REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-3937/2025-2
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ADOREA d.o.o. Split, Vinogradska 55, zastupan po opunomoćeniku Borisu Biliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matulić i Bilić d.o.o. Split, Lovretska 25, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprava za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnih prometa i cesta, kojeg zastupa RH, dipl. ing. viši inspektor cesta, radi uklanjanja reklame, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2948/2024-6 od 9. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2948/2024-6 od 9. svibnja 2025
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenjem rješenja tuženika, klasa: UP/I-340-07/24-03/144, urbroj: 530- 08-3-3-24-1 od 14. studenoga 2024. godine kojim je naređeno tužiteljici ukloniti reklame koje je postavila u zaštitnom pojasu državne ceste DC 1, dionica 18, brza cesta Solin - Klis, koja je namijenjena isključivo za promet motornih vozila, u roku 30 dana, te potom obavijestiti tuženika o navedenom (točke 1. do 3. izreke rješenja). Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere kojom bi se zabranilo tuženiku izvođenje bilo kakvih radova radi rušenja i uklanjanja, te je odbijen i zahtjev za naknadom troškova spora.
2. Tužiteljica je protiv citirane presude i rješenja podnijela žalbu ističući da je osporenim rješenjem državna cesta DC 1, dionica 18, označena kao brza cesta, što je po tužiteljici sporno smatrajući da ista cesta u trenutku donošenja osporenog rješenja nije imala ispunjene zakonske uvjete za definiciju brze ceste. Smatra da cesta mora biti određena zakonom, pri čemu se poziva na Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (članak 25. stavak 1. kojeg citira, te članak 27. istog Pravilnika.). Smatra da predmetna cesta nije bila propisno označena kao brza cesta te obavijest nije bila razvidna sudionicima prometa pa da stoga nisu mogli biti svjesni da bi se njihovi reklamni panoi mogli nalaziti u navodnom zaštitnom pojasu. Predmetni pojas nije u vlasništvu niti u posjedu Hrvatskih cesta pa iste nisu niti legitimirane za podnošenje zahtjeva za uklanjanje, napominjući da je sporne reklamne panoe tužiteljica postavila u cijelosti u skladu s ugovorom o zakupu na nekretninama u vlasništvu fizičke osobe, koji su i upisani kao posjednici na predmetnim nekretninama. Smatra da bi joj izvršenjem osporenog rješenja bila nanesena teška i nenadoknadiva šteta, smatrajući prijedlog za izdavanje privremene mjere osnovanim. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu i rješenje i vratiti na ponovno raspravljanje uz naknadu troškova žalbenog dijela spora.
3. Tuženik se očitovao po žalbi ostajući pri svim navodima iznesenim u tijeku prvostupanjskog upravnog spora, predlažući žalbu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, čime nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, odredbom članka 126. stavak 1. ZUS-a propisano je da protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednom osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u svojoj žalbi.
8. Osporeno rješenje tuženika doneseno je, između ostalog, pozivom i na odredbu članka 26. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta ("Narodne novine", broj: 22/14., 98/19. i 114/22.) prema kojem u obavljanju inspekcijskog nadzora, ako drugim propisom nije drukčije određeno, inspektor može donijeti rješenje kojim će narediti otklanjanje utvrđenih nepravilnosti, ako utvrdi nedostatke i nepravilnosti na cestama koje su u suprotnosti s propisima o cestama.
9. U konkretnom slučaju, prilikom inspekcijskog nadzora od 3. i 8. listopada 2024. godine, zapisnikom o nadzoru, utvrđeno je da je tužitelj bez suglasnosti koncesionara, odnosno Hrvatskih cesta d.o.o., na državnoj cesti DC 1, dionica 18, brza cesta Solin - Klis, u zaštitnom cestovnom pojasu navedene ceste, neposredno prije kružnog toka, na udaljenosti od cca 5 m od ceste, kod km 8+833 desno, postavio reklame sve protivno odredbi članka 59. stavak 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. 92/14., 110/19., 144/21., 114/22 i 133/23.). U postupku je utvrđeno i da navedena državna cesta isključivo služi za promet motornih vozila sa posebnim upravljanjem. Utvrđeno je da su reklame postavljene bez suglasnosti Hrvatskih cesta d.o.o. i suprotno naprijed citiranom zakonu.
10. Proizlazi da se tužitelj očitovao o utvrđenom navodeći da su reklame postavljene na zemljištu u privatnom vlasništvu fizičkih osoba na temelju ugovora o zakupu nekretnina i upravo u svrhu postavljanja reklama, navodeći da Hrvatske ceste nisu vlasnici ni posjednici predmetnih nekretnina, slijedom čega ne bi bile ovlaštene za pokretanje predmetnog postupka, na čemu ustraje i u žalbenim navodima protiv citirane presude prvostupanjskog suda.
10.1. Odredbom članka 59. stavak 1. Zakona o cestama propisano je da na cesti namijenjenoj isključivo za promet motornih vozila i brzoj cesti u smislu zakona kojim se uređuje suglasnost prometa na cestama te na auto cesti, kao i na pripadajućem zaštitnom pojasu nije dopušteno postavljanje reklama osim na odmorištima i to na način da se ne ugrožava sigurnost prometa na cestama (točka I.). Za postavljanje reklama uz javnu cestu iz stavka 1. ovog članka zaštitni pojas iznosi 100 m (točka II.). Suglasnost za postavljanje reklama na javnim cestama iz stavka 3. ovog članka daje pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar (točka IV.). Na ostalim javnim cestama i zaštitnom pojasu uz javnu cestu nije dopušteno postavljanje reklame na mjestima na kojima bi zbog svog sadržaja, položaja te odnosa prema javnoj cesti reklama ugrožavala sigurnost prometa (točka III.).
11. Tijekom upravnog postupka utvrđeno je od strane tuženika da je Odlukom o razvrstavanju javnih cesta ("Narodne novine", broj: 41/22.) predmetna cesta razvrstana kao državna cesta DC 1, dionica 18 (Solin - Klis), te da je namijenjena isključivo za promet motornih vozila, te da je za navedenu državnu cestu ishođena i dozvola na temelju koje se odvija prometu. Također, proizlazi da je cijela dionica označena prometnim znakovima za brzu cestu i znakovima za vođenje prometa (plava boja) što prema tuženiku ukazuje upravo da se radi o brzoj cesti. Pritom se tuženik i prvostupanjski sud pravilno pozivaju i na odredbu članka 137. stavak 1. Zakona o cestama, kojom je propisano da osoba koja je na javnoj cesti, odnosno zaštitnom pojasu uz javnu cestu postavila reklamu suprotno odredbi članka 59. istog Zakona, dužna je istu ukloniti.
12. Sukladno svemu naprijed navedenom, a imajući u vidu i citirane zakonske odredbe, proizlazi da koncesionar - Hrvatske ceste d.o.o. daje suglasnost za postavljanje reklama u zaštitnom pojasu uz javnu cestu, ako ona zbog svog sadržaja, položaja i odnosa prema javnoj cesti ne ugrožava sigurnost prometa. Kako je tužitelj postavio predmetne reklame bez zakonom propisane suglasnosti koncesionara - Hrvatskih cesta d.o.o., to je postupio protivno odredbama Zakona o cestama, pa je cestovni inspektor u konkretnom slučaju pravilno naredio njihovo uklanjanje.
13. Na drugačije rješenje ove upravne stvari ne dovodi niti prigovor tužitelja da se radi o zemljištu u privatnom vlasništvu, slijedom čega ne bi bio u obvezi postupiti po rješenju tuženika.
14. Obzirom da iz svih dokaza pribavljenih u postupku, proizlazi da je osporena presuda donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, koji zaključak nije doveden u sumnju niti žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
15. Slijedom navedenog trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci, pod točkom I. Sud nije našao osnovanom niti žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere na način kako je to predloženo, pravilno navodeći da tužitelj nije učinio vjerojatnim nastup teško popravljive štete.
16. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to je pod točkom II. izreke odbijen i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog dijela spora.
U Zagrebu, 15. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
