1                 Poslovni broj: 24 Povrv-121/23-14

 

                

        Republika Hrvatska

    Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, a na prijedlog više sudske savjetnice Željke Schveibert Golubović, u pravnoj stvari tužitelja S. E. d.o.o. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku B. Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. M., iz P., OIB: … zastupan po punomoćniku – kćeri K. H. iz P., OIB: …, radi isplate, nakon dovršene glavne rasprave dana 7. prosinca 2023., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D. H., odvj. vježb. u OU G. R. iz Č. i punomoćnice K. H., kći tuženika, 8. siječnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. M. iz Č., broj: Ovrv-857/2022 od 7. veljače 2023., u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 729,44 HRK / 96,81 EUR od 16.01.2020., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II.                            Utvrđuje se da je djelomično povučena tužba te se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. M. iz Č., broj: Ovrv-857/2022 od 7. veljače 2023., ukida u dijelu gdje tužitelj od tuženog potražuje iznos od:

162,95 HRK / 21,63 EUR od 16.06.2019.,

175,00 HRK / 23,23 EUR od 16.07.2019.,

169,90 HRK / 22,55 EUR od 16.09.2019., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do plaćanja.

 

III.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj S. E. d.o.o. Z. je temeljem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku na isplatu iznosa od 1.237,29 kn / 164,22 eura koja tražbina je dospjela, a tuženik R. M.  je nije podmirio.

 

2.              Rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika I. M. iz Č., broj: Ovrv-857/2022 od 7. veljače 2023. određena je predložena ovrha, te naloženo tuženom plaćanje utužene tražbine.

 

3.              Protiv navedenog rješenja tuženik je dana 17. veljače 2023. ( list  17) izjavio  prigovor  u kojem ističe da su uvidom u brojeve dokumenata navedene u izvatku (račune) utvrdili da su računi s datumima dospijeća 15.6.2019., 15.7.2019., 15.9.2019. već jednom podmireni OT – O. T. d.d. (uplata izvršena na benzinskoj postaji P. d.o.o.) pa nikako nije jasno zašto bi se trebalo još jednom podmiriti nešto što je već plaćeno, a očito nije uredno proknjiženo u poslovnim knjigama OT – O. T. d.d. Usporedbom izvatka priloženog uz pobijano rješenje i izdanog računa za razdoblje 01.05.2019. do 31.05.2019. (Poziv na broj primatelja 10959760-027382897-7) s dospijećem 15.06.2019. utvrđeno je da je plaćeno i više nego se u izvatku navodi da se duguje. Naime, OT – O. T. d.d. je za Broj dokumenta 10959760-027382897-7, odnosno Račun s dospijećem 15.6.2019. izdala račun na iznos 190,29 kn, koji iznos je plaćen dok se u priloženom izvatku uz rješenje o ovrsi navodi da se navodno za broj dokumenta 10959760-027382897-7 duguje iznos od 162,95 kn. Stoga se izražava sumnja da je priloženi Izvadak ispravan i točno knjigovodstveno vođen. U ispravno vođenje knjigovodstvenih isprava ovrhovoditelja upućuje i činjenica da ovrhovoditelj, odnosno prije njega OT-O. T. d.d. nema knjižene izvršene uplate pa ovrhovoditelj pokušava još jednom naplatiti nešto što je već plaćeno. Iz svega proizlazi da je OT-O. T. d.d. prenio (prodao) ovrhovoditelju S. E. d.o.o. tražbinu koja je podmirena i ne postoji. Vezano za Broj dokumenta 10959760-028665773-4 s dospijećem plaćanja 15.1.2020. godine (račun za razdoblje 01.12.2019. do 31.12.2019.) također se osporava navedeni dug jer je OT-O. T. d.d. izdala račun za uslugu koju nije pružila kao i za opremu koja je vraćena OT-O. T. d.d. pa nema osnove naplatiti nešto što je vraćeno. Naime, OT-O. T. d.d. ju je isključila, ali je i za razdoblje prosinac 2019. izdala račun za uslugu. Isto tako, u podrobnom ispisu korištenja OT-O. T. d.d. navodi da se dio računa u iznosu od 450,00 kn odnosi na naknadu za oštećenu, uništenu ili otuđenu opremu. Nejasno je i neprihvatljivo vraćenu opremu kvalificirati kao oštećenu, uništenu ili otuđenu i za to potraživati naknadu kad je nedvojbeno da je oprema vraćena OT-O. T. d.d. Uz sve navedeno ističe da ako i postoji ta obveza po broju dokumenta 10959760-028665773-4 da je i ona zastarjela te se ističe prigovor nastupanja zastare.

