Poslovni broj: Usž-4522/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠČ iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi prava na obiteljsku mirovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1108/2024-11 od 21. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1108/2024-11 od 21. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 140-03/24-01/03345101616, urbroj: 341-99-05/3-24-2260, od 24. lipnja 2024.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne ureda u Požegi, klasa:
UP/I 140-03/24-01/03345101616, ur.broj: 341-17-05/3-24-6123 od 8. travnja 2024., kojim je odbijen njezin zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.
3. Tužiteljica pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da je njezin pokojni suprug, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata bio u borbenom sektoru 100 dana, što je uvjet za priznanje prava na najnižu obiteljsku mirovinu prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19, 84/21, 156/23, dalje: ZHBDR). Smatra da ispunjava uvjete prema odredbama ZHBDR-a. Ističe da nije korisnica mirovine prema posebnom propisu, te je kao zakonski skrbnik koristila obiteljsku mirovinu uz djecu. Predlaže Visokom upravnom sudu da usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu i rješenja tuženika i prizna joj pravo na obiteljsku mirovinu.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod svih razloga iznesenih u osporenom rješenju te da je suglasan sa obrazloženjem presude prvostupanjskog suda. Stoga predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 135. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24.- dalje: ZUS).
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz predmeta spisa proizlazi da je upravni postupak pokrenut 13. veljače 2024. po zahtjevu tužiteljice za priznanje prava na obiteljsku mirovinu. U postupku je utvrđeno da je pokojni suprug tužiteljice GČ (rođ. **.**.1965.) umro **.**.2006., te je tužiteljici (rođ. **.**.1970.) uz djecu UČ (rođ. **.**.1990.) i SČ (rođ. **.**.1995.) priznato pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem Područne Službe u Požegi od 16. lipnja 2006, počevši od 3. ožujka 2006. Obiteljska mirovina je prema tom rješenju određena na temelju odredaba Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, („Narodne novine“, broj: 128/99 do 22/00, dalje: ZOPDVO), a rješenjem iste Područne službe od 3. srpnja 2014. pravo na obiteljsku mirovinu tužiteljici i SČ prestalo je s danom 30. lipnja 2014.
8. Člankom 67. stavkom 1. ZOMO-a („Narodne novine“, broj 157/13., do 119/22, dalje: ZOMO) propisano je da udovica ima pravo na obiteljsku mirovinu:
1. ako je do smrti bračnog druga, po kojemu joj to pravo pripada, navršila 50 godina života ili
2. ako je mlađa od 50 godina života i ako je do smrti bračnog druga nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti ili je potpuni gubitak radne sposobnosti nastao u roku od jedne godine nakon smrti bračnog druga ili
3. ako je nakon smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na obiteljsku mirovinu po ocu, a udovica obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci. Udovica kod koje tijekom trajanja prava na toj osnovi nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti zadržava pravo na obiteljsku mirovinu dok postoji takva nesposobnost. Člankom 67. stavkom 2. ZOMO-a propisano je da udovica koja do smrti bračnog druga nije navršila 50, ali je imala navršenih 45 godina života, ima pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 50 godina života.
Udovica koja je tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu, stečenog prema stavku 1. točki 3. ovoga članka, navršila 50 godina života, zadržava pravo na obiteljsku mirovinu trajno, a ako udovici to pravo prestane prije navršene 50. godine života, ali nakon navršene 45. godine života, može pravo ponovno ostvariti kada navrši 50 godina života. (stavak 3. istog članka 67.)
9. Tužiteljica u vrijeme smrti pokojnog supruga nije imala navršenu propisanu životnu dob za ostvarenje prava, te je koristila mirovinu uz djecu, a u vrijeme prestanka prava na obiteljsku mirovinu navršila je 44 godine života, pa nisu ispunjeni uvjeti iz članka 67. ZOMO-a, što nije sporno. Također, suprotno navodima tužiteljice nisu ispunjeni uvjeti ni iz članka 47. ZHBDR-a, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
10. Člankom 47. ZHBDR-a propisano je da bračni ili izvanbračni drug umrlog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i umrlog hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, osim bračnog ili izvanbračnog druga umrlog hrvatskog ratnog vojnog invalida iz članka 46. ovoga Zakona, osiguranika ili korisnika prijevremene starosne, starosne, invalidske mirovine zbog potpunog ili djelomičnog gubitka radne sposobnosti ili najniže mirovine ostvarenih prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili prema ovome Zakonu odnosno prijašnjem općem propisu o mirovinskom osiguranju ili prijašnjim propisima kojima su se uređivala prava hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, stječe pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 50 godina života.
11. Tužiteljica nije bila korisnica prava na obiteljsku mirovinu prema odredbama ZHBDR-a, a ni prema odredbama prijašnjih propisa kojima su se uređivala prava hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Obiteljska mirovina iza pokojnog supruga bila je određena prema odredbama ZOPDVO-a, uz povoljniji način utvrđivanja vrijednosnih bodova i osobnih bodova radi određivanja iznosa mirovine (prosječni vrijednosni bodovi ostvareni u razdoblju od 1998. do 2005. godine i utvrđeni osobni bodovi povećani za 45%), a u odnosu na pretpostavke za priznavanje prava na i način izračuna obiteljske mirovine propisan općim propisima iz mirovinskog osiguranja.
12. S obzirom da je obiteljska mirovina tužiteljice određena prema odredbama ZOPDVO-a, kao posebnom propisu i to pod povoljnijim uvjetima u odnosu na uvjete pod kojima ostali osiguranici ostvaruju pravo prema općim propisima, tj. odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, i prema ocjeni ovoga Suda pravilno je zaključeno da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 47. ZHBDR-a. Naime, nema osnove za kumuliranje pogodnosti iz više posebnih (specijalnih) zakona.
13. Žalbeni navodi stoga nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku, jer nema mogućnosti kombinacije dva posebna propisa.
14. Stoga Sud nalazi da pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je osporeno rješenje tuženika doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
15. Slijedom iznesenog, ocijenivši žalbu neosnovanom, Sud je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučio kao u izreci presude.
U Zagrebu 15. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
