REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj K-386/2016

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu Barbari Kancelar kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Kristine Bagarić, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenog JJ, zbog produljenog kaznenog djela protiv imovine- prijevara iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12. dalje: KZ/11) i II. okrivljenog RJ zbog produljenog kaznenog djela protiv imovine - prijevara iz čl. 236. st. 1. KZ/11 povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj K-DO-3561/2015 od 27. lipnja 2016., nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. siječnja 2026. u prisutnosti savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola Venesse Spada, II. okrivljenog RJ **.**.2026. u nenazočnosti stranaka, objavio i

p r e s u d i o  j e

I. I.okrivljeni FJ, od oca J i majke R, rođen **.**.1993. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom srednjom turističkom školom u Umagu, neoženjen, bez djece, bez imovine,

k r i v  j e

što je:

u vremenskom razdoblju od 24. prosinca 2013. godine do 17. siječnja 2014. godine, na području Zagreba i Umaga, u nakani da se nepripadno imovinski okoristi na način pronađe osobe koje bi naveo na sklapanje pretplatničkih ugovora sa teleoperaterskim društvima te im lažno predočio da novčanu obvezu iz pretplatničkog ugovora neće morati plaćati, pa od tih osoba preuzme mobilne uređaje pa je tako:

- I. okr. FJ, dana 17. siječnja 2014. godine, u poslovnici Hrvatskog Telekoma d.d. u Umagu, na adresi [adresa], naveo TJ da zasnuje pretplatnički odnos i preuzme mobitel uz mjesečnu pretplatu, pritom mu lažno predočivši da mjesečnu naknadu iz ugovora sa teleoperaterom neće morati plaćati pozivajući se na poznanstvo sa osobom koja može obustaviti naplatu računa, nakon čega je TJ, u uvjerenju da neće morati plaćati mjesečne račune, sklopio na svoje ime pretplatnički ugovor o korištenju SIM kartice serijskog broj [broj SIM kartice] s pripadajućim pozivnim brojem [broj telefona] u tarifnom paketu ,,Plan za zabavu XXL" s opcijom obaveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca, kojom prilikom je preuzeo mobilni uređaj Samsung S4 Black vrijednosti 6.098,00 kuna/809,34 eura, kojeg je TJ predao I. okr. FJ za što je od njega dobio 200,00 kuna/26,54 eura, da bi potom TJ bio mjesečno terećen od Hrvatskog Telekoma d.d. za nepodmirena mjesečna dugovanja u ukupnom iznosu od 12.650,66 kuna/1.679,03 eura, a I. okr. FJ se imovinski okoristio na štetu TJ za vrijednost mobitela u iznosu od 6.098,00 kuna/809,34 eura,

- I. okr. FJ, dana 24. prosinca 2013. godine, u poslovnici Hrvatskog Telekoma d.d. u Umagu, na adresi [adresa], naveo HJ da zasnuje pretplatnički odnos i preuzme mobitel uz mjesečnu pretplatu, pritom mu lažno predočivši da mjesečnu naknadu iz ugovora sa teleoperaterom neće morati plaćati pozivajući se na poznanstvo sa osobom koja može obustaviti naplatu računa, nakon čega je HJ, u uvjerenju da neće morati plaćati mjesečne račune, sklopio na svoje ime pretplatnički ugovor o korištenju SIM kartice serijskog broja [broj SIM kartice] s pripadajućim pozivnim brojem [broj telefona] u tarifnom paketu ,,Plan za zabavu XXL" s opcijom obaveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca, kojom prilikom je preuzeo mobilni uređaj Samsung Galaxy S3 Mini vrijednosti 3.098,00 kuna/411,18 eura, kojeg je HJ predao I. okr. FJ za što je od I. okr. FJ dobio 200,00 kuna/26,54 eura, da bi potom HJ bio mjesečno terećen od Hrvatskog Telekoma d.d. za nepodmirena mjesečna dugovanja u ukupnom iznosu od 6.104,32 kuna/810,18 eura, a I. okr. FJ se imovinski okoristio na štetu HJ za vrijednost mobitela u iznosu od 3.098,00 kuna/411,18 eura,

- I. okr. FJ, dana 17. siječnja 2014. godine, u poslovnici Hrvatskog telekoma d.d. u Umagu, na adresi [adresa], naveo ŽJ da zasnuje pretplatnički odnos i preuzme mobitel uz mjesečnu pretplatu, pritom mu lažno predočivši da mjesečnu naknadu iz ugovora sa teleoperaterom neće morati plaćati pozivajući se na poznanstvo sa osobom koja može obustaviti naplatu računa, nakon čega je ĐJ, u uvjerenju da neće morati plaćati mjesečne račune, na svoje ime sklopio pretplatnički ugovor o korištenju SIM kartice serijskog broja [broj SIM kartice] s pripadajućim pozivnim brojem [broj telefona] u tarifnom paketu ,,Plan za zabavu XXL" s opcijom obaveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca, kojom prilikom je preuzeo mobilni uređaj Samsung Galaxy S4 Mini White vrijednosti 3.898,00 kuna/509,39 eura, kojeg je ZJ predao I. okr. FJ za što je od njega dobio 700,00 kuna/92,91 eura, da bi potom ZJ bio mjesečno terećen od Hrvatskog Telekoma d.d. za nepodmirena mjesečna dugovanja u ukupnom iznosu od 7.315,49 kuna/970,93 eura, a I.okr. FJ imovinski okoristio na štetu ŽJ za vrijednost mobitela u iznosu od 3.898,00 kuna/517,35 eura,

- I. okr. FJ, dana 10. siječnja 2014. godine, u poslovnici Hrvatskog Telekoma d.d. u Umagu, na adresi [adresa], naveo BJ da zasnuje pretplatnički odnos i preuzme mobitel uz mjesečnu pretplatu, pritom mu lažno predočivši da mjesečnu naknadu iz ugovora sa teleoperaterom neće morati plaćati pozivajući se na poznanstvo sa osobom koja može obustaviti naplatu računa, nakon čega je BJ, u uvjerenju da neće morati plaćati mjesečne račune, na svoje ime sklopio pretplatnički ugovor o korištenju SIM kartice serijskog broja [broj SIM kartice] s pripadajućim pozivnim brojem [broj telefona] u tarifnom paketu ,,Plan za zabavu XXL" s opcijom obaveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca, kojom prilikom je preuzeo mobilni uređaj Samsung S4 Mini Black vrijednosti 3.898,00 kuna/517,35 eura, kojeg je ČJ predao I. okr. FJ za što je od njega dobio 380,00 kuna/50,43 eura, da bi potom BJ bio mjesečno terećen od Hrvatskog Telekoma d.d. za nepodmirena mjesečna dugovanja u ukupnom iznosu od 1.873,39 kuna/248,64 eura, a I. okr. FJ se imovinski okoristio na štetu BJ za vrijednost mobitela u iznosu od 3.898,00 kuna/517,35 eura,

- I. okr. FJ, dana 09. siječnja 2014. godine, u poslovnici Hrvatskog Telekoma d.d. u Umagu, na adresi [adresa], naveo ČJ da kupi mobitel uz mjesečnu pretplatu, da zasnuje pretplatnički odnos i preuzme mobitel uz mjesečnu pretplatu, pritom mu lažno predočivši da mjesečnu naknadu iz ugovora sa teleoperaterom neće morati plaćati pozivajući se na poznanstvo sa osobom koja može obustaviti naplatu računa, nakon čega je ČJ, u uvjerenju da neće morati plaćati mjesečne račune, na svoje ime sklopio pretplatnički ugovor o korištenju SIM kartice serijskog broja [broj SIM kartice] s pripadajućim pozivnim brojem [broj telefona] u tarifnom paketu ,,Plan za zabavu XXL" s opcijom obaveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca, kojom prilikom je preuzeo mobilni uređaj Samsung S4 Black vrijednosti 6.098,00 kuna/809,34 eura, kojeg je ČJ predao I. okr. FJ za što je od njega dobio 380,00 kuna/50,43 eura da bi potom ČJ bio mjesečno terećen od Hrvatskog Telekoma d.d. za nepodmirena mjesečna dugovanja u ukupnom iznosu od 2.588,47 kuna/343,55 eura, a I. okr. FJ se imovinski okoristio na štetu ČJ za vrijednost mobitela u iznosu od 6.098,00 kuna/809,34 eura,

- I. okr. FJ, dana 24. prosinca 2013. godine, u prodajnoj poslovnici VIP net d.o.o., prodajnog partnera Logista d.o.o. iz Rijeke na adresi [adresa], naveo ČJ da zasnuje pretplatnički odnos i preuzme mobitel uz mjesečnu pretplatu, pritom mu lažno predočivši da mjesečnu naknadu iz ugovora sa teleoperaterom neće morati plaćati pozivajući se na poznanstvo sa osobom koja može obustaviti naplatu računa, nakon čega je ČJ, u uvjerenju da neće morati plaćati mjesečne račune, na svoje ime sklopio pretplatnički ugovor o korištenju SIM kartice serijskog broja [broj SIM kartice] s pripadajućim pozivnim brojem [broj telefona] u tarifnom paketu ,,Step3" s opcijom obaveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca, kojom prilikom je preuzeo mobilni uređaj Samsung S4 Black vrijednosti 6.098,00 kuna/809,34 eura, kojeg je ČJ predao I. okr. FJ za što je od njega dobio 380,00 kuna/50,43 eura, da bi potom ČJ bio mjesečno terećen od Vip net d.o.o. za nepodmirena mjesečna dugovanja u ukupnom iznosu od 3.353,06 kuna/445,11 eura, a I. okr. FJ se imovinski okoristio na štetu ČJ za vrijednost mobitela u iznosu od 6.098,00 kuna/809,34 eura,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održavao u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini,

čime je počinio produljeno kazneno djelo protiv imovine – prijevara – iz čl. 236. st. 1. KZ/11 u vezi sa čl. 52. KZ/11.

II. I. okrivljeni FJ se, na temelju čl. 236. st. 1. u svezi s čl. 52 KZ/11 i čl. 44 KZ/11, osuđuje na

KAZNU ZATVORA

u trajanju od 10 (DESET) MJESECI

te mu se na temelju čl. 56. KZ/11, izriče

UVJETNA OSUDA,

kojom se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP) I. okrivljenom UJ nalaže se u roku od 15 dana podmiriti paušalni trošak ovog kaznenog postupku u iznosu od 100,00 eura (prema čl. 145. st. 2. t. 6. i st. 3. ZKP).

IV. Na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP

II. okrivljeni VJ, zvani F, od oca T i majke H rođ. Ž, rođen **.**.1986. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], , OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, pismen, automehaničar, zaposlen u trgovačkom društvu Streamline Logistic j.d.o.o. za usluge Zagreb u Zagrebu sa mjesečnim primanjima u iznosu od 1.500,00 eura, neoženjen, bez djece, bez imovine, kazneno neosuđivan, prekršajno kažnjavan,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi

u vremenskom razdoblju od 24. prosinca 2013. godine do 17. siječnja 2014. godine, na području Zagreba i Umaga, zajedno i prema ranijem dogovoru s I. okr. LJ, u nakani da se nepripadno imovinski okoristi na način da I. okr. FJ pronađe osobe koje bi naveo na sklapanje pretplatničkih ugovora sa teleoperaterskim društvima te im lažno predočio da novčanu obvezu iz pretplatničkog ugovora neće morati plaćati, pa da I. okr. FJ od tih osoba preuzme mobilne uređaje koje bi potom predao II. okr. NJ koji bi mobitele prodao te bi zajedno podijelili novac, pa bi tako:

- I. okr. FJ, dana 17. siječnja 2014. godine, u poslovnici Hrvatskog Telekoma d.d. u Umagu, na adresi [adresa], naveo TJ da zasnuje pretplatnički odnos i preuzme mobitel uz mjesečnu pretplatu, pritom mu lažno predočivši da mjesečnu naknadu iz ugovora sa teleoperaterom neće morati plaćati pozivajući se na poznanstvo sa osobom koja može obustaviti naplatu računa, nakon čega je TJ, u uvjerenju da neće morati plaćati mjesečne račune, sklopio na svoje ime pretplatnički ugovor o korištenju SIM kartice serijskog broj [broj SIM kartice] s pripadajućim pozivnim brojem [broj telefona] u tarifnom paketu ,,Plan za zabavu XXL" s opcijom obaveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca, kojom prilikom je preuzeo mobilni uređaj Samsung S4 Black vrijednosti 6.098,00 kuna, kojeg je TJ predao I. okr. FJ za što je od njega dobio 200,00 kuna, nakon čega je I. okr. FJ mobitel dalje dogovorno predao II. okr. NJ, te od RJ nakon što je isti prodao mobitel dobio neutvrđeni novčani iznos, da bi potom TJ bio mjesečno terećen od Hrvatskog Telekoma d.d. za nepodmirena mjesečna dugovanja u ukupnom iznosu od 12.650,66 kuna, a da se II. okr. VJ zajedno s I. okr. LJ imovinski okoristio na štetu TJ za vrijednost mobitela u iznosu od 6.098,00 kuna,

- I. okr. FJ, dana 24. prosinca 2013. godine, u poslovnici Hrvatskog Telekoma d.d. u Umagu, na adresi [adresa], naveo HJ da zasnuje pretplatnički odnos i preuzme mobitel uz mjesečnu pretplatu, pritom mu lažno predočivši da mjesečnu naknadu iz ugovora sa teleoperaterom neće morati plaćati pozivajući se na poznanstvo sa osobom koja može obustaviti naplatu računa, nakon čega je HJ, u uvjerenju da neće morati plaćati mjesečne račune, sklopio na svoje ime pretplatnički ugovor o korištenju SIM kartice serijskog broja [broj SIM kartice] s pripadajućim pozivnim brojem [broj telefona] u tarifnom paketu ,,Plan za zabavu XXL" s opcijom obaveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca, kojom prilikom je preuzeo mobilni uređaj Samsung Galaxy S3 Mini vrijednosti 3.098,00 kuna, kojeg je HJ predao I. okr. FJ za što je od FJ dobio 200,00 kuna, nakon čega je I. okr. FJ mobitel dalje dogovorno predao II. okr. NJ, te od RJ nakon što je isti prodao mobitel dobio neutvrđeni novčani iznos, da bi potom HJ bio mjesečno terećen od Hrvatskog Telekoma d.d. za nepodmirena mjesečna dugovanja u ukupnom iznosu od 6.104,32 kuna, da se II. okr. VJ zajedno s I. okr. LJ imovinski okoristio na štetu HJ za vrijednost mobitela u iznosu od 3.098,00 kuna,

- I. okr. FJ, dana 17. siječnja 2014. godine, u poslovnici Hrvatskog telekoma d.d. u Umagu, na adresi [adresa], naveo ŽJ da zasnuje pretplatnički odnos i preuzme mobitel uz mjesečnu pretplatu, pritom mu lažno predočivši da mjesečnu naknadu iz ugovora sa teleoperaterom neće morati plaćati pozivajući se na poznanstvo sa osobom koja može obustaviti naplatu računa, nakon čega je ĐJ, u uvjerenju da neće morati plaćati mjesečne račune, na svoje ime sklopio pretplatnički ugovor o korištenju SIM kartice serijskog broja [broj SIM kartice] s pripadajućim pozivnim brojem [broj telefona] u tarifnom paketu ,,Plan za zabavu XXL" s opcijom obaveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca, kojom prilikom je preuzeo mobilni uređaj Samsung Galaxy S4 Mini White vrijednosti 3.898,00 kuna, kojeg je ZJ predao I. okr. FJ za što je od njega dobio 700,00 kuna, nakon čega je I. okr. FJ mobitel dalje dogovorno predao II. okr. NJ, te od RJ nakon što je isti prodao mobitel dobio neutvrđeni novčani iznos, da bi potom ZJ bio mjesečno terećen od Hrvatskog Telekoma d.d. za nepodmirena mjesečna dugovanja u ukupnom iznosu od 7.315,49 kuna, a da se II. okr. VJ zajedno s I. okr. LJ imovinski okoristio na štetu ŽJ za vrijednost mobitela u iznosu od 3.898,00 kuna,

- I. okr. FJ, dana 10. siječnja 2014. godine, u poslovnici Hrvatskog Telekoma d.d. u Umagu, na adresi [adresa], naveo BJ da zasnuje pretplatnički odnos i preuzme mobitel uz mjesečnu pretplatu, pritom mu lažno predočivši da mjesečnu naknadu iz ugovora sa teleoperaterom neće morati plaćati pozivajući se na poznanstvo sa osobom koja može obustaviti naplatu računa, nakon čega je BJ, u uvjerenju da neće morati plaćati mjesečne račune, na svoje ime sklopio pretplatnički ugovor o korištenju SIM kartice serijskog broja [broj SIM kartice] s pripadajućim pozivnim brojem [broj telefona] u tarifnom paketu ,,Plan za zabavu XXL" s opcijom obaveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca, kojom prilikom je preuzeo mobilni uređaj Samsung S4 Mini Black vrijednosti 3.898,00 kuna, kojeg je ČJ predao I. okr. FJ za što je od njega dobio 380,00 kuna, nakon čega je I. okr. FJ ugovor i mobitel dalje dogovorno predao II. okr. NJ, te od RJ nakon što je isti prodao mobitel dobio neutvrđeni novčani iznos, da bi potom BJ bio mjesečno terećen od Hrvatskog Telekoma d.d. za nepodmirena mjesečna dugovanja u ukupnom iznosu od 1.873,39 kuna, a da se II. okr. VJ zajedno s I. okr. LJ imovinski okoristio na štetu BJ za vrijednost mobitela u iznosu od 3.898,00 kuna,

- I. okr. FJ, dana 09. siječnja 2014. godine, u poslovnici Hrvatskog Telekoma d.d. u Umagu, na adresi [adresa], naveo ČJ da kupi mobitel uz mjesečnu pretplatu, da zasnuje pretplatnički odnos i preuzme mobitel uz mjesečnu pretplatu, pritom mu lažno predočivši da mjesečnu naknadu iz ugovora sa teleoperaterom neće morati plaćati pozivajući se na poznanstvo sa osobom koja može obustaviti naplatu računa, nakon čega je ČJ, u uvjerenju da neće morati plaćati mjesečne račune, na svoje ime sklopio pretplatnički ugovor o korištenju SIM kartice serijskog broja [broj SIM kartice] s pripadajućim pozivnim brojem [broj telefona] u tarifnom paketu ,,Plan za zabavu XXL" s opcijom obaveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca, kojom prilikom je preuzeo mobilni uređaj Samsung S4 Black vrijednosti 6.098,00 kuna, kojeg je ČJ predao I. okr. FJ za što je od njega dobio 380,00 kuna, nakon čega je I. okr. FJ mobitel dalje dogovorno predao II. okr. NJ, te od RJ nakon što je isti prodao mobitel dobio neutvrđeni novčani iznos, da bi potom ČJ bio mjesečno terećen od Hrvatskog Telekoma d.d. za nepodmirena mjesečna dugovanja u ukupnom iznosu od 2.588,47 kuna, a da se II. okr. VJ zajedno s I. okr. LJ imovinski okoristio na štetu OJ za vrijednost mobitela u iznosu od 6.098,00 kuna,

- I. okr. FJ, dana 24. prosinca 2013. godine, u prodajnoj poslovnici VIP net d.o.o., prodajnog partnera Logista d.o.o. iz Rijeke na adresi [adresa], naveo ČJ da zasnuje pretplatnički odnos i preuzme mobitel uz mjesečnu pretplatu, pritom mu lažno predočivši da mjesečnu naknadu iz ugovora sa teleoperaterom neće morati plaćati pozivajući se na poznanstvo sa osobom koja može obustaviti naplatu računa, nakon čega je ČJ, u uvjerenju da neće morati plaćati mjesečne račune, na svoje ime sklopio pretplatnički ugovor o korištenju SIM kartice serijskog broja [broj SIM kartice] s pripadajućim pozivnim brojem [broj telefona] u tarifnom paketu ,,Step3" s opcijom obaveznog trajanja pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca, kojom prilikom je preuzeo mobilni uređaj Samsung S4 Black vrijednosti 6.098,00 kuna, kojeg je ČJ predao I. okr. FJ za što je od njega dobio 380,00 kuna, nakon čega je I. okr. FJ mobitel dalje dogovorno predao II. okr. NJ, te od RJ nakon što je isti prodao mobitel dobio neutvrđeni novčani iznos, da bi potom ČJ bio mjesečno terećen od Vip net d.o.o. za nepodmirena mjesečna dugovanja u ukupnom iznosu od 3.353,06 kuna, a da se II. okr. VJ zajedno s I. okr. LJ imovinski okoristio na štetu ČJ za vrijednost mobitela u iznosu od 6.098,00 kuna,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održavao u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini,

pa da bi time počinio po jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine – prijevara – opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona u vezi sa čl. 52. Kaznenog zakona.

V. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, nužni izdaci II. okrivljenog RJ koji se odnose na oslobađajući dio presude, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola (dalje: državni odvjetnik), podnijelo je 27. lipnja 2016. kod ovog suda optužnicu broj KOZ-DO-3561/2015 protiv prvookrivljenog JJ (dalje: I. okrivljenik) i II. okrivljenog RJ (II. okrivljenik) kojom ih tereti da su počinili svaki po jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine – prijevaru iz čl. 236. st. 1. KZ/11 u vezi sa čl. 52. KZ/11.

2. S obzirom da je sud oslobodio II. okrivljenika za kazneno djelo za koje se tereti što će biti obrazloženo u nastavku sud je intervenirao u činjenični opis optužnice na način da je izostavio dio "da bi I. okr. FJ i II. okr VJ zajedno i po prethodnom dogovoru", u nakani da se nepripadno imovinski okoriste izmijenio u "u nakani da se nepripadno imovinski okoristi" i u odnosu na sve oštećenike izostavio dio "koje bi potom predao II. okr. NJ " te je u odnosu na činjenični dio za sve oštećenike izostavljen dio "nakon čega je i. okr. LJ mobitel dalje predao II. okr. NJ te od RJ nakon što je isti predao mobitel dobio neutvrđeni novčani iznos" te je iz činjeničnih opisa izostavljeno da se II. okrivljenik zajedno s I. okrivljenikom okoristio na štetu TJ za vrijednost mobitela u iznosu od 6.098,00 kuna/809,34 eura, na štetu HJ za vrijednost mobitela u iznosu od 3.098,00 kuna/411,18 eura, na štetu ŽJ za vrijednost mobitela u iznosu od 3.898,00 kuna/517,35 eura, na štetu BJ za vrijednost mobitela u iznosu od 3.898,00 kuna/517,35 eura te na štetu ČJ u iznosu od za vrijednost mobitela u iznosu od 6.098,00 kuna/809,34 eura i 6.098,00 kuna/809,34 eura te je intervenirao u činjenični opis na način da su kune izmijenjene u eure.

3. Na raspravi održanoj 16. listopada 2018. I. okrivljeni FJ je izjavio da se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koja mu se stavlja na teret optužnicom, da prihvaća predloženu kaznenopravnu sankciju od zastupnika optužbe, kao i da je oštećenicima nadoknadio svu štetu te da su oni podmireni.

4. Kako u tijeku postupka nije bila dovedena u sumnju ubrojivost I. okrivljenika, sud je utvrdio da je I. okrivljenik u vrijeme počinjenja djela bio u mogućnosti shvatiti značenje vlastitog postupanja i vladati svojom voljom, odnosno da je bio ubrojiv, a s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo te stupanj obrazovanja bio je svjestan protupravnosti djela te je pri tom postupao s izravnom namjerom.

5. Na temelju obrane I. okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, sud je našao dokazanim da je I. okrivljenik počinio produljeno kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 52. KZ/11.

6. Odluka o kaznenopravnoj sankciji donijeta je sukladno odredbi iz čl. 417a. st. 7. ZKP. Naime, prema čl. 417a. st. 7. ZKP ako se u slučaju kada se kazneni postupak vodi za kazneno djelo za koji je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina, I. okrivljenik očitovao krivom u odnosu na optužbu te se suglasio s vrstom i mjerom predložene kazne, sud u presudi ne smije izreći drugu vrstu kazne niti veću mjeru kazne od predložene.

7. I. okrivljenik se u odnosu na takav prijedlog državnog odvjetnika očitovao da prihvaća predloženu kaznenopravnu sankciju.

8. Prilikom odmjeravanja kazne sud je I. okrivljeniku olakotnim cijenio njegovo priznanje djela, čime je ipak doprinio bržem i ekonomičnijem dovršetku postupka, iskazano žaljenje na raspravi kao i činjenicu da je u cijelosti podmirio štetu oštećenicima.

9. Na temelju svega navedenoga, sud je prihvatio prijedlog kaznenopravne sankcije tužitelja, a koji prijedlog je u cijelosti prihvaćen od I. okrivljenika, pa je time zapravo između stranaka postignut neformalan sporazum o kazni koju je sud na kraju i prihvatio, ujedno smatrajući da I. okrivljeniku nije potrebno izreći blažu sankciju od predložene. Stoga je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te mu je primjenom odredbe čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

10. Sud je stava da je uvjetna osuda koja je izrečena I. okrivljeniku kao prijetnja kaznom, primjerena težini počinjenog kaznenog djela i okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, ali i osobnim svojstvima I. okrivljenika, čije ponašanje je stavljeno na provjeru kroz vremensko razdoblje u trajanju od dvije godine, čime se I. okrivljeniku daje mogućnost da kroz to vrijeme uskladi svoje ponašanje tako da više ne dolazi u sukob sa zakonom. Stav je suda da će takva kazna u dovoljnoj mjeri utjecati na I. okrivljenika, ali i na ostale građane da ubuduće ne čine kaznena djela, te će se istovremeno tom kaznom izraziti i društvena osuda I. okrivljenika zbog počinjenog kaznenog djela i da će ta kazna utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, te jačati povjerenje građana u pravni poredak.

11. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP I. okrivljenik je obvezan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka, i to trošak paušala u iznosu od 100,00 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP). Kako je na temelju Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj: 145/11) sudski paušal moguće odrediti u iznosu od 300,00 do 50.000,00 kuna, sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 100,00 eura imajući u vidu složenost predmeta, a posebno činjenicu da je I. okrivljenik na prvoj raspravi priznao počinjenje djela kao i oštećenicima nadoknadio štetu.

12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I-III. izreke.

13. II. okrivljeni VJ na raspravi održanoj 4. studenog 2025. očitujući se o optužbi, izjavio je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se optužbom stavlja na teret.

14. U dokaznom postupku sud je uz suglasnost stranaka pročitao: zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od oštećenika TJ osim u dijelu što je oštećenik izjavio (9-10), opomena pred tužbu za TJ (12), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od oštećenika HJ osim u dijelu što je oštećenik izjavio (13-14), opomena Creditexpress Hrvatska za HJ (16), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od oštećenika ŽJ osim u dijelu što je oštećenik izjavio (17), prijedlog za ovrhu odvjetnice Vere Miloš protiv ŽJ (19-21), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od oštećenika IJ osim u dijelu što je oštećenik izjavio (22-23), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od oštećenika ČJ osim u dijelu što je oštećenik izjavio (25-26), VIP pretplatnički ugovor za ČJ od 24.12.2013 (28), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa kod HT-a d.d SJ (29), suglasnost Istarske kreditne banke d.d. za izvršenje platnih transakcija za ČJ (31), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa kod HT-a d.d. za TJ sa zahtjevom za tarifnim paketom, pristupnicom, potvrdom o sklapanju ugovora, računom i ugovorom o trajnom nalogu (59-69), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa kod HT-a d.d za HJ sa zahtjevom za tarifnim paketom, pristupnicom, potvrdom o sklapanju ugovora, računom i ugovorom o trajnom nalogu (70-78), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa kod HT-a d.d ŽJ sa zahtjevom za tarifnim paketom, pristupnicom, potvrdom o sklapanju ugovora, računom ugovorom o trajnom nalogu (79-88), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa kod HT-a d.d BJ sa zahtjevom za tarifiim paketom, pristupnicom, potvrdom o sklapanju ugovora, računom i ugovorom o trajnom nalogu (89-97), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa kod HT-a d.d ČJ sa zahtjevom za tarifnim paketom, pristupnicom, potvrdom o sklapanju ugovora, računom i ugovorom o trajnom nalogu (98-108), opomena pred tužbu za ŽJ (155), ovršni prijedlog za TJ (157-161), ovršni prijedlog za HJ (164-167), zapisnik o ispitivanju oštećenika HJ (182-184), potvrdu o uplati iznosa od 1.160,33 kn (185), zapisnik o ispitivanju oštećenika ŽJ (187-189), zapisnik o ispitivanju oštećenika ČJ (194-196), zapisnik o ispitivanju oštećenika BJ (197-199), nalog za plaćanje iznosa od 1.873,99 kuna (200), zapisnik o ispitivanju oštecenika TJ (221-222), zapisnik o ispitivanju ŽJ ODO Pula-Pola, Stalna služba u Pazinu,K-DO-3524/2015 (225-226), zapisnik o ispitivanju GJ ODO Pula-Pola, Stalna služba u Pazinu,K-DO-3524/2015 (227-228), popis transakcija po računu sportske kladionice Super sport, (229-230), podnesak oštećenika (300-305), prijava na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje od 22. rujna 2022.

15. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, niti su istaknuli primjedbe na provedene dokaze.

16. U ovom kaznenom predmetu nije sporno da su se I. okrivljenik i II. okrivljenik poznavali, nije ni sporno da je I. okrivljenik neke od mobitela koje su podizali oštećenici temeljem ugovora slao II. okrivljeniku. Sporno je da li su okrivljenici prema ranijem dogovoru u nakani da se nepripadno imovinski okoriste, a nakon što je I. okrivljenik preuzeo mobilne uređaje od oštećenika nakon što ih je naveo na sklapanje pretplatničkih ugovora, te im lažno predočio da novčanu obvezu neće plaćati, iste predao I. okrivljeniku koji bi te mobitele prodao te bi zajedno podijelili novac.

17. II. okrivljeni VJ je na raspravi održanoj 12. siječnja 2026. iznio obranu u kojoj je naveo da u cijelosti ostaje kod obrane dane kod Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu 15. ožujka 2016. u kojoj je naveo da je FJ upoznao preko jednog zajedničkog prijatelja, stupio je s njim u kontakt jer je imao problema financijskih kao npr. da je dugovao ljudima novac, imao je kockarske dugove, nije mogao platiti najam stana, imao je problem s plaćanjem faksa. Za ovo što ga se tereti ne smatra se krivim jer ja ne poznaje ove ljude, niti zna što je njima sve FJ naveo ili pričao, on je od JJ kupio par telefona, točnije 4 telefona koje je on njemu slao autobusom iz [adresa]. To su bili telefoni Samsung S4 mini 2 komada, ne zna koje točno boje, Samsung S3 mini 1 komad, plave boje, Sony Xperia Z 1 komad. On je bio kupac tih telefona, 1 je uzeo za sebe i to je platio uplatom na račun putem kladionice. FJ ga je zvao kasno navečer pred zatvaranje kladionice, ne zna točno datum, ali bilo je oko 20 do 8 navečer i dao mu podatke i žurio je do kladionice da mu plati telefon koji je sebi uzeo, misli da je bilo 1.000,00 kuna. On, nakon što mu je uplatio, nije mu htio poslati telefon i zavlačio ga je par dana i onda mu je telefon na kraju poslao putem autobusa. Koliko ima saznanja, on je izvadio možda 14, 15 telefona. Od tih 14,15 telefona kome je to on dalje prodavao ne zna, samo zna, pošto je jedan zajednički prijatelj išao zajedno s njim na kolodvor, za telefone koje je njemu slao, on bi tom dečku dao neke novce, a oni su bili prijatelji pa su oni međusobno to dijelili, to nije njegova stvar. On je u [adresa] bio pozvan u policijsku postaju radi davanja iskaza kao svjedok jer je bio naveden kao kupac telefona, a na kraju mu se stavlja na teret da je počinio prijevaru. Ne razumije kako može počiniti prijevaru, ako je bio kupac, nije nikoga nagovarao ni išta činio. FJ je taj koji je nagovarao ljude jer je imao razno razne novčane probleme, a to zna i taj zajednički prijatelj koji ih je upoznao jer se FJ skrivao i bježao. Njegov tata je njega s nekim ljudima tražio okolo po naselju u kojem živi u [adresa], bile su tu razne prijetnje i pokušaji iznuđivanja novca od njega i na kraju su im se zbog toga razišli putevi. Taj zajednički prijatelj se zove ŠJ, on je iz Zagreba, ima 23, 24 godine, živi na Krugama, točnu adresu ne zna. On je njega upoznao s JJ krajem 2013. godine. Osobno su se upoznali. ŠJ ga je zvao i rekao da ima jednog prijatelja koji je dužan okolo veće svote novaca i pričao mu o njemu. FJ je tražio od njega pozajmice, ali mu nije ništa dao. Bilo je tu poziva iz casina u 2,3 ujutro da mu posudio novce, nudio mu je nekakve vrijednosnice i slike za prodati, ali on nije ništa dao niti kupio od njega osim telefona. Bio je zainteresiran za telefone jer je telefon platio 1.000,00 kn, a prodao bi ga za npr. 2.300,00 kuna. FJ je u vrijeme dogovora živio u [adresa] na [adresa]. On je oduvijek radio s preprodajom telefona. Što se tiče dogovora oko telefona koje je uzeo, bilo je spomena osobe koja bi možda mogla realizirati nekakve obustave računa kako bi mogao prodati mobitel s računom, ali nije bilo tu nikakvog obećanja. Tu misli da npr. firma koja ide u stečaj preuzme kod sebe 3,4 telefona u njihovo vlasništvo, firmu se tereti i ona će svakako zbog neposlovanja dobiti stečaj i nema izlaza za te firme, a taj dug se neće moći naplatiti. On je takve stvari načuo, ali nisu uspjeli doći do te razine. Razdvojili su se jer je on njega iznuđivao jer je dogovorio telefon za kupnju za cijenu, a on bi njega kasnije iznuđivao da mu da još novaca. Smatra da su danas ljudi za koricu kruha spremni sve napraviti. Nije došlo do situacije da bi on prodao telefone nekoj firmi u stečaju, a to su sve bile ideje kako bi JJ izvadili iz problema. On bi zaradio 200, 300 ili 500 kuna tjedno, a on je danonoćno imao probleme o kojima mu je pričao. Bili su prijatelji od sredine 2013. godine do početka 2014. dok mu nije počeo prijetiti da će poslati neke ljude po njega. Nije se još nitko družio s njima osim ŠJ. FJ je stalno bio na relaciji [adresa]. On nije nikada bio kod JJ, u [adresa] je bio samo radi ispitivanja na policiji. To se dogodilo na način da su ga tražili preko policije u Zagrebu, Heinzlova ulica, on je tamo došao svojevoljno i oni su ga transportirali na ispitivanje u [adresa]. Nakon obavijesnog razgovora su ga odveli nazad u Zagreb. Mobitele je kupio u 3 navrata. Prvo mu je u Zagrebu dao na ruke Samsung Galaxy S3 mini na [adresa], blizu mjesta gdje je živio, misli da je koštao 1.000,00 kn, a te novce mu je dao u gotovini. To je bilo početkom prosinca 2013. Nakon toga autobusom su došla dva Samsung Galaxy s4 mini i nakon možda dva tjedna je došla Sony Xperia z1. Kada su došli ti S4 mini telefoni, on je u [adresa] ŠJ na ruke dao novac za te telefone. Autobus iz [adresa] dolazi oko 10,30 ili 11 sati navečer u Zagreb, to je bilo petak ili subota, a pošto je imao već kupce za te telefone, nakon što ih prodao, ŠJ je u centru Zagreba od njega primio novac na ruke. To nije radio po uputi, nego svojevoljno. Pošto mu je ŠJ bio bolji prijatelj nego on, točnije bolje su se poznavali, a on nije imao način da pošalje FJ novce jer je vikend i preko računa ne bi sjeli, onda je novac dao ŠJ da ga ŠJ ne bi potrošio. FJ je znao da će ostaviti novce ŠJ, javljeno je JJ to telefonski. To je bio iznos oko 1.000,00 ili nešto više kuna za ta dva mobitela. Kada se radi o Sony Xperia mobitelu, on je najprije poslao novce za taj mobitel, isto je bilo pred vikend kada je mobitel dolazio, on ga je molio da mu uplati novce pred vikend jer mu trebaju novci, on je praktički trčao do prve sportske kladionice na Malešnici da mu te novce uplati 1.100,00 ili 1.200,00 kn. O tome je imao potvrdu i s obzirom da je znao da tu dolazi, tražio ju je je, ali je nije mogao pronaći. Nakon uplate novca, FJ je u ponedjeljak ili utorak njemu poslao novac, misli da ga je tada htio prevariti. On je prvo platio telefon, a on mu ga je poslao tek nakon par dana, možda ga i nije htio poslati. To je bilo sredinom ili krajem siječnja 2014. godine. FJ se žurilo s novcima, ne njemu. To se sve odvijalo kroz tih mjesec, dva dana. FJ nije htio da mu plati novce preko banke, pa mu je uplatio preko PSK, a kada je dao novce ŠJ, dao mu je novce da ga ne bi krivio za nešto ili da on te novce ne bi potrošio i bilo mu je to jednostavnije. Kada je preuzimao prvi mobitel našao se na [adresa] s JJ, kada je preuzimao 2 Samsung s4 mini mobitela bio je sam, a kada je preuzeo Sony Xperiu ŠJ je bio s njim. S ŠJ se našao na križanju Mesničke s Ilicom, kod Frankopanske ulice, malo dalje od Glavnog trga. On je bio na Tkalči u Historyu, on ga je zvao da je dobio telefone, ima kupce i nakon što