Poslovni broj: Usž-4006/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća, te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi osiguranja naplate trošarinskog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-558/2024-13 od 17. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-558/2024-13 od 17. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-01/23-01/251, urbroj: 513-04- 24-2 od 21. veljače 2024. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, klasa: UP/I-415-03/23-13/9, urbroj: 513- 02-7056/31-23-9 od 18. listopada 2023. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 21.veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 18. listopada 2023., kojim je, u cilju osiguranja naplate nedospjelog trošarinskog duga u pobliže naznačenom iznosu, tužitelju zabranjeno raspolaganje, otuđenje pokretnine koja je u njegovom vlasništvu (motornog vozila Audi Quattro A7 3.0 TDI Quattro reg. oznaka [registarska oznaka]. Tim rješenjem je ujedno naložena provedba upisa Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Osječko-baranjskoj, Policijskoj službi upravnih poslova zabrane otuđenja navedene pokretnine u Registru motornih vozila, a i da se pljenidba može odgoditi ili obustaviti ako obveznik ili druga osoba za obveznika podnese primjerena sredstva osiguranja, te da mjera osiguranja naplate traje do proteka 15 dana od dana nastupanja uvjeta za ovrhu i da žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. – dalje: ZUS). Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i opisuje slijed radnji poduzetih u postupku. Posebno upire na bitne povrede postupka, jer smatra da rješenja javnopravnih tijela, a niti pobijana presuda ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama, tj. valjano i dostatno obrazloženje, te da je obrazloženje proturječno samo sebi, zbog čega se ne može ispitati zakonitost prvostupanjske presude. Dodaje da nisu jasni razlozi zbog kojih je došlo do zaključka da se opravdano može očekivati otežano izvršenje, odnosno naplata duga, jer sama visina trošarine ne može biti osnovan temelj za navedenu mjeru osiguranja. Dodaje da se nije uzela u obzir likvidnost i vrijednost imovine trošarinskih obveznika, a koja je višestruko veća od visine trošarine, što smatra odlučnim za mogućnost naplate trošarinskog duga. Tužitelj dalje u žalbi dodaje i da navedena mjera osiguranja nije obvezna, već propisana mogućnost za koju trebaju biti ispunjene propisane pretpostavke. Smatra da je postojanje vjerojatnosti da će naplata duga biti otežana trebalo utvrditi i utemeljiti na odlučnim činjenicama, što sud nije učinio, a niti carinska tijela. Dodaje da se radi o mjeri privremenog karaktera, zbog čega je protekom određenog roka (15 dana od dana nastupa uvjeta za odluku) tuženik bio dužan obustaviti postupak osiguranja, jer je navedeni rok protekao tijekom žalbenog postupka, a što je tuženik propustio učiniti.

Zaključno, tužitelj ustraje na navodima koji se odnose na otvaranje predstečajnog postupka, smatrajući da je u vezi istih navoda sud donio pogrešne zaključke, jer nije primijenio mjerodavne odredbe stečajnog zakona u odnosu na solidarne dužnike. Tužitelj ukazuje i na pravomoćnu presudu poslovni broj: Us I- 555/2024 od 12. lipnja 2025., kojom je poništeno rješenje tuženika o izrečenim mjerama osiguranja UT (solidarnom dužniku u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji) uz obrazloženje da je osnova na temelju koje je naložena mjera osiguranja i tužitelju i UT otpala pravomoćnošću odluke broj: Us I-63/2024 od 27. kolovoza 2024., kojom je prestao postojati trošarinski dug. Stoga tužitelj smatra da više nema osnove, a niti postoji vjerojatnost, odnosno temelj za navedenom mjerom osiguranja. Dodaje da sud pogrešno tumači odredbe članka 123. Zakona o trošarinama i članka 171. Općeg poreznog zakona, kao i mjerodavne odredbe Stečajnog zakona, koje pobliže navodi u žalbi. Smatra da su navedeni propusti suda, pogrešna stajališta u vezi primjene mjerodavnog materijalnog prava doveli do donošenja arbitrarne sudske odluke, a i do povrede ustavnog prava na pravično suđenje (članak 29. stava 1. Ustava Republike Hrvatske) koji jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu ili da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U žalbi traži i naknadu troškova upravnog spora i žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude kao i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavnosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj nezakonito postupao s duhanskom sirovinom (suhi duhan u listu) u naznačenoj količini, pa je dana 3. listopada 2023. za tužitelja nastala trošarinska obveza u naznačenom iznosu, dok su trgovačko društvo BAGUDIĆ GRUPA d.o.o. Osijek i odgovorna osoba te pravne osobe, direktor UT i tužitelj kao vozač solidarni dužnici.

8. Slijedno navedenom, s danom provedenog nadzora 3. listopada 2023. je trebalo osigurati nedospjeli porezni dug, a mjera osiguranja naplate zabranom otuđenja vozila u vlasništvu tužitelja određena osporenim rješenjima je donesena prije nego je doneseno rješenje o obvezi namirenja trošarinskog duga 20. listopada 2023., koja su bila predmet postupka u kojem je donesena pravomoćna presuda poslovni broj: Us I- 63/2024 od 10. lipnja 2024.

9. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao valjane, dostatne i relevantne razloge za iznesene zaključke i stajališta, pri čemu je dao osvrt na sve tužbene prigovore pojedinačno. Stoga, ovaj Sud nalazi da opseg obrazloženja prvostupanjske presude, kao i relevantnost iznesenih razloga isključuju bilo kakvu sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke. Stoga ocjenjuje da nije došlo ni do povrede prava na pravično suđenje, na koje tužitelj upire u žalbi.

10. Prvostupanjski sud je jasno i iscrpno obrazložio razloge zbog kojih smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 171. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. – dalje: OPZ), u vezi članka 123. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", 106/18., 121/19. i 144/21. – dalje: ZOT).

11. Odredba članka 123. ZOT-a propisuje da se, ako postoji vjerojatnost da će obveznik plaćanja trošarine ili porezni jamac onemogućiti naplatu trošarine, uključujući naplatu još nedosjelog i neutvrđenog iznosa trošarine te ako trošarinski obveznik ne vodi evidencije ili evidencije vodi nepotpuno ili ne dostavlja izvješća propisana tim Zakonom, mogu poduzeti mjere osiguranja naplate. Tom zakonskom odredbom su pobliže definirane i vrste mjera osiguranja naplate koje se mogu odrediti.

12. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude daje iscrpnu analizu i osvrt vezano uz primjenu odredbe članka 123. stavka 1. ZOT-a, prihvaćajući razloge koje je carinsko tijelo navelo u osporenom rješenju, tj. da je u predmetnom slučaju dokazana vjerojatnost postojanja propisanih uvjeta za određivanje mjere osiguranja naplate trošarine.

13. Uvažavajući sve razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude, protivno žalbenim navodima, ovaj Sud prihvaća ocjenu suda o postojanju zakonom propisanih pretpostavki za određivanje mjere osiguranja naplate trošarinske obveze, u konkretnom slučaju zabranom otuđenja vozila u vlasništvu tužitelja. Naime, iz svih okolnosti konkretnog slučaja moguće je zaključiti da postoji vjerojatnost da bi naplata trošarinskog duga mogla biti otežana, odnosno neizvjesna, uvažavajući pri tome i visinu trošarinskog duga (1.487.602,80 eura). Sud u obrazloženju pobijane presude navodi razloge zbog kojih pozivanje tužitelja na pobliže navedene pravomoćne presude tog suda nije odlučeno, a niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u predmetnoj stvari, jer je mjera osiguranja u konkretnom slučaju određena osporenim rješenjima prije donošenja rješenja o obvezi namirenja trošarinskog duga 20. listopada 2023. (koja su bila predmet ocjene u postupku u kojem je donesena presuda, poslovni broj: Us I-63/2024 od 10. lipnja 2024.). Osporena rješenja koja se odnose na oduzimanje i prodaju robe, motornog vozila u vlasništvu tužitelja donesena radi neplaćenog trošarinskog duga su bila predmet postupka u kojem je donesena presuda prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I-567/2024-8 od 27. siječnja 2025., jer je presudom poslovni broj: Us I-63/2024-7 od 10. lipnja 2024. poništeno rješenje od 20. listopada 2023. te je prestala postojati pravna osnova na temelju koje su donesena osporena rješenja u tom predmetu, a što nije od utjecaja na odlučivanje u konkretnoj stvari.

14. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je za donošenje osporenih rješenja bilo dostatno utvrditi samo vjerojatnost da bi se naplata nedospjelog trošarinskog duga mogla onemogućiti ili otežati, a pri čemu vrijednost predmetnog vozila, niti druge imovine trošarinskog obveznika nije odlučna, kraj činjenice da visina trošarinskog duga predstavlja rizik mogućnosti naplate. Dodaje se da se radi o privremenoj mjeri osiguranja kojom se ne dira u vlasništvo tužitelja, koja je u trenutku donošenja osporenog rješenja bila zakonita, a mogla se odgoditi da je trošarinski obveznik ili druga osoba u njegovo ime podnio primjerena sredstva osiguranja, tj. obustaviti ukoliko trošarinski obveznik podmiri dug, a u kojem pravcu tužitelj ne iznosi bilo kakve navode. Sud u pobijanoj presudi pravilno navodi da utvrđenje postoji li osnova za naplatu trošarinskog duga, s obzirom da je trošarinska roba oduzeta i prodana trećoj osobi (Agroduhan d.o.o.), iz čega će se namiriti trošarinski dug, nije predmet ovog postupka, već samo jesu li ispunjene pretpostavke propisane za poduzimanje mjere osiguranja naplate u vrijeme donošenja osporenih rješenja. Dodaje se i da navodi koji se odnose na otvaranje predstečajnih postupaka nad pravnim osobama nisu odlučni u predmetnom slučaju, jer je tužitelj fizička osoba koja je kao vozač utvrđena solidarnim dužnikom, zbog čega tužitelj neosnovano prigovara u tom pravcu.

15. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je u konkretnom slučaju, uvažavajući sve odlučne okolnosti, postojala osnova za poduzimanje mjere osiguranja naplate tada još nedospjelog iznosa trošarinskog duga, da se tužitelju kao protivniku osiguranja zabrani otuđenje predmetne pokretnine sukladno članku 123.

ZOT-a i članku 171. OPZ-a.

16. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, ovaj Sud ocjenjuje da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude. Također ovaj Sud nije našao ni povredu ustavnog prava na pravično suđenje, u kojem pravcu tužitelj ukazuje u žalbi. Prvostupanjski sud je dao odgovor na sva bitna činjenična i pravna pitanja, a za iznesena stajališta je dao relevantne razloge, pa nije došlo do povrede navedenog ustavnog prava s bilo kojeg aspekta.

17. Kako je ova Sud ocijenio da nisu osnovani razlozi kojima tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

18. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 15. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović