Poslovni broj: Usž-4185/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća, te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Florijan Matić, odvjetnik u Rijeci, Korzo 22, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2395/2023-6 od 18. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2395/2023-6 od 18. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-410-23/23-01/99, urbroj: 513-04-23-2 od 25. listopada 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-416-02/21-06/33, urbroj: 513-07-08/23-11 od 3. svibnja 2023. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. – dalje: ZUS).

Dalje u žalbi tužitelj prije svega upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava, mjerodavnih odredbi Općeg poreznog zakona, koje propisuju rok zastare prava na naplatu poreznog duga, protekom kojeg smatra da je došlo do nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, protivno utvrđenju poreznih tijela i prvostupanjskog suda. Tužitelj pri tome upire na primjenu zaključka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-507/2014 od 7. studenoga 2014., u kojem je izraženo stajalište da porezno tijelo u poreznom postupku na zastaru pazi po službenoj dužnosti. Dodaje da u konkretnom slučaju rok zastare nije prekinut sudskim postupkom koji se vodio između Republike Hrvatske i tužitelja, pred Općinskim sudom u Rijeci, a niti tužitelja i njegove supruge OJ, koji se vodio pod poslovnim brojem: P-709/12, jer se ti postupci nisu vodili radi utvrđenja poreza ili naplate poreza, već radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Dodaje da porezne obveze moraju biti utvrđene pravomoćnim upravnim aktima, a da se navedeni postupci nisu vodili radi ovrhe, tj. radi naplate poreznog duga, jer bi samo u takvom slučaju rok zastare bio prekinut od trenutka podnošenja tužbe (12. ožujka 2012.) do pravomoćnog dovršenja sudskog postupka (18. rujna 2017.) te bi bile ispunjene pretpostavke za primjenu članka 108. stavka 6. Općeg poreznog zakona.

Zaključno, tužitelj smatra da je u predmetnom slučaju nastupila zastara, jer je protekao propisani šestogodišnji rok zastare, što ne spore niti porezna tijela i prvostupanjski sud, ali pogrešno navode da se tražbina može i smije naplatiti jedino iz osigurane pokretnine. Protivno tome tužitelj smatra da nastup zastare ima za posljedicu da se porezni dug ne može naplatiti prisilno, a koji u odlučnom razdoblju, uz primjenu svih dopuštenih mjera Porezna uprava nije uspjela naplatiti. Tužitelj smatra da protekom propisanog roka nastupa zastara samog prava iz porezno-dužničkog odnosa. Dodaje da činjenica da je porezni dug osiguran založnim pravom na pokretninama te da je rješenje o osiguranju upisano u zemljišnoj knjizi ne utječe na tijek zastare u smislu članka 109. stavak 10. Općeg poreznog zakona, već samo poreznom tijelu daje mogućnost da se naplati iz osigurane stvari i nakon nastupa zastare.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu, sam riješi o predmetnoj stvari na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, a podredno da poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći na razloge ništavnosti po službenoj dužnosti u smislu članka 134. stavak 1. ZUS-a ovaj Sud je ocijenio da nisu osnovani žalbeni razlozi, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj dana 11. veljače 2021. podnio zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, koji je rješenjem prvostupanjskog tijela od 28. prosinca 2021. djelomično uvažen, a odbijen je zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa koji na dan 1. siječnja 2021. iznosi ukupno 274.663,88 kn. Navedeno rješenje je u povodu žalbe tužitelja tuženik poništio i predmet vratio na ponovni postupak. Prvostupanjsko tijelo je donijelo novo rješenje od 3. svibnja 2023. kojim je odbilo zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga, utvrdivši da nije protekao zakonom propisani rok za nastup zastare. Žalbu koju je tužitelj podnio protiv navedenog prvostupanjsko rješenja je tuženik odbio rješenjem od 25. listopada 2023., potvrdivši da je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito.

7. Odredba članka 109. stavak 10. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ) propisuje da iznimno od stavka 4. tog članka Zakona, kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

8. Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da su rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-415-02/2010-001/1028, urbroj: 513-07-08/2010-01 od 30. prosinca 2010. porezna dugovanja specificirana u rješenju prvostupanjskog tijela, osigurana založnim pravom na pokretninama ovlaštenika te je to pravo i upisano u javne knjige Ministarstva unutarnjih poslova, što su utvrdila i porezna tijela.

9. Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužba Općinskom sudu u Rijeci u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem: P- 709/12, podnesena iz razloga jer se ranije utvrđeni porezni dug nije mogao naplatiti od tužitelja, budući je tužitelj ugovorom o darovanju svoju imovinu prenio na suprugu pa nije bilo mogućnosti da Republika Hrvatska od tužitelja, tj. iz njegove imovine, naplati utvrđeni porezni dug. Sud pravilno zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja, parnični postupak radi pobijanja tužiteljevih radnji predstavlja postupak odnosno radnje naplate utvrđenog duga, kao i naknadno pokretanje ovrhe na temelju te presude. Sukladno tome su upravna tijela pravilno utvrdila da tijekom navedenih postupaka naplate utvrđenog poreznog duga, u skladu s odredbom članka 108. stavak 6. OPZ-a, ne teče zastara.

10. Pravilno prvostupanjski sud navodi da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara prava poreznog tijela na naplatu utvrđenog poreznog duga, a pri tome pravilno navodi i da kada je riječ o dugu koji je osiguran založnim pravom na pokretninama poreznog dužnika, ne može se s uspjehom isticati prigovor nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga po osnovi glavnice, niti u takvom slučaju postoji osnova za otpis duga, jer se porezno tijelo može naplatiti i ako je nastupila zastara, ali samo iz osigurane stvari.

11. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao valjane, dostatne i relevantne razloge, osvrćući se na sve tužbene navode pojedinačno, a koje prihvaća i ovaj Sud u cijelosti.

12. Tužitelj u žalbi u bitnom ponavlja iste razloge koje je isticao i u tužbi te tijekom upravnog spora, u odnosu na koje je sud dao iscrpne razloge za iznesena stajališta i zaključke. U pobijanoj presudi sud dodaje da je u predmetu iste činjenične i pravne osnove među istim strankama, ovaj Sud donio presudu poslovni broj: Usž-125/2025-2 od 11. ožujka 2025., a kojom su rješenja poreznih tijela potvrđena pravilnim i zakonitim, tj. prihvaćeno je utvrđenje da za glavnicu duga doprinosa nije nastupila zastara prava na naplatu, odnosno da protek zastarnog roka nije odlučan, budući da je dug doprinosa osiguran založnim pravom na pokretninama tužitelja.

13. Stoga, u konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, žalbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost pobijane presude.

14. Kako je ovaj Sud ocijenio da nisu osnovani žalbeni razlozi kojima tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 135. stavak 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 15. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović