Poslovni broj: Usž-4757/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članovi vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Filip Banović, odvjetnik iz Zagreba, Frane Vrbanića 58, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5130/2024-5 od 18. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5130/2024-5 od 18. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Spornim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu kao neosnovan te je odbijen zahtjev za naknadom troškova.
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje navedenog rješenja te za naknadom troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih u Zakonu o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS). U žalbi doslovno ponavlja sve tužbene navode. Ističe da je sud trebao ocijeniti razmjernost i zakonitost postupanja Grada Zagreba u svjetlu članka 16. Ustava Republike Hrvatske. Smatra da članak 6. Odluke ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22. – dalje: Odluka/22.) nije mogao biti pravni temelj za donošenje novih pojedinačnih rješenja. Ističe da takva intervencija predstavlja retroaktivnu primjenu prava. Navodi da se ne radi o usklađivanju, već o ukidanju prava. Navodi da se sud ograničio na formalno pozivanje na odluke Visokog upravnog suda i Ustavnog suda ne ulazeći u individualne učinke po konkretne korisnike. Glavna kompenzacijska mjera tuženika je izgradnja vrtića, koja nije uopće u potpunoj i adekvatnoj realizaciji do današnjeg dana. Smatra da Grad Zagreb i Gradonačelnik nisu imali legitimni cilj donošenja prvostupanjskog rješenja i Odluke/22. Osporava i troškove postupka. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu te usvoji njen postavljeni tužbeni zahtjev te podredno poništi presudu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te traži troškove sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Kao prvo valja istaknuti da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužiteljice koje ona sad ponavlja i u žalbi. Prvostupanjski sud je dao razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Dakle, ovaj Sud bez potrebe ponavljanja svih razloga koja su javnopravna tijela i prvostupanjski sud navela i obrazložila prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda vezano za sve prigovore u tužbi i žalbi te navodi da je presuda obrazložena sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a.
6. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u točci I. izreke.
7. Odluka o troškovima spora utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS- a.
U Zagrebu 15. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan