Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-951/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja OTP BANKA d.d. /OIB: 52508873833/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić iz Pula protiv ovršenika RZ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Diego Modrušan, odvjetnik u Novigradu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu poslovni broj Ovr-572/2022-9 od 15. travnja 2025., nadnevka 16. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja OTP BANKA d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu poslovni broj Ovr- 572/2022-9 od 15. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbe.
III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška odgovora na žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem na prijedlog ovršenika odgođena provedba ovrha na mirovini ovršenika, koja se kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje provodi po prijedlogu ovrhovoditelja od 30. rujna 2022. i na temelju Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja ovjerena kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića pod brojem OV-18037/2006 od 12. lipnja 2006., do pravomoćnog okončanja parničnih postupaka koji se vode kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji pod poslovnim brojem P-5021/2015 i kod Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu pod poslovnim brojem P-1229/2022 (stavak I. izreke) i odbijen prijedlog ovrhovoditelja da se odgoda ovrhe uvjetuje davanjem jamčevine u visini novčane tražbine koju potražuje u ovršenom postupku (stavak II izreke).
2. Protiv rješenja žali se ovrhovoditelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a[1] i člankom 21. stavkom 1. OZ-a . Predlaže ukidanje pobijanog rješenja slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe (1.250,00 eura + sudska pristojba na žalbu po odluci suda).
3. U odgovoru na žalbu ovršenik predlaže odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu (1.000,00 eura + sudska pristojba po odluci suda).
4. Žalba je neosnovana.
5. Polazeći od činjenice da se po zahtjevu ovrhovoditelja provodi izravna ovrha na stalnim novčanim primanjima ovršenika koje ostvaruje kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, na temelju Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja ovjerenu kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića pod poslovni broj OV-18037/2006 od 12. lipnja 2006., a vezano za potraživanja po osnovi Ugovora o kreditu sklopljenog 6. lipnja 2006., da su između stranaka u tijeku parnični postupci kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji pod poslovnim brojem P-5021/2015 i kod Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu pod poslovnim brojem P-1229/2022. u kojima RZ (ovršenik) zahtijeva utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu u cijelosti, te utvrđenje ništetnosti valutne klauzule i klauzule o promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski je sud zaključio da su ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhu na prijedlog ovršenika (članak 65. OZ-a), apostrofirajući da u okolnostima kao što su predmetne (kada je podnesena tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu koji nije prošao sudsku kontrolu), ovršenik nije dužan učiniti vjerojatnom opasnost da bi nastavkom ovrhe za njega nastupila nenadoknadiva štete ili teško nadoknadiva šteta, uz pozivanje na pravno shvaćanje iskazano po Suda Europske unije u predmetu C- 407/18: Presuda Suda (osmo vijeće) od 26. lipnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputilo Višje sodišće v Mariboru – Slovenija) – IZ i CZ protiv Addiko Bank d.d.
6. U žalbenom stadiju postupka stranke iznose oprečna shvaćanja instituta odgode ovrhe na prijedlog ovršenika, utoliko što ovrhovoditelj (OTP banka d.d. Split) smatra da se izravna naplata provodi na temelju Izjave o suglasnosti iz 2006. godine (ovršne isprave) vezano za koju nije pokrenut parnični postupak, da su pokrenuti parnični postupci radi utvrđenje ništetnosti bez utjecaja na valjanost iste Izjave jer da ista prema OZ-a ima snagu pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi i da u okolnostima konkretnog slučaja nema mjesta primjeni pravnog shvaćanja iz presuda Suda Europske unije po zahtjevu C-407/18 jer da se taj slučaj odnosi na ovrhu na nekretnini ovršenika koja je dana u zalog vezano za ugovor o kreditu u CHF, a ovršenik (RZ) da je predmet namirenja novčana tražbina iz
1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)
2 Ovršni zakon (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., u daljnjem tekstu: OZ-a)
potrošačkog hipotekarnog Ugovora o kreditu vezano za koji se vode dva parnična postupka radi utvrđenja ništetnosti, koja je utvrđena i u postupku kolektivne zaštite prava potrošača, zbog čega nije bio dužan učiniti vjerojatnom da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.
7. Ispitivanjem pobijanog rješenja u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti (članak 365. u vezi sa člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a) nisu utvrđene bitne povrede postupka, niti da bi s tim u vezi činjenično stanje bilo nepravilno utvrđeno.
8. Tumačenje činjenica po ovrhovoditelju i zaključci koje iz takvog tumačenja izvode ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog (ovršnog) prava.
9. Naime, prema pravilima o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika, sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje (članak 65. stavak 1. OZ-a), te jednu ili više pretpostavki određenih člankom 65. stavkom 1. točkama 1. - 11. OZ-a, odnosno ako na stupnju vjerojatnosti utvrdi da bi ovršenik provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu (što podrazumijeva i odgodu ovrhe radi otklanjanje opasnost od nastanka štete) i da je pravozaštitni interes za odgodu ovrhe veći od onog za nastavljanje ovrhe.
10. S obzirom na činjenicu da je uvjet odobravanja i isplate kredita ovršeniku (potrošaču) bio i dostavljanje Izjave o suglasnosti za zapljeni primanja, kao jednog od sredstava osiguranja pravovremene otplate kredita i izvršenja drugih preuzetih obveza, zasnovanih Ugovorom o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, sklopljenog 6. lipnja 2006. (članak 9.1. točka b/), koju je ovršenik dostavio ovrhovoditelju (list 8.), da su nesporno između stranaka u tijeku parnični postupci kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji pod poslovnim brojem P-5021/2015 i kod Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu pod poslovnim brojem P-1229/2022, u kojima RZ (ovršenik) kao tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu u cijelosti, te utvrđenje ništetnosti valutne klauzule i klauzule o promjenjivoj kamatnoj stopi, eventualne posljedice koje (i vezano za Izjavu kao sredstvo osiguranja radi naplate spornog novčanog potraživanja) idu unatrag od trenutka sklapanja takvog ugovora, odnosno smatra se da nepoštena odredba iz potrošačkog ugovora nikad nije bila ugovorena (sudsko utvrđenje nepoštenosti ugovornih odredbi bilo kao glavnog ili prethodnog pitanja mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo), a koja zaštita nije usmjerena samo na zaštitu pojedinačnog interesa, već i na zaštitu pravnog poretka i javnog interesa, kao jedini objektivni zaključak ostaje kako ga je u biti formirao i prvostupanjski sud da je pravozaštitni interes za odgodu predmetne ovrhe na prijedlog ovršenika veći od onog za nastavljanje ovrhe po Izjavi o suglasnosti za zapljenu primanja iz 2006. (jednog od ugovorenih sredstava osiguranja) i da će odgodom ovrhe do pravomoćnog okončanja navedenih parnica biti otklanjanja opasnost od nastanka štete za ovršenika.
11. Naime, eventualna naknadna zaštita vraćanjem ustegnutih dijelova mirovina ovršeniku po osnovi nepoštenih (ništetnih) odredbi Ugovora o kreditu ne predstavlja odgovarajuće i učinkovito sredstvo za sprječavanje daljnjeg korištenja ovrhovoditelja nepoštenim odredbama, a što je suprotno i ciljevima postavljenim člankom 7. stavkom 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, niti se takvom zaštitom može nadoknaditi prijeteća šteta za ovršenika (rođen 1952.) kojem je mirovina jedini izvor prihoda za podmirenje osnovnih egzistencijalnih potreba.
12. Stoga, nije u pravu ovrhovoditelj kada tvrdi da su eventualni učinci pokrenutih parničnih postupaka radi utvrđenje ništetnosti Ugovornih odredbi bez utjecaja na valjanost Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja iz 2006., kao jednog od sredstava osiguranja zato što prema OZ-a ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi i da je pravno shvaćanje iskazano u presudi Suda Europske unije po zahtjevu C-407/18 neprimjenjivo u okolnostima konkretnog slučaja samo zato što se u glavnoj stvari radilo o ovrsi na nekretnini ovršenika koja je dana u zalog vezano za ugovor o kreditu u CHF, a ne na provedbu ovrhe na mirovini na temelju Izjave o suglasnosti za zapljeni primanja. Neovisno o predmetu osiguranja iskazano pravno shvaćanje se odnosi na odgodu ovrhe koja se provodi na temelju nepoštenih odredbi sadržanih u aktima koji nisu prošli sudsku kontrolu (što je slučaj i u konkretnoj ovrsi) svrha kojega je uskladiti zakone i druge propise država članica koje se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača.
13. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno (ovršno) pravo kada je na prijedlog ovršenika odgodio provedbu ovrhe na mirovini ovršenika, koja se kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje provodi po prijedlogu ovrhovoditelja od 30. rujna 2022. i na temelju Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja ovjerena kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića pod brojem OV-18037/2006 od 12. lipnja 2006., do pravomoćnog okončanja parničnih postupaka koji se vode kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji pod poslovnim brojem P-5021/2015 i kod Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu pod poslovnim brojem P-1229/2022, a nastavno i uvjetovanje odgode davanjem jamčevine u visini novčane tražbine koju potražuje od ovršenika uz obrazloženje iz točke 10. prvostupanjskog rješenja, što ovrhovoditelj osim formalnog pozivanje na žalbene razloge posebno niti ne osporava.
14. Trošak predmetne žalbe pada na teret ovrhovoditelja jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a).
15. Ovršeniku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna u vođenju predmetnog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a).
16. Zaključno, ispitivanjem rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu poslovni broj Ovr-572/2022-9 od 15. travnja 2025. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po ovrhovoditelju, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a za stavak I., članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a za stavak II. i III.).
U Zagrebu 16. siječnja 2026.
Sutkinja:
Slavica Garac
