Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3664/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupan po punomoćniku Krešimiru Ljubiću, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5351/23- 21 od 18. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5351/23- 21 od 18. lipnja 2024., u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5351/23-21 od 18. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 eur i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 125,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 eura u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku plati tužiteljici iznos od 5.305,40 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos, teče od dospijeća pa do isplate, te naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.949,80 eura sa zateznom kamatom koje teče od 18. lipnja 2024. do isplate, sve kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan (toč. II. izreke). Konačno, odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan (toč. III. izreke).

2. Rješenjem je dopuštena preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 25. travnja 2024.

3. Protiv navedene presude žali se tužitelj, sadržajno protiv toč. II. izreke presude zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP). Predlaže u tom dijelu presudu preinačiti, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troškova žalbenog postupka

4. Protiv navedene presude žali se tuženik, sadržajno protiv toč. I. i III. izreke presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP). Predlaže u tim dijelovima presudu preinačiti i zahtjev tužiteljice odbiti, uz naknadu troškova postupka i troškova uključujući i troškove žalbenog postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja.

5. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, dok je materijalno pravo djelomično pogrešno primijenio, i to samo u odluci o troškovima postupka.

7. Pobijana presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno u žalbi ukazuje tuženik.

8. Sud prvog stupnja je raspravio sve iznesene tvrdnje i prigovore stranaka, te je ocjenom predloženih i izvedenih doka u skladu s odrednom čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa temeljem stečenog bez osnove zbog ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu od 2. srpnja 2007. (dalje: Ugovor o kreditu) vezane uz valutnu klauzulu u CHF, te posljedično tome povrat iznosa od 5.305,40 eura, stečenog na temelju navedene ništetne odredbe.

10. U žalbenom stadiju postupka i dalje je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva za isplatu vezano uz ništetnost navedene ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, te posljedično tome, je li tužiteljica preplatila svoje dugovanje po tom Ugovoru, s time da je sporna i osnovanost istaknutog prigovora zastare.

11. Sud prvog stupnja, ocjenom izvedenih dokaza utvrđuje slijedeće:

-da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu dana 2. srpnja 2007., za kupnju motornog vozila, kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 27.345,92 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan korištenja kredita, s početno ugovorenom kamatnom stopom od 5,10% koji kredit je u cijelosti otplaćen,

-da je iskaza tužiteljice utvrđeno da je kredit digla za kupnju motornog vozila koji je koristila u osobne svrhe, da su joj u banci ponudili jedni kredit u CHF govoreći da je to tada najpovoljniji kredit, da joj je poznato što znači valutna klauzula, ali ju nitko nije upozorio na rizik valutne klauzule u CHF

-da tužiteljica ima status potrošača,

-da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke proizlazi da pretplata iznosi ukupno 5.305,40 eur /39.949,34 kn.

12. Slijedom navedenog, rukovodeći se utvrđenjima iz odluka domaćih sudova donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (na koje se pozvala tužiteljica u tužbi) te odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu ("Narodne novine", broj: 96/03- dalje: ZZP/03), odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09-dalje: ZZP/07), te odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21-dalje: ZOO), zaključuje da je tuženik prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, ugovaranjem ništetne odredbe o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak (jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i jer o parametrima bitnim za donošenje odluke nije obavijestio tužiteljicu), nalazeći prigovor zastare neosnovanim obvezuje tuženika, sukladno odredbi odredbe čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO na povrat tužiteljici iznosa od 5.305,40 eur, sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća pa do isplate, sve kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke presude.

13. Odluka suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke pravilna je i zakonita pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

14. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZZP/03 potrošač svaka fizička osoba koja skapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju ili njegovoj poslovnoj aktivnosti, a u konkretnom slučaju radi se o potrošačkom ugovoru, a u čl. 81. st. 1. ZZP/03 je propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da je u st. 4. istog čl. bilo propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

15. Načelo procesne ravnopravnosti podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih dokazima tako da niti jednu stranku ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku.

16. Imajući u vidu stavove iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/4372/2021 i U-III/5458/2021 obje od 30. lipnja 2022. proizlazi da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Međutim tuženik tijekom postupka nije predložio dokaze na okolnosti da je tužiteljica bila informirana o rizicima fluktuacije tečaja, a upravo suprotno proizlazi iz iskaza tužitelja.

17. Stoga su, bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluka u kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

18. Pravilno se stoga sud prvog stupnja pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača imajući u vidu odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11, u dijelu kojim je utvrđeno da su banke (između kojih je i tuženica u ovome sporu), povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03, u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP/07

19. Naime, postupanje tuženika po pitanju valutne klauzule unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno je na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik, kao i dodatni rizik specifičan za CHF, a u ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike.

20. Dakle, u navedenom kolektivnom sporu odlučeno je o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a iz dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, te informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.

21. Što se tiče valutne klauzule, njezino ugovaranje je u Republici Hrvatskoj dopušteno jer je tako propisano u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO, ali odredba u Ugovoru o kreditu o izračunavanju na temelju valute švicarski franak i o tome da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, po ocjeni ovoga suda drugog stupanja, nije u pravom smislu odraz navedene zakonske odredbe pa slijedom toga nije izuzeta od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti tim više što isključenje iz područja primjene te Direktive treba tumačiti restriktivno.

22. Načelno, dakle u pravilu, valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla.

23. Kako predmetni Ugovor o kreditu sadrži odredbu kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužiteljicu kao korisnika kredita, jasno je da ta ugovorna odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu korisnika kredita i da takva odredba ne može biti odraz dispozitivne odredbe iz čl. 22. st. 1. ZOO.

24. Kako je predmetnim dijelom spornog Ugovora o kreditu, valutna klauzula, sadržajno izražena na identičan način kao i u naprijed navedenim odlukama u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a da u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja valutne klauzule između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je predmetna ugovorna odredba u tom dijelu suprotna načelu savjesnosti i poštenja kojeg su se dužni pridržavati svi sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa i da su kao takve protivne odredbama ZZP koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, kao i odredbama ZOO, slijedom čega su u takvim okolnostima te odredbe Ugovora o kreditu, protivno žalbenim navodima tuženika, u tom dijelu- ništetne.

25. U odnosu na prigovor zastare tuženik valja reći da prema Objedinjenom pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. koje prihvaća i ovaj sud, ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

26. Stoga, imajući u vidu navedeno, time što je ništetnost ugovorne odredbe u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu utvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., i da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti te sudske odluke, a da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 7. lipnja 2023., to je sud prvog stupnja pravilno odbio prigovor zastare kao neosnovan jer je tužba podnijeta unutar zastarnog roka od 5 godina iz čl. 225. ZOO.

27. Slijedom iznesenog, suprotni žalbeni navodi i pozivanje tuženika na drugačija mišljenje pravnih stručnjaka nisu od utjecaja.

28. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora.

29. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, to je tuženik nepošten stjecatelj (kako je to pravilno ocijenio i sud prvog stupnja) te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja pa do isplate.

30. Naime, tuženik je nepošteni stjecatelj jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a pa kako tijekom ovog postupka nije dokazao suprotno odnosno da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, kao trgovac s tužiteljicom kao potrošačem i korisnicom kreditnih usluga, pojedinačno pregovarao i pri tom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP i odredbama ZOO, slijedom čega su suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani.

31. Pravilna je i odluka o parničnom trošku pod toč. I. izreke, kako u pogledu osnova (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i glede visine dosuđenih parničnih troškova tužiteljice (čl. 155. ZPP), pri čemu tuženik odluku o troškovima postupka osporava samo kroz osporavanje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Tuženik nije naveo druge određene razloge protiv odluke o trošku, a na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

32. Osnovano međutim ukazuje tužiteljica da je u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka (toč. II. izreke) sud prvog stupnja djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

32.1. Odredbom čl. 335. ZPP propisano je da će se ročište na kojem se presuda objavljuje održat neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. U slučaju iz st. 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- Oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e- Oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

32.3. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad stranka pristupi ročištu za objavu presude, kao u konkretnom predmetu, sud po odredbi čl. 335. st. 8. ZPP stranci mora uručiti presudu jer joj od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka.

32.4. Imajući u vidu značaj ročišta za objavu presude, kao i činjenicu da je punomoćnik tužiteljice prisustvovao tom ročištu održanom dana 18. lipnja 2024., prema ocjeni ovoga suda radi se o opravdanom i potrebnom trošku za vođenje parničnog postupka i tužiteljici pripada pravo na naknadu troška za navedeno ročište u iznosu od 125,00 eura, primjenom odredbe čl. 154. st. 5., čl. 155. ZPP u svezi Tbr. 9. toč. 3. Tarife sa zateznom kamatom koja teče od 20.siječnja 2026. (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. ZOO.

33. Stoga je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod toč. I. izreke ove presude, dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odučeno kao po toč. II. izreke ove presude.

34. Tužiteljici je valjalo priznati troškove žalbenog postupka koji se sastoji od troška žalbe u iznosu od 25,00 eur (Tbr. 10/4. Tarife), što uvećano za pripadajući PDV 25% iznosi 31,25 eura.

35. Tuženik nije uspio sa žalbom, pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović