Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-496/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Maji Skorić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Alenu Đapiću odvjetniku u Solinu, protiv tuženika OTP banka iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, zastupane po punomoćniku ĐŽ i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva "Anić i Anić" d.o.o. Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o parničnom trošku pod točkom III. izreke presude Općinskog suda u Splitu pod brojem P-4293/2024-8 od dana 12. svibnja 2025. godine, dana 16. siječnja 2026. godine

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se djelomično žalba tuženika, te se u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke presude Općinskog suda u Splitu pod brojem P-4293/2024-8 od dana 12. svibnja 2025. godine djelomično preinačava odluka o parničnom trošku, na način da se odbija zahtjev za naknadu troška u iznosu od 948,13 eura sa zateznim kamatama, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na parnični trošak za razdoblje od 8. svibnja 2023. godine do 11. svibnja 2025. godine, dok se djelomično odbija žalba tuženika i za pobijani iznos od 489,73 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 12. svibnja 2025. godine do isplate pod točkom III. izreke, potvrđuje prvostupanjska odluka o parničnom trošku.

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak žalbenog postupka u iznosu od 117,53 eura, dok se odbija tuženik sa preostalim zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 5 Ugovora o kreditu br. 94474/05 od 14. studenoga 2005., zaključenog između tužitelja HVB Splitska banka d.d. Ruđera Boškovića 16, OIB: 69326397242 sada OTP banka d.d. OIB: 52508873883, Domovinskog rata 61, Split, u djelu u kojem je ugovoreno da se naplaćuje naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1 % posto odobrenog kredita.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 105,05 EUR-a odnosno 791,47 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 15.11.2005 do 31.12.2007 po stopi od 15%, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% postotnih poena a od 01.08.2015. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.566,85 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 08. svibnja 2023. pa do isplate po stopi kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunat za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena".

2. Protiv dijela odluke o parničnom trošku pod točkom III. izreke prvostupanjske presude (po sadržaju rješenje) za iznos od 1.437,86 eura sa zateznim kamatama i odluke o zateznim kamatama na parnični trošak, žalbu je podnio tuženik pobijajući je zbog žalbenih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i u pobijanom dijelu preinači odluku o trošku na način da odbije kao neosnovan zahtjev tužiteljice za iznos od 1.437,86 eura sa zateznim kamatama, kao i da preinači odluku o zateznim kamatama na parnični trošak sukladno žalbenim prigovorima, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5 U pravu je tuženik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u dijelu u kojem je neosnovano priznao trošak:

- u iznosu od 248,85 eura (sa uračunatim PDV) za sastav podneska od 20. rujna 2022. godine koji nije bio potreban za vođenje ove parnice jer se radi o ponavljanju ranijih navoda iz podneska od 20. kolovoza 2020. i 6. rujna 2022. godine za koje mu je priznat trošak, a sadržaj tog podneska je tužiteljica mogla iznijeti i na raspravi od 3. listopada 2022. godine,

- u iznosu od 62,21 eur (sa uračunatim PDV) za sastav podneska od 6. listopada 2022. godine koji nije bio potreban za vođenje ove parnice jer se radi o dostavi uplatnice, budući sud u aplikaciji e-spis ima mogućnost uvida u to jesu li novčane obveze (u konkretnom slučaju predujam za vještačenje) izvršene, pa ni taj podnesak u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP nije bio potreban za vođenje ove parnice,

- u iznosu od 186,64 eura (sa uračunatim PDV) za sastav podneska od 20. veljače 2023. godine koji nije bio potreban za vođenje ove parnice jer se radi o preračunavanju u valutu eur, jer je sud tužitelju priznao isti taj iznos za sastav podneska od 16. studenog 2022. godine kojim je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev s dvojnim iskazivanjem iznosa, u valuti kune i valuti eur, a ranijom presudom prihvaćen je upravo taj dvojno uređeni tužbeni zahtjev, iako su oba sadržajno istovjetna.

6. U pravu je tuženik kada u žalbi ističe – da je za iznos od 26,55 eura neosnovano dosuđeni trošak pristojbe tužbe koja je plaćena u manjem iznosu, jer iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica na ime pristojbe tužbe 14. svibnja 2020. godine uplatila sa tužbom podnesenom elektroničkim podneskom, iznos od 26,54 eura/200,00 kuna (uplatnica priložena uz tužbu), a razlika između ta dva iznosa predstavlja spornih 26,55 eura za koji je sud također trebao odbiti zahtjev tužiteljice jer joj taj trošak nije ni nastao.

7. U pravu je tuženik kada u žalbi ističe da u situaciji kada je tužiteljici priznat trošak provedenog sudskog vještačenja radi izračuna visine potraživanja (koji je priznat tužiteljici) – tužiteljici ne pripada i trošak u iznosu od 132,72 eura kao trošak privatnog preliminarnog financijskog izračuna visine tužbenog zahtjeva koji je sačinjen po njenom zahtjevu prije pokretanja parničnog postupka, jer se ne radi o trošku koji je nužan za vođenje postupka u smislu članka 155. stavak 1. ZPP (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi pod brojem Rev-1111/2024 od 23. listopada 2024. godine).

8. U pravu je tuženik kada u žalbi načelno ističe da je tužiteljici (prema izreci i obrazloženju presude) pogrešno, bez osnova, dosuđen daljnji iznos od 291,16 eura, pri čemu se odluka o parničnom trošku u tom dijelu može ispitati i iz tog razloga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, a to stoga, jer su jasno navedene pojedinačne priznate radnje i visina tog i drugog troška, a koji ukupno iznosi 2.217,07 eura, odnosno, sa PDV od 25 % u iznosu od 504,35 eura, ukupno 2.771,33 eura, a pribrajanjem drugih troškova (trošak financijskog vještačenja 265,45 eura, trošak financijskog vještačenja prije podnošenja tužbe 132,72 eura, pristojbe tužbe 53,09 eura, pristojbe presude 53,09 eura) u iznosu od 504,35 eura, u konačnici 3.275,68 eura.

9. U pravu je tuženik kada u žalbi ističe da su tužiteljici pogrešnom primjenom materijalnog prava dosuđene i zatezne kamate na nepobijeni iznos troška počev od dana 8. svibnja 2023. godine, jer je iste trebalo dosuditi od dana donošenja odluke o trošku – 12. svibnja 2025. godine, sukladno članku 151. stavak 3. ZPP.

10. Nije u pravu tuženik kada osporava opravdanost troška podneska od 6. ožujka 2023. godine u iznosu od 186,64 eura (sa uračunatim PDV) jer se u istom tužiteljica očitovala na prigovore tuženika iznesene na nalaz i mišljenje koje je sudu dostavljeno dana 11. studenog 2022. godine.

11. Nije u pravu tuženik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici kao opravdan priznao trošak sastava podneska od 15. studenog 2024. godine u visini od 250,00 eura (sa uračunatim PDV) koji da nije bio potreban za vođenje ove parnice jer se radi o podnesku kojim se tužiteljica očitovala o predmetu spora obzirom na razloge ukidnog rješenja ovog suda u odnosu na preostali zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koji se odnosi na plaćanje troška obrade kredita i isplatu, glede kojeg su i u prethodnom postupku izostali razlozi o odlučim činjenicama.

12. Nije u pravu tuženik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio tužiteljici iznos od 53,09 eura za pristojbu presude, jer da je tužiteljica oslobođena plaćanja iste po članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23), pa da je, s obzirom da je tužiteljica kao potrošač pokrenula ovu parnicu pozivom na presude iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, oslobođena plaćanja sudske pristojbe presude, te da je sud pravilnom primjenom materijalnog prava trebao odbiti zahtjev tužiteljice u tom dijelu. Ovo stoga, jer je obveza plaćanja pristojbe ranije presude nastala danom donošenja presude 8. svibnja 2023. godine, te je tužiteljica rješenjem suda od 22. svibnja 2023. godine pozvana na njeno plaćanje.

13. Slijedom navedenog, djelomično je trebalo uvažiti žalbu tuženika i djelomično preinačiti odluku o parničnom trošku i odbiti zahtjev za naknadu troška u ukupnom iznosu od 948,13 eura sa zateznim kamatama, kao i u odluci o zateznim kamatama, te preinakom odbiti zahtjev za isplatu zateznih kamata od dana 8. svibnja 2023. godine do 11. svibnja 2025. godine (članak 380. točka 3. ZPP), kao i djelomično odbiti žalbu tuženika i za pobijani iznos od 489,73 eura sa zateznim kamatama koje teku od 12. svibnja 2025. godine do isplate, potvrditi pobijano rješenje o trošku (članak 380. točka 2. ZPP).

14. Tuženik je u žalbenom postupku u odnosu na pobijani dio odluke o trošku uspio sa 66 %, te mu je kod priznatog troška sastava žalbe protiv rješenja o trošku u iznosu od 50 bodova (Tbr. 10. točka 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/2023, dalje: Tarifa), odnosno 100,00 eura (Tbr. 54. Tarife), te PDV od 25 % u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 46. Tarife), te pristojbe žalbe u iznosu od 53,08 eura (Tar. br. 3. točka 1. i točka 4. Tarife sudskih pristojbi, "Narodne novine broj 137/2023) – dakle, ukupnog troška od 178,08 eura, razmjerno uspjehu u postupku, priznat trošak od 117,53 eura (u odnosu na koji nije zatražio i zateznu kamatu), dok je tuženik odbijen sa preostalim zahtjevom za naknadu troška u razlici do zatraženih 600,00 eura, odnosno za iznos od 482,47 eura.

15. U dijelu pod točkom I. i II izreke, kao i u dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom III. izreke prvostupanjske presude za dosuđeni iznos troška od 2.128,99 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana 12. svibnja 2025. godine do isplate, jer u tom dijelu nije pobijana žalbom, prvostupanjska presuda ostala je neizmijenjena.

U Šibeniku, 16. siječnja 2026. godine

S U D A C

Maja Skorić