Poslovni broj: Usž-3235/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐG iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Franu Gavraniću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Špehar i Gavranić, Zagreb, Šenoina 19, protiv tuženika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Zagreb, Ulica kneza Mislava 11/3, radi sukoba interesa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-361/2024-8 od 2. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-361/2024-8 od 2. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.

Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje odluke tuženika, broj: 711-I-2150-P-257-20/23-32-21 od 22. rujna 2023.

2.

Odlukom tuženika utvrđeno je da je tužiteljica, kao dužnosnica – gradonačelnica Grada Malog Lošinja, korištenjem službenih vozila Grada Malog Lošinja u 2020. godini (u razdobljima pobliže označenima odlukom) 24 sata dnevno, bez da je takvo korištenje propisano Pravilnikom o korištenju službenih vozila Grada Malog Lošinja, odnosno drugim općim aktom, počinila povredu članka 7. točke c) Zakona o sprječavanju sukoba interesa („Narodne novine“, broj 26/11, 12/12, 126/12, 48/13 – proč. tekst, 57/15 i 98/19, u nastavku teksta: ZSSI), te joj je za spomenutu povredu izrečena sankcija iz članka 42. stavka 1. podstavka 2. ZSSI obustave isplate dijela neto mjesečne plaće u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura, koja će biti izvršena u pet jednakih uzastopnih mjesečnih obroka, svaki u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura.

3. Tužiteljica pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. U bitnome ponavlja navode iz tužbe. Smatra da postoji bitna razlika između stavljanja na raspolaganje vozila i korištenja vozila, te ističe kako tuženik pogrešno zaključuje da je koristila vozilo 24 sata dnevno. Smatra da je pogrešno protumačena odredba članka 7. t. c) Zakona o sprječavanju sukoba interesa (ZSSI), u vezi s čime smatra da je pogrešan zaključak kako nije odlučno je li koristila vozilo u službene ili privatne svrhe. Smatra da je zloporaba mogla postojati jedino tako da je službeno vozilo koristila u privatne svrhe, a ne neispunjavanjem formulara. Ističe kako korištenje službenih vozila u privatne svrhe ne može predstavljati nikakvu povredu, čak i u slučaju nepostojanja općeg akta o načinu korištenja gradskih vozila. Smatra kako ne može biti sankcionirana jer nije ispunila putne naloge, obzirom to nije bila dužna učiniti, s čim u vezi prigovara kako tuženik nije dokazao da je povrijedila svoje pravo na korištenje službenog vozila, već je o tome izveo pogrešan zaključak. Stoga prigovara kako pobijana presuda nije obrazložena u odnosu na odlučne činjenice. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu uz naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode. Ukazuje da je u osporavanoj odluci utvrdio povredu članka 7. točke c) ZSSI-a upravo zbog korištenja službenog vozila 24 sata dnevno u utvrđenim razdobljima, bez da je takvo korištenje propisano Pravilnikom odnosno nekim drugim općim aktom. Navodi kako je jasan zaključak da neograničenost gradonačelničke dužnosti uobičajenim radnim vremenom ne oslobađa gradonačelnike dužnosti da službena vozila i izvan redovitog radnog vremena koriste u skladu sa mjerodavnim pravilima, te da je iz dokaza pribavljenih tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica službeno vozilo koristila bez odgovarajuće pravne osnove. Ukazuje da je tužiteljica po primitku odluke tuženika 25. rujna 2023. donijela novi Pravilnik o korištenju službenih vozila (službeni glasnik Primorsko-goranske županije, broj: 36/23). Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 29/17 i 110/21; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno u pravilno provedenom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu citiranog materijalnog prava.

8. U obrazloženju presude izložene su sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te su, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, navedeni odlučni razlozi zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev.

9. Ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.

10. Naime, konkretna situacija korištenja službenog vozila 24 sata dnevno nije bila propisana Pravilnikom o korištenju službenih vozila, već proizlazi da je ta mogućnost uvedena tek naknadno donesenim Pravilnikom.

11. Nasuprot prigovorima tužiteljice, pravilno je utvrđeno da je primjenjivi Pravilnik (članak 3.) propisivao pravo korištenja službenih vozila i izvan radnog vremena, za potrebe posla, ali temeljem putnog naloga, koji uvjet, prema izvedenim dokazima tijekom postupka, nije bio ispunjen, o čemu je prvostupanjski Sud iznio dostatne razloge.

12. S tim u vezi pravilno je ukazao prvostupanjski sud da se odlučnim ukazuje okolnost korištenja službenog vozila u utvrđenim razdobljima bez pravne osnove i/ili protivno odredbama mjerodavnih propisa kojima je uređeno njegovo korištenje, što je u konkretnom slučaju dovelo do utvrđenja povrede članka 7. st. 1. t. c) i izricanja sankcije primjenom članka 42. st. 1. ZSSI-a.

13. Stoga niti žalbeni prigovor postojanja razlike između stavljanja na raspolaganje i korištenja, kojim se suštinski ne ukazuje na bitnu razliku u primjeni Pravilnika i s tim u vezi potrebnog ishođenja putnih naloga, nije odlučan za rješavanje ove stvari.

14. Budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu, Sud nije našao osnovanim njen zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora, slijedom čega je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a navedeni zahtjev valjalo odbiti.

15. Stoga je temeljem članka 74. stavka 1. i 79. stavka 6. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska