Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4271/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Davoru Eteroviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika JE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-5948/2021-29 od 12. studenog 2025., dana 19. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika JE kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-5948/2021-29 od 12. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 5948/2021-29 od 12. studenog 2025. odbijen je prigovor tuženika protiv Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-5948/2021-25 od 12. lipnja 2025. kojim je naloženo tuženiku da plati sudsku pristojbu za žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 26,54 EUR te je rješenje o plaćanju sudske pristojbe potvrđeno u cijelosti.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu podnosi tuženik zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP). Tuženik posebice upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, navodeći da pobijano rješenje nije pravilno i činjenično obrazloženo. Nadalje, tuženik ističe kako prvostupanjski sud nije pravovremeno odlučio i otpremio pobijano rješenje kojim se odlučuje o njegovom prigovoru protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe, tj. u roku od tri dana, a kako je to propisano čl. 29. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama. Kako pobijano rješenje nije doneseno i otpremljeno tuženiku u zakonskom roku, takvo rješenje je nezakonito. Slijedom navedenog, tuženik predlaže ukinuti pobijano rješenje.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 5948/2021-25 od 12. lipnja 2025. (list 110 – 112 spisa) naloženo je tuženiku JE da plati sudsku pristojbu za žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 26,54 EUR.
5. Tuženik je podnio prigovor protiv gore navedenog Rješenja (list 116-117 spisa), navodeći da prvostupanjski sud nije naveo tarifni broj po kojemu je utvrđen iznos sudske pristojbe u iznosu od 26,54 EUR, a iznos sudske pristojbe nije točno utvrđen, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
6. Prvostupanjski sud je taj prigovor odbio pobijanim rješenjem, poslovni broj Povrv- 5948/2021-29 od 12. studenog 2025., obrazlažući da je iznos sudske pristojbe utvrđen sukladno vrijednosti predmeta spora u iznosu od 141,75 EUR, ali i relevantnim odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/2018, 51/2023, dalje u tekstu: ZSP) te Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/2023, dalje u tekstu: Uredba).
7. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14 ZPP-a, a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, tj. pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, a rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
9. Uvidom u tužbu, odnosno prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (list 1-4 spisa), kojim je pokrenut predmetni postupak, proizlazi da tužitelj potražuje od tuženika neplaćene premije osiguranja u ukupnom iznosu od 141,75 EUR (1.068,00 kn), a iznos takvog novčanog potraživanja predstavlja vrijednost predmeta spora u smislu čl. 40. ZPP-a. Naime, u parnicama u kojima je predmet spora isključivo novčano potraživanje, vrijednost predmeta spora je jednaka iznosu novčanog zahtjeva.
10. Sukladno čl. 14. st. 1 i 2. ZSP-a, u parničnom postupku pristojbe se plaćaju prema vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora radi naplate pristojbe utvrđuje se prema vrijednosti koju predmet spora ima u vrijeme podnošenja tužbe.
11. Uzevši u obzir da je vrijednost predmeta spora 141,75 EUR te odredbu Tar. broj 3. st. 1. u svezi sa Tar. broj 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi koja propisuje način izračuna iznosa sudske pristojbe za žalbu protiv prvostupanjske presude, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno izračunao sudsku pristojbu u iznosu od 26,54 EUR, sve kako je to navedeno u pobijanom rješenju.
12. Nadalje, tuženik se poziva na odredbu čl. 29. st. 2. ZSP-a kojom je propisano da prvostupanjski sud mora, povodom prigovora stranke protiv rješenja o pristojbi, u roku od tri dana otpremiti stranci rješenje kojim će:
- odbaciti prigovor kao nepravodoban, nepotpun ili nedopušten;
- odbiti prigovor kao neosnovan i potvrditi pobijano rješenje;
- uvažiti prigovor i rješenje preinačiti ili ukinuti te prema potrebi predmet vratiti na ponovni postupak.
13. Tuženik smatra da je, time što prvostupanjski sud nije otpremio pobijano rješenje kojim je odlučio o njegovom prigovoru u roku od tri dana, pobijano rješenje nezakonito.
14. Međutim, premda su sudovi dužni postupati povodom prigovora protiv rješenja o sudskoj pristojbi u kratkom roku, kako to i proizlazi iz čl. 29. st. 2. ZSP-a, činjenica da prvostupanjski sud nije donio pobijano rješenje u tom roku ne oslobađa stranku od obveze da plati sudsku pristojbu koja je određena rješenjem o sudskoj pristojbi. Drugim riječima, okolnost što prvostupanjski sud o prigovoru tuženika izjavljenom protiv rješenja o pristojbi nije odlučio u roku propisanom člankom 29. stavkom 2. ZSP-a ne utječe na zakonitost pobijanog rješenja jer prvostupanjski sud nije prekludiran u donošenju rješenja zbog isteka roka za njegovo donošenje.
15. Naposljetku, budući da iz stanja spisa proizlazi kako je tuženik podnio žalbu protiv prvostupanjske presude (list 93-96 spisa), prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je tuženik obveznik plaćanja sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude, sukladno čl. 3. st. 1. ZSP-a.
16. Radi svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan prigovor tuženika na rješenje o pristojbi kojim mu je naloženo plaćanje pristojbe za žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 26,54 EUR i takvo rješenje potvrdio, sukladno čl. 29. st. 2. ZSP.
17. Dakle, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu, 19. siječnja 2026.
Sutkinja:
Sanja Joka Umićević