Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-794/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasni Detelj Marković, odvjetnici u Zagrebu, Hrastovac 12, protiv I-tuženika RTD d.o.o. iz Zadra, Grgura Mrganića 6, OIB 70786957047, zastupanog po punomoćniku Johnu Mateku, odvjetniku u Zadru i II-tuženika OM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Đ [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi odvjetnice Jasne Detelj Marković protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. Pn-112/2016-30 od 25. svibnja 2017., 15. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba odvjetnice Jasne Detelj Marković i ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. Pn-112/2016-30 od 25. svibnja 2017. bez vraćanja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odvjetnici Jasni Detelj Marković izrečena je novčana kazna u iznosu od 5.000,00 Kn uz nalog plaćanja iste u roku od 8 dana u korist računa prihoda državnog proračuna.

2. Povodom žalbe Jasne Detelj Marković ovaj sud rješenjem sadržanim pod točkom 5. Presude i rješenja posl.br. Gž-970/2018-7 od 17. veljače 2020. žalbu je djelomično odbio žalbu a djelomično uvažio, potvrdivši rješenje o izricanju novčane kazne za iznos od 2.000,00 Kn, a ukinuvši za daljnjih 3.000,00 Kn.

3. Povodom ustavne tužbe Jasne Detelj Marković, Ustavni sud Republike Hrvatske Odlukom broj: U-III-2849/2020 od 23. travnja 2025. ukinuo je Presudu i rješenje posl.br. Gž-970/2018-7 od 17. veljače 2020. u točki 5. izreke u cijelosti i vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Rješenje kojim joj je izrečena novčana kazna, odvjetnica Jasna Detelj Marković sadržajno pobija zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbama čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 381. ZPP, predlažući ukinuti ga.

5. Žalba je osnovana.

6. Prvostupanjski sud odluku o novčanom kažnjavanju žaliteljice, kao punomoćnice tužitelja, obrazlaže navodeći da je u žalbi istaknula kako je sud bio površan u vođenju cijelog postupka; da je presudom koju je donio ponizio tužitelja i sve suce u Republici Hrvatskoj; da se zbog toga tužitelj opravdano pita je li sud uopće pročitao članak objavljen u Zadarskom listu od 17. veljače 2016. povodom kojeg se vodi spor, da svojom presudom ne pruža zaštitu tužitelju nego štiti nakladnika i glavnog urednika koji su objavili odvratan i degutantan tekst na štetu tužitelja; da sud uopće ne zna koji tužbeni zahtjev egzistira u postupku, te da je presudom poručio drugima da i dalje objavljuju tako odvratne tekstove o sucima te kako je presudu napisao u samo šest rečenica, što sve predstavlja niz uvreda na račun uredujućeg suca.

7. Prvenstveno treba reći kako nisu osnovani žalbeni navodi da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), budući prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama. Isto tako nije počinjena ni koja od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbama čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Ustavni sud Republike Hrvatske (dalje: USRH) u Odluci broj: U-III-2849/2020 od 23. travnja 2025. kojom je ukinuo Presudu i rješenje ovog suda posl.br. Gž- 970/2018-7 od 17. veljače 2020. navodi: ''Ustavni sud primjećuje da je podnositeljica doista koristila neprikladan i pomalo grub izričaj, međutim, po ocjeni Ustavnog suda, iz samih navoda proizlazi da su oni bili usmjereni isključivo na kritiziranje zauzetog stajališta suca prvostupanjskog suda o postavljenim pitanjima i načinu provođenja rasprave (postupka) te na iskazivanje nezadovoljstva u pogledu donesene odluke. Ustavni sud još jednom naglašava da sudovi, kao i sve ostale javne institucije, nisu imuni na kritiku njihovog rada, pri čemu mogu biti podvrgnuti širim granicama prihvatljive kritike od običnih građana, uz jasno razlikovanje kritike od uvrede. Po ocjeni Ustavnog suda podnositeljica je u žalbi i podnesku izrazila svoje mišljenje o onome što je cijenila kao odnos suda (suca) naspram nje i njene stranke, odnosno iznijela je svoj osobni stav o predmetnom sudu (sucu)'', te zaključuje kako nije prešla granice prihvatljive kritike.

8.1. Nadalje, utvrđuje kako kažnjavanje odvjetnice Detelj Marković predstavlja miješanje u njenu slobodu izražavanja, koje ima značaj povrede slobode izražavanja jer iako je to miješanje utemeljeno zakonu – odredbama ZPP i težilo ostvarenju legitimnom cilju u smislu čl. 10. st. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija), odnosno zaštiti autoriteta suda, nije bilo razmjerno tom legitimnom cilju, te je došlo do obeshrabrujućeg učinka na odvjetnicu da ubuduće iznosi odgovarajuće primjedbe i koristi dopuštena procesna sredstva za zaštitu prava svojih stranaka. Pri tom se poziva na opća načela za ocjenu nužnosti miješanja u ostvarivanje slobode izražavanja u predmetima o vrijeđanju suda iznesena u predmetu Pisanski protiv Hrvatske (br.28749/201/) od 4. lipnja 2024. koja glase: ''iako njihova kritika ne smije prijeći određene granice, posebna uloga odvjetnika, koja je ključna za učinkovito djelovanje poštenog pravosudnog sustava, daje im određenu slobodu u pogledu tvrdnji koje upotrebljavaju na sudu jer imaju dužnost revno braniti interese svojih stranaka; sudovi nisu imuni na kritike i podložni su širim granicama prihvatljive kritike od običnih građana; potrebno je jasno razlikovati kritiku od uvrede, pri čemu se podrazumijeva da, ako je isključiva namjera bilo kojeg oblika izražavanja, vrijeđanje suda ili članova tog suda, odgovarajuća sankcija načelno ne bi predstavljala povredu članka 10. Konvencije; i pri razlikovanju tog dvoje, primjedbe se moraju sagledati u svjetlu predmeta u cjelini, uzimajući u obzir njihov sadržaj i kontekst u kojem su iznesene."

9. Zaključno, USRH navodi kako je miješanje u slobodu izražavanja podnositeljice bilo nerazmjerno legitimnom cilju koji se htio postići, odnosno zadržavanju sudskog autoriteta i poštovanja suda (suca), a pored toga, izricanjem takve novčane kazne, došlo je i do obeshrabrujućeg učinka (tzv. chillingeffect) na odvjetnicu da ubuduće iznosi adekvatne primjedbe i koristi dopuštena procesna sredstva za zaštitu prava svojih stranaka, čime je došlo do povrede njezinog prava na slobodu izražavanja iz članka 38. Ustava odnosno članka 10. Konvencije.

10. Utvrđenja USRH da je rješenjem prvostupanjskog suda došlo do miješanja u slobodu izražavanja žaliteljice koje miješanje nije bilo nužno u demokratskom društvu, slijedom čega je pobijanim rješenjem povrijeđeno njeno pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli iz čl. 38. Ustava Republike Hrvatske odnosno pravo izražavanja iz čl. 10. Konvencije, prihvaća i ovaj sud, radi čega je temeljem odredaba čl. 380. toč. 3. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Šibeniku, 15. siječnja 2026.

SUTKINJA

Dubravka Ćurko Ventrić