proda da mu donese novac. Kada je krenuo prema gradu, on je rekao da ga pričeka da mu da novac. Sveukupno je primio 4 telefona od JJ, jedan S3 mini koji je kupio za 1.000,00 kn i prodao ga za isto toliko 1.000,00 kn, dakle nije ništa zaradio, dao je ŠJ oko 1.100,00 ili 1.200 kuna za dva Samsunga, lagao bi da kaže točno iznos i dao mu je oko 1.000,00 kuna za Sony Xperiu, dakle, dao je JJ oko 3.500,00 kuna u tom razdoblju od mjesec, mjesec i po dana. FJ njemu nije rekao odakle su telefoni, on je njemu samo rekao da može doći do novih zapakiranih telefona. On nije njega ispitivao otkud mu ti telefoni. Smatra da će svaka osoba biti zainteresirana za telefon koji je novi zapakiran ispod cijene. Novi Samsung Galaxy S3 mini mobitel ne zna koliko košta u dućanu, on gleda cijenu u oglasnicima i taj je prodao za 1.000,00 kuna i to mu se nije isplatio. Ova dva S4 mini mobitela je prodao i zaradio po 200, 300 kuna za svaki, misli da je cijena bila na oglasniku za njih 1.800,00 kuna. Sony Xperiu Z1 je kupio za sebe. Mobitel prodaje na način da stavi oglas na oglasnik i kupac ga zove i dogovore preuzimanje, od kupaca ne uzima podatke kao što ne uzima ni dućan. To su mobiteli koji su s računom, provjeri se IMEI koji piše u mobitelu i isto to na računu i na kutiji od mobitela, dakle vidljivo je da ti mobiteli nisu ukradeni, da su s garancijom. Uvijek zahtijeva od kupca da on sam provjeri te iste podatke da ne bi bilo kasnije problema. Imena TJ, HJ, ŽJ, MJ, ČJ mu nisu poznata. Oni su prekinuli suradnju nakon posljednje isporuke mobitela jer smatra da je on htio uzeti novce i ne poslati mu telefon, a on nakon toga više nije htio kupovati telefone. Nema potrebe razgovarati s osobom kada zna da ga želi prevariti. On je naknadno shvatio što on radi kada je malo razmislio. ŠJ mu je rekao tu negdje kada je bila primopredaja tog zadnjeg telefona da je FJ izvadio više telefona putem drugih osoba, njega te osobe nisu zvale, a koliko zna ni ŠJ. Sve te osobe znaju FJ. Po njegovom mišljenju, on je te osobe svjesno varao na način da potpišu pretplatnički ugovor i za to bi im dao 200,00 kuna. On iz optužnice vidi da je FJ dao KJ 500,00 kuna za mobitel S4 mini, a taj telefon je prodan za 1.800,00 kn, a dečko (DJ) ima dug od 7.315,49 kn, dakle vidi se da je svjesno FJ njega išao varati. On JJ nije htio pomoći s nekim stvarima jer mu je prijetio kamatarima i nije htio činiti kaznena djela i misli da je on njega uvukao u ovo. Njemu ne treba više problema, on je izašao iz zatvora 4. lipnja 2013., 29. ožujka 2013. mu je umro tata, a sahranio ga je iz zatvora. Ne želi se dovoditi u situaciji da se protiv njega vodi kazneni postupak, povrijedio je i mamu, zaručnica ga je ostavila, umro mu je tata, sahranio ga je na svoj rođendan, htio bih normalno se osamostaliti, pronašao je i posao. Prije nego je završio u zatvoru imali su firmu, a kako mu je umro tata, a on je bio u zatvoru, sestra to više nije mogla sama voditi. Radi se o autoprijevozu kamiona, a imali su i trgovinu donjeg rublja. Dogodio mu se cijeli niz nekih nezgoda i shvatio je da mu to ne treba. FJ mu je prijetio na način da će on povući njega u kazneno djelo prijevare, a naknadno i njegov otac. Upoznao je osobno njegovog oca, došao je on, još dvije, tri osobe i FJ razgovarati sa njim. Ta osoba koju je upoznao predstavio se kao otac od JJ, upoznali su se u naselju Rudeš u nekom kafiću, a to je bilo negdje krajem 2014. ili početkom 2015. godine. Dinov tata je htio iznuditi od njega nekih 10.000,00 eura jer su njemu kamatari uzeli pod dug nekakvu zemlju jer je FJ napravio problem i napravio dug, a misli da je FJ svom ocu rekao da je odgovoran za sve to. Misli da je FJ napravio prijevaru s nekih 20ak telefona, ali ga nisu očito svi tužili. Zna da su mu ljudi dolazili doma, on je nastavio raditi te stvari, on je nastavio to raditi i tada su prekinuli kontakt. Koliko on zna, njegov otac je imao saznanja da on nema više ništa s tim telefonima ni s JJ. Prilikom te prijetnje nisu tražili od njega natrag telefone, samo su tražili novac. On je početkom 2014. godine shvatio da FJ izvlači mobitele na način da drugi ljudi zasnuju pretplatničke ugovore za te telefone. Oni su pričali samo o 2,3 telefona kroz pretplatu preko neke firme u stečaju. Isto tako, on mu je predložio da uzme telefon na pretplatu na svoje ime kako bi došao do iznosa novaca. Rekao mu je mu da će mu probati pomoći da se izvuče iz svojih dugova, to su bili poveći dugovi u iznosu od 4,5 tisuća eura. Njemu je u tom trenutku trebalo jedno 2.500,00 kuna da može pokriti račun za kreditnu karticu i na taj način idejom da kupi mobitel na pretplatu i proda ga da dobije gotovinu htio mu je pomoći da mu ne bi došla ovrha. On je htio da on prebaci dugovanje na nekakvu firmu u stečaju, načuo je tu mogućnost pa u periodu od 2,3 mjeseca da bi se raspitali i pokušali na taj način to riješiti. On je njemu poslao telefon zapakirani mobitel, a ne pretplatnički ugovor. To se može srediti na način da je on sad u Vipu i želi izaći iz te mreže, može svoj pretplatnički ugovor dati nekome da ga preuzme, u smislu da otplati pretplatu i tako može i firma je mislio da se tako riješe dugovi jer firma u stečaju neće nikada platiti dugove i dugovi će se „prodati“ i riješiti. Pretplatnički dugovi i preprodaja telefona su dvije različite stvari. On je izvadio iz mreže na sebe telefon, primio je novac kada ga je prodao da podmiri svoje trenutno dugovanje, a ugovor stoji i to će se naknadno rješavati na rate. Oni su razgovarali o nekoliko mogućnosti, jedna mogućnost je da se prenese mobitel s ugovorom na nekoga, a druga mogućnost je ta da se uređaj samo preproda, iako bi se ugovor i tako i tako preprodao. Dakle, smatrao je da će se svaki uređaj preprodati, a onda da firma preuzme samo ugovor s dugovanjem. Objašnjava da ukoliko on npr. uzme novi uređaj na sebe i potpiše ugovor, a zatim ode s direktorom firme koja je u problemu i koja će biti u stečaju, znači što su bile nekakve natuknice u tom njihovom razgovoru i zamoli ga da se prebaci dugovanje na firmu, da mu učini uslugu jer će na taj način dug biti na neki način otpisan. Za tu uslugu se ništa ne bi plaćalo jer tom direktoru i ovako i onako ništa ne znači. Oni nisu došli do toga. Nije znao da bi to bilo kazneno djelo. Na raspravi održanoj 12. siječnja 2026. je naveo da se ne sjeća kada je upoznao I. okrivljenika te da ga je vidio dva puta u životu. Ne sjeća se koji je bio dogovor među njima, sve je onako kako je rekao u obrani kod državnog odvjetnika. Između njega i JJ nije postojao prethodni dogovor na način da FJ zasnuje pretplatničke odnose sa oštećenicima kako bi pribavili mobilne uređaje po povoljnijim cijenama, a da onda ja te mobitele prodaje u svrhu da jedan i drugi ostvarimo zaradu. Njemu je FJ poslao jedno 3 ili 4 telefona i to autobusom. Da su oni bili u nekom dogovoru i da su to sve ciljano osmislili, onda bi mu sigurno poslao puno više telefona od 4. On je njemu sve mobitele platio. Za dva mobitela mu je uplatio putem Prve sportske kladionice o čemu je dostavio policiji i dokaz, a ostale se ne može sjetiti. Oštećenike ne poznaje, nije ih nikada čuo niti vidio. Nema mu logike da je on I. okrivljeniku rekao da ima čovjeka u HT-u jer koliko je vidio bilo je zasnivanja pretplatničkog odnosa i u VIP-u. Ne sjeća se gdje se upoznao s JJ, stoji iza onoga što je rekao prilikom iznošenja obrane. Zna da su bila dva Samsunga S3 Mini i jedan Sony mobitel, a za još jedan ne zna.

18. U ovom predmetu se II. okrivljenik tereti da je zajedno s I. okrivljenikom s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist doveli nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održavali u zabludi i time ga naveli da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini čime su počinili svaki po jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine – prijevara iz čl. 236. st. 1. KZ/11 u vezi sa čl. 52. KZ/11. Iz iskaza ispitanih oštećenika i to HJ proizlazi da ga je I. okrivljenik prevario, da ga poznaje od malih nogu, da su išli skupa u školu. Naveo je da je I. okrivljenik spomenuo da ima u Zagrebu jednu osobu koja rješava te račune, a isto da mu je to potvrdio njegov otac, a također ima i saznanja da je LJ mobitele slao autobusom za Zagreb, a to zna jer je jedne prigode bio s njim. Nadalje, iz iskaza svjedoka ZJ proizlazi da mu je LJ pristupio te tražio da idu u T-com da sklopi pretplatnički ugovor, da je rekao kako ima nekoga u Zagrebu, točnije u T- comu te da će ta osoba riješiti sva dugovanja. I njegovi roditelji Đ i R su mu rekli da će sve biti uredu te je on na kraju pristao sklopiti taj ugovor. Nakon što mu je došla opomena, LJ mu jer rekao da će odmah nazvati ovog čovjeka u Zagrebu iz T- coma koji će mu riješiti problem. Iz iskaza svjedoka ČJ proizlazi da JJ poznaje od djetinjstva, da su bili najbolji prijatelji te da je LJ tražio od njega da potpiše ugovore u T-comu i VIP-netu. LJ je naveo da ima osobu u Zagrebu koja radi u Telekomunikacijama i da će on riješiti da računi ne dolaze na naplatu. Znao je i da je LJ slao mobitele busom u Zagreb. Iz iskaza svjedoka BJ proizlazi da je LJ njegov susjed u [adresa] te da se poznaju unatrag 10-ak godina, nakon što je potpisao ugovor, doznao je da je LJ nagovorio i ostale prijatelje na potpisivanje ugovora i to HJ, PJ i SJ. Nadalje je naveo da se LJ hvalio da zna nekog glavnog u Zagrebu koji sve to rješava, ali nije rekao kako se ta osoba zove. U konačnici ni ne zna gdje je taj mobitel završio te navodi da ga je LJ sigurno nekome prodao. Također je naveo da se pričalo po gradu da je LJ masovno nagovarao ljude na sklapanje ugovora ne samo u [adresa] nego i šire, da se radi o brojci od 60 ljudi. Iz iskaza svjedoka TJ proizlazi da je znao FJ oko dvije godine koji je tražio od njega da sklopi pretplatnički ugovor, nije mu poznato što je FJ napravio s mobitelom. Na isti takav način prevario je još nekoliko dečki iz [adresa], dok su mu AJ i BJ osobno rekli da ih je FJ prevario kao i njega. Iz iskaza svjedoka ŽJ proizlazi da je bio s FJ dobar prijatelj, a da više nisu prijatelji jer su ih FJ i njegov otac prevarili za telefone te da su on i još nekoliko ljudi iz [adresa] pod ovrhama zbog dugovanja za te telefone, da FJ kocka te da su otuda njegovi dugovi, da je Dinova obitelj u ozbiljnim problemima, da su izgubili kuću u [adresa], brod, da su im blokirani računi, a da je sve to FJ napravio. Poznato mu je da je FJ u dugovima, obzirom da su ga ljudi znali pitati gdje je, kada se vraća jer da im duguje novce. Iz iskaza svjedoka GJ proizlazi da poznaje LJ iz djetinjstva, ali da nisu više ni u kakvom odnosu, zna da je LJ dugovao mnogim ljudima, da je obitelj prodala i neku kuću kako bi vratili njegove dugove.

