Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-111/2023-36

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Srđanu Simiću odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Opće bolnice Pula - Pola, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, zastupana po Tei Tončić odvjetnici iz Pule, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 03.12.2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, dana 16. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o j e

I Prihvaća se djelomično tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženoj pa se nalaže tuženoj Općoj bolnici Pula, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543 da tužiteljici PD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime manje obračunate plaće u periodu od 1. kolovoza 2014. godine do zaključno 30. kolovoza 2019. godine isplati iznos od 639,18 € (slovima: šeststotinatridesetdeveteuraiosamnaestcenti) bruto zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama koja kamata iz članka 29 st. 2 ZOO-a koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

− 62,13 eura od 16.9.2014.,

− 63,92 eura od 16.11.2014.,

− 15,66 eura od 16.12.2014.,

− 6,99 eura od 16.3.2015.,

− 12,71 eur od 16.4.2015.,

− 62,48 eura od 16.5.2015.,

− 66,29 eura od 16.6.2015.,

− 74,31 eur od 16.7.2015.,

− 92,25 eura od 16.9.2015.,

− 59,56 eura od 16.11.2015.,

− 4,18 eura od 16.12.2015.,

− 12,54 eura od 16.2.2016.,

− 3,98 eura od 16.3.2016.,

− 3,05 eura od 16.4.2016.,

− 3,19 eura od 16.5.2016.,

− 1,27 eura od 16.7.2016.,

− 0,32 eura od 16.8.2016.,

− 3,30 eura od 16.9.2016.,

− 4,72 eura od 16.3.2017.,

− 8,20 eura od 16.4.2017.,

− 10,79 eura od 16.5.2017.,

− 6,88 eura od 16.8.2017.,

− 0,31 eur od 16.9.2017.,

− 4,71 eur od 16.10.2017.,

− 3,35 eura od 16.11.2017.,

− 14,32 eura od 16.1.2018.,

− 3,27 eura od 16.2.2018.,

− 7,52 eura od 16.3.2018.,

− 4,75 eura od 16.4.2018.,

− 4,78 eura od 16.5.2018.,

po kamatnoj stopi iz članka 29 st. 2 ZOO-a koja na navedene iznose teče od dospijeća pa do 31.7.2015.godine koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.8.2015.godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29.12.2023.godine u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica prema tuženoj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko glavnice od 639,18 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na isti od dospijeća svakog pojedinog iznos pa do isplate, kao i u dijelu tužbenog zahtjeva glede isplate zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima iz točke I izreke ove presude, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi prouzročeni trošak u iznosu od 1.200,45 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a koja na navedeni iznos teče počev od 16.1.2026.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

IV Odbijaju se, tužiteljica prema tuženoj preko iznosa parničnog troška iz stavka III izreke ove presude sa kamatom na isti, te tužena prema tužiteljici sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko iznosa od 374,06 eura, kao neosnovani.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom medicinske sestre, a radni odnos tužiteljice je reguliran Zakonom o radu (NN 93/14 i 127/17) internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11, 88/13 i 143/13) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 24/17). Rad tužiteljice je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati. Plaća tužiteljice regulirana je u čl. 47. KU zdravstva i u čl. 51. Temeljenog KU. Odredbe KU zdravstva, u člancima 51., 57. i 59., a Temeljni KU u članku 54. propisuju dodatke i uvećanja za osnovu plaću tužiteljice koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Tužiteljica je od 1.08.2014. do dana podnošenja tužbe, kao medicinska sestra ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima, što je propisano odredbom čl. 86. ranijeg ZORa (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZORa u čl. 94. (NN 91/14 i 127/17). U tom vremenskom razdoblju odredbom čl. 65. KU zdravstva (88/13), koji je bio na snazi od 1.06.2013. do 30.11.2013. propisano je: "Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i 25% za radna mjesta II vrste". Nadalje, odredbom čl. 57. KU zdravstva (NN 143/13, u primjeni od 1.12.2013.) propisano je: "Radniku u djelatnosti zdravstava i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i 25% za radna mjesta II vrste". Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada, na sve sate koje je tužiteljica odradila, već samo na dio odrađenih sati. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 1.10.2015.) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59.a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje: "Iznimno od čl. 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornost za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće". Tuženik od 1.10.2015. tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati,a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljice po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Tuženik nije tužiteljici platio prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana i praznika te joj je umanjio iznos plaće. Sukladno ranije navedenom tuženik je tužiteljici isplatio umanjene plaće za razdoblje od 1.08.2014. do dana podizanja tužbe i to na način da u navedenom periodu nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je odradila u redovnom radu, iako je tužiteljica i u redovnom i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima – čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz čl. 86. ZORa (ZOR iz 2009.) i pravo iz čl. 94. ZORa (na snazi od 7.08.2014.), a povezano s čl. 67. KU zdravstva (NN 126/11), čl. 65. KU zdravstva (NN 88/13) i čl. 57. st. 2. Temeljnog KU (NN 143/12). U navedenom vremenskom razdoblju tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi tužiteljici, na osnovu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila u prekovremenom radu, iako je tužiteljica i u redovnom i u prekovremenom radu radila na poslovima na kojima ima iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi, čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz čl. 86. ZORa (ZOR iz 2009.) i pravo iz čl. 94. ZORa (na snazi od 7.08.2014.), u svezi čl. 69. KU zdravstava (NN 126/11), čl. 66 (NN 88/13) i čl. 59. Temeljnog KU (NN 143/12), zbog čega je tužiteljici isplaćena plaća u umanjenom iznosu. Također tuženik je tužiteljici nepravilno obračunao i naknadu za korištenje godišnjeg odmora, te je tu tužiteljicu u periodu od 5 godina oštetio za iznos od najmanje 1.000,00 kuna. Tužiteljica je ustrajala u specifikaciji tužbe iz podneska od 3.12.2025. godine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik kao poslodavac ističe da u cijelosti isplaćuje plaću tužitelju kao i svim ostalim radnicima na temelju ugovora o radu i po odredbama kolektivnog ugovora, a obračun plaće za sve radnike izvršava se temeljem zakonskog propisa po programu za obračune plaća, tzv. Centralni obračun podataka (COP), koji program je temeljem zakonskog propisa izradila i vodi Financijska agencija, a uveden je u primjenu u lipnju/srpnju 2014. godine. Nadalje, tuženik postupa i po uputi o evidenciji radnog vremena i obračunu plaća koju uputu je temeljem odredbi kolektivnog ugovora izdalo Ministarstvo zdravstva. Međutim, prije nastavka izlaganja u odgovoru na tužbu, potrebno je istaknuti neke detalje koji se u ovom postupku, a i u drugim postupcima koji su pokrenuti radi isplate razlike plaće zbog pogreške u primjeni određenih propisa i ugovora ne spominju ili navode, jer tvrdnja iz tužbe je vrlo jednostavna, tuženik pogrešno obračunava plaću i to godinama ali ne navodi se u čemu je greška i kako bi to bilo potrebno obračunati tu plaću, već se navodi da greška mora biti utvrđena vještačenjem ali ne navodi se po kojoj osnovi i dodacima bi taj iznos nastao. Nadalje, ako je nekom radniku pogrešno obračunata plaća, tada je to očito osnova za ulaganje zahtjeva za zaštitu prava jer to nije novčano potraživanje, to je greška u izvršavanju rješenja o plaći koja odluka je tužitelju dostavljena i na koje rješenje nije uložen zahtjev za zaštitu prava. Tuženik godinama nije imao primjedbe na takav obračun plaće i sada nakon mnogo godina, bez ulaganja zahtjeva za zaštitu prava, podnosi tužbu i tvrdi da je oštećen, a ne navodi u čemu je greška u obračunu, već samo predlaže da se financijskim vještačenjem utvrdi visina razlike plaće. Dakle, Fina kao operater na tome programu izvršava obračun plaća za sve institucije predviđene propisom pa tako i za tuženika i tuženik nema nikakvog utjecaja u obračun plaća, može samo unijeti podatke o radnicima i ostvarenim radnim satima, a ostale elemente obračuna plaće, dodatke i slično, temeljem primjene kolektivnog ugovora i njegovog tumačenja provodi u svojem djelovanju Fina, primjenjujući sve zakonske propise i tumačenja tih propisa u njihovoj primjeni. Stoga i prije svega, tuženik smatra da je tužitelj u slučaju da je smatrao da se njemu pogrešno obračunava plaća ili neki dodatak na plaću, dakle da se je neko njegovo pravo kao radnika prekršilo, morao se je prethodno obratiti vansudskim zahtjevom za zaštitu prava tužitelju kao poslodavcu da bi mogao ovu tužbu uložiti. Naime, u suštini ovoga spora nije da li tužitelju pripada neka isplata nekog novčanog iznosa već je suština spora u tome da tužitelj kao radnik tvrdi da se njemu krši neko radno pravo i obračunava mu se dodatke, slično kao da se potražuje da mu nije određen dnevni odmor te je time radio prekovremeno ili da nije koristio dnevni odmor. Dakle, prije predloženog sudskog vještačenja je tužitelj već izračunao da je njemu uskraćena isplata određenih iznosa dodataka na plaću ali prije dolaska do stupnja financijskog vještačenja, potrebno je nedvosmisleno utvrditi da l i tužitelju po propisima pripadaju određene isplate a da bi se to utvrdilo, sud će uz tvrdnje koje iznosi tužitelj u tužbi i njegova tumačenja zakonskih propisa na tu temu, prepisane sudske prakse koja se navodi u tekstu tužbe i ostalog, morati uzeti u obzir i razmotriti navode iz pismenog pravnog mišljenja koje je naručilo Ministarstvo zdravstva, a izradio prof. dr. sc. VD. Naime, da bi se utvrdilo da li tužitelj ima neko radno pravo, odnosno pravo na obračun nekog dodatka na plaću, mora postojati izričito postavljeni zahtjev da mu se to pravo prizna, dokazi da to pravo pripada tužitelju temeljem propisa i tumačenja odredbi kolektivnog ugovora. Obvezatno tumačenje propisa – kolektivnog ugovora daje zajedničko povjerenstvo, tumačenje se daje u formi zaključaka koji se usvajaju na sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za dje latnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te je o osnovama po kojima isplatu potražuje tužitelj donio zaključke odnosno tumačenja. Tuženik primjenjuje sve propise i tumačenja. Tuženik smatra da je u ovome sporu (a i u drugim sporovima) potrebno utvrditi na koji način zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora smatra da se primjenjuje kolektivni ugovor i konkretno ako postoji tvrdnja tužitelja da je oštećen u priznavanju uvećanja od 25% po osnovi posebnih uvjeta rada i to točno za razdoblje rada prekovremenog i rada blagdanom, te naknade za godišnji odmor, tada će povjerenstvo koje se sastoji od 6 osoba na vrlo brz, jednostavan i u potpunosti prihvatljiv način za sve učesnike u sporu donijeti svoje tumačenje određenog spornog pitanja i to ili na svojoj sjednici ili na sudskoj raspravi koji će sudu pomoći u utvrđivanju činjeničnog stanja odnosno razjasniti što je precizno mišljeno u određenim odredbama kolektivnog ugovora i kako se te odredbe imaju primjenjivati prema dogovoru stranaka

– radnika i predstavnika poslodavca. Tuženik tvrdi da propise i tumačenja o isplati plaća primjenjuje pravilno, a nije za očekivati da bi se moglo pripisati državi koja donosi te zakonske propise i uređuje njihovu primjenu i tumačenje neka slaba namjera ili pokušaj da radnike nepravilnim obračunom plaća dovodi u položaj oštećene osobe. Konkretno, ako kolektivno pregovaranje dovede do uređenja nekog područja radnih odnosa do određene situacije ili stanja, svaki radnik koji smatra da se njemu krše prava iz radnog odnosa ima pravo uložiti zahtjev za zaštitu prava i nakon obavezujućega tumačenja zajedničkog povjerenstva može očekivati da će to mišljenje biti primijenjeno i da će ili dobiti razliku plaće ili je neće dobiti. Stoga tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije: na listovima 16-183 spisa, 192-234 spisa-nalaza i mišljenje, 340-344 spisa- drugostupanjske odluke, dokumentacije na listovima 356-363 spisa-dopune nalaza i mišljenja, specificiranog tužbenog zahtjeva od 3.12.2025.godine.

4. Konačno postavljeni (specificirani) tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženoj od 3.12.2025.godine djelomično je osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari već je bila donesena prvostupanjska presuda od poslovnim brojem Pr-263/2019 od 19.10.2021. godine na listovima 250-262 spisa ali je ista ukinuta rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-1901/2021-3 od 15.11.2023. godine. Iz ukidbene odluke u bitnom je ukazano da osnovanost tužbenog zahtjeva sukladno čl. 23 obrazloženja treba cijeniti za razdoblje od kolovoza 2014.g. do zaključno 20.12.2015.g. primjenom Zaključka br. 148, a za razdoblje od 21.12.2015.g. do kraja utuženog razdoblja primjenom Zaključka br. 153 list 343 poleđine spisa.

5a. Na temelju članka 366 a st. 1 ZPP-a sukladno izraženom pravnom stajalištu sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH Su IV-308/2020 od 5.11.2020.godine viši sud je vezan zabranom dvostrukog ukidanja.

5b. Sukladno naputku višeg suda kojeg ovaj sud prihvaća proveden je dokaz i dopunskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za financije i računovodstvu Zorici Unukić od 6.10.2024.g. listovi 356-363 spisa. Tako je u dopuni nalaza utvrđeno da sukladno dobivenom zadatku daje se pregled propisanog mjesečnog fonda sati, mjesečnog fonda radnih sati i sati blagdana Šefice pravne službe i Ravnateljice Tuženika, prema dostavljenim evidencijama rada i platnim listama, koje su na zahtjev Vještaka uredno dostavljene od strane Tuženika. Dodatna dokumentacija je zatražena radi usporedbe obračuna radnih sati Tužiteljice u odnosu na radne sate djelatnika Tuženika koji ne rade u smjenskom radu, turnusima, blagdanima, a na temelju koje će se dobiti uvid u način primjene izračuna broja radnih sati koje je djelatnik dužan odraditi u odnosu na propisani mjesečni fond radnih sati. U nastavku se, daje kratki tabelarni pregled usporedbe zaposlenika Tuženika-nemedicinskog osoblja u kojoj je izvršena usporedba načina obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati Ravnateljice i Šefice pravne službe Tuženika, sve obzirom na točku 27. ukidbenog rješenja Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž R-1357/2021-2 od 31.01.2022. u kojem se navodi da ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad Prema nalogu Suda, napravljen je usporedni pregled izračuna radnih sati Ravnateljice i Šefice pravne službe Tuženika, a sve prema dostavljenim evidencijama rada i platnih listi. Nakon provedene usporedbe dolazi se do zaključka da je fond radnih sati, odnosno radnih sati koje svaki djelatnik Tuženika mora odraditi u određenom mjesecu, bez obzira na kojem radnom mjestu radi, obračunat tako da je ukupni mjesečni fond radnih sati dobiven kao umnožak radnih dana u tekućem mjesecu i 8 sati umanjeno za blagdane te ostale neradne dane na koje djelatnici imaju pravo na naknadu iako ne rade (GO, BO, slobodni dani…), odnosno isto kao što nalaže zaključak br.148., a isti je kod djelatnika koji ne rade u smjenskom radu, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom primjenjivan i nakon 21.12.2015. godine od datuma stupanja na snagu zaključka br. 153. Ako bi se prethodno navedeno, primijenilo i na Tuž iteljicu isto bi rezultiralo razlikom koja je dobivena u izračunu inicijalnog Nalaza i mišljenja od 06. travnja 2021. (Tabela 7). Dakle, usporedba stupaca 2, 5, 6 i 7 rezultira zaključkom da su djelatnici koji ne rade na blagdan odradili manje radnih sati odnosno plaćeni su im radni sati + blagdan/praznik (u mjesecima u kojima je u radnom tjednu “blagdan/praznik). Nastavno na sve navedeno, proizlazi da razlika nastaje u mjesecima kada je Tužiteljica radila na neradni dan državni praznik/blagdan i to u radnom tjednu od ponedjeljka do petka kada je zadužena za veći broj radnih sati koje mora odraditi u redovnom radu, u odnosu na ostale djelatnike koji ne rade u smjenskom radu, turnusima, blagdanima te tek nakon toga ostvaruje pravo na prekovremeni rad. Sukladno dobivenom zadatku u izvršena je dopuna vještačenja na okolnosti predložene po Tuženiku da se izračuna varijanta prema nazirućoj sudskoj praksi na način da su u obzir uzme zaključak br. 153 sukladno odluci drugostupanjskog suda. Vještakinja je stoga zaključila, list 358 spisa, da je izračun izvršen u Tabelama 1a, 2a, 3a.. Prema istom proizlazi razlika u odnosu na inicijalni nalaz i mišljenja, a ista se odnosi na primjenu zaključka 153 na način kako ga tumači Vrhovni sud Republike Hrvatske prema kojem proizlazi da je Tuženik obračunao 56 sati prekovremenog rada manje u donosu na 152 sata iz inicijalnog nalaza i mišljenja. Svi izračuni detaljno su prikazani u navedenim tabelama koje čine sastavni dio ovog Nalaza i mišljenja. U izračun su uzeti samo pozitivni izračuni. Ovom dopunom obračunate su eventualne razlike plaće, a odluka se, bez prejudiciranja, prepušta Sudu. Sukladno zaključku vještaka proizlazi da sukladno izračunima u tabelama 1a, 2a i 3a da je primjenjivan zaključak br. 148 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od kolovoza/2014. do 20. prosinca 2015. godine te zaključak 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 21. prosinca 2015. do kolovoza/2019., prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH te da su obračunati dodaci za odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodaci za uvjete rada na ukupni prekovremeni rad, Tužiteljica bi primila veću bruto plaću kako slijedi: prekovremeni rad (neobračunati sati) 376,37 EUR, neisplaćeni dodaci na prekovremeni rad 177,62 EUR, razlika naknade za godišnji odmor 85,19 EUR, ili ukupno 639,18 EUR, list 358 spisa. Navedeni izračun prihvaća u cijelosti i ovaj sud budući je isti sačinjen sukladno pravilima struke a i na ročištu od 3.12.2025.godine nije bilo primjedbi na isti. Po ocjeni ovog suda upravo je navedeni izračun u suglasju sa stajalištem iz ukidbene odluke pa ga kao takvog u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

6. Predmet ovog spora je u konačnici zahtjev tužiteljice za isplatom manje obračunate plaće sukladno zadnjem specificiranom tužbenom zahtjevu za period od 1.8.2014. godine pa do 30.8.2019. godine, i to za prekovremene sate rada (neobračunati sati, za rad blagdanom, državnim praznikom, neplaćeni dodaci za prekovremeni rad te razlika naknade za godišnji odmor sukladno jasnoj specifikaciji tužbenog zahtjeva u podnesku tužiteljice od 3.12.2025.godine koja specifikacija se doduše odnosila na temeljni nalaz.

7. Između stranaka nije sporna činjenica da je u predmetnom razdoblju tužiteljica bila zaposlen kod tužene na radnom mjestu medicinske sestre na odjelu za torakovaskularnu kirugiju, što proizlazi kako iz dostavljenim platnih lista o čemu će biti riječi u nastavku tako i iz postojećih pisanih dokaza u spisu. Ono što je sporno u ovom predmetu jest osnovanost osnove te visina tužbenog zahtjeva. U odnosu na osnovanost osnove sporno je i pitanje da li je tužena tužiteljici ispravno obračunavala plaću po navedenim osnovama, da li je primjenjivala ispravne parametre , a sporna je i metoda obračuna po navedenim osnovama kao i pitanje načina utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati. Sporno je i pitanje da li se tzv. Dodatak III KU-a za djelatnost zdravstva koji se primjenjuje od 1.4.2020.godine može glede opisanih dodataka koji se u njemu spominju primjenjivati i obračunavati i na razdoblje prije 1.4.2020.godine.

8. U odnosu na tužbeni zahtjev po navedenim osnovama ukazuje se slijedeće.

9. Naime odredbom čl.1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11 ) u čl.1. određuje koji su blagdani u Republici Hrvatskoj, a u st. 2 propisuje da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi. Sukladno čl.5. istog zakona zaposlenici na dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće. Sukladno navedenim odredbama neosnovano je pozivanje na navedeni zakon kada se ukazuje da se rad na blagdan uračunava u redovni rad i redovnu mjesečnu satnicu jer to navedenim zakonom nije propisano. Isto tako neosnovano se u tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva u zaključku 153 poziva na Zakon o blagdanima i neradnim danima iako tim zakonom kako je već rečeno nije propisano da se rad blagdanom uračunava u redovnu mjesečnu satnicu. Zakon o radu ne propisuje ništa dodatno u pogledu neradnih dana. Zakon o radu propisuje da radnici mogu raditi u punom i nepunom radnom vremenu. Isto tako čl. 65 Zakona o radu propisuje da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad). Plaće zdravstvenih radnika regulirane su odredbama Temeljnog KU za službenike namještenike u javnim službama, KU za djelatnost zdravstva, te Granskim KU za područje zdravstva, kao i Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Priroda rada zdravstvenih radnika zahtjeva precizno vođenje evidencije o nazočnosti na poslu. Osim obračuna mjesečnog fonda radnih sati ostvarenih na radnom mjestu važno je voditi računa i o efektivno ostvarenim satima rada te o njihovoj strukturi, kako bi se mogla ispravno obračunati plaća zdravstvenog radnika, osobito u slučajevima smjenskog i prekovremenog rada. Stoga valja reći kako je navedena materija različito propisana temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama u odnosu na Kolektivni ugovor za zdravstvo i zdravstveno osiguranje. Kolektivnim ugovorom za zdravstvo iz 2013. godine u čl.58 st.9 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati. Stavkom 1. čl. 58 KU propisani su dodaci za rad noću subotom, nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni i turnusima. Čl.58. st.10. propisano je da se dodaci iz st. 1 međusobno ne isključuju. Čl.58. propisano je pravo na uvećanu plaću za 150% za rad na blagdane i neradne dane, a st. 4. istog članka propisano je da sati odrađeni na blagdan, neradni dan, u smislu zakona o blagdanima i neradnim danima i dane Uskrsa ubrajaju se u redovitu mjesečnu satnicu. Međutim temeljnim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike iz 2012. i 2017. koji se primjenjuje i na tuženu ne propisuje da rad blagdanom ulazi u redovnu mjesečnu satnicu. Naime takvo utvrđenje da bi rad blagdanom ulazio u redovnu mjesečnu satnicu protivno je odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima kao i Zakonom o radu koji propisuju da su blagdani neradni dani dakle da radnik na blagdan nije dužan raditi. Sukladno tome Temeljni kolektivni ugovor iz 2012. i 2017. godine ne sadrži takvu odredbu, a Granski kolektivni ugovori za zdravstvo od 2011. do 2018. godine to propisuju. Pravilo je da se kolektivnim ugovorima detaljnije definiraju prava radnika ovisno o struci i potrebama posla, ali u svakom slučaju prava propisana zakonom o radu ne mogu se smanjiti ili ograničiti kolektivnim ugovorom jer je to ugovaranje protivno kogentnoj normi zakona što takve odredbe čini ništetnim. Definicija redovnog mjesečnog fonda radnih sati u svim je kolektivnim ugovorima za zdravstvo jednak, a to je umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati rada dnevno, isto tako u svim je Granskim kolektivnim ugovorima prekovremeni rad svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Dakle ukoliko u redovni mjesečni fond ulaze radni dani i radni sati onda nema nikakve logike da u taj fond ulazi neradni dan i neradni sati. Upravo zato za rad blagdanom je drugačije propisana plaća ukoliko radnik ipak na taj dan radi, pa je ta plaća uvećana za 150%. Dakle pravilo je da se na dane blagdana ne radi jer su to neradni dani pa se oni kao takvi ne mogu uračunavati u redovnu mjesečnu satnicu niti u redovni mjesečni fond radnih sati. Naime, takvim obračunavanjem blagdana u redovnu mjesečnu satnicu vrši se diskriminacija prema radnicima koji na taj dan ipak rade, u odnosu na one koji ne rade, a primaju naknadu. Dakle radnici koji rade na blagdan moraju odraditi više sati mjesečno da bi im se nakon toga priznao prekovremeni rad, u odnosu na radnike koji u dane blagdana nisu radili, što je diskriminatorno. Prema stavu ovog suda poslodavac ne može radnika zadužiti za veći broj radnih sati od ostalih bez obzira da li mora raditi na dane blagdana jer mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba ostvariti u redovnom radu (u tom smislu ide i GžR-27/15 Županijskog suda u Puli-Pola). Takav stav zauzeo je i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci GžR-1300/2019 od 21. listopada 2019. u kojoj kaže da iako je odredbom čl. 59KU/05 odnosno čl. 52 KU/13 definirana evidencija rada na blagdan i neradne dane kao redovni rad koji se ubraja u redovnu satnicu, to ne isključuje primjenu odredbe čl. 58. st. 9. KU/05 odnosno čl. 51. st. 9. KU/13 prema kojima prekovremeni rad predstavlja rad ostvaren povrh redovnog rada, a u koji ne ulazi rad na dan blagdana i neradni dan. Dakle, u situaciji kada radnik ne ostvari sate preko redovnog mjesečnog fonda sati definiranog čl. 58. st. 9. KU/05 odnosno čl. 51. st. 9. KU/13, njegov rad blagdanom odnosno neradnim danom evidentiran se kao redovan rad i ubraja u redovnu satnicu sukladno čl. 59. KU/05, odnosno čl. 52. KU/13, a ukoliko takve sate ostvari oni se u smislu čl. 58. st. 9. KU/05 odnosno čl. 51. st. 9. KU/13 smatraju prekovremenim radom.

10. Nadalje, za ocjenu pravilnosti nije odlučna samo odredba čl. 47. KU koja definira plaću radnika već treba primijeniti prije svega Zakon o radu kao opći propis. Zakon o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 73/13,93/14,127/17) u odredbi čl. 86., a koja je istovjetna s odredbom čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17) je propisao pravo na povećanu plaću, a prema kojoj za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Tim odredbama propisane su okolnosti koje radniku koji radi u takvim okolnostima daje pravo na ostvarivanje povećane plaće, iz njih međutim ne proizlazi da prava na povećanu plaću ostvarena pod više od jednom od navedenih okolnosti, se međusobno isključuju, već naprotiv da se mogu međusobno kumulirati, što je uostalom u suglasju i sa recentnom sudskom praksom Vrhovnog suda RH (primjerice Su-IV-56/19-18 od 9.12.2019.godine -VIII sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda RH). Iz sadržaja citiranih odredbi KU 13 i KU 18 a kojima je uređeno pravo na plaću i uvećanje na plaću propisano ZR, proizlazi da dodaci na plaću, a koji obuhvaćaju dodatak na posebne uvjete rada te druge dodatke i uvećanje plaće se međusobno ne isključuju, već naprotiv kumuliraju osim kada su u pitanju položajni dodaci, a u odnosu na koje je odredbom čl. 58. st. 3. KU 13 (čl. 56. st. 3. KU 18) izričito navedeno da se ne mogu kumulirati sa dodatkom uvećanja plaće s osnova posebnih uvjeta rada. Iz izloženog proizlazi da uvećanje osnovne plaće za odrađene sate prekovremenog rada ne isključuje pravo tužitelja da za odrađene sate prekovremenog rada ostvari ugovorene dodatke na plaću jer odredbama KU to izrijekom nije određeno, dok je naprotiv citiranim odredbama čl. 86. ZR/09 i čl. 94. ZR/14, te odredbama čl. 47., čl. 51., čl. 57. i čl. 59. KU 143/13 (45., 49., 55. i 57. KU 18) zdravstvenim radnicima priznato. Također, po prirodi stvari, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na dodatke za posebne uvjete rada i dr. jer se i prekovremeni rad obavlja u istim otežanim uvjetima i s istom odgovornošću. Posljedično pravu na razliku dodataka za sve efektivno odrađene sate rada, tužitelju pripada i pravo na isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor (čl. 36. KU 13 i čl. 34. KU 18) te razlika naknade plaće za bolovanje (čl. 59. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama - Narodne novine 141/12, dalje: TKU, čl. 58. st. 1. TKU - Narodne novine br. 128/17). Pogrešno je pravno shvaćanje sukladno sudskoj praksi kojim bi se fond prekovremenih sat utvrđivao samo sukladno odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, prema kojima se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi jer navedeni propis je propis opće naravi i u pogledu organizacije rada i radnog vremena pojedinih poslodavaca ne može isključiti primjenu posebnih propisa o radu i kolektivnih ugovora kojima su uređena ta pitanja. Odredbama čl. 51. KU 13 i odredbe čl. 49. KU 18 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Prema odredbi čl. 30. st. 1. i st. 2. KU 13 (čl. 28. st. 1. i st. 2. KU 18) puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno i raspoređeno je na pet dana u tjednu, u pravilu od ponedjeljka do petka.

11. Zaključkom br.148 sa 23. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU 13 (dalje: Povjerenstvo) održane 1. srpnja 2015. određeno je da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana i to bez blagdana, subota, nedjelja u tekućem mjesecu s 8 sati, svi sati odrađeni izvan te satnice predstavljaju prekovremeni rad. Kasnijim Zaključkom br. 153. Povjerenstva od 21. prosinca 2015. kojeg isto valja primijeniti cijeneći utuženo razdoblje utvrđeno je da redovni mjesečni fond sati predstavljaju sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 -satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez subota i nedjelja u tekućem mjesecu s 8 sati, sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Ovim je zaključkom stavljen van snage zaključak broj 148. Prema Zaključku broj 17. sa 5. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 21. studenoga 2018. redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu. Nadalje, prema odredbi čl. 19.st.6. KU 13, tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora, zbog čega je sud u primjeni odredbi KU vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje. Nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela KU, zato što je nemoralan, pretjerano strog i sl. (tako i Rev 281/21 od 27. travnja 2021.). Povjerenstvo je na 30. sjednici donijelo zaključak 169. prema kojem zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinak KU od dana stupanja na snagu KU. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinak KU od dana donošenja te izmjene. I Ustavni sud RH u svojim odlukama primjerice U-III-5184/2013 od 8.12.2016.godine primjerice ukazuje da se citira se "objektivni pravni poredak u društvu utemeljenom na vladavini prava ne može graditi ni zaštita ustavnih prava pojedinca zasnivati na razlozima koji ne počivanju na argumentu "zdravog razuma". Stoga svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici jer bi u protivnom moglo imati apsurdne učinke na ostvarivanje i zaštitu pojedinačih prava" završen citat. Opisano se ogleda u tome da zbog činjenice da je radnik bio dužan raditi na neradni dan koji pada od ponedjeljka do petka, on dolazi u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike koji takvu obvezu rada nisu imali, pa obračun mjesečnog fonda radnih sati ne može biti kolektivnim ugovorom ugovoren nepovoljnije za radnika. Kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati, pa poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati sa većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom jer mjesečni fond radnih sati mora biti za sve radnike isti, a sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad koji na takav način mora biti i plaćen. Sukladno navedenom valjalo je utvrditi osnovanost osnove tužbenog zahtjeva.

12. Vezano za visinu tužbenog zahtjeva iz prvotnog pisanog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje financijske struke Zorice Unukić od 6.4.2021. godine listovi 192-215 spisa utvrđeno je sljedeće citira se:

"→Tabela 1 - Izračun pripadajućih prekovremenih sati Tužiteljice od kolovoza 2014. do kolovoza 2019. godine na način da je prikazan puni mjesečni fond sati te efektivnih (radnih) sati (sati koje je Tužiteljica morala odraditi u redovnom radu). Efektivne sate čini razlika između punog mjesečnog fonda sati, umanjenog za sate blagdana/državnih praznika, GO-a, BO-a, slobodnih sati, plaćenih dopusta odnosno svih sati koji se odnose na neradne dane koje Tužiteljica nije bila na poslu, a za iste ima pravo na naknadu plaće kao da je radila. Dakle, u Tabeli br. 1 izvršen je izračun broja prekovremenih sati - stupac 8 i to kao razlika ukupno odrađenih sati rada (stupac 7) u odnosu na broj efektivnih sati (radnih sati koje Tužiteljica mora odraditi u redovnom radu) za pojedinačni mjesec. Također, u predmetnoj Tabeli izračunat je broj neisplaćenih prekovremenih sati (stupac 10). Zajedničko povjerenstvo za tumačenje odredbi KU za zdravstvo i zdravstveno osiguranje dalo je slijedeće zaključke: “Zaključak 56: Sati odrađeni na blagdan, neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa ubrajaju se u redovitu mjesečnu satnicu.“ “Zaključak 127: Rad na blagdan/neradni dan ulazi u mjesečni fond sati radnicima koji na taj dan rade.“ “Zaključka br. 153: Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 -satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće . Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“ “Zaključak 258: U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika kada, prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, u mjesecu blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj radnih sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem radnih sati od ostalih zaposlenika i to bez obzira da li prema ciklusnom rasporedu rada mora raditi na dan blagdana ili je nakon noćne smjene slobodan. Svaki sat odrađen na blagdan ili neradni dan ubraja se u redovitu satnicu što je regulirano člankom 59. Kolektivnog ugovora. Pitanje naknade za rad u dane blagdana također je decidirano određeno člankom 59. stavkom 1. Kolektivnog ugovora i neprimjereno je visinu naknade uvjetovati većim mjesečnim fondom radnih sati. Poznata je činjenica da radnici u turnusu, gotovo u pravilu, odrađuju veći broj radnih sati od radnika s 40 satnim radnim tjedno. Članak 58. stavak 9. Kolektivnog ugovora definira de je svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda sati (umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 dati) prekovremeni rad. Ukupan broj redovnog mjesečnog fonda radnih sati isti je za sve radnike bez obzira da li oni rade ili ne rade u dane blagdana.“ “Zaključak broj 142: Sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u sustavu zdravstva nema preraspodjele radnog vremena. Radnik može biti raspoređen na rad u redovitom radu, smjenskom radu, turnusu i dežurstvu.“ Tužiteljica je koristila slobodne dane za vrijeme blagdana i to kako slijedi: 15.08.2014., 22.06.2015., isti nisu uzeti u obračun. Iz Tabele br. 1 proizlazi da je Tuženik obračunao manju plaću za 152 sata prekovremenog rada odnosno ukupno 8.721,57kn (Tabela br. 3, stupac 6). Svi prekovremeni sati, od strane Tuženika, izračunati su, kako je prethodno navedeno, a razlika nastaje u mjesecima kada je Tužiteljica radila na neradni dan državni praznik/blagdan i to u radnom tjednu od ponedjeljka do petka kada je zadužena za veći broj radnih sati koje mora odraditi u redovnom satu te tek nakon toga ostvaruje pravo na prekovremeni rad. Tabela br. 2 - Izračun razlike isplaćene naknade za GO u razdoblju od kolovoza 2014. do kolovoza 2019. godine, sukladno KU NN88/2013 članak 37., NN 143/2013 članak 36. i NN29/2018 članak 34.: Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. ZOR NN 149/2009 članak 60 i 93/2014 članak 81.: Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Izračun je izvršen na način da su u obračun uzete bruto plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije, a iznos bruto plaća s platnih listi uvećan je za prekovremene sate (stupac 5) na koje su obračunati dodaci za otežane uvjete rada i dodatak za život i zdravlje ljudi. S dobivenom bruto satnicom množen je broj dana GO-a te je utvrđena razlika u odnosu na isplaćeni GO u platnim listama. *Primjer metode obračuna naknade koji je korišten u izradi Nalaza i mišljenja (Tabela br.2), za mjesec 05/19.:

Bruto plaća 02/19…..9.403,88kn+ 87,87kn(prekovremeni rad s dodacima)= 9.491,75kn, Bruto plaća 03/19…..7.680,61kn+ 0,00kn(prekovremeni rad s dodacima)= 7.680,61kn, Bruto plaća 04/19.....7.627,12kn+ 0,00kn(prekovremeni rad s dodacima)= 7.627,12kn, UKUPNO 24.799,48kn, 24.799,48/3/184 (fond sati za 05/19.)=bruto satnica=>44,93*64=2.875,31kn=>naknada za GO za 05/19. Tabela br. 3 - Izračun ukupno manje isplaćene bruto plaće od kolovoza 2014. do kolovoza 2019. godine za prekovremene sate i izračun plaćenog godišnjeg odmora. U navedenoj tabeli prekovremeni sati izvedeni su iz Tabele br. 1, a manje isplaćeni sati godišnjeg odmora izvedeni su iz Tabele br. 2. Prema KU NN 88/2013 čl.53, 143/2013 čl. 47, NN 29/2018. čl.45: plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Osnovna bruto satnica Tužiteljice uvećana je za pripadajuće dodatke kako slijedi: 08/14-08/15. za dodatka za otežane uvjete rada 14% i dodatak za vjernost 4%, ukupno 18%, 09/15. dodatak za otežane uvjete rada 14%, 10/15-08/19. za 14% dodatka za otežane uvjete rada i 4% dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi 18%. z priloženih platnih listi proizlazi da je osnovna bruto plaća (koeficijent složenosti radnog mjesta*propisana osnovica i 0,5%minuli rad za svaku navršenu godinu rada) obračunata na sve odrađene sate rada (redovne i prekovremene). Propisani dodaci: dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost i zdravlje ljudi, obračunati su samo na redovne radne sate (redovni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću), ne i na prekovremeni rad što nije u skladu s KU NN 88/2013 čl.53, 143/2013 čl. 47, NN 29/2018. čl.45. :“Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajn i dodaci i uvećanja plaća.“ Čl. 60 KU ugovoreno je uvećanje osnovne plaće radnicima koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu navršili 20-29 godina staža po stopi 4%, s navršenih 29-34 godina radnog staža 8% i s navršenih 34 godina i više 10%=>važeće do 01. listopada 2015. godine. U utuženom razdoblju Tužiteljica je ostvarila pravo na obračun ovog dodatka (dodatak za vjernost) od 10%, obzirom da je u utuženom razdoblju, kod Tuženika, imala 25 do 26 godina radnog staža i to za utuženo razdoblje od kolovoza/2014. do kolovoza/2015., sukladno Dodatku I. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja kojim se, od 01. listopada 2015. godine, briše se čl. 60. Dodaci za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost i zdravlje ljudi uključeni su u izračun sukladno dobivenom zadatku. Tabela br. 4 – izračun manje isplaćena bruto plaća za rad blagdanom i praznikom te rad noću izveden je iz Tabele br. 6, prema KU NN 143/2013, čl.51., ispravno su obračunati. Tabela br. 5 - izračun manje isplaćena bruto plaća za rad subotom i nedjeljom izveden je iz Tabele br. 6, prema KU NN 143/2013, čl.51., ispravno su obračunati. Tabela br. 6 – prikazuje pregled ostvareni i isplaćenih sati rada na temelju evidencije rada i platnih listi Tužitelja za rad subotom, nedjeljom, državnim praznikom/blagdanom te rad noću. Prema prikazanim satima u evidencijama rada i platnim listama proizlazi da su za sve evidentirane sate uredno isplaćeni pripadajući dodaci. Tabela br. 7 – predstavlja izračun manje isplaćene bruto plaće od kolovoza 2014. do kolovoza 2019. godine (bruto satnica za prekovremeni rad uvećana za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi). Svi izračuni su detaljno prikazani u tabelama koje čine sastavni dio ovog Nalaza i mišljenja. Nastavno na sve navedeno proizlazi da, sukladno Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 88/2013. čl. 37, 53 i 58, NN143/2013, čl.36, 47 i 51. i NN 29/2018, čl.34, 45 i 49., Zakonu o radu NN 49/09, 61/11, 82/12, 93/14. čl.60, Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN136/2002, NN112/2005, NN59/2006, NN55/2008, NN74/2011, NN130/2011, koji su bili na snazi u utuženom razdoblju od kolovoza 2014. do kolovoza 2019. godine, Tužiteljica, da je redovni mjesečni fond radnih sati (sati koje je Tužiteljica trebala odraditi u tekućem mjesecu) na bazi 40-satnog radnog tjedna prikazan kao mjesečni fond radnih sati (bez subota, nedjelja i blagdana) u tekućem mjesecu pomnožen s 8 sati te s obračunom prekovremenih sati s uvećanjem osnovne bruto satnice za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, primila bi veću bruto plaću za: Prekovremeni rad i dodatke na prekovremeni rad u iznosu od 9.719,29kn, Razliku naknade za godišnji odmor u iznosu od 1.507,58kn, ukupno 11.226,87 kn (slovima: jedanaesttisućadvjestodvadesetšest kuna i osamdesetsedam lipa)", završen citat.

13. Prema ocjeni ovog suda, cijeneći prethodno obrazloženo da se sve ne ponavlja, valjalo je ipak prihvatiti sukladno i izraženom pravnom stajalištu iz ukidben ih odluka koje je u suglasju i sa sudskom praksom Županijskih sudova primjerice Gž-R 3648/2021-2 od 14.7.2022.godine (rješenje Županijskog suda u Zagrebu) tzv. dopunu nalaza i mišljenja od 6.10.2024. godine listovi 356-363 spisa tj. Zaključak vještaka na način primjene Zaključka br. 148 do 20.12.2015.g. odnosno za razdoblje od 21.12.2015.g. pa nadalje Zaključak br. 153. Naime upravo je dopuna nalaza vještakinje od 6.10.2024.godine najcjelovitiji i u skladu sa izraženim pravnim shvaćanjem i iz ukidbene odluke. Glede visine opisano znači da tužiteljici za neplaćeni prekovremeni rad pripada iznos od 376,37 eura, za neisplaćene dodatke na prekovremeni rad iznos od 177,62 eura , te na ime razlike naknade za godišnji odmor iznos od 85,19 eura, list 358 spisa, odnosno zbrojeno 639,18 eura. Sukladno obrazloženom valjalo je tužiteljici dosuditi pojedinačne iznose navedene u tabeli 3 a na str. 362 do 363 spisa kolona 13 (zadnja kolona), stav I izreke ove presude. Tzv. Dodatak III kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja primjenjivao se tek od 1.4.2020.godine što nema utjecaja na tražbinu za navedeno razdoblje.

17. Sud ne prihvaća tvrdnje tužene kako se plaća obračunava u elektroničkom sustavu te da isti sam vrši izračun prekovremenih sati bez mogućnosti utjecaja na izračun, te da su sve javne službe dužne koristiti taj sustav za izračun plaće, sud uvažava ali to ne opravdava tuženu u smislu utvrđenih činjenica u ovom postupku kako je nepravilnim načinom obračuna prekovremenih sati tužitelj zakinut za dio plaće koji mu pripada. Tužena u smislu svoje obveze primjene sustava COP i njegovog načina rada svoja prava može ostvarivati jedino od Republike Hrvatske koja je tu obvezu korištenja sustava propisala. Isto tako navodi da je bolnica javna ustanova te da se stoga obračun i isplata plaće zaposlenicima tuženika vrši putem Centraliziranog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji nisu osnovani jer je poslodavac sukladno čl. 7. Zakona o radu dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, a činjenica da istu obračunava putem navedenog obračuna ne oslobađa ga od obveze za isplatu plaće za izvršeni rad. Opisani zaključak vještakinje da djelatnik koji radi na blagdan koji pada u radnom tjednu tj. da će njemu tek kad odradi taj blagdan se početi obračunavati prekovremeni sati jer će morati odraditi 8 sati više ako je radio na blagdan koji pada u radnom tjednu potkrijepljen je i odvojenim mišljenjem sutkinje Vrhovnog suda PDZ od 24.11.2021.godine u odluci Rev- 1305/2021-1 kojim mišljenjem se opravdano ukazuje na svu apsurdnost tj. dovođenje istih djelatnika koji radi na jednaki način na istom radnom mjestu u nejednaki položaj ako se dogodi situacije da netko radi na blagdan koji pada u radni dan u tjednu što ovaj sud u cijelosti prihvaća budući pravna stajališta pa i ona najviša ne smiju biti lišena od primjene elementarno logičnog zaključivanja.

18. Tužiteljici pripada i propisana zakonska zatezna kamata iz članka 29 st. 2 ZOO-a na svaki navedeni iznos od dospijeća pa do isplate , kako je to navedeno u stavku I izreke ove presude da se sve ne ponavlja, osim u dijelu glede isplate zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći iz točke I izreke ove presude o čemu će se obrazlagati u nastavku.

19. Sukladno obrazloženom valjalo je odbiti tužiteljicu prema tuženoj preko iznosa glavnice od 639,18 € bruto zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama, stav II izreke ove presude. Isto tako valjalo je odbiti tužiteljicu i u dijelu zahtjeva vezanim za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosima u stavku I izreke ove presude. Naime dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa , poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće, odnosno razlike plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.), stav II izreke presude.

20. Isto tako sukladno članku 139 ZR-a za potraživanja iz radnog odnosa propisan je zastarni rok od 5 godina pa tražbina tužiteljice cijeneći datume dospijeća i dan zaprimanja tužbe nije niti zastarjela.

21. U odnosu na postupovni dio ove parnice na ročištu od 3.12.2025.godine na izričit upit suda u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja punomoćnici stranaka su se izričito suglasili da sud sudi temeljem postojećih provedenih dokaza u spisu navodeći da nema potrebe niti odgađati ročište. Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dan 15.1.2026.godine, ali je isto rješenjem prezakazano uslijed spriječenosti za dan 16.01.2026.godine.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154 st. 2 ZPP-a. Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari kvantitativno i kvalitativno gledano uspjela u omjeru od 71,5% (tj. u odnosu na osnovanost osnove uspjela je u omjeru od 100% a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspjela je u omjeru od 43% što znači da je u konačnici uspjela u omjeru od 71,5 ili 143:2 = 79) . Temeljem prvog troškovnika na listu 247 spisa sukladno vrijednosti predmeta spora tužiteljici pripada nagrada za sastav tužbe 100 bodova tbr 7/1, za sastav neobrazloženog podneska od 27.8.2021.god. 25 bodova tbr. 8/3, za zastupanje na ročištu od 3.9.2021.god. 100 bodova tbr. 9/1 ili po tom prvom troškovniku 325 bodova ili 650,00 eura (tbr. 48 st. 3 u svezi s tbr. 50 1 bod = 2,00 eura) uz PDV od daljnjih 25% ili 162,50 eura zbrojeno po tom prvom troškovniku 812,50 eura. Po drugom troškovniku tužiteljici pripada i nagrada za zastupanje na ročištu od 27.2.2024. i 3.12.2025. po 100 bodova za svako to ročište tbr. 9/1, te za podnesak od 3.12.2025.godine 100 bodova tbr. 8/1 ili po tom troškovniku 300 bodova ili 600,00 eura uz PDV od daljnjih 25% ili 150,00 eura zbrojeno po tom troškovniku 750,00 eura ili po tom osnovu 1.562,50 eura, a srazmjerno uspjehu tužiteljice u postupku od 71,5% po tom osnovu 1.117,19 eura, po tom osnovu. Tužiteljici pripada i trošak za plaćene predujmove za vještačenje u iznosu od 457,32 eura sukladno evidenciji računovodstva u cijelosti.

23. I tužena je i bila zastupana po punomoćniku odvjetniku pa joj je sukladno troškovnicima valjao priznati nagradu po prvom troškovniku za sastav odgovora na tužbu 100 bodova tbr 8/1, za zastupanje na ročištu od 3.9.2021. 100 bodova ili ukupno 200 bodova po tom prvom troškovniku. Po drugom iznimno neurednom troškovniku tužnoj je valjalo priznati nagradu za zastupanje na ročištima od 27.2.2024. i 3.12.2025. po 100 bodova za svako to ročište ili 200 bodova ili 400,00 eura (tbr. 48 st.3 u svezi s tbr. 50 tj. 1 bod = 2,00 eura) uz PDV od daljnjih 25% ili 100,00 eura zbrojeno 500,00 eura po tom drugom troškovniku, uz nagradu za sastav žalbe sa kojom je tužena uspjela tj. 125 bodova tbr. 10 st. 1 ili 250,00 eura uz PDV od daljnjih 25% ili 52,50 eura ukupno za žalbu 312,50 eura. Tuženoj stoga pripada iznos od 1.312,50 eura (500,00 eura + 500,00 eura + 312,50 eura) a srazmjerno uspjehu tužene u parnici od 28,5 % iznos od 374,06 eura.

24. Sukladno prethodno obrazloženom tužiteljici pripada trošak od 1.117,19 eura za zastupanje, a tuženoj 374,06 eura, što nakon oduzimanja da je iznos po tom osnovu za tužiteljicu od 743,13 eura što sa iznosom plaćenih predujmova za vještvo od 457,32 eura (koji je tužiteljici priznat u cijelosti jer je tužena osporavala i osnovanost osnove) daje na ime ukupnog parničnog troška iznos od 1.200,45 eura, stav III izreke ove presude koji iznos parničnog troška je tužena dužna isplatiti tužiteljici zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO -a koja na navedeni iznos teče počev od 16.01.2026.godine (dan objave presude) pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, stav III izreke ove presude.

25. Sukladno prethodno obrazloženom valjalo je odbiti, tužiteljicu prema tuženoj preko iznosa parničnog troška iz stavka III izreke ove presude sa kamatom na isti, te tuženu prema tužiteljici sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko iznosa od 374,06 eura, kao neosnovane, stav IV izreke ove presude.

U Puli, 16. siječnja 2026. godine

S u d a c

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

D n a:

- Tužiteljici po pun.

- Tuženoj po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte