Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3874/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ani Čule, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ad/1. TĐ, sada nepoznatog prebivališta i boravišta (ranije iz [adresa]), ad/2. tuženice ĐĐ, sada nepoznatog prebivališta i boravišta (ranije iz [adresa]), i ad/3. tuženice LĐH, sada nepoznatog prebivališta i boravišta (ranije iz [adresa]), svi zastupani po privremenom zastupniku Tomislavu Štefanoviću, odvjetniku u Ivanić- Gradu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P- 194/2025-6 od 25. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika ad/1. TĐ, ad/2. ĐĐ i ad/3. LĐH, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P-194/2025-6 od 25. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja suđeno je:

Utvrđuje se da je tužiteljica LĐ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] vinograd mladina površine 378 m2 što je tuženi TĐ, u zemljišnim knjigama na adresi [adresa] dužan priznati i trpjeti da se temeljem ove presude izvrši uknjižba prava vlasništva na navedenoj nekretnini na ime i za korist tužiteljice, LĐ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika na navedenoj nekretnini.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica LĐ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] vinograd mladina površine 946 m2 što su tužene ĐĐ (r. L), u zemljišnim knjigama na adresi [adresa] i TĐH (r. TĐH), u zemljišnim knjigama na adresi [adresa] dužne priznati i trpjeti da se temeljem ove presude izvrši uknjižba prava vlasništva na navedenoj nekretnini na ime i za korist tužiteljice LĐ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženica na navedenoj nekretnini.

III. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu da temeljem ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na navedenim nekretninama, a u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žale se tuženici ad/1., ad/2. i ad/3. (dalje: tuženici).

3. Tuženici se žale protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-dalje: ZPP). Predlažu presudu preinačiti i zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode i predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi:

-da su tuženice ad/2. i ad/3. suvlasništvo nekretnine kč. br. [katastarska čestica] vinograd mladina sa 946 m2 stekle nasljeđivanjem iza pok. BĐ na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu od 31. kolovoza 1989., koji je pak vlasništvo te nekretnine stekao u postupku komasacije,

-da je tuženik ad/1. vlasništvo kčbr. [katastarska čestica] vinograd mladina sa 378 m2 stekao u postupku komasacije,

-da su očevidom uz sudjelovanje vještaka geodetske struke 5. ožujka 2024. identificirane nekretnine koje su predmet postupka kao u tužbi, uz korekciju što je očevidom utvrđeno da na kčbr. [katastarska čestica] vinograd mladina sa 946 m2 u suvlasništvu tuženica ad/2. i ad/3., da u naravi postoje dvije građevine, od kojih niti jedna nije upisana u zemljišnoj knjizi (list 5) dok je u katastru upisana samo jedna, dok na kčbr. [katastarska čestica] vinograd mladina sa 378 m2 u vlasništvu tuženika ad/1. postoji jedna građevina, koja nije upisana u zemljišnoj knjizi, i koje građevine je vještak ucrtao u skicu očevida,

-da je iskazima svjedoka FĐ i AĐ i tužiteljice utvrđeno da se tužiteljica od smrti svojeg oca u siječnju 1990. doista nalazi u posjedu spornih nekretnina, da je prije toga, odnosno od 1988. ili od 1989. godine pa do svoje smrti 1990. sporne nekretnine posjedovao sada pok. otac tužiteljice OĐ, što proizlazi iz iskaza svjedoka AĐ, koji je iskazao da je tuženike posljednji puta vidio 1988. ili 1989., a čuo je da su tada odselili u inozemstvo

-da takav zaključak neizravno proizlazi još i iz činjenice da su prebivališta ili boravišta svih tuženika sada nepoznata,

-da je logično da su prije toga tuženici odlučili otuđiti sporne nekretnine i to upravo ocu tužiteljice, koji im je prema iskazu svjedoka AĐ i inače pomagao kod obrade.

7. Ovako utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilno prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je rezultat pravilne ocjene u postupku izvedenih dokaza budući da je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze cijeno kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti i jer je za svoju ocjenu dao jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

8. Na temelju naprijed utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja ocijenio da posjed tužiteljice istinit i nije pribavljen ni silom ni potajno ni prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Ujedno je i pošten jer kada ga je stekla tužiteljica nije znala niti je, s obzirom na okolnosti, imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed. Pritom je sud cijenio da se poštenje posjeda presumira.

9. S obzirom na činjenicu da je tužiteljica putem svoga pravnih prednika ranije, a potom i osobno još od 1988. ili 1989. godine (dakle više od 30 godine neprekidno) u mirnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina i da joj nitko nije osporavao ni posjed ni vlasništvo sud je prvog stupnja ocijenio da je tužiteljica na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima- "Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15-dalje u tekstu: ZV) stekla pravo vlasništva dosjelošću, te je prihvatio tužbeni zahtjev.

10. Tuženici žalbom osporavaju pravilnost odluke suda prvog stupnja u bitnom navodeći da je tužiteljica nije dokazala da bi na bilo koji način stekla vlasništvo predmetnih nekretnina neposredno niti posredno preko oca, pri čemu iskazi svjedoka FĐ i AĐ idu u smjeru da nikada nije došlo do kupoprodaje predmetnih nekretnina. Stoga tuženici osporavaju zakonitost i poštenje posjeda tužiteljice i njezinog prednika.

11. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi tuženika neosnovani.

12. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.

13. Pobijana presuda se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354 st. 2 toč. 11. ZPP, na koju ukazuju tuženici u svojoj žalbi.

14. Sud prvog stupnja je, po ocjeni ovoga suda, tijekom postupka raspravio sva sporna pitanja i ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ocjenu osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

15. Neutemeljeno tuženici osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva i ovakvog zaključka suda prvog stupnja.

16. Odredbom je čl. 388. st. 1. ZVDSP propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno, dok je stavkom 2. istog članka određeno da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

17. Uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju, s obzirom na utvrđenje suda da je dosjedanje započeto 1988. ili 1989. godine, u skladu sa spomenutom zakonskom odredbom, valja razmotriti primjenom Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91 i 91/92, dalje: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., zatim, počev od 1. siječnja 1997. prema važećim odredbama ZV.

18. Prema odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na toj stvari dosjelošću protekom deset godina, a odredbom je st. 4. istog članka propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na toj stvari dosjelošću protekom dvadeset godina. U skladu s odredbom čl. 72. st. 2. ZOVO, posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

19. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom st. 3. istog članka određeno da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

20. Iz navedenog proizlazi da je osnovna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću prema odredbama ZOVO i ZV, posjed, a taj posjed mora imati određene kvalitete time da je vlasništvo moguće steći samo na temelju poštenog posjeda. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Prema tome, nije nužno da posjed bude i zakonit.

21. Točno je da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je otac tužiteljice pok. OĐ prodao nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] vinograd mladina sa 946 m2, no tužiteljica je činjenične navode ispravila u podnesku od 29. travnja 2024., navodeći da je u činjeničnim navodima tužbe omaškom pogrešno opisan način stjecanja nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] vinograd mladina sa 946 m2 jer je njezin otac kupio, a ne prodao predmetnu nekretninu od tuženica ad/2. i ad/3.

22. Da je u činjeničnim navodima tužbe očito pogrešno opisan način stjecanja nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] vinograd mladina sa 946 m2, ukazuje i okolnost su predmetne nekretnine tuženice ad/2. i ad/3. stekle nasljeđivanjem iza pok. oca BĐ na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu od 31. kolovoza 1989., koji je pak vlasništvo te nekretnine stekao u postupku komasacije, dakle ne na temelju pravnog posla.

23. U ocjeni žalbenih navoda da tužiteljica nema valjanu osnovu za stjecanje zakonitog posjeda, valja reći da nema dovoljno dokaza za utvrđivanje posjeda tužiteljice, odnosno njezinog prednika kao zakonitog posjeda, no sud prvog stupnja utvrdio je trajanje posjeda i da su se ostvarile pretpostavke i za stjecanje vlasništva izvanrednom dosjelošću za koje je dovoljno da je posjed pošten, a poštenje posjeda se pretpostavlja.

24. Na okolnost izvršavanja posjeda na predmetnoj nekretnini sud prvog stupnja je saslušao svjedoka FĐ i ZĐ (neposredne susjede) i njihove iskaze je ocijenio kao logične, životne, uvjerljive, pa ih je i prihvatio kao istinite i na temelju njih, te iskaza same tužiteljice kao stranke utvrdio da je tužiteljica posjednica predmetne nekretnine osobno i preko svoga prednika – sada pok. oca OĐ u vremenu duljem od 30 godina.

25. Naime, iz iskaza navedenih svjedoka FĐ i AĐ proizlazi da je su otac tužiteljice znao pomagati tuženicima obradi predmetnih nekretnina, da tuženike ne viđaju od 1988. ili 1989. godine kada su odselili u inozemstvo, te je od tada