baš nju pozvala na razgovor odgovorila je da joj je ona rekla da traži profil osobe kakva je ona, odnosno ljude koji su spremni "zasukati rukave" i koji nisu skloni konfliktima, a taj zaključak je pretpostavlja izvela temeljem rezultata psihologijskog testiranja u koje ona nije nikad tražila uvid. Ona je također imala i dvije preporuke za zapošljavanje i to s fakulteta, a te preporuke je priložila i prijavi na natječaj CZSS Koprivnica od kolovoza 2015. Na daljnje pitanje da li joj je poznato odakle su se financirale plaće u Domu Poljak odgovara da je bila tamo zaposlena na radnom mjestu ravnatelja i socijalnog radnika na način da je pola radnog vremena bila na radnom mjestu ravnatelja, a pola na radnom mjestu socijalnog radnika. Stoga joj je poznato da su se plaće tamo financirale dijelom od sredstava korisnika, a dijelom od sredstava ministarstva dok se konkretno njezina plaća financirala iz sredstava ministarstva. Zna da je ministarstvo uplaćivalo određenu sumu na račun doma i da su čekali tu doznaku ministarstva da bi tek nakon toga ona primila plaću. Gospođa SU koja je osnivač doma je potpisala sporazum od 16. rujna 2015. kojim se regulirao njezin prelazak u CZSS Koprivnica.

6.1. Ispitana dodatno na raspravi 29. studenog 2022. svjedokinja je navela da i dalje radi na CZSS Koprivnica na odjelu za odrasle osobe. Kroz cijelo ovo vrijeme nikada ju nitko iz Ministarstva nije pozvao na razgovor niti dao kakvu uputu da se raskine ugovor o radu sklopljen s CZSS. Osim bolovanja i porodiljnog dopusta nije bilo ni jednog razdoblja u kojem bi dobivala plaču kada ne bih dolazila na posao. Navela je da optuženu ĐU prethodno nije poznala, osim što ju je sretala tijekom obavljanja pripravništva, obzirom da je kao mentora imala imenovanu osobu iz CZSS Koprivnica, ali je pripravništvo obavljala u drugoj ustanovi. U svakom slučaju nikakvih bliskih kontakata sa optuženom prethodno nije imala. Na pitanje suda navela je da ju je optužena ĐU pozvala na razgovor kojom prilikom joj je predočila mogućnost zapošljavanja prelaskom iz druge ustanove, u vrijeme kada nije bio završen natječaj na koji je aplicirala, ali su tada već bili poznati rezultati provedenog testiranja u sklopu tog natječaja. Navela je da su ju na taj razgovor zvali telefonski i bilo joj je rečeno da je Ministarstvo omogućilo Centru zapošljavanje dvije osobe. Na pitanje da li je, obzirom da iz njenog iskaza proizlazi da je nakon sastanka stručnog vijeća bilo potegnuto neko pitanje zakonitosti njenog zapošljavanja, a optužena joj je po njenom iskazu rekla da je to sve u redu i da je tražila suglasnost Ministarstva prethodno, da li joj je ista rekla kada je tražila njenu suglasnost, svjedokinja je navela da se toga ne sjeća ali misli da joj je optužena rekla da je tu suglasnost tražila telefonskim putem. S ĆU, koji je također zaposlen u CZSS Koprivnica prijelazom iz ustanove socijalne skrbi nije se poznavala, niti komunicirala tijekom tih "prijelaza", kasnije su o tome razgovarali, kada su zajedno počeli raditi u CZSS.

7. Svjedokinja SU je na raspravi 26. veljače 2020. iskazala da je ona osnivač Doma za psihički bolesne odrasle osobe Poljak i dalje radi u tom domu, a IU je bila zaposlena u domu na radnom mjestu ravnateljice i to negdje godinu i pol prije nego je s njom raskinut radni odnos. Sjeća se da je jednoga dana 2015. godine, misli da je to bilo nakon korištenja ljetnog godišnjeg odmora u kolovozu, pristupila ĐUGF te joj najavila prekid radnog odnosa jer da ima ponudu za bolje radno mjesto. Tada joj je rekla da je bio raspisan natječaj u CZSS Koprivnica i da je bila na testiranju i to za vrijeme godišnjeg odmora, da je prošla na testiranju i da se ne vidi na tadašnjem radnom mjestu ravnatelja u Domu Poljak. Čini joj se da je tada sa sobom donijela i zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa bez odrađivanja otkaznog roka čemu se ona iz početka protivila jer u to vrijeme nije bilo dovoljno socijalnih radnika te su na njezinom mjestu trebali brzo zaposliti drugu osobu. Ubrzo nakon toga, nakon nekih dan ili dva joj je ĐUGF donijela sporazum od 16. rujna 2015., kada joj se predočava sporazum na listovima 33 do 34 spisa navodi da je to taj sporazum. Sporazum ona nije odmah potpisala jer joj je to bilo čudno odnosno nisu nikad imali takav slučaj prelaska osobe u drugu ustanovu i nije znala čemu služe ti papiri. Nakon toga ju je kontaktirala gospođa ĐU koja ju je uputila da nema nikakvih posljedica ako potpiše sporazum, da je sve u okviru zakona i da se radi o sporazumu između dvije ustanove koje imaju sklopljene ugovore s ministarstvom i da je kao takav sporazum zakoniti. Ona je stoga potpisala taj sporazum i drugih informacija vezano uz taj prelazak nije imala. Kada joj se predočava dio iskaza sa zapisnika ODO u Koprivnici od 14. lipnja 2017. i to drugi odlomak iskaza, redak treći do osmi, pa upitana da pojasni razlike s obzirom da je sada iskazala da je ĐUGF sama donijela zahtjev za sporazumni raskid pojasnila je da je to upravo tako kako je iskazala pred ODO u Koprivnici jer je ona od nje tražila redovnu proceduru kakvu inače imaju kod raskida radnog odnosa pa joj je iz tog razloga ona podnijela zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa prije nego što joj je dostavljen sporazum na potpis. Na predočen joj dio iskaza pred ODO u Koprivnici sa zapisnika od 14. lipnja 2017. i to "prije potpisivanja tog sporazuma ja nisam kontaktirala sa ravnateljicom Centra za socijalnu skrb Koprivnica ĐU, koju ja osobno ne poznajem, a nakon potpisivanja tog sporazuma, kroz neko kratko vrijeme ona je mene telefonski kontaktirala…" odgovorila je da je točno kako je tada iskazivala pa ispravlja sadašnje navode na način da je ona kontaktirala sa gospođom ĐU nakon potpisivanja sporazuma. Zna da je IU u domu radila kao ravnateljica u punom radnom vremenu, ali je radila i kao socijalna radnica jer je njima prilikom nadzora od strane ministarstva bilo rečeno da se može zaposliti socijalni radnik koji može u 8- satnom radnom vremenu obavljati i obaveze vezano uz ravnatelja, a i poslove socijalnog radnika. To je i sama ĐUGF navela u izvješću ministarstvu koje se šalje jednom godišnje. Dom Poljak se financirao u inkriminirano vrijeme 2015. i sredstvima iz državnog proračuna, iz kojih su se isplaćivale i plaće radnicima s obzirom da je dom imao odobrenje za smještaj 33 korisnika, a 12 ili 16 korisnika, ne sjeća se točno koliko je u to vrijeme bilo se financiralo iz sredstava ministarstva, a iz tog iznosa su se i isplaćivale plaće radnicima.

8. Svjedok FU je iskazao da je u inkriminirano vrijeme, a i sada zaposlen u CZSS Koprivnica na radnom mjestu socijalnog radnika i to na poslovima novčanih naknada. Sjeća se da je par mjeseci nakon što se zaposlio u centru, a to je bilo u rujnu 2015., zvala ga je gospođa ĐU na razgovor i rekla da bi trebao pozitivno riješiti jedan predmet, a radilo se o zahtjevu za priznavanje prava na jednokratnu naknadu. Koliko se sjeća na temelju dokumentacije priložene uz taj zahtjev je bilo sve čisto, gospođa je u zahtjevu navela da živi sama i da ima mirovinu u iznosu oko 1.900,00 kuna, a zahtjev se konkretno odnosio na kupnju naočala koje su koštale otprilike oko 2.000,00 kuna. Tada je on u centru radio tek nekih 3 mjeseca i koliko se sjeća prije toga ga okrivljena nije zvala radi nekog konkretnog predmeta, odnosno moguće je da ga je zvala ali se više ne sjeća zbog proteka vremena. Kao što je već iskazao zahtjevu je bila priložena potrebna dokumentacija, i to zemljišnoknjižni izvadak, uvjerenje iz katastra, potvrda o mirovini te predračun ili račun o cijeni tih naočala te je on na temelju toga izradio rješenje o priznavanju prava gospođi MU na jednokratnu naknadu u iznosu od 2.000,00 kuna. Sva rješenja pa tako i ovo se šalju na potpis ravnateljici. U takvim postupcima odnosno kada se radi o zahtjevima za priznavanje prava na jednokratne naknade uobičajeno je takvo postupanje odnosno ukoliko su iz zahtjeva i priložene dokumentacije vidljivi svi potrebni podaci donosi se odluka, a ukoliko nema kompletne dokumentacije postupak se oduži te se pribavlja dokumentacija od stranke ili se ide na teren. Sjeća se još da je ta gospođa MU kasnije nazvala gospođu ĐU, da je pristupila u centar i vratila te novce koje je primila od centra, međutim nije mu poznato iz kojeg razloga je ona to učinila. Ne sjeća se da je nakon toga bilo nekakvih problema vezano uz tu isplatu jednokratne naknade. Sada je propisana drugačija procedura vezano uz odobravanje prava na jednokratnu novčanu naknadu. Na predočen mu dio iskaza sa zapisnika ODO u Koprivnici od 10. svibnja 2017. i to "otprilike 4 mjeseca nakon što je MU isplaćena jednokratna naknada, ona je meni osobno donijela iznos od 2.000,00 kuna koji joj je isplaćen i vratila ga je, navodeći da su joj se prilike poboljšale i da ne želi pomoć od centra…" pa upitan da pojasni razlike naveo je da je onda to točno tako kako je iskazao pred ODO u Koprivnici te se sada sjeća da je gospođa MU njemu osobno donijela taj novčani iznos. Nakon što mu se dalje predočava dio njegovog iskaza od 10. svibnja 2017. i to deveti do dvanaesti redak iskaza odgovorio je da je točno kako je tada iskazao. Kada mu se dalje predočava dio iskaza od 10. svibnja 2017. i to od trinaestog do sedamnaestog retka iskaza pa upitan da pojasni razlike u sadašnjem iskazu odgovorio je da je pod tim ranijim iskazom zapravo mislio da se u jednom broju slučajeva provodi procedura na način kako je iskazao 10. svibnja 2017. ali se također u većem broju slučajeva predmet rješava bez provođenja terenskog očevida, na primjer 30% predmeta u to vrijeme se rješavalo na način da se na temelju samog zahtjeva i priložene dokumentacije mogla donijeti odluka. Ne sjeća se da li ga je ravnateljica više puta zvala vezano uz neki predmet ili samo taj jedan put koji se odnosio na isplatu jednokratne pomoći MU. Na pitanje da li se sjeća koliko je vremena prošlo nakon zaprimanja konkretnog zahtjeva gospođe MU pa do trenutka kada ga je okrivljena zvala da predmet pozitivno riješi odgovorio je da je on pogledao predmet te je vidio da je od zahtjeva do rješavanja prošlo oko 10 dana, zahtjev je riješio nakon što je bio kod ravnateljice. I drugi predmeti se rješavaju u tom roku odnosno razlike su od slučaja do slučaja, međutim ima predmeta koji se riješe u tako kratkom roku. Ne sjeća se kada je konkretna isplata izvršena, međutim obično se u nekih mjesec dana isplati naknada. Gospođa MU je novce vratila negdje u 4 mjesecu slijedeće godine, 2016. godine. Njemu se nije nikada dogodilo da bi netko od korisnika vratio novac koji bi mu bio isplaćen. Na pitanje braniteljice okrivljene kako bi on inače konkretan predmet riješio da nije bilo te sugestije ravnateljice, odnosno kakvu odluku bi izradio i donio na potpis odgovorio je da bi predmet riješio na isti način jer je tako proizlazilo iz dokumentacije koja je bila priložena zahtjevu, a u sve to je on izvršio uvid prije nego što je došao po pozivu k ravnateljici. Da u konkretnom slučaju dokumentacija nije bila uredna i da predmet nije bio za pozitivno rješavanje on bi to tada rekao ravnateljici. Na daljnje pitanje da li je ravnateljica konkretne zgode utjecala na njega, odnosno naložila mu da mora izraditi pozitivno rješenje odgovorio je da nije. U CZSS Koprivnica zaposlena je jedna gospođa PU, a MU je njezina majka. On je to znao u vrijeme rješavanja ovog predmeta, međutim gospođa PU mu tada to nije ni na koji način spominjala. Kada ga se dalje pita u koju kategoriju bi svrstao konkretan predmet, da li jednostavan, vrlo jednostavan, složen, kompliciran, odgovorio je da bi on taj predmet svrstao u vrlo jednostavan. PU u centru radi administrativne poslove, a bilo je i prije u centru takvih zahtjeva da se putem jednokratne pomoći financira kupnja naočala.

9. Na raspravi održanoj 15. rujna 2020., a s obzirom na proturječnosti u iskazu svjedoka FU i obrane optuženice, provedeno je suočenje između okrivljene i svjedoka FU kojom prilikom je svjedok FU, gledajući u oči okrivljenoj, vezano uz dio iskaza sa zapisnika od 26. veljače 2020. i to druga rečenica, pa kada su mu predočeni navodi iz obrane okrivljene od 24. lipnja 2020. "nije točno da bi ja FU rekla da treba pozitivno riješiti predmet, nikada nisam nikome na taj način sugerirala rješavanje nekog predmeta" te navodi iz obrane "sjećam se samo da su me iz računovodstva kontaktirali da li mi je poznato da je Brankina majka podnijela zahtjev nakon čega sam ja pozvala FU da ga pitam o čemu se točno radi…" navodi da on u cijelosti ostaje kod svog iskaza od 26. veljače 2020. i da nisu točni navodi iz obrane okrivljene jer da mu ona jeste sugerirala konkretne zgode da bi trebalo pozitivno riješiti jedan predmet. Nakon toga okrivljena gledajući u oči svjedoku navodi da njezina izjava nije nikad bila "moraš napraviti to i to, moraš riješiti neki predmet" nego je njezin razgovor išao uvijek u smjeru, moraju riješiti jedan predmet, imaju jednu stvar koju trebaju riješiti ili slično, a konkretne zgode ona je svjedoka samo pitala da li su ispunjeni uvjeti u konkretnom slučaju za priznavanje prava, a svjedok je rekao da su ispunjeni uvjeti i pitala je svjedoka da li se u sličnim situacijama priznaje takvo pravo. Svjedok FU kada ga se pita da se ponovno očituje na navode okrivljene, svjedok navodi da se ne sjeća točno svih detalja razgovora, međutim sjeća se da mu je okrivljena sugerirala da bi trebalo pozitivno riješiti predmet. Prije razgovora je izvršio uvid u spis konkretnog predmeta naveo, a sam razgovor sa okrivljenom nije shvatio kao pritisak da mora riješiti predmet već kao sugestiju i da je to čisti predmet, a pretpostavlja da je tada i on njoj priopćio što je sve priloženo uz predmetni zahtjev kao i da joj je rekao da je predmet za pozitivno rješavanje. Nakon što su svjedoku i okrivljenoj predočeni navodi iz iskaza svjedoka sa zapisnika od 26. veljače 2020. kada je iskazivao da je točno kako je iskazao 10. svibnja 2017. i to da mu je okrivljena sugerirala pozitivno rješavanje konkretnog predmeta jer "da se radi o osobi u potrebi i da su njoj osobno poznate njene životne okolnosti" te dio obrane okrivljene "ja nisam prije rješavanja predmeta u vezi MU nju niti poznavala, a nisam niti nikada bila u njezinoj kući, niti u posjeti kod PU, niti znam gdje one žive niti u kakvim uvjetima" svjedok FU je naveo da se ne sjeća točnih riječi kojima mu se okrivljena konkretne zgode obratila, međutim vjerojatno mu nije rekla da je ona osobno bila kod gospođe PU doma, nego da su joj poznate prilike s obzirom da su većinom radnicima u Centru poznate osobne prilike klijenata.

10. Svjedokinja PU je na raspravi 24.6.2020. iskazala da joj je poznato da je njezina majka MU negdje u inkriminirano vrijeme podnijela zahtjev Centru za socijalnu skrb u Koprivnici da joj se isplati jednokratna pomoć za kupnju naočala u iznosu od 2.000,00 kuna jer je tada bila u potrebi, a ona joj nije mogla pomoći jer je imala svojih izvanrednih troškova. Inače majka i ona živimo u istoj kući odnosno na istoj adresi ali u odvojenim domaćinstvima te imaju i zasebne troškove i financije. Zahtjev koji je njezina majka podnijela je uobičajen, dakle ona je takav zahtjev podnijela kao i svaka druga osoba koja se u takvim situacijama obraća centru za pomoć time da joj ona u tom smislu nije ništa sugerirala već je sama došla na to da bi se obratila centru da joj pomogne jer do tada nikada ništa nije tražila kao niti nitko drugi iz njezine obitelji. Ona je sama urudžbirala taj zahtjev s obzirom da radi na toj vrsti poslova u CZSS Koprivnica time da se ne sjeća da li je njezina majka osobno taj zahtjev predala ili na neki drugi način. Zna da je taj predmet bio dodijeljen u rad socijalnom radniku FU i drugo joj ništa nije poznato vezano uz postupak koji se vodio prije donošenja rješenja, sjeća se samo da rješenje nije bilo odmah doneseno nego tek nakon nekih dva mjeseca, a rješenje je bilo pozitivno odnosno majci je bila odobrena ta novčana pomoć u iznosu od 2.000,00 kuna. Koliko se sjeća zahtjevu je bila priložena sva potrebita dokumentacija, a ne sjeća se što je sve točno bilo priloženo. Njezina majka prije podnošenja zahtjeva, a niti tijekom rješavanja nije o tome s nikim u centru razgovarala, eventualno kasnije nakon što su počeli problemi. Naime, čim je majka primila taj novčani iznos već je slijedeći dan došao inspektor obavijestiti da je podnesena prijava te je njezina majka nakon toga već u roku od par dana vratila primljeni novac time da joj je ona u tome ja pomogla. Također niti ona nije vezano uz taj njezin zahtjev s nikim u centru razgovarala pa tako niti sa FU, a niti sa okrivljenom. Nije joj poznato da li je FU vezano uz to razgovarao sa okrivljenom. Predmetna stakla za naočale njezina majka je naručila u Optici Vazdar u [adresa]. Na pitanje zamjenice ODO u Varaždinu kako je konkretno novac koji je majka primila vraćen i kako joj je ona pomogla odgovorila je da je vraćen taj novac koji je prethodno donesen od poštara, a ona je posudila novac da joj pomogne. Na daljnje pitanje koliko često njezina majka treba naočale, odnosno koliko često je trebala prije inkriminiranog razdoblja odgovorila je da joj se dioptrija nije mijenjala međutim u to vrijeme je počela slabije vidjeti, vid je "padao" pa su išle na pregled. Prije toga joj je ona znala pomoći kada bi kupovala naočale. Na daljnje pitanje zašto nije u inkriminirano vrijeme mogla pomoći majci oko kupnje naočala odgovorila je da je bila u teškoj financijskoj situaciji jer su im smanjili plaću, u to vrijeme je imala oko 3.900,00 kuna plaće, a ima stari auto te je u to vrijeme trebala obaviti i registraciju i popravke s njim. Također je u to vrijeme imala i kredite. Na daljnje pitanje da pojasni, a s obzirom da iz dokumentacije Optike Vazdar proizlazi da je MU stakla za naočale kupila 10 dana prije odobrenja pomoći odgovorila je da je to točno jer su joj stakla trebala, a već je tada ja bila posudila te novce nakon čega je njezina majka podnijela zahtjev Centru. Na daljnje pitanje odgovorila je da je taj novac za kupnju naočala posudila od njezine sestrične koja joj inače često pomaže, a na daljnje pitanje zašto onda njezina majka nije posudila novac umjesto tražene pomoći odgovorila je da je ona već u to vrijeme dosta novaca posudila i bila je u minusu. Ona živi sa svojom majkom ali u odvojenim domaćinstvima, imaju svoje troškove, ona ima svoju sobu ali zajednički koriste kuhinju, međutim financije imaju odvojene. Na daljnje pitanje u kakvim je ona inače odnosima sa okrivljenom odgovorila je da je u službenim odnosima, ona nikada nije bila kod nje u kući niti ona kod nje, a niti nikada nije s njom razgovarala o svojim obiteljskim prilikama ili materijalnoj situaciji. Ne bi znala reći da li je okrivljenoj bilo poznato da je njezina majka podnijela zahtjev. Također se ne sjeća da li bi je FU pitao za njezinu majku odnosno da li mu je bilo poznato da je baš ona konkretno podnijela zahtjev.

11. Naime, prema dopisu - uputi Ministarstva socijalne politike i mladih od 08. svibnja 2015., upućenom ravnateljima/ravnateljicama Domova socijalne skrbi i Centrima za pružanje usluga u zajednici čiji je osnivač Republika Hrvatska (list 29), a vezano uz zasnivanje radnog odnosa sukladno članku 212. stavku 2. Zakona o socijalnoj skrbi, proizlazi da iznimno ustanova socijalne skrbi na koju se primjenjuje posebni propis kojim se uređuju plaće u javnim službama može bez javnog natječaja sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa zaposlenikom druge ustanove socijalne skrbi na koju se primjenjuje posebni propis kojim se uređuju plaće u javnim službama na temelju sporazuma ustanova, uz pisanu suglasnost zaposlenika.

12. Nadalje, iz obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. (list 43 i 55), uvjerenja o upisu u upisnik ustanova socijalne skrbi-Dom Poljak (list 44), te rješenja i priložene dokumentacije Ministarstva rada i socijalne skrbi, odnosno Ministarstva socijalne politike i mladih (dopis Min. socijalne politike i mladih na listovima 57-58, preslika predmeta Centra o obavijesti o zasnivanju radnog odnosa- IU na listovima 59-71, preslika predmeta Centra o predstavki na zapošljavanje – IU na listovima 72-88, Odluka Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i utvrđivanju mreže domova socijalne skrbi i djelatnosti socijalne skrbi na listovima 98-105, preslika dopisa Ministarstva socijalne politike i mladih na listovima 173-174, 181-182 i 184-185, očitovanje Upravnog vijeća Centra na listu 192), proizlazi da u konkretnom slučaju navedena zakonska pretpostavka nije bila ispunjena u odnosu na Dom za psihički bolesne odrasle osobe „Poljak“, jer se radi o privatnoj ustanovi, pa time nisu postojali niti uvjeti za takav sporazum, kao i da je navedeni sporazum sklopljen bez prethodne suglasnosti Ministarstva socijalne politike i mladih, a da je o istome Ministarstvo pisano izviješteno nakon sklapanja ugovora o radu Centra za socijalnu skrb Koprivnica i IU.

12.1. Sud je svu pročitanu dokumentaciju cijenio kao vjerodostojnu obzirom da ni na koji način nije dovedena u pitanje niti je obrana tim dokazima prigovarala.

U ODNOSU NA TOČKI a)

13. Odredbom članka 212. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine br. 157/2013, 152/2014, 99/2015) koji je bio na snazi u inkriminiranom periodu, u stavku 1. propisano je da se radni odnos na neodređeno vrijeme u ustanovi socijalne skrbi na koju se primjenjuje posebni propis kojim se uređuju plaće u javnim službama zasniva ugovorom o radu na temelju javnog natječaja koji se objavljuje na način uređen važećim kolektivnim ugovorima. Odredbom stavka 2. navedenog članka propisano je da iznimno od stavka 1. ustanova socijalne skrbi na koju se primjenjuje posebni propis kojim se uređuju plaće u javnim službama može bez javnog natječaja sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa zaposlenikom druge ustanove socijalne skrbi na koju se primjenjuje posebni propis kojim se uređuju plaće u javnim službama na temelju sporazuma ustanova, uz pisanu suglasnost zaposlenika.

13.1. Nadalje, pregledom dokumentacije u spisu i to obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. (list 43 i 55) i uvjerenja o upisu u upisnik ustanova socijalne skrbi-Dom Poljak (list 44), koja je pročitana u ovom postupku i čiju vjerodostojnost stranke nisu osporavale, utvrđeno je da je Dom za psihički bolesne odrasle osobe „Poljak“ privatna ustanova čiji je osnivač fizička osoba te je nesporno utvrđeno da isti ne predstavlja javnu ustanovu u kojoj se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu.

13.2. U odnosu sporne navode, bilo je potrebno utvrditi je li optužena ĐU bila svjesna da Dom za psihički bolesne odrasle osobe „Poljak“ nije javna ustanova u kojoj se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu te je li unatoč tome s navedenim Domom "Poljak" zaključila sporazum o prelasku na rad iz Doma "Poljak" u Centar za socijalnu skrb Koprivnica. U tom pogledu, sud nije povjerovao obrani optužene ĐU koja je navela da je postojala zakonska mogućnost za prijelaz iz jedne ustanove u drugu, u kojem slučaju nije bilo potrebna prethodna pisana suglasnost koja je potrebna kada ide javni natječaj. Naime optužena je u svojoj obrani navela da je u telefonskom razgovoru s djelatnicom Ministarstva ŠUG dobila "suglasnost" za takvo zapošljavanje jer je bilo sistematizirano, a ne popunjeno radno mjesto i radnik je dolazio iz sustava, pritom je navela da je IU bila socijalna radnica i radila je u Domu, dakle bila je u sustavu. Međutim, navedena obrana nije niti životna niti logična, posebno kada se uzme u obzir da je optužena po struci pravnik, te da je po vlastitim navodima u Centru za socijalnu skrb radila od 1. veljače 2005. godine, a ravnateljica je bila dvije i pol godine odnosno od 1. prosinca 2013. do 30. svibnja 2016. dakle nisu joj mogli biti nepoznati propisi kojima je uređeno područje socijalne skrbi niti su joj mogle biti nepoznate njene ovlasti kao ravnatelja. Nadalje, iz dokumentacije i dopisa Ministarstva je razvidno da je za omogućavanje zapošljavanja u Centru za socijalnu skrb potrebna pisana suglasnost Ministarstva socijalne politike i mladih koja u predmetnom slučaju nikada nije izdana. Pritom valja naglasiti da nije niti životno niti logično da bi suglasnost mogla biti dana usmeno putem telefona s obzirom na to da navedene suglasnosti u pravilu potpisuje ministar, a isto nije moglo biti nepoznato ovdje optuženoj koja je po struci pravnik te je prije sklapanja navedenog sporazuma bila ravnatelj Centra za socijalnu skrb Koprivnica više godina. Da se radi o nepravilnom i pogrešnom tumačenju zakonskih odredbi glede zapošljavanja od strane optužene ĐU razvidno je iz dopisa Ministarstva socijalne politike i mladih (list 57-58 spisa), zapisnika Upravnog vijeća Centra za socijalnu skrb Koprivnica (list 106-109 spisa), dopisa Ministarstva socijalne politike i mladih od 6. travnja 2016. godine (list 173-174 spisa), dopisa Ministarstva socijalne politike i mladih, Uprave za provedbu socijalne politike, organizacije i nadzor ustanova od 5. siječnja 2016. godine (list 181-182 spisa) i od 9. veljače 2016. godine (list 184-185 spisa). Iz navedene dokumentacije nesporno proizlazi da Dom "Poljak" nije javna ustanova te je nesporno da nije dana suglasnost za sklapanje sporazuma o prelasku radnika iz privatnog doma u CZSS. Nadalje, o namjeri optužene da sklopi navedeni sporazum iako je bila svjesna da ne postoje zakonski uvjeti za takvo zapošljavanje, govori i iskaz same IU koja je navela da je nju osobno nazvala ovdje optužena ĐU i ponudila joj takav oblik zapošljavanja, mimo javnog natječaja i suprotno zakonskim odredbama iz članka 212. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi. Naime svjedokinja navodi da je pozvana na razgovor u tijeku natječaja na koji se prijavila za radno mjesto u CZSS Koprivnica, da je obaviještena da tada nije primljena na javnom natječaju ali je ovdje optužena odlučila zaposliti ju navodeći da je "njima omogućeno zapošljavanje još dvoje ljudi" i da bi ona (optužena) htjela temeljem rezultata cijelog testiranja nju primiti te joj je prezentirala da bi se to moglo ostvariti sporazumom između dvije ustanove odnosno između Centra za socijalnu skrb Koprivnica i Doma Poljak. Ovakav iskaz svjedokinje IU sud cijeni kao istinit uvjerljiv i vjerodostojan jer je ista iskazivala o onome što joj je poznato i o čemu je razgovarala s optuženom ĐU, a pritom nema razloga lažno teretiti optuženicu. Isto tako, u prilog zaključka suda da je optuženica svjesno i s namjerom pristupila zapošljavanju IU protivno odredbi članka 212. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi govori i iskaz svjedokinje SU, vlasnice Doma "Poljak" koja je navela da je njoj sporazum o prelasku radnika iz Doma " SU" u CZSS Koprivnica bio neobičan jer nikada prije nije imala takvu situaciju te da ju je ovdje optužena kontaktirala i uputila ju da nema nikakvih posljedica ako potpiše sporazum, da je sve u okviru zakona i da se radi o sporazumu između dvije ustanove koje imaju sklopljene ugovore s ministarstvom i da je kao takav sporazum zakoniti, slijedom čega je svjedokinja navedeni sporazum i potpisala. Međutim da bi bili ispunjeni uvjeti za zapošljavanje sukladno članku 212. stavku 2. Zakona o socijalnoj skrbi nije odlučujuće imaju li ustanove "sklopljene ugovore s ministarstvom", već isključivo radi li se o ustanovi socijalne skrbi na koju se primjenjuje posebni propis kojim se uređuju plaće u javnim službama, što u odnosu na Dom "Poljak" nije bio slučaj.

13.3. Naime, iz ovakvog iskaza razvidno je da je optužena ĐU postupala s namjerom zapošljavanja dvije osobe mino zakonskih propisa, odnosno suprotno odredbi članka 212. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi. Iako je optuženica bila svjesna da NU ne potpada pod navedene odredbe i da nema suglasnost Ministarstva za sklapanje tog sporazuma, ista je odlučila zaposliti IU. Ovdje valja napomenuti da sud cijenio dio obrane optuženice istinitim i iskrenim i to onaj dio gdje optužena navodi da je htjela u CZSS Koprivnica zaposliti nekonfliktnu osobu koja bi mogla dobro funkcionirati u kolektivu gdje su očito postojali problemi među zaposlenicima, međutim, ista je po ocjeni ovog suda nedvojbeno postupala s namjerom da zaposli IU suprotno zakonskim odredbama, s obzirom da ista nije primljena na javnom natječaju, bila joj je poznata od ranije u svojstvu vježbenika, a očito se karakterno svidjela optuženici. No navedeno ne umanjuje činjenicu da je optužena ĐU postupila protivno odredbi članka 212. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi kojom je propisano da iznimno ustanova socijalne skrbi na koju se primjenjuje posebni propis kojim se uređuju plaće u javnim službama može bez javnog natječaja sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa zaposlenikom druge ustanove socijalne skrbi na koju se primjenjuju posebni propisi kojim se uređuju plaće u javnim službama na temelju sporazuma ustanova uz pisanu suglasnost zaposlenika, jer je ista znala i trebala znati s obzirom na svoje obrazovanje i radno mjesto te funkciju ravnatelja Centra koju je obavljala u trajanju od 2 godine prije potpisivanja spornog Sporazuma, da se takvi posebni propisi ne primjenjuju na Dom za psihički bolesne odrasle osobe „Poljak“. Nadalje, s obzirom na to da je IU takvim zapošljavanjem u Centru za socijalnu skrb Koprivnica ostvarivala plaću i druga primanja kao javni službenik, iz državnog proračuna, ovaj sud je našao nedvojbeno utvrđenim da je takvim postupanjem optužena ĐUGF pribavila nepripadnu neimovinsku korist u vidu radnog odnosa u Centru za socijalnu skrb Koprivnica.