19. Dakle, ispitani svjedoci - oštećenici su obiteljski i prijateljski povezani s I. okrivljenikom i nitko od ispitanih svjedoka ne poznaje II. okrivljenog RJ niti spominju njegovo ime. Spominju "nekog čovjeka iz Zagreba", "osobu koja radi u telekomunikacijama", kao i da je I. okrivljenik govorio da ima jednu osobu u Zagrebu koja rješava te račune. Iz iskaza ispitanih svjedoka također proizlazi da je I. okrivljenik bio u dugovima, da je prevario ne samo oštećenike već i druge ljude te da su isključivo s njim komunicirali i dogovarali sklapanje ugovora i podizanje telefona, a činjenica da je okrivljenik te mobitele slao u Zagreb nije u suprotnosti s obranom II. okrivljenika da mu je I. okrivljenik poslao četiri mobitela jer se bavio preprodajom mobitela, ali tvrdi da je on te mobitele od njega kupio. Nadalje, činjenica što je II. okrivljenik prilikom iznošenja obrane naveo da je samo postojao načelni dogovor s I. okrivljenikom da se ti računi prebace na društvo u stečaju i da se na taj način izbjegne naplata, pored činjenice da II. okrivljenik se na bilo koji način ne dovodi u vezu s oštećenicima, niti ih poznaje, oni čak niti na znaju njegovo ime, kao i u izostanku drugih dokaza, po stavu ovoga suda ne dokazuje da bi II. okrivljenik nekoga doveo lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održavao u zabludi te ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini kada II. okrivljenik nije s njima nikada bio u kontaktu, ne poznaje oštećenike niti oštećenici poznaju njega. Na listu 300. nalazi se izjava oštećenika koji su izjavili da im je upravo I. okrivljenik nadoknadio štetu koja im je nastala prema aktualnoj optužnici, iz čega sud zaključuje da su oštećenici bili isključivo sa njim u odnosu.

20. I. okrivljenik je u obrani naveo da ga je II. okrivljenik prevario i da mu nije dao nikakvu naknadu za mobitele koje mu je predao te kako mu je II. okrivljenik rekao da ima svoje ljude u HT-u i da ima svoje ljude svugdje. II. okrivljenik u svojoj obrani ne spori poznanstvo s I. okrivljenikom navodeći da je bio s njim prijatelj od sredine 2013. do početka 2014. II. okrivljenik od početka postupka, kako prilikom inicijalnog ispitivanja, a kasnije iznošenja obrane na raspravi navodi kako oštećenike ne poznaje, i da ne zna što je LJ njima pričao, te kako je od JJ kupio 4 telefona koje mu je slao autobusom iz [adresa] i to Samsung S4 mini 2 komada, ne zna koje točno boje, Samsung S3 mini 1 komad, plave boje, Sony Xperia Z 1 komad kao i da mu je te telefone platio, a da je prema njegovim saznanjima LJ je "izvadio 14,15 " telefona, a kome ih je predao ne zna, dok je novce za druge telefone novac dao zajedničkom prijatelju ŠJ pa su oni to međusobno dijelili. Pojasnio je da je postojao nekakv dogovor oko telefona koje je on uzeo, kao i da je bilo spomena osobe koja bi možda mogla realizirati nekakve obustave računa, kako bi on mogao prodati mobitel s računom, ali da tu nije bilo nikakvog obećanja. Dakle, II. okrivljenik ne spori da je između njega i I. okrivljenika postojao nekakav načelni dogovor te da je on za takve stvari načuo, ali da taj dogovor nije bio naposljetku realiziran jer je II. okrivljenik dogovorio kupnju telefona za jednu cijenu a, I. okrivljenik bi potom iznuđivao više novaca pa su se razišli. U obrani na raspravi održanoj 12. siječnja 2026. okrivljenik u svojoj obrani ponavlja da je LJ njemu poslao 3 ili 4 telefona i da je on njemu te mobitele platio te da se radi o dva Samsunga S mini i jedan Sony mobitel te za jedan još ne zna, dakle iznosi obranu istovjetnu kao prilikom prvog ispitivanja te tvrdi da mu je LJ poslao četiri mobitela, ali da je on te mobitela platio, odnosno da je to mobitele od njega kupio. II. okrivljenik je detaljno iznio obranu u prethodnom postupku, pojasnio je na koji je način platio mobitele, kako su mu mobiteli poslani, tko je bio s njim, kome je dao novac za te mobitele te je odgovarao na sva pitanja zastupnika optužbe stoga sud utvrđuje da je njegova obrana uvjerljiva i vjerodostojna, a posebno iz razloga jer je u skladu s iskazima oštećenika koji navode da ne poznaju II. okrivljenika te da nikad za njega nisu čuli. Također iz obrane II. okrivljenika proizlazi da je I. okrivljenik bio u dugovima i da je "izvadio 14-15" telefona što je u skladu s iskazima oštećenih koji navode da je prevario 60 ljudi po [adresa].

21. Valja napomenuti da spisu ne prileži niti jedan personalni ni materijalni dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi I. okrivljenik mobitele koje je preuzeo od oštećenika predao I. okrivljeniku koji bi te mobitele prodao te da su zajedno podijelili novac kojim su se imovinski okoristili na štetu oštećenika, odnosno da bi okrivljenici zajedno postupali u cilju stjecanja nepripadne imovinske koristi. Sama činjenica da je bilo riječi o nekakvom načelnom dogovoru kako će se izbjeći plaćanje računa te što I. okrivljenik tereti II. okrivljenika da je postojao dogovor s I. okrivljenikom vezano za obustavu naplate računa, pored obrane II. okrivljenika u kojoj navodi da je te mobitele kupio, točno iznoseći detalje te aktivno iznosio obranu na koji način, kada i koliko je mobitela kupio od I. okrivljenika te ustrajao na takvoj obrani i nakon proteka deset godina te točno naveo koju vrstu i marku mobitela je kupio, a pored činjenica utvrđenih u postupku da bi I. okrivljenik bio u dugovanjima, da je pored ovih oštećenika prevario i druge osobe, da je upravo I. okrivljenik u cijelosti podmirio štetu oštećenicima, te u izostanku drugih dokaza koji bi teretili II. okrivljenika, dovoljna je za razinu osnovane sumnje međutim ne može bit dovoljna za osuđujuću presudu.

22. Kraj navedenih utvrđenja, ali i nedostatka bilo kakvog dokaza koji bi II. okrivljenika povezivali s prijevarom, sud prihvaća kao životne i uvjerljive tvrdnje II. okrivljenika da se bavio prodajom mobitela te da je od I. okrivljenika kupio ta četiri mobitela, da nije sudjelovao zajedno s I. okrivljenikom u prijevari niti da je na taj način stekao protupravnu imovinsku korist za koju se tereti radi čega je temeljem odredbe čl. 453. toč. 3 ZKP II. okrivljenika oslobodio optužbe te odlučio kao u toč. IV. izreke presude.

23. Odluka o troškovima kaznenog postupka u odnosu na oslobađajući dio presude temelji se na odredbi čl. 149. st. 1. ZKP (toč. V. izreke presude).

U Puli, 15. siječnja 2026.

Sudac

Barbara Kancelar

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. ODO Pula na broj KOz-DO-3561/2015

2. I. okrivljeni FJ

3. branitelj Vedran Marcan, odvj.iz Umaga

4. II. okrivljeni VJ