Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4163/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Osatina grupa d.o.o., [adresa], OIB: 52123139126, zastupanog po punomoćnici Mireli Džoja Petrlić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić, Osijek, Kardinala Alojzija Stepinca 7, protiv I. tuženika JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tuženice OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tuženika KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV. tuženika ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V. tuženika TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VI. tuženika UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VII. tuženika ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi tuženici zastupani po punomoćniku ĆE, odvjetniku u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi II. tuženice OE protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-386/2024-16 od 21. srpnja 2025., žalbi IV. tuženika ČE protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-386/2024-19 od 21. srpnja 2025., žalbi V. tuženika TE protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-386/2024-17 od 21. srpnja 2025., žalbi VI. tuženika UE protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-386/2024-18 od 21. srpnja 2025. i o žalbi VII. tuženika ĐE protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-386/2024-20 od 21. srpnja 2025., ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj P-386/2024-27 od 23. srpnja 2025., dana 19. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba II. tuženice OE, ukida se rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-386/2024-16 od 21. srpnja 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. Uvažava se žalba IV. tuženika ČE, ukida se rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-386/2024-19 od 21. srpnja 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

III. Uvažava se žalba V. tuženika TE, ukida se rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-386/2024-17 od 21. srpnja 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

IV. Uvažava se žalba VI. tuženika UE, ukida se rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-386/2024-18 od 21. srpnja 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

V. Uvažava se žalba VII. tuženika ĐE, ukida se rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-386/2024-20 od 21. srpnja 2025. ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj P-386/2024-27 od 23. srpnja 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja posl. broj P-386/2024-16 od 21. srpnja 2025. određena je, radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 10.327,05 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2024. do isplate, privremena mjera zabrane otuđenja nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu II. tuženice OE.

2. Rješenjem suda prvog stupnja posl. broj P-386/2024-17 od 21. srpnja 2025. određena je, radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 6.188,36 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2024. do isplate, privremena mjera zabrane otuđenja nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu V. tuženika TE.

3. Rješenjem suda prvog stupnja posl. broj P-386/2024-18 od 21. srpnja 2025. određena je, radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 11.226,46 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2024. do isplate, privremena mjera zabrane otuđenja nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu i suvlasništvu VI. tuženika UE.

4. Rješenjem suda prvog stupnja posl. broj P-386/2024-19 od 21. srpnja 2025. određena je, radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 10.018,43 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2024. do isplate, privremena mjera zabrane otuđenja nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu IV. tuženika ČE.

5. Rješenjem suda prvog stupnja posl. broj P-386/2024-20 od 21. srpnja 2025., ispravljenim rješenjem posl. broj P-386/2024-27 od 23. srpnja 2025., određena je, radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 8.688,54 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2024. do isplate, privremena mjera zabrane otuđenja nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu VII. tuženika ĐE.

6. Protiv ranije navedenih rješenja sadržajno identične žalbe podnijeli su II. tuženica OE, IV. tuženik ČE, V. tuženik TE, VI. tuženik UE i VII. tuženik ĐE (dalje u tekstu rješenja: tuženici) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu pobijana rješenja ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

7. Tužitelj je u odnosu na žalbe tuženika podnio pet sadržajno identičnih odgovora na žalbu u kojima predlaže da se žalbe tuženika odbiju kao neosnovane i pobijana rješenja potvrde.

8. Žalbe II., IV., V., VI. i VII. tuženika su osnovane.

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za određivanjem privremene mjere zabrane otuđenja nekretnina u vlasništvu i suvlasništvu II., IV., V., VI. i VII. tuženika.

10. Sud prvog stupnja odlučujući o prijedlozima za određivanjem privremene mjere utvrdio je u prvostupanjskom postupku da je tužitelj podnošenjem tužbe u predmetu P-386/2024 učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine. Također, sud prvog stupnja smatra da određivanjem privremene mjere zabrane otuđenja nekretnine tuženici trpe samo neznatnu štetu. Na temelju takvih utvrđenja suda prvog stupnja je smatrao da su ispunjene pretpostavke za određivanjem privremenih mjera u odnosu na II., IV., V, VI. i VII. tuženika, te je primjenom odredbe čl. 344. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ) prijedlog za određivanjem privremenih mjera koje je tužitelj podnio protiv naznačenih tuženika prihvatio.

11. Tuženici podnijetim žalbama osporavaju pobijana rješenja ističući u istima da sud nije mogao vjerojatnost tražbine utvrđivati bez izvođenja dokaza odnosno samo na temelju podnijete tužbe. Također, tuženici smatraju da određivanjem privremene mjere zabrane otuđenja ne znači da tužitelj ne mora dokazivati opasnost iz čl. 344. st. 1. OZ i da određivanjem privremene mjere trpe samo neznatnu štetu.

12. Žalbeni navodi tuženika su osnovani. Naime, odredbom čl. 344. st. 1. OZ propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

13. Dakle, da bi se odredila privremena mjera zabrane otuđenja nekretnine iz čl. 345. st. 1. toč. 3. OZ, potrebno je da budu ispunjene dvije pretpostavke i to prva, da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te druga, da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da će protivnik osiguranja bez određivanja privremene mjere spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine tako što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Pritom, sukladno čl. 344. st. 2. OZ, predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost ako učini vjerojatnim da će predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpjeti samo neznatnu štetu.

14. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja utvrdio je tužitelj podnošenjem tužbe učinio vjerojatnim postojanje svojih tražbina prema tuženicima. Međutim, samim podnošenjem tužbe tužitelj nije mogao učiniti vjerojatnim postojanje tražbine. To iz razloga što samo podnošenje tužbe ne znači da su i činjenične tvrdnje u tužbi istinite odnosno da je učinjeno vjerojatnim da su iste istinite. Dakle, samom činjenicom podnošenja tužbe radi isplate protiv tuženika ne može se smatrati da je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine u smislu odredbe čl. 344. st. 1. OZ, već sud treba dati ocjenu vjerojatnosti postojanja tražbine na temelju isprava koje je tužitelj priložio uz tužbu (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1494/11 od 28. prosinca 2011. i Rev- 1291/16 od 9. siječnja 2018.). U tom smislu potrebno je navesti i da sud prvog stupnja u pobijanom rješenju uopće nije niti naveo koje je dokaze izveo u postupku odlučivanja povodom prijedloga za određivanjem privremene mjere, što je protivno odredbi čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) koja propisuje obvezu suda da u obrazloženju odluke navede i obrazloži koje je činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio.

15. Pogrešno je i shvaćanje suda prvog stupnja, ali i tužitelja, da određivanjem privremene mjere zabrane otuđenja nekretnine tuženici trpe neznatnu štetu, te da stoga tužitelj, sukladno odredbi čl. 344. st. 2. OZ, ne mora dokazivati opasnost iz čl. 344. st. 1. OZ. Naime, određivanjem privremene mjere zabrane otuđenja nekretnine znatno se otežava i faktički gotovo u potpunosti onemogućava otuđenje nekretnine u odnosu na koju se privremena mjera donijeta jer je primjerice doista teško za očekivati da bi neki kupac želio kupiti nekretninu uz rizik da će u budućnosti morati trpjeti namirenje tražbine vjerovnika u čiju je korist privremena mjera upisana. Stoga određivanje privremene mjere zabrane otuđenja nekretnine nikako ne može predstavljati neznatnu štetu u smislu odredbe čl. 344. st. 2. OZ. Osim toga, kada bi se prihvatio takav pogrešan stav suda prvog stupnja da zabranom otuđenja ili opterećenja nekretnine protivnici osiguranja trpe nikakvu ili neznatnu štetu, to bi zapravo značilo da predlagatelji osiguranja svaki puta kada predlože određivanje privremene mjere iz čl. 345. st. 1. toč. 3. OZ ne moraju dokazivati postojanje opasnosti iz čl. 344. st. 1. OZ. Dakle, u konkretnom slučaju, suprotno stavu suda prvog stupnja, tužitelj je bio dužan učiniti vjerojatnim postojanje opasnosti da će svaki od pojedinih tuženika spriječiti ili otežati naplatu njegove tražbine. Pritom se mora raditi o tzv. subjektivnoj opasnosti tj. tužitelj mora učiniti vjerojatnim da pojedini tuženik čini određene radnje il propuštanja koja mogu u budućnosti imati za posljedicu da će njegovo ostvarenje tražbine, ako se postojanje iste utvrdi, biti ili znatno otežano ili u potpunosti onemogućeno.

16. U konkretnom slučaju dakle, sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije pravilno i potpuno utvrdio činjenice o kojima ovisi određivanje privremene mjere tako da tuženici osnovano ističu da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Posljedično tome, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio i odredbu čl. 344. st. 1. i 2. OZ kada je prijedloge tužitelja za određivanjem privremene mjere prihvatio tako da je u postupku ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP koje u žalbama također ističu tuženici.

17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbe tuženika, pobijana rješenja ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

18. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ponovno ocijeniti dokaze koje stranke predlažu izvesti u postupku povodom prijedloga za određivanjem privremene mjere, te će, imajući u vidu i shvaćanja ovog suda iznijeta u ovom rješenju, ponovno ocijeniti da li su ispunjene pretpostavke za određivanjem privremene mjere. Pritom će sukladno čl. 338. st. 4. ZPP jasno navesti koje je činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio.

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. siječnja 2026.

Sudac:

Robert Jambor