Poslovni broj: Usž-3341/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FRČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 4363/2023-12 od 6. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4363/2023-12 od 6. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/22-014/37, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 14. srpnja 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/16, URBROJ: 251-09- 22-1/003-23-6 od 8. svibnja 2023. te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka. Prvostupanjskim upravnim rješenjem od 8. svibnja 2023., u ponovnom postupku, zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/1291, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 14. listopada 2016. na način kako je određeno izrekom tog rješenja.

3. Tužiteljica u pravodobno podnesenoj žalbi osporava presudu u cijelosti iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga te uglavnom ponavlja navode iz tužbe i podneska od 14. svibnja 2025. vezane za nadležnost upravnih tijela, postojanje potpisa na drugostupanjskom rješenju, karakter roka iz čl. 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreb“, 25/22. – dalje: Odluka/22), pokretanje postupka po službenoj dužnosti, neprovođenje ispitnog postupka, retroaktivnost propisa, povredu prava vlasništva. Dodaje da joj nije dana mogućnost izjašnjavanja, da je sud neosnovano odbio njene dokazne prijedloge, naročito njeno saslušanje, čime je povrijeđeno načelo jednakosti oružja. Ističe i da tužiteljici nije dana mogućnost niti uvida niti razmatranja spisa tuženika. Smatra da je sud spor sveo na apstraktnu i formalističku ocjenu, zanemarujući individualne okolnosti, iako se radi o demografskoj mjeri koja snažno utječe na privatni i obiteljski život, s čim u vezi se poziva na mjerodavni dio Izvješća o radu pravobraniteljice za djecu za 2022. godinu te upire na povredu prava na pravično i javno saslušanje iz članka 10. Opće deklaracije o ljudskim pravima (,,Narodne novine'' - ,,Međunarodni ugovori'', 12/09.) i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Narodne novine'' - ,,Međunarodni ugovori'', 6/99. - proč. tekst, 8/99. - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.). Ponavlja i da se Odluka/22 ne može primjenjivati na prava stečena po Odluci o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu („Službeni glasnik Grada Zagreba", 16/16., 18/16. – dalje: Odluka/16), a da se prvostupanjski sud o tom prigovoru uopće nije očitovao. Dodatno ističe da se u konkretnom slučaju prvostupanjskim i drugostupanjskim upravnim rješenjem ipak zadire u pravomoćni upravni akt za period koji je protekao prije nastupa izvršnosti, odnosno za period nakon 1. travnja 2023. i nakon 31. ožujka 2023., čime se mijenjaju prava i obveze unatrag, bez mogućnosti prilagodbe. Prigovara da osporenom presudom nije odlučeno u cijelosti o postavljenom tužbenom zahtjevu, već tek o jednom dijelu zahtjeva. Poziva se na niz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije te na odluku Županijskog suda u Varaždinu. Posljedično svemu navedenom, smatra da je nezakonita i odluka o trošku upravnog spora. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno riješiti upravnu stvar na način da se usvoji tužbeni zaht jev uz naknadu troškova spora sukladno ranije dostavljenom troškovniku. Potražuje trošak sastava žalbe uvećano za trošak PDV-a te zakonskih zateznih kamata.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći pritom na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude.

7. Prvenstveno, treba reći da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužiteljice koje ona sad ponavlja i u žalbi te dao razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća, bez potrebe ponavljanja svih razloga koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud već naveli i obrazložili. Pri tome, sud nije dužan obrazlagati i otklanjati svaki navod tužiteljice, već isključivo one pravno relevantne, a čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno. Stoga je i obrazloženje pobijane presude u cijelosti sastavljeno sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a.

8. Neosnovani su prigovori koji idu za tim da tužiteljici nije dana mogućnost izjašnjavanja, odnosno sudjelovanja u upravnom postupku, odnosno u upravnom sporu. Naime, tužiteljica je i tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, naročito održavanjem ročišta dana 16. svibnja 2025., imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne stvari, to su neosnovani prigovori tužiteljice u tom smislu.

9. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze, ovaj Sud upućuje na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a prema kojoj sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi. Osnovano je prvostupanjski sud odbio predložene dokazne prijedloge tužiteljice budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, a što uključuje i dokumentaciju u spisu tuženika. To stoga jer je u konkretnom slučaju u upravnom postupku pravo stanje stvari utvrđeno temeljem službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela te su, i po ocjeni ovog Suda, odlučne činjenice dostatno utvrđene temeljem podataka u sudskom spisu te spisu tuženika bez provođenja predloženih dokaza. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja (načelo jednakosti oružja), a na koje tužiteljica upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno. Imajući na umu dokaznu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika, koje tužiteljica žalbenim prigovorima nije s uspjehom osporila, to je prvostupanjski sud zakonito odbio dokazne prijedloge tužiteljice.

10. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da joj je sud u cijelosti onemogućio upoznati se s dokazima koje je izveo, konkretno s upravnim spisom tuženika. U vezi navedenog, ovaj Sud upućuje na članak 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21. – dalje: ZUP) i članak 113. ZUS-a, kojima je propisano pravo stranke obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa.

11. Prigovor da se Odluka/22 ne može primjenjivati na prava stečena po Odluci /16 pravilno je prvostupanjski sud cijenio neosnovanim u točki 26. obrazloženja prvostupanjske presude, slijedom čega je neosnovan žalbeni prigovor da se o istom prvostupanjski sud nije uopće očitovao.

12. Nije osnovan niti prigovor o retroaktivnom djelovanju prilikom donošenja pojedinačnih akata, kako se o tom pitanju već se izjasnio ovaj Sud u presudama Usoz- 8/22 i Usoz-143/22. Propisi eventualno mogu u nekim slučajevima retroaktivno djelovati što je zabranjeno, no međutim, ne postoji zabrana donošenja pojedinačnih odluka nakon proteka određenog roka koji uopće nije prekluzivan, već instruktivan, a kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

13. Što se tiče prigovora da nije odlučeno o cijelom tužbenom zahtjevu vezanom za poništenje rješenja prvostupanjskog tijela, valja istači da je predmet upravnog spora temeljem odredbe članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a, ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt), protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Dakle, sud je pravilno odlučio o pojedinačnom aktu rješenju Gradonačelnika Grada Zagreba od 14. srpnja 2023. protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, već pokrenuti upravni spor. Isto tako, ističe se da je temeljem odredbe članka 47. stavka 1. ZUS-a propisano da sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, ali nije vezan razlozima tužbe.

14. Tužiteljica niti ostalim žalbenim navodima, kojima uglavnom iznosi svoje tumačenje pravnih propisa, nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske presude, a neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužiteljica upire na povredu ustavnih i konvencijskih prava.

15. Kako tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu, osnovano je pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora. U kontekstu iste zakonske odredbe nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

16. Budući da tužiteljica nije s uspjehom osporila zakonitost pobijane presude, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. i odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan