Poslovni broj: Usž-4457/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu, Put Skalica 35, protiv tuženika VODOVOD I KANALIZACIJA D.O.O., Split, Hercegovačka 8, OIB: 56826138353, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke I. rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2341/2023-10 od 25. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se točka I. rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2341/2023-10 od 25. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Us l-2341/2023-10 od 25. lipnja 2025., pod točkom I. izreke, odbačena je žalba tuženika u dijelu u kojem je izjavljena protiv presude poslovni broj: Us l-2341/2023-8 od 24. ožujka 2025. kao nedopuštena 2. Tuženik je podnio žalbu protiv točke I. izreke uvodno naznačenog rješenja, pobijajući je zbog svih dopuštenih žalbenih razloga, navodeći kako činjenična i pravna utvrđenja nisu pravilna ni zakonita, a rješenje je pobijanom dijelu posljedica bitne povrede pravila sudskog postupka radi čega prvostupanjski sud nije niti mogao pravilno primijeniti materijalno pravo. U bitnom, tuženik smatra da je žalba u konkretnom slučaju ipak dopuštena. Ističe kako nije sporno da je odredbom čl. 127. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS) propisano da žalba nije dopuštena protiv presude kojom je sud naložio donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku, ali da je dvojbeno je li u konkretnom slučaju uopće trebalo donijeti presudu kojom sud nalaže tuženiku donošenje pojedinačne odluke. Nadalje tuženik opširno izlaže zašto smatra da prethodno donesena presuda nije zakonita te da je apsurdno nedavanje tuženiku prava na žalbu protiv takve presude. Predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske da poništi točku I. pobijanog rješenja i sam utvrdi da je žalba tuženika izjavljena protiv presude poslovni broj: Us l-2341/2023-8 od 24. ožujka 2025. dopuštena, a podredno da poništi točku I. pobijanog rješenja i predmet u tom dijelu vrati na rješavanje prvostupanjskom sudu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem žalbenih razloga, ovaj Sud nalazi da nisu osnovani razlozi zbog kojih tuženik žalbom osporava prvostupanjsku odluku.
6. Iz podataka spisa proizlazi da je prethodno donošenju pobijanog rješenja, prvostupanjski sud donio presudu poslovni broj: Us l-2341/2023-8 od 24. ožujka 2025. kojom je naloženo tuženiku u roku od 60 dana od primitka te presude odlučiti o prigovoru tužitelja na odluku o izboru kandidata za direktora tuženika podnesenog 13. rujna 2023. Uputom o pravnom lijeku stranka je upućena da protiv te presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).
7. Odredbom članka 132. stavka 1. ZUS-a propisano je da će nepravodobnu, nedopuštenu ili žalbu koju je podnijela neovlaštena osoba upravni sud odbaciti rješenjem u roku od 15 dana od njezina primitka.
8. Odredbom članka 127. stavka 1. ZUS-a propisano je da žalba nije dopuštena protiv presude kojom je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena ili oglašena ništavom i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak, kao ni protiv presude kojom je sud naložio donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku. Stavkom 2. istog članka propisano je da je, iznimno od stavka 1. toga članka, žalba dopuštena protiv presude kojom je predmet prvi put vraćen na ponovni postupak ako je u obrazloženju presude naloženo donošenje sadržajno određene odluke.
9. Budući da je u konkretnom slučaju sud presudom poslovni broj: Us l-2341/2023- 8 od 24. ožujka 2025. naložio donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku, a nije naložio donošenje sadržajno određene odluke, imajući u vidu citiranu odredbu ZUS-a prema kojoj žalba protiv takve presude nije dopuštena, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je žalbu odbacio pozivom na odredbu članka 132. stavka 1. ZUS-a.
10. Unatoč tome što žalbeni prigovori kojima tuženik upire na nazakonitost presude kojom je sud prethodno naložio tuženiku donošenje pojedinačne odluke, nisu odlučni u konkretnom slučaju, s obzirom na način na koji je riješen ovaj upravni spor, ovaj Sud, vezano za postupanje čelnika tijela po prigovoru, upućuje na odredbe članka 122. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21. – dalje: ZUP). Smisao navedene odredbe je omogućiti nezadovoljnoj stranci pristup sudu. Dakle, o prigovoru koji mu je izjavljen, čelnik tijela dužan je u svakom slučaju odlučiti, a u slučaju da prigovor smatra nedopuštenim, nepravodobnim ili izjavljenim od neovlaštene osobe, odbaciti ga. Protiv te odluke stranka bi mogla pokrenuti upravni spor te bi na taj način imala osiguran pristup sudu koji bi tada, u konačnici, odlučivao o odluci čelnika tijela i koji bi tek tada mogao ocijeniti zakonitost navedene odluke, odnosno je li prigovor bio dopušten, odnosno podnesen od strane ovlaštene osobe, ili ne.
11. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je utvrđeno činjenično stanje te je na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.
12. Stoga je ovaj Sud, ocijenivši da žalbenim razlozima tuženik nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu, a niti postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi članka 128. stavak 4. ZUS-a, odlučio kao u izreci.
U Zagrebu 15. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