13.4. Sud je dakle našao nesporno utvrđenom da je optužena ĐU dana 16. rujna 2015., protivno odredbi čl. 212. st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi, kojom je propisano da iznimno ustanova socijalne skrbi na koju se primjenjuje posebni propis kojim se uređuju plaće u javnim službama može bez javnog natječaja sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa zaposlenikom druge ustanove socijalne skrbi na koju se primjenjuju posebni propisi kojim se uređuju plaće u javnim službama na temelju sporazuma ustanova uz pisanu suglasnost zaposlenika, s Domom za psihički bolesne odrasle osobe „Poljak“ sklopila sporazum radi zasnivanja radnog odnosa s IU, iako je znala da se na Dom za psihički bolesne odrasle osobe „Poljak“ ne primjenjuju takvi posebni propisi, temeljem kojeg sporazuma je **.**.2015. s IU bez raspisivanja javnog natječaja sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme, na koji način je IU pribavila nepripadnu neimovinsku korist u vidu radnog odnosa u Centru za socijalnu skrb Koprivnica.

U ODNOSU NA TOČKU b)

14. Iz dokaza u spisu, nedvojbeno je utvrđeno da je **.**.2015. MU podnijela Centru zahtjev za priznavanje prava na jednokratnu naknadu (pomoć) radi kupnje „stakala za naočale koje su joj neophodno potrebne za svakodnevno funkcioniranje…“ (listovi 210-212), te joj je rješenjem Centra od 28. prosinca 2015. (list 213) donesenog po djelatniku Centra FU, a odobrenog i potpisanog po v.d. ravnateljici ĐU, priznato pravo na jednokratnu naknadu u iznosu od 2.000,00 kuna, a iz kojeg obrazloženja je u bitnome razvidno da je ocijenjeno da korisnica živi sama, da se uzdržava od mirovine u iznosu od 1.939,20 kuna, da ima trenutačne materijalne teškoće nastale zbog zdravstvenog stanja i da nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe nastale zbog potrebe nabavke dioptrijskih naočala nužnih za dnevno funkcioniranje. Nadalje, iz preslike računa/narudžbe na listu 214 vidljivo je da je MU dana 17.12.2015. u [adresa] naručila u optici dioptrijska stakla. Iz dokumentacije optičarske radnje „Optika Vazdar“ proizlazi da je PU stakla za naočale, za koja je MU isplaćena jednokratna novčana pomoć, kupila 10 dana prije odobrenja takve pomoći temeljem rješenja Centra za socijalnu skrb.

14.1. Iz zapisnika sastavljenog u Centru 12.04.2016. (list 218-219), službenih bilješci (listovi 221-222) te uplatnice br. 49 (list 223) proizlazi da je MU naknadno u cijelosti vratila primljeni iznos naknade zbog poboljšanja životnih i financijskih pri lika. Iz izvješća Ministarstva socijalne politike i mladih o provedenom izvanrednom upravnom i stručnom nadzoru dostavljenog Centru uz dopis od 02. lipnja 2016., proizlazi da je tim nadzorom utvrđeno da među ostalim i slučaj jednokratne isplate novčane pomoći MU postupak nije proveden u skladu sa zakonskim odredbama te da je ispitni i dokazni postupak nepotpun zbog nepostojanja socijalne anamneze, zapisnika o terenskom obilasku ili izvješća o socioanamnestičkim podacima podnositeljice zahtjeva što dovodi u pitanje opravdanost odobrenja zahtjeva (listovi 254-259).

14.2. Sva navedena pisana dokumentacija je prihvaćena obzirom da ni na koji način nije dovedena u pitanje niti je obrana tim dokazima prigovarala.

15. Iz iskaza svjedoka FU proizlazi da ga je u rujnu 2015. zvala ovdje optužena ĐU na razgovor i rekla da bi trebao pozitivno riješiti jedan predmet, a radilo se o zahtjevu za priznavanje prava na jednokratnu naknadu. Naveo je da je tada u Centru radio tek nekih 3 mjeseca i koliko se sjeća prije toga ga optužena nije zvala radi nekog konkretnog predmeta. Nadalje iz navedenog iskaza proizlazi da je zahtjev MU riješen u roku od 10 dana te da je zahtjev riješio nakon što je bio kod ravnateljice. I drugi predmeti se rješavaju u tom roku odnosno razlike su od slučaja do slučaja, međutim ima predmeta koji se riješe u tako kratkom roku. Sud je navedeni iskaz cijenio kao istinit i vjerodostojan, svjedok je detaljno opisao kako je primio zahtjev, što je po zahtjevu napravio te kako ga je optužena kontaktirala da bi zahtjev trebalo pozitivno riješiti. Nasuprot tome, sud nije cijenio kao istinitu i uvjerljivu obranu optužene ĐU da nije točno da bi ona FU rekla da treba pozitivno riješiti predmet, da nikada nije nikome na taj način sugerirala rješavanje nekog predmeta te da je ona nakon obavijesti računovodstva da je majka djelatnice CZSS podnijela zahtjev samo pozvala FU da ga pita o čemu se točno radi. Naime, navedena obrana je neuvjerljiva i nelogična, pa i proturječna sama sebi jer optužena prvo navodi da nije sugerirala svjedoku da pozitivno riješi zahtjev, da to nije bio nikakav neuobičajen zahtjev, dok s druge strane navodi da su je kontaktirali iz računovodstva da ju obavijeste da je majka djelatnice CZSS PU podnijela zahtjev i da je ona onda pozvala FU da pita o čemu se radi, iz čega proizlazi da se nije radio o uobičajenoj situaciji, već o nečem izvanrednom što je odskakalo od uobičajenog, prije svega jer je računovodstvo vezano za taj zahtjev kontaktiralo ravnateljicu. Pritom je i prili9kom suočavanja optužene i svjedoka FU svjedok ustrajao na svojoj tvrdnji te je uvjerljivo iskazivao da ga je u vezi zahtjeva MU kontaktirala ravnateljica CZSS, ovdje optužena te da mu je rekla da navedeni zahtjev treba pozitivno riješiti.

15.1. Iako je svjedok FU naveo da sam razgovor sa optuženom nije shvatio kao pritisak da mora riješiti predmet već kao sugestiju te da je to bio čisti predmet u smislu da ga je trebalo pozitivno riješiti, iz dokumentacije u spisu, osobito iz izvješća Ministarstva socijalne politike i mladih o provedenom izvanrednom upravnom i stručnom nadzoru proizlazi da postupak jednokratne isplate novčane pomoći MU nije proveden u skladu sa zakonskim odredbama, te da je ispitni i dokazni postupak bio nepotpun. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da je PU, kćer MU, a koja je zaposlenica Centra za socijalnu skrb Koprivnica, što je bilo poznato i optuženoj i svjedoku, stakla za naočale kupila 10 dana prije nego što je odobren zahtjev MU za pomoć. Nadalje, utvrđeno je da je MU vratila cjelokupni isplaćeni iznos pomoći u visini od 2.000,00 kuna 12. travnja 2016. zbog poboljšanja životnih i financijskih prilika, dakle 4 mjeseca nakon što je MU odobrena isplata novčane pomoći. U tom svjetlu nije uvjerljiv iskaz svjedokinje PU da je financijska situacija njene majke bila vrlo loša te da je i njena financijska situacija bila takva da nije mogla majci financijski pomoći u vezi kupnje naočala, s obzirom da je nedvojbeno utvrđeno da su stakla za naočale kupljena 10 dana prije podnošenja zahtjeva, te da je došlo do nalog poboljšanja financijske situacije MU, a nakon što je inspekcija utvrdila da postupak jednokratne isplate novčane pomoći MU nije proveden u skladu sa zakonskim odredbama.

15.2. Kada se navedeno poveže s iskazom svjedoka FU koji je naveo da ga je u vezi jednokratne isplate novčne pomoći MU osobno na razgovor pozvala tadašnja ravnateljica CZSS, ovdje optužena ĐU, te da mu je "sugerirala" da zahtjev MU pozitivno riješi, sud je našao nedvojbeno utvrđenim da je optužena ĐU tijekom prosinca 2015., naložila sebi podređenom službeniku Centra za socijalnu skrb Koprivnica FU da protivno odredbama čl. 46. st. 1. i 2. Zakona o socijalnoj skrbi, kojima je propisano da se jednokratna naknada priznaje samcu ili kućanstvu koje zbog trenutačnih materijalnih teškoća nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe nastale zbog rođenja djeteta ili školovanja djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji, elementarne nepogode i slično, odnosno da se jednokratne naknada može priznati zbog nabave osnovnih predmeta u kućanstvu ili nabave nužne odjeće ako postoji mogućnost da se nabava nužnih predmeta u kućanstvu i odjeće i obuće osigura u suradnji s humanitarnim organizacijama, donese rješenje o isplati jednokratne pomoći MU u iznosu od 2.000,00 kn, iako je znala da materijalno stanje i osobne prilike MU ne opravdavaju takvu isplatu, po kojem nalogu je **.**.2015. FU donio takvo rješenje, koje je ĐU kao ravnateljica Centra za socijalnu skrb odobrila i potpisala, na koji način je na štetu [adresa] MU pribavila nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 2.000,00 kn.

16. Iz svega navedenog je sud nedvojbeno utvrdio da je optužena ĐU kao odgovorna osoba iskoristila svoj položaj i ovlast te je time drugim osobama pribavila korist, dakle sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženica počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11 kako joj je to optužnicom stavljeno na teret. Dakle, utvrđeno je kako je optužena počinila predmetno djela upravo na način kako joj je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ju je ovaj sud i oglasio krivom, a optuženica je bila svjestan svojeg djela i htjela je isto počiniti kao takvo i kao svoje. Iz navedenog slijedi da je postupala s oblikom krivnje koji se u kaznenom pravu naziva izravna namjera.

17. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženice, zbog čega je sud utvrdio da je optužena ĐU upravo svoj im ponašanjem ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11

18. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, a polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja te je u odnosu na optuženicu ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

18.1. Kao olakotne okolnosti na strani optuženice sud je cijenio korektno držanje optuženice pred sudom, okolnost da je optužena u odnosu na zapošljavanje IU postupala u namjeri poboljšanja međuljudskih odnosa , a time i rada u CZSS Koprivnica, da je MU vratila cjelokupni iznos isplaćene novčane pomoći, činjenicu da je optuženica kazneno i prekršajno neosuđivana te protek vremena od preko 10 godina od počinjenja djela. Otegotne okolnosti sud nije našao.

19. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 291. stavka a. KZ/11, dakle kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga je sud optuženu ĐU osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci s primjenom uvjetne osude na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženica u vremenu provjeravanja od 1 godine ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud je mišljenja da se svrha kažnjavanja može postići i bez izvršenja kazne zatvora, te da će i prijetnja kaznom kroz rok kušnje od jedne godine u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženicu da više ne čini kaznena djela, ali i na druge građane da se klone činjenja kaznenih djela.

20. Sud je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 naložio optuženoj ĐU naknaditi troškove kaznenog postupka i to troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 50,00 eura što je optuženica dužna platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude jer smatra daje navedeni paušalni iznos primjeren s obzirom na imovinske prilike optužene te da plaćanjem troškova kaznenog postupa neće biti ugroženo njeno uzdržavanje.

U Varaždinu,19. siječnja 2026.

SUDAC:

Matea Bulka

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj te oštećenik mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Varaždin na broj K-DO-35/2016,

2. Optužena ĐU, [adresa] ([adresa])

3. Branitelj optužene, Bruno Čer, odvjetnik u Koprivnici