Poslovni broj: Usž-3388/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Eko Moslavina d.o.o., Kutina, Zagrebačka 1, kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Ester, odvjetnik u Zagrebu, II. Loparska 2 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe JŠ, [adresa], radi prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2933/2022-9 od 30. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2933/2022-9 od 30. kolovoza 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-502-06/22-05/57, urbroj: 338-01-06-05-22-05 od 15. rujna 2022. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda u Zagrebu, Područne službe Sisak, Odjela za zdravstveno osiguranje, klasa: UP/I-502-06/21-05/421, urbroj: 338- 03-02-02-22-08 od 20. svibnja 2022. Tim rješenjem osiguranici J, zainteresiranoj osobi, priznato je pravo na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, za dijete ŽŠ, rođenog **.**.2010., počev od 17. lipnja 2022. do 31. siječnja 2023., uz pravo na novčanu naknadu koju isplaćuje Područna služba Sisak.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba sudskog postupka, budući da presuda ne sadrži obrazloženje u pogledu utvrđenih činjenica i ocjenu tih činjenica sukladno odredbi članka 60. Zakona o upravnim sporovima , osobito u svezi postojanja radnog odnosa kao uvjeta za ostvarenje traženog prava zainteresirane osobe. Osporava pravilnost primjene materijalnog prava navodeći da je odredbom članka 7. Zakona o rodiljinim i roditeljskim potporama određeno da je korisnik rodiljinih i roditeljskih potpora djetetov roditelj koji na temelju zapošljavanja prema propisima o radu ima priznat status osiguranika iz obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja (zaposleni roditelj) i ističe da iz navedene zakonske odredbe proizlazi da korisnik prava mora biti u radnom odnosu i po tom osnovu imati priznat status osiguranika. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda prema kojem su u predmetnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za priznavanje prava zainteresiranoj osobi jer je u vrijeme podnošenja zahtjeva radila u punom radnom vremenu i bila prijavljena na mirovinsko i zdravstveno osiguranje kao osiguranica, bez obzira je li rad obavljala na temelju ugovora o radu ili privremene mjere. Navodi da se prema Zakonu o radu radni odnos zasniva na temelju sklopljenog ugovora o radu, a ne privremenom mjerom. Smatra da se radni odnos i prava vezana uz radni odnos prema Zakonu o radu vežu uz postojanje ugovora o radu. Ističe da radni odnos nije istovjetan „faktičnom“ radu koji se uspostavlja privremenom mjerom te u prilog navedenom ukazuje na presudu Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Gž- 56/2006-2 od 24. siječnja 2006., presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-355/2003-2 od 6. prosinca 2006. i Rev-369/2014-2 od 2. lipnja 2015., kao i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i donijeti odluku kojom se usvaja tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova upravnog spora, zajedno s troškom za sastav žalbe.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio sukladno odredbi članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu ZUS), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), ovaj Sud ne nalazi žalbene prigovore osnovanim.
7. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o rodiljinim i roditeljskim potporama („Narodne novine“, broj: 85/08., 110/08., 34/11., 54/13., 152/14., 59/17. i 37/20.), Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13., 137/13. i 98/19.) i Pravilnika o uvjetima i postupku za stjecanje prava zaposlenog roditelja ili samozaposlenog roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju na dopust ili na rad u skraćenom radnom vremenu radi njege djeteta („Narodne novine“, broj: 18/09. i 25/09.).
8. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio rješenje tuženika zakonitim, s obzirom na to da iz stanja spisa predmeta proizlazi da su u trenutku podnošenja zahtjeva bili ispunjeni propisani uvjeti za priznavanje zatraženog prava. Prema dokumentaciji koja prileži spisu predmeta proizlazi da je u provedenom postupku na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Zagrebu, izdvojeno mjesto rada Sisak, klasa: 551-01/21-0817770, urbroj: 426-04-08-04/4-21-2 od 27. prosinca 2021. utvrđeno postojanje težih smetnji u razvoju kod malodobnog djeteta ŽŠ, da je otac djeteta zaposlen, te da je majka djeteta kao korisnik obveznog zdravstvenog osiguranja radila kod tužitelja u punom radnom vremenu, odnosno bila zaposleni roditelj u smislu Zakona o rodiljinim i roditeljskim potporama i imala priznati status osiguranika iz obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja na temelju prijave samog tužitelja neovisno o tome što je time tužitelj postupao u skladu sa obvezom koju je odredio redovni sud. Pritom je pravilno prvostupanjski sud ukazao da se, u konkretnom slučaju, odlučuje o pravu iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno o pravu djeteta s težim smetnjama u razvoju i njegovog roditelja, kojim se omogućava roditelju obavljanje rada s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta, uz pravo na novčanu naknadu koju isplaćuje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, a ne o pravima iz radnog odnosa kako to pogrešno zaključuje tužitelj. Iz ovih razloga sudska praksa na koju se tužitelj poziva i koju tumači izvan konteksta ove upravne stvari, nije relevantna za donošenje odluke i ne dovodi do drugačijeg ishoda spora.
9. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj Sud ocjenjuje da je presuda prvostupanjskog suda utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju uz pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava, a prilikom donošenja presude sud nije počinio bitne povrede pravila postupka. Pobijana presuda sadrži obrazloženje u cijelosti u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a u pogledu činjenica koje su utvrđivane, kao i valjanih razloga za ocjenu utvrđenih činjenica, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud.
10. S obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi navode kojima bi doveo u pitanje zakonitost presude prvostupanjskog suda, kao ni navode koji bi doveli do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, to nije bilo osnove za usvajanje žalbe.
11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je o zatraženom trošku upravnog spora primjenom odredbe članka 79. stavka 4. i 6. odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 15. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
