Poslovni broj: Usž-3666/2023-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Humanitarna organizacija „Zajednica susret“ iz Zagreba, II Cvjetno naselje 17a, zastupane po opunomoćenici Zorici Škopić, odvjetnici iz Zagreba, Palmotićeva ulica 41, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22, radi dodjele bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-605/2023-8 od 15. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-605/2023-8 od 15. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-988-01/22-02/82, URBROJ: 538-05-3-3-1/643-23-6 od 11. siječnja 2023. godine te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

1.1. Rješenjem tuženika odbijen je prigovor ovdje tužitelja, izjavljen na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije povodom Odluke o utvrđenoj nepravilnosti IRR01. KLASA: 910-01/14-01/85, URBROJ: 358-04-22-4185 od 6. lipnja 2022. godine.

2. Tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te da materijalno pravo nije pravilno primijenjeno. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o rekonstrukciji kulturnog dobra te s tim povezanim uvjetima koje je tužitelj morao pozivom tražiti od gospodarskih subjekata. Ističe kako nije mogao povjeriti izvođenje radova izvođaču koji ne ispunjava zakonske uvjete odnosno da ima zaposlenog inženjera gradilišta/voditelja radova, dok njegovo članstvo u komori povlači i njegovu stegovnu odgovornost, stručni nadzor nad radom i obvezu stručnog usavršavanja i osiguranja profesionalne odgovornosti. Smatra da su nekritički prihvaćeni stavovi tuženika jer tužitelj nije isključio zajednicu ponuditelja, čime nisu utvrđene i cijenjene okolnosti odlučne za razmatranje načela razmjernosti. Ukazuje da nije vlasnik, već je korisnik predmetne građevine, te je odgovoran Gradu Zagrebu u pogledu uvjeta nabave i stručnosti izvođača, što je trebalo uzeti u obzir. Smatra da su pogrešno primijenjene odredbe Zakona o gradnji i Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje, kod spornog uvjeta tehničke i stručne sposobnosti ponuditelja, u kom pravcu se poziva na tumačenje resornog ministarstva i komore, koje je dostavio uz prigovor i tužbu. Stoga smatra da je pogrešno utvrđeno da se navedeni uvjet može podvesti pod nepravilnost kako je to zaključio prvostupanjski sud, budući da je kao takav propisan zakonom. Smatra da je pobijanom presudom omogućeno da primjenjiva pravila nabave derogiraju prisilne zakonske odredbe. Ujedno smatra da se prvostupanjski sud trebao očitovati o tome da ni SAFU ni tuženik nisu ex ante utvrdili nepravilnosti kod poziva tužitelja. Prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako je tužitelj isključio iz tržišnog natjecanja određene ponuditelje, budući da nije isključio zajednicu ponuditelja, čime nije isključio podugovaranje, odnosno oslanjanje na drugog gospodarskog subjekta. Predlaže poništiti osporavanu presudu uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno u pravilno provedenom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu citiranog materijalnog prava.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 29/17 i 110/21; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U obrazloženju presude izložene su sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te su, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, navedeni odlučni razlozi zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev.

8. Ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.

9. U konkretnom predmetu, tijekom ex post provjere postupka nabave (u odnosu na neobveznika javne nabave, dalje: NOJN), utvrđeno je da je tužitelj, kao korisnik bespovratnih sredstava iz fondova Europske unije (prema sklopljenom ugovoru s tuženikom i Središnjom Agencijom za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU, dalje: SAFU), u pozivu na dostavu ponuda (Evidencijski broj nabave: 03-2021) propisao restriktivni uvjet tehničke i stručne sposobnosti.

9.1. Naime, pod podtočkom 4.3.2. između ostalog propisao je da "gospodarski subjekt mora dokazati da će tijekom izvođenja radova imati jednog zaposlenog ovlaštenog voditelja građenja ili ovlaštenog voditelja radova, sukladno Zakonu o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje („Narodne novine", broj: 78/15,118/18 i 110/19).

9.2. Nadalje, tužitelj je u pozivu tražio dostavu potvrde o upisu inženjera gradilišta/voditelja radova u nadležnu komoru, sukladno Zakonu o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu (Narodne novine, broj: 78/15, 114/18, 110/19).

10. Ovaj Sud nalazi pravilnim utvrđenje da navedeni uvjeti poziva dovode do isključenja iz tržišnog natjecanja onih ponuditelja koji nemaju zaposlene tražene stručnjake, te je pravilno obrazloženo da prema primjenjivim propisima inženjer gradilišta/voditelj radova može biti i osoba koja nije nužno upisana u odgovarajuću komoru, slijedom čega se ukazuju osnovanima uočene nepravilnosti.

11. U odnosu na prigovore tužitelja, Sud nalazi da se navedeni uvjeti, propisani u pozivu tužitelja, mogu kvalificirati kao nepravilnost u smislu članka 2. točke 36. Uredbe (EU) br. 1303/2013, u vezi sa Pravilima o financijskim korekcijama (koja čine sastavni dio Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava), u dijelu Prilog 2. Pravila (Nepravilnosti u kojima se određuje financijska korekcija - nabave koje provode NOJN). Sukladno Pravilima, za predmetnu vrstu nepravilnosti propisana je stopa ispravka od 25%, a koja korekcija se može smanjiti na 10% ili 5%, ovisno o ozbiljnosti nepravilnosti.

12. Nadalje, Sud nalazi da je SAFU prema Ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava) imao ovlast po sklapanju ugovora i provedbi poziva na dostavu ponuda tužitelja, vršiti nadzor ispunjavanja ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava.

12.1. U tom smislu nije od utjecaja prigovor tužitelja da navedena nepravilnost nije utvrđena ex ante, jer prema sklopljenom ugovoru ne proizlazi da bi SAFU, kao posredničko tijelo koje vrši de facto nadzor korištenja sredstava, bio ograničen u mogućnosti nadzora nakon sklapanja ugovora tužitelja sa izvođačem radova.

13. Prema ocjeni ovog Suda utvrđene nepravilnosti djeluju ograničavajuće na potencijalne ponuditelje, te se ukazuje osnovanim zaključak da isto dovodi do povrede načela tržišnog natjecanja i načela razmjernosti, slijedom čega je postojala osnova za određivanje financijske korekcije, koja je određena u najpovoljnijem iznosu za žalitelja.

14. Prigovor žalitelja u odnosu na pogrešnu primjenu propisa o građenju i s tim u vezi dostavljena očitovanja resornog ministarstva i komore, nisu se mogli ocijeniti osnovanima niti su od utjecaja na rješavane ove stvari.

14.1. Naime, po ocjeni Suda pravilno tuženik ukazuje da su korisnici bespovratnih sredstava, koji provode nabave sufinancirane iz EU fondova dužni provoditi nabavu radova, roba i usluga, pažnjom dobrog gospodarstvenika, vodeći računa o racionalnom i učinkovitom trošenju dodijeljenih sredstava (kako to propisuju Pravila za NOJNove). Načelo jednakog tretmana i zabrane diskriminacije, osigurava nepristran, objektivan i cjelovit tretman svih sudionika u svim fazama postupka nabave, te NOJN ne smije svojevoljno određivati uvjete sudjelovanja na način koji bi predstavljao neopravdanu prepreku za sudjelovanje određenih gospodarskih subjekata.

15. Nasuprot prigovorima tužitelja, predmetni zahtjevi ponuditelju predstavljaju prekomjeran i nerazmjeran uvjet, zbog čega je pravilno utvrđeno da je takvim propisivanjem uvjeta u Pozivu tužitelj povrijedio načelo tržišnog natjecanja, te načelo razmjernosti, a koja načela je obvezan poštivati prilikom propisivanja svih uvjeta i zahtjeva Poziva na dostavu ponuda, pa tako i uvjeta sposobnosti.

15.1. S tim u vezi, nije sporno da zaposleni inženjer gradilišta/voditelja radova predstavlja zakonski uvjet, ali kao takav je trebao biti propisan kao poseban uvjet za izvršenje ugovora, što se ukazuje opravdanim sa stajališta omogućavanja javljanja većeg broja ponuditelja na predmetni poziv tužitelja. Polazeći od toga, nije se mogao uvažiti kao osnovan niti prigovor tužitelja da zajednicom ponuditelja rješava navedeni sporni uvjet, jer se time implicira oslanjanje na drugi gospodarski subjekt i otvara pitanje mogućnosti samostalnog javljanja ponuditelja na raspisani poziv.

15.2. Nadalje, niti propisani uvjet poziva o upisu u komoru odgovarajućeg zaposlenog stručnjaka nije se mogao ocijeniti sukladnim sa načelom tržišnog natjecanja i razmjernosti, jer je svim ponuditeljima pod jednakim uvjetima trebalo omogućiti sudjelovanje u pozivu.

16. Slijedom navedenog, nije od utjecaja na rješavanje ove stvari i utvrđenu nepravilnost, prigovor tužitelja da je morao tražiti navedene uvjete radi obnove kulturnog dobra. U konkretnom slučaju, gledajući kroz svrhu trošenja bespovratnih sredstava, odnosno sredstava proračuna Europske unije nisu sporne odredbe Zakona o gradnji, već trenutak njihove primjene unutar postupka nabave sufinancirane bespovratnim sredstvima, kao što je to i izloženo u pobijanoj presudi.

17. Stoga se nisu mogli uvažiti žalbeni prigovori, već se pravilnim nalaze utvrđenja prvostupanjskog suda da je žalitelj propisivanjem uvjeta poziva svim potencijalnim ponuditeljima da imaju zaposlenog ovlaštenog voditelja građenja ili ovlaštenog voditelja radova, te da isti pripadaju odgovarajućoj komori, stavio u nejednak položaj sve ponuditelje koji u trenutku podnošenja ponuda ne ispunjavaju tražene uvjete.

18. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu, Sud nije našao osnovanim zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora, slijedom čega je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a navedeni zahtjev valjalo odbiti.

19. Stoga je temeljem članka 74. stavka 1. i 79. stavka 6. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska