Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-513/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja STAMBENI ZG d.o.o., Zagreb, Savska cesta 183, OIB: 43118119983, zastupanog po direktorici DV, ova po NV, zaposleniku, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi nadzora nad provođenjem mjera zaštite od požara stambene zgrade u [adresa] , nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 9. siječnja 2026. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 16. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-245-02/24-07/11, URBROJ: 511-01-208-24-2 od 17. prosinca 2024. godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave presude donese odluku o žalbi tužitelja.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 7. veljače 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-245-02/24-07/11, URBROJ: 511-01-208-24-2 od 17. prosinca 2024. godine, kojim se odbija žalba tvrtke STAMBENI ZG d.o.o., Savska cesta 183, Zagreb, izjavljena protiv rješenja Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Zagreb, Službe za inspekcijske poslove, Odjela inspekcije zaštite od požara, eksploziva i oružja, KLASA: UP/l-245-02/24-01/45, URBROJ: 511-01-361/1-24-5 od 25. rujna 2024. godine, kao neosnovana. Potonjim rješenjem je naloženo upravitelju stambene zgrade u [adresa], da provede slijedeće mjere zaštite od požara:

1. ukloniti sve stvari u zgradi, koje se nalaze na evakuacijskom putu (evakuacijskim hodnicima na katovima i evakuacijskom stubištu), i evakuacijskom hodniku u podrumu (spremištu), te evakuacijski put stalno držati slobodnim od stvari, 2. za stabilni sustav za gašenje požara, unutarnju hidrantsku mrežu, ishoditi pozitivan nalaz o ispitivanju od strane ovlaštene pravne osobe,

3. za sigurnosnu, panik rasvjetu, na evakuacijskom putu, ishoditi pozitivan nalaz o ispitivanju od strane ovlaštene pravne osobe.

1/7

Rok izvršenja mjera pod točkom 1. i 3. je 30 (trideset) dana, za točku 2. rok je 6 (šest) mjeseci.

2. Tužitelj u tužbi navodi da tužbu prije svega podnosi radi nezakonitosti predmetne odluke tuženog tijela zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osobito u dijelu u kojem se upušta u pravna tumačenja materijalnih odredbi isključivo in favorem prvog stupnja nastojeći ga prikazati kao jedino ispravnog u njegovom postupanju. Međutim, iz sadržaja obrazloženja pobijanog rješenja jasno je vidljivo kako se pravna norma članka 37. odnosno članka 54. Zakona o zaštiti od požara kao lex specialis, pogrešno podvlači pod pojedine odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dakle kao lex generalis. Takav pokušaj tuženika da ispravi nezakonitost postupanja prvostupanjskog tijela je potpuno nezakonit. Tužitelj dalje navodi da prvenstveno treba razriješiti odnos suvlasnika i upravitelja, a ne citirati pojedine pravne norme ZV-a, koje se odnose i rješavaju potpuno neka druga pitanja. Ovdje, u konkretnom slučaju ne radi se samo o ’’pukoj” naznaci tužitelja kako to želi prikazati tuženik kao obveznika izvršenja / otklanjanja određenih nedostataka na zgradi već i o stvarnoj subjektivno objektivnoj odgovornosti koja iz odluka upravnih tijela evidentno proizlazi, samim time i posljedica, što je apsolutno nezakonito. Vjerojatno, odnosno za stranke ovog postupka ne bi trebalo biti, i nije sporno da upravitelj u odnosu na suvlasnike zgrade ima položaj nalogoprimca što proizlazi iz članka 45. ZV-a, a zasnovan je na temelju sklopljenog Ugovora o upravljanju. Tako i u ovom konkretnom slučaju upravitelj kao nalogoprimac ne može utjecati na postupanja i odluke suvlasnika zgrade niti ih može prisiliti na određena postupanja, a osobito u takvom odnosu im ne može nametati rješenja u upravljanju i održavanju zgradom bez njihove suglasnosti. Imajući u vidu sve prethodno navedeno kao i odredbu članka 37. Zakona o zaštiti od požara, koja citirana glasi: ’’Vlasnici, odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i drugih nekretnina te prostora, odnosno upravitelji zgrada dužni su održavati slobodnima i propisno označenima evakuacijske putove, kao i pristupe vatrogasnim vozilima”, jasno proizlazi kako nije i ne može samo upravitelj biti naznačen kao stranka ovog upravnog postupka. Dakle, posebno se ukazuje kako citirana materijalna odredba prvenstveno navodi vlasnike kao obveznike održavanja pa zatim njegove korisnike, a tek podredno upravitelja zgrade. Također, poseban je naglasak citirane odredbe u ispunjenju obveze koja se određuje u množini (’’dužni su”), u kojem smislu jasno proizlazi kao naznaka samo upravitelja kao stranke ovog postupka nije dozvoljena niti zakonita. Ovo osobito iz razloga, budući zakonodavac pri donošenju svih gore navedenih zakonom propisanih odredbi zasigurno nije bio na stajalištu kako bi odgovornost upravitelja kao nalogoprimca u stvarima kojih se isključivo tiče suvlasnika zgrade bila jedina odnosno apsolutna u odnosu na vlasnike / suvlasnike ili korisnike tih posebnih dijelova. Prema tome, jasno proizlazi kako prvostupanjsko tijelo u svome rješenju od 25. rujna 2024. godine, nije moglo samo tužitelja bez suvlasnika zgrade, [adresa], naznačiti kao obveznika provođenja određenih mjera. Na tome tragu, a ne ponavljajući se o sadržajnim navodima podnesene žalbe protiv prvostupanjskog rješenja, tužitelj ističe i kako odredbe Zakona o gradnji propisuju isključivu odgovornost vlasnika za održavanje zgrade. Nadalje, tužba se podnosi i zbog cijelog prethodnog postupka dakle, zbog nezakonitosti u procesnom, činjeničnom i postupanja u pogledu primjene materijalnog prava osobito zbog toga što upravno tijelo o činjeničnom stanju nije provelo zakonit dokazni postupak i temeljem tako manjkavo provedenog postupka izvelo pogrešan zaključak. Tužba se podnosi radi nezakonitosti predmetne odluke tuženog tijela, nastavno na prethodno postupanje prvostupanjskog tijela, dakle zbog nezakonitosti u postupanju kao i pogrešno utvrđenih bitnih činjenica. Kao i u žalbi protiv odluke prvostupanjskog tijela tužitelj sada ukazuje Sudu kako je neistinit navod prijavitelja: ”Da ne radi hidrantska mreža”. Ovo osobito iz razloga što je tužitelj u međuvremenu angažirao dva trgovačka društva koja su specijalizirana za tehnička ispitivanja i analize, te utvrdili kako stambena zgrada u [adresa], te da njegova hidrantska mreža nikada nije bila spojena na vodovodnu mrežu, odnosno da sustav nije u potpuno automatskom i funkcionalnom stanju. Naime, još uvijek i nakon odluke tuženika ostaje nepoznato je li prijava usmjerena samo na unutarnju hidrantsku mrežu u smislu njezina korištenja za gašenje požara pjenom ili priključenja na vodovodnu mrežu koje uključuje gašenje vodom. Stoga, tužitelj ukazuje Sudu kako o ovoj činjenici niti prvostupanjsko niti drugostupanjsko tijelo nisu provela odgovarajući postupak te je pogrešno i nepotpuno utvrdilo stvarno i činjenično stanje i to samo na temelju sadržajnih navoda prijavitelja, a bez da je iste provjerilo. Prema tome, posebno se napominje Sudu kako je prvostupanjsko upravno tijelo u izreci pobijanog rješenja postavilo uvjet koji nije moguć na ispunjenje. Dakle, te radove nije moguće provesti. Iz činjenica koje su tužitelju poznate proizlazi kako hidrantska mreža nikada nije izvedena u skladu s odobrenim projektom zgrade, a da je samo iz formalno procesnih razloga gradnje u tome vremenu ista prikazana da se zadovolje uvjeti gradnje, međutim ista nije nikada od njezine gradnje kao takva izvedena pa samim time niti bila u upotrebi. O ovim odlučnim činjenicama upravna tijela uopće nisu vodila računa prije donošenja svojih pobijanih odluka.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/ll-245-02/24-07/11, URBROJ: 511-01-208-24-2 od 17. prosinca 2024. godine, zajedno sa Rješenjem Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Zagreb, Službe za inspekcijske poslove, Odjela inspekcijske zaštite od požara, eksploziva i oružja, KLASA: UP/l-245-2/24-01/45, URBROJ: 511-01-361/1- 24-5 od 25. rujna 2024. godine, te predmet vrati na ponovnu odluku, ukoliko sud ne može sam riješiti stvar. Nadalje, isti predlaže da sud naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Isti smatra da zakonitost osporavanog rješenja ovog Ministarstva, KLASA: UP/ll-245-02/24- 07/11, URBROJ: 511-01-208-24-2 od 17. prosinca 2024. godine nije upitno, a protivno navodima iz tužbe kojima tužitelj pobija predmetno rješenje zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede upravnog postupka. Naime, tuženik ponovno ističe da tužitelj u bitnom ne osporava naložene mjere zaštite od požara, nego ističe prigovor promašene legitimacije, iako je njegova obveza i ovlast da provede naložene mjere utvrđene slijedećim odredbama propisa: Člankom 85. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17.), člankom 90. stavkom 1. Zakona, člankom 93. stavkom 1. istog Zakona, člankom 378. i člankom 379. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Isto tako, člankom 3. Uredbe o održavanju zgrada ("Narodne novine", broj: 64/97.) određeni su zajednički dijelovi i uređaji zgrade, gdje su, između ostalih, navedeni i uređaji čije se dovođenje u ispravno stanje odnosno ispitivanje njihove ispravnosti, zahtjeva pobijanim rješenjem (protupožarni sustavi i instalacije, nužna i panik rasvjeta), pa tako i unutarnju hidrantsku mrežu, dok je člankom 2. propisano da se sredstva zajedničke pričuve, kojima sukladno članku 378. stavku 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima raspolaže upravitelj, koriste, između ostalog, osobito za pokriće troškova redovitog održavanja i poboljšavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade u graditeljskom i funkcionalnom stanju. Vezano na navode tužitelja o ispravnosti unutarnje hidrantske mreže, utvrđeno je da u predmetnoj zgradi postoji unutarnja hidrantska mreža i da kao takva mora biti ispravna i funkcionalna . Naime, obveza ugradnje iste propisana je člankom 3. Pravilnika o hidrantskoj mreži za gašenje požara („Narodne novine", broj: 8/06.), dok se njezina ispravnost provjerava prvim i periodičnim ispitivanjima na način propisan Pravilnikom o provjeri ispravnosti stabilnih sustava zaštite od požara („Narodne novine" broj: 44/12, 98/21. i 89/22.). Dakle, navedenim odredbama nedvojbeno je utvrđena obveza tužitelja da provede mjere zaštite od požara naložene od strane prvostupanjskog tijela kao i da je tužitelj upravitelj stambene zgrade u [adresa], iako nije vlasnik ni korisnik predmetne građevine ima smatrati pravnom osobom sa svim pravima i obvezama, koje u smislu odredbe članka 37. i 54. Zakona o zaštiti od požara, proizlaze za vlasnike odnosno korisnike građevine, odnosno upravitelje zgrade. Također, tuženik napominje da je zakonitost postupanja ovog tijela nesumnjivo potvrđena donošenjem Zakona o upravljanju i održavanju zgrada ("Narodne novine", broj: 152/24.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2025. godine, kojim je propisana obveza suvlasnika zgrade da povjere poslove upravljanja zgradom upravitelju zgrade, dok su člankom 52. utvrđena njegova prava i obveze, te je između ostalog, točkom 2. istog članka propisano da upravitelj zgrade osigurava poduzimanje aktivnosti radi redovnog održavanja i nužnih popravaka u skladu s godišnjim programom održavanja zajedničkih dijelova zgrade ili u slučaju potrebe ako je to u skladu s propisima.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-245-02/24-07/11, URBROJ: 511-01-208-24-2 od 17. prosinca 2024. godine (stranica 10-11 spisa), rješenje Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Zagreb, Službe za inspekcijske poslove, Odjela inspekcije zaštite od požara, eksploziva i oružja, KLASA: UP/l-245-02/24-01/45, URBROJ: 511-01-361/1-24-5 od 25. rujna 2024. godine, te zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Zagreb, Službe za inspekcijske poslove, Odjela inspekcije zaštite od požara, eksploziva i oružja, KLASA: UP/l-245-02/24-01/45, URBROJ: 511-01-361/1-24-3 od 3. srpnja 2024. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 17. prosinca 2024. godine. Tako tuženik navodi da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je postupak koji je prethodio donošenju rješenja o mjerama zaštite od požara, koje je potrebno provesti u stambenoj zgradi u [adresa], pravilno proveden, a rješenje na zakonu osnovano. Naime, uvidom u zapisnik o obavljenom očevidu od 3. srpnja 2024. predmetne zgrade, utvrđeno je činjenično stanje, o čemu je sastavljen zapisnik, KLASA: UP/l-245-02/24-01/45; URBROJ: 511-01-361/1- 24-3, odnosno utvrđene su nepravilnosti u dijelu mjera zaštite od požara čije otklanjanje je i naloženo osporavanim rješenjem, između ostalog, utvrđeno je da predmetnom zgradom upravlja tvrtka STAMBENI ZG d.o.o., Savska cesta 183, Zagreb. Dalje se navodi da žalitelj u bitnom ne osporava naložene mjere zaštite od požara, nego ističe prigovor promašene legitimacije, iako je njegova obveza i ovlast da provede naložene mjere utvrđene navedenim propisima. Navedenim odredbama nedvojbeno je utvrđena obveza žalitelja da provede mjere zaštite od požara naložene od strane prvostupanjskog tijela. U postupku je nedvojbeno utvrđeno da je žalitelj upravitelj stambene zgrade u [adresa], te da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da se žalitelj, iako nije vlasnik ni korisnik predmetne građevine ima smatrati pravnom osobom sa svim pravima i obvezama, koje u smislu odredbe članka 54. Zakona o zaštiti od požara, proizlaze za vlasnike odnosno korisnike građevine, odnosno upravitelja zgrade.

8. Sud smatra da pobijana odluka nije zasnovana na zakonu, pa nije barem prihvatio stajalište tuženika da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je postupak koji je prethodio donošenju rješenja o mjerama zaštite od požara, koje je potrebno provesti u stambenoj zgradi u [adresa], pravilno proveden, a rješenje na zakonu osnovano. Tako tuženik navodi da je uvidom u zapisnik o obavljenom očevidu od 3. srpnja 2024. predmetne zgrade, utvrđeno je činjenično stanje, o čemu je sastavljen zapisnik, KLASA: UP/l-245-02/24-01/45; URBROJ: 511-01-361/1-24-3, odnosno utvrđene su nepravilnosti u dijelu mjera zaštite od požara čije otklanjanje je i naloženo osporavanim rješenjem, između ostalog, utvrđeno je da predmetnom zgradom upravlja tvrtka STAMBENI ZG d.o.o., Savska cesta 183, Zagreb. Međutim, treba naglasiti da je zapisnik o obavljenom očevidu od 3. srpnja 2024. godine sastavljen temeljem članka 37, 44, 48. i 50. Zakona o zaštiti od požara, dok je u prvostupanjskom rješenju od 25. rujna 2024. godine navedeno: "Po službenoj dužnosti, od strane inspektora ove Službe, 3. srpnja 2024., temeljem čl. 36., 37., 38., 44., 48. i 50. Zakona o zaštiti od požara (NN br. 92/10 - 114/22.) obavljen je očevid nad provođenjem mjera zaštite od požara stambene zgrade, [adresa], i sastavljen je zapisnik, KLASA: UP/l- 245-02/24-01/45; URBROJ: 511-01-361/1-24-3". Dakle, o obavljenom inspekcijskom nadzoru inspektor je sastavio zapisnik temeljem članka 50. stavka 1. Zakona o zaštiti od požara, ali nije postupao u skladu sa člankom 48. istog zakona, budući da je u točki 12. zapisnika samo naznačio da od strane upravitelja nije predočeno Uvjerenje o ispitivanju unutarnje hidrantske mreže, te zapisnik o ispitivanju panik rasvjete. Tako inspektor zaštite od požara nije pregledao dokumentaciju u svezi sa zaštitom od požara, a niti je ukazao na nedostatke iz zaštite od požara i odredio rokove za njihovo uklanjanje. Isti nije naložio održavanje unutarnje hidrantske mreže u ispravnom stanju , jer isti u zapisniku nije ukazao na nedostatke te mreže, pa je u prvostupanjskom rješenju samo naveo da je u zgradi postavljena unutarnja hidrantska mreža, za koju nije predočeno Uvjerenje o ispitivanju ispravnosti i funkcionalnosti, izdano od strane ovlaštene pravne osobe. Dakle, unatoč neutvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na unutarnju hidrantsku mrežu, inspektor zaštite od požara je tužitelju, kao upravitelju stambene zgrade u [adresa], naložio provesti sljedeću mjeru zaštite od požara: "Za stabilan sustav za gašenje požara, unutarnju hidrantsku mrežu, ishoditi pozitivan nalaz o ispitivanju od strane ovlaštene pravne osobe", i to u roku od 6 mjeseci. Također, treba uputiti na članak 44. stavak 3. Zakona o zaštiti od požara, koji propisuje da su osobe nad kojima se provodi nadzor dužne postupiti po zahtjevu i naredbi inspektora , a u zapisniku o obavljenom očevidu od 3. srpnja 2024. godine proizlazi da od strane upravitelja nije predočeno Uvjerenje o ispitivanju unutarnje hidrantske mreže. Članak 40. stavak 1. Zakona o zaštiti od požara propisuje da ispravnost i funkcionalnost izvedenih stabilnih sustava, uređaja i instalacija za otkrivanje i dojavu te gašenje požara, sustava, uređaja i instalacija za otkrivanje i dojavu prisutnosti zapaljivih plinova i para, kao i drugih ugrađenih sustava, uređaja i instalacija za sprječavanje širenja požara (u daljnjem tekstu: stabilni sustavi zaštite od požara) provjerava korisnik, sukladno uputi proizvođača, o čemu mora postojati evidencija, a pravna osoba ovlaštena od strane ministra, najmanje jednom godišnje, o čemu se izdaje uvjerenje. Stoga je potrebito u ponovnom postupku utvrditi dužnost upravitelja zgrade u odnosu na ispravnost unutarnje hidrantske mreže u predmetnoj stambenoj zgradi.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1. u svezi s člankom 151. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. siječnja 2026. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima.

DNA:

1. STAMBENI ZG d.o.o., [adresa] Zagreb, Savska cesta 183

2. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 33

3. U spis