Poslovni broj: Usž-3795/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3003/2024-7 od 23. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 206.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3003/2024-7 od 23. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1144, URBROJ: 251-02- 01/001-23-4 od 28. travnja 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/3791, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-2 od 17. ožujka 2023. te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka. Prvostupanjskim upravnim rješenjem od 17. ožujka 2023., zamijenjene su točke II. i III. izreke Zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/20-013/43, URBROJ: 251-21-21-1/011-20-2 VP od 17. siječnja 2020. na način kako je određeno izrekom tog rješenja.

3. Tužitelj u pravodobno podnesenoj žalbi osporava presudu u cijelosti iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga te uglavnom ponavlja navode tužbe i podneska od 9. siječnja 2025. vezane za nadležnost upravnih tijela, postojanje potpisa na od strane naznačenog potpisnika na oba tužbom pobijana rješenja, karakter roka iz čl. 6. Odluke o izmjenama i dopunama odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreb“, 25/22. – dalje: Odluka/22), retroaktivnost propisa, povredu prava vlasništva. Dodaje da mu nije dana mogućnost izjašnjavanja, da je sud neosnovano odbio njegove dokazne prijedloge, naročito njegovo saslušanje, čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, posebno načelo jednakosti oružja. Ističe i da tužitelju nije dana mogućnost niti uvida niti razmatranja spisa tuženika. Dodatno ističe da se u konkretnom slučaju prvostupanjskim i drugostupanjskim upravnim rješenjem ipak zadire u pravomoćni upravni akt za period koji je protekao prije nastupa izvršnosti, odnosno za period nakon 1. travnja 2023. i nakon 31. ožujka 2023. Prigovara i da osporenom presudom nije odlučeno u cijelosti o postavljenom tužbenom zahtjevu, odnosno da sud nije odlučio o njegovom zahtjevu za poništenje prvostupanjskog upravnog rješenja. Upire na povredu Ustava, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Narodne novine'' - ,,Međunarodni ugovori'', 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.) te Europske socijalne povelje usvojene Zakonom o potvrđivanju Europske socijalne povelje (,,Narodne novine“,15/22.). Poziva se na pravna shvaćanja istaknuta u nizu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije. Iz prethodno navedenih razloga, smatra da je nezakonita i odluka o trošku upravnog spora. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno riješiti upravnu stvar na način da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova spora sukladno ranije dostavljenom troškovniku. Potražuje trošak sastava žalbe uvećano za trošak PDV-a te zakonskih zateznih kamata.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći pritom na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude.

7. Prije svega, treba reći da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužitelja koje on ponavlja i u žalbi te dao razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća, bez potrebe ponavljanja svih razloga koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud već naveli i obrazložili. Pri tome, sud nije dužan obrazlagati i otklanjati svaki navod tužitelja, već isključivo one pravno relevantne, a čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno. Stoga je i obrazloženje osporene presude u cijelosti sastavljeno sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a.

8. Ističe se da je tužitelj i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora, naročito održavanjem ročišta dana 16. siječnja 2025., imao mogućnost, koju je iskoristio, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne stvari, stoga je neosnovan prigovor tužitelja u tom smjeru.

9. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze, ovaj Sud upućuje na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a prema kojoj sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi. Osnovano je prvostupanjski sud odbio predložene dokazne prijedloge tužitelja budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, a što uključuje i dokumentaciju u spisu tuženika. To stoga jer je u konkretnom slučaju u upravnom postupku pravo stanje stvari utvrđeno temeljem službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, te su i po ocjeni ovog Suda, odlučne činjenice dostatno utvrđene temeljem podataka u sudskom spisu te spisu tuženika bez provođenja predloženih dokaza. Neprovođenje dokaza predloženih po tužitelju, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja (načelo jednakosti oružja), a na koje tužitelj upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno. Naime, imajući na umu dokaznu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika, koje tužitelj žalbenim prigovorima nije s uspjehom osporio, to je prvostupanjski sud zakonito odbio dokazne prijedloge tužitelja.

10. U odnosu na žalbeni prigovor tužitelja da mu je sud u cijelosti onemogućio upoznati se s dokazima koje je izveo, konkretno s upravnim spisom tuženika, ovaj Sud upućuje na članak 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21. – dalje: ZUP) i članak 113. ZUS-a, kojima je propisano pravo stranke obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa.

11. Nije osnovan niti prigovor tužitelja o retroaktivnom djelovanju pobijanih pojedinačnih akata, o kojem se pitanju već izjasnio ovaj Sud u presudama G8/22 i Usoz-143/22. Propisi eventualno mogu u nekim slučajevima retroaktivno djelovati što je zabranjeno, no međutim, ne postoji zabrana donošenja pojedinačnih odluka nakon proteka određenog roka koji uopće nije prekluzivan, već instruktivan, a kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

12. Što se tiče prigovora da nije odlučeno o cijelom tužbenom zahtjevu vezanom za poništenje rješenja prvostupanjskog tijela, valja istači da je predmet upravnog spora temeljem odredbe članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a, ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt), protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Dakle, sud je pravilno odlučio o pojedinačnom aktu rješenju Gradonačelnika Grada Zagreba od 28. travnja 2023. protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, već pokrenuti upravni spor. Isto tako, ističe se da je temeljem odredbe članka 47. stavka 1. ZUS-a propisano da sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, ali nije vezan razlozima tužbe.

13. Tužitelj niti ostalim žalbenim navodima, kojima uglavnom iznosi svoje tumačenje pravnih propisa, nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske presude, a neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužitelj upire na povredu ustavnih i konvencijskih prava.

14. Kako tužitelj nije uspio u upravnom sporu, osnovano je pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora. U kontekstu iste zakonske odredbe nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

15. Budući da tužitelj nije s uspjehom osporio zakonitost pobijane presude, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. i odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan