Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska 62
Poslovni broj: I Kž-uv-3/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Prusine, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika EĆ zbog kaznenog djela iz članka 192. stavka 3. u vezi s člankom 191. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04. i 84/05. – dalje: KZ/97.) odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Ik I-749/2025 od 15. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika EĆ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Ik I-749/2025 od 15. prosinca 2025. je na temelju članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21. i 155/23. - dalje: ZIKZ) odbijen prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika EĆ kao neosnovan.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik po branitelju, odvjetniku Domagoju Krpini, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene materijalnog prava“ ističući suštinski prijedlog da, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje, a podredno da preinači pobijano rješenje na način da se prihvati prijedlog i odredi uvjetni otpust.
3. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Zatvorenik u žalbi ukazuje da, s obzirom na kronologiju počinjenih kaznenih djela i sudskih postupaka, prvostupanjski sud ga nije mogao tretirati kao specijalnog povratnika jer je kazneno djelo, koje je već odslužio, počinio u periodu od 2006. do 2008. godine, dakle nakon kaznenog djela za koje služi aktualnu kaznu i gdje je vrijeme počinjenja 2005. godina, s time da mu je suđenje počelo tek 2017. godine, trajalo 5 godina u kojem periodu se branio sa slobode. Tijek događaja, a posebno protek vremena od počinjenja posljednjeg kaznenog djela ukazuje na upitnu karakterizaciju optuženika kao specijalnog povratnika. Također upućuje da, prvostupanjski sud je nekritički usvojio mišljenje Kaznionice po kojem se zatvorenik ne kaje i nema odgovarajući odnos prema djelu iako je na ročištu radi odlučivanja o prijedlogu jasno istaknuo da se kaje zbog počinjenih kaznenih djela, da je rizik od kriminalnog povrata ocijenjen kao srednji, kao i na niz pozitivnih okolnosti koje proizlaze iz mišljenja Kaznionice
6. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika na temelju zakonske osnove iz članka 170. točke 2. ZIKZ.
7. Naime, prvostupanjski sud upućuje (točka 3. i 2.1. - 2.4.) na izvješće Kaznionice u Lepoglavi (u tekstu „Kaznionica“) po kojem zatvorenik izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci zbog kaznenog djela iz članka 192. stavka 3. u vezi s člankom 191. stavkom 2. KZ/97., spolni odnošaj s djetetom. Početak izdržavanja kazne zatvora je 19. siječnja 2022., istek kazne je 19. srpnja 2027. Kaznionica u izvješću upućuje na pozitivne okolnosti, pojedinačni program izvršavanja kazne zatvora procijenjen je na razini „uspješan“, poštuje odredbe Kućnog reda, ocjenjivan je radnom ocjenom „uspješan“, na izdržavanju prethodne kazne zatvora odslušao je program „Prevencija recidivizma i kontrola impulzivnog ponašanja“, ima osiguran postpenalni prihvat i podršku obitelji. Međutim, suprotno žalbenim navodima, Kaznionica upućuje da zatvorenik kazneno djelo negira i samim time ne izražava žaljenje iako kaznu prihvaća. Zatvorenik se drugi puta nalazi na izdržavanju kazne zatvora radi istovrsnog kaznenog djela. Kriminalni povrat je procijenjen sa srednjom razinom rizičnosti i Kaznionica predlaže donošenje negativne odluke dok Državno odvjetništvo smatra da je prijedlog Kaznionice utemeljen i opravdan.
7.1. Stoga, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno prvostupanjski sud upućuje (točka 7.-7.1.) na prethodno navedene činjenice, na temelju kojih Kaznionica predlaže da se odbije prijedlog, smatrajući da nije postignuta dovoljna razina specijalne prevencije kao i potrebni resocijalizacijski utjecaji jer rizik od kriminalnog povrata nije otklonjen, niti je zatvorenik stekao potrebno povjerenje za uključivanje u život na slobodi, a nisu ni utvrđene promjene osobnosti i ponašanja zatvorenika na osnovi kojih bi se opravdano moglo očekivati da neće ponovno činiti kaznena djela. Na takvu ocjenu na relevantni način ne utječe činjenica da je zatvorenik tek na sjednici vijeća naveo da je u potpunosti stekao uvid u svoje protupravno ponašanje i siguran je da se takvo nešto neće ponoviti.
8. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da zatvorenik još nije spreman za potpunu integraciju u društvenu zajednicu i kako penološki tretman još nije pružio očekivane rezultate pa je zbog negativnog mišljenja Kaznionice, odbio prijedlog za uvjetni otpust prema zakonskoj odredbi iz članka 170. točke 2. ZIKZ.
9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 19. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
mr.sc. Marijan Bitanga