 

4.              Pisanim podneskom od 4. rujna 2023. ( list 45 spisa), tužitelj se očitovao na prigovor tuženika, navodeći da Ugovor za korištenje usluga raskinut s danom 23.12.2019. godine zbog nepodmirenog dugovanja. Sukladno Općim uvjetima poslovanja društva OT-O. T. d.o.o., Pretplatnik je dužan u roku od 15 dana od dana deaktivacije usluge o svom trošku vratiti svu Terminalnu opremu i uređaje u vlasništvu OT-a. Tuženiku, kao preplatniku izdan je Račun br: 10959760-028665773-4 dana 31.12.2019. godine, na iznos od 729,44 HRK/ 96,81 EUR za: Paketi usluga i Prodaja opreme te je tuženik obaviješten da navedenu opremu može vratiti u dodatnom roku od 15 dana od dana izdavanja predmetnog računa, dok u suprotnome oprema prelazi u vlasništvo Preplatnika te je isti u tom slučaju obvezan podmiriti račun u cijelosti, sve sukladno Općim uvjetima poslovanja i Cjeniku OT-O. T. d.o.o. Budući da tuženik, kao Preplatnik nije u roku od 15 dana od raskida ugovora niti u dodatnom roku od 15 dana od dana izdavanja predmetnog računa vratio predmetnu opremu, sukladno Općim uvjetima poslovanja teleoperatora, oprema prelazi u vlasništvo korisnika te je isti dužan podmiriti račun na kojem je naplaćena oprema u cijelosti. Navodi da je prigovor zastare tuženika djelomično osnovan i to u pogledu računa za svibanj, lipanj i kolovoz 2019. godine, te dio računa za prosinac 2019. godine u dijelu kojim je naplaćen Paket usluga. Tužitelj ovim podneskom smanjuje tužbeni zahtjev u odnosu za iznose iz prethodno navedenih računa i to na način da od utuženog iznosa od 1.237,29 HRK / 164,22 EUR sada potražuje iznos od 562,50 HRK/ 74,65 EUR zajedno s pripadajućim kamatama. Navodi da tuženik neosnovano ističe prigovor zastare na račun za prosinac 2019. godine u dijelu računa kojim je naplaćena Prodaja oprema iz razloga što se u skladu s čl. 225. Zakona obveznim odnosima na prodaju opreme ima primijeniti zastarni rok od 5 godina.

 

5.              Tijekom postupka sud je proveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u cjelokupni spis javnog bilježnika I. M. poslovni broj Ovrv-857/2022 i to posebice u izvod iz poslovnih knjiga (list 9), ispis s web stranice Hrvatske pošte o praćenju pošiljke (list 21), potvrde o plaćanju naloga (list 23-25), dopis od 5.1.23. (list 26), e-mail (list 27), potvrde o primitku (list 28-29), dopis od 16.01.23. (list 30), potvrde o primitku pošiljke (list 31-32), te se vrši uvid u ovaj spis, i to u potvrdu o sklopljenom ugovoru o pružanju paketa usluga od 16.11.2017. (list 51-54), izjava korisnika o raskidu ugovora (list 55-56), računi (list 57-64), ispis stavaka (list 65), obavijest o raskidu ugovora (list 66), opći uvjeti poslovanja (list 67-91), cjenik O. t. usluga (list 92-437), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 438-493), ugovor o cesiji (list 494-511), obavijest o prijenosu potraživanja (list 512-513), potvrda o primitku pošiljke (list 527), kopije računa uz potvrde o plaćanju (list 528-533), dopis od 5. siječnja 23. (list 534), e-mail (list 535), potvrda o primitku pošiljke (list 536-537), dopis od 16. siječnja 23. (list 538), potvrda o primitku (list 539), dopis od 4. listopada 2023. (list 540), potvrda o primitku pošiljke od 17.01.2020. (list 541), dopis (list 542) i računi (list 543-546).

 

6.              Druge dokaze sud nije provodio jer smatra da je činjenično stanje odlučno za odluku o tužbenom zahtjevu potpuno utvrđeno.

 

7.              Prigovor protiv izdanog platnog naloga  je osnovan.

 

8.               Tužitelj je podneskom od 4. rujna 2023. smanjio tužbeni zahtjev na način da sad ima samo tražbinu po računu br. 10959760-028665773-4 od 31.12.2019. i to za Terminalnu opremu dok je za ostale račune povukao tužbeni zahtjev.

 

9.              Dakle, predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu naknade za zadržavanje Terminalne opreme.

 

10.              U odnosu na prigovor tuženika da je potraživanje "navodno" preneseno na tužitelja iz Ugovora o cesiji od dana 1. travnja 2021. godine i Dodatka II. Ugovora o cesiji od 23.02.2022. godine, zaključenim između tužitelja, ranije ovrhovoditelja, i trgovačkog društva OT-O. T. d.o.o. vidljivo je da je tužitelj otkupio od OT-O. T. d.o.o. između ostalih i tražbinu koju OT-O. T. d.o.o. ima prema tuženiku, ranije ovršeniku, a o kojem otkupu je sukladno odredbama Ugovora o cesiji, tuženik, obaviješten dopisom od dana 28.09.2022. godine.

 

11.              Sama okolnost da ukoliko tuženik kao dužnik nije obaviješten o ustupanju tražbine novom vjerovniku u smislu čl. 82. Zakona o obveznim odnosima, ne utječe na valjanost ustupanja, a vođenje parnice novog vjerovnika u ovom slučaju S. E. d.o.o.  može  se smatrati obavještavanjem o ustupanju tražbine (tako u odluci Vs Rvt -6/2003 od 18.02.2004.) 

 

12.              Nije bilo sporno da je tuženik koristio usluge iz pretplatničkog odnosa sklopljenog sa  trgovačkim društvom  OT-O. T. d.o.o. tj. da je dana 15. studenoga 2017. putem telefonske prodaje, sklopio pretplatnički ugovor za uslugu unutar tarifnog modela INT TEL Ekstra bit, uz najam Terminalne opreme koji ugovor je raskinut 23. prosinca 2019.

 

13.              Sporno je da li  je tuženik u obvezi platiti naknadu za zadržavanje Terminalne opreme. Tužitelj tvrdi da je predmetna naknada  obračunata tuženiku  po utuženom računu od 31. prosinca 2019.  u skladu sa prihvaćenim Općim uvjetima poslovanja i sukladno Cjeniku OT-O. T. d.o.o.

 

14.              Iz utuženog računa koji prileži listu 61 spisa, broj računa 10959760-028665773-4 od dana 31.12.2019. godine, na iznos od 729,44 HRK/ 96,81 EUR za: Paketi usluga i Prodaja opreme proizlazi da je tuženik dužan podmiriti račun na kojem je naplaćena oprema u cijelosti.

 

15.              Tužitelj ovu tražbinu temelji na odredbi čl. 26 .st. 9. Općih uvjeta poslovanja   za javne komunikacijske usluge OT-a  prema  kojoj odredbi  Pretplatnik mora vratiti pretplatničku opremu u roku od petnaest ( 15 ) dana od dana izdavanja računa u kojem je naplaćena naknada za opremu, u kojem slučaju će sve  naknade vezane za istu biti stornirane. U slučaju da Pretplatnik ne vrati pretplatničku Terminalnu opremu u propisanom roku, ista prelazi u vlasništvo Pretplatnika uz obvezu plaćanja naknade.

 

16.              Tuženik osporava zahtjev tužitelja za isplatu predmetne naknade navodeći da je  predmetnu  Terminalnu opremu vratio  tužitelju,  a ovu  tvrdnju dokazuje potvrdom o primitku  pošiljke od 17.01.2020. (težine 696 g) koja potvrda prileže (listu 541 spisa) i koja potvrda je tužitelju dostavljena i na koje se očitovao podneskom (list 547), te ustrajao kod zahtjeva za naknadu, jer tuženik Terminalnu opremu nije vratio u roku od 15 dana niti u dodatnom roku od 15 dana. Pri tom tužitelj nije osporio da mu je  predmetna pretplatnička terminalna oprema vraćena i vjerodostojnost uvodno cit. potvrda Hrvatske pošte.  

 

17.              Uvidom u Potvrdu o primitku Hrvatske pošte  ( list 541 ) utvrđeno je da je tuženik  odaslao paket u naznačenoj vrijednosti od 100,00 kn Optima telekomu dana 17. siječnja 2020. godine u 12:59:26 sati.

 

18.              Navedena isprava predstavlja dokazno sredstvo da je tuženik vratio tužitelju predmetnu Terminalnu opremu  koju činjenicu tužitelj  niti nije osporio  nakon uvida u Potvrdu o primitku Hrvatske pošte  pa ovaj sud zaključuje da tuženik, pored činjenice da je opremu vratio, ne može biti u obvezi još platiti tužitelju i utuženu naknadu.

 

19.              Naime, odredba 26. st. 9. Općih uvjeta poslovanja za javne komunikacijske usluge OT-a  izričito navodi da  će  predmetna oprema,  u slučaju da je  Pretplatnik ne vrati  u roku, preći u vlasništvo pretplatnika, uz obvezu plaćanja naknade.  U navedenom smislu, u situaciji kada tužitelj nije odbio povrat pretplatničke terminalne opreme  i ista je ostala u vlasništvu tužitelja, on  ne može sada samo zbog prekoračenja roka od 15 dana zahtijevati od tuženika plaćanje naknade za pretplatničku opremu koje  opreme tuženik kao Pretplatnik nije vlasnik. Dakle, kada je tužitelj primio  pretplatničku Terminalnu opremu od tuženika i tuženiku je nije vratio,  znači da je primio ispunjenje tuženikove obveze  izvan roka, pa je neosnovano njegovo potraživanje  na isplatu naknade, jer u takvoj situaciji  tužitelj ne može i zadržati vlasništvo pretplatničke opreme i  dobiti  naknadu za istu opremu po punoj cijeni. (stav ŽS VŽ, SS Koprivnica, Gž-1870/19) 

 

20.              Dakle, tužitelj je tijekom postupka pružio relevantan dokaz da je tužitelju vratio  pretplatničku opremu, tj. da ista nije prešla u njegovo vlasništvo pa stoga nisu ispunjene temeljne pretpostavke za primjenu odredbe čl. 26. st. 9. Općih uvjeta poslovanja za javne komunikacijske usluge OT-a na kojoj odredbi tužitelj temelji svoje potraživanje.

 

21.              Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu nema osnova potraživati trošak postupka. 

 

Čakovec, 8. siječnja 2024.

 

 

                                                                                                                                                          Sutkinja:

Valentina Varga Gombar

                                                                     

Viša sudska savjetnica:

                                                                                                           Željka Schveibert Golubović

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, Županijskom sudu sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH 67/18, 21/22 ), a putem ovoga suda pismeno u tri primjerka.

 

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9 ZPP-a).

 

Presuda kojom završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 točke 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 Zakona o parničnom postupku, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

 

O tome obavijest:

1. punomoćnik tužitelja

2. tuženik po punomoćnici

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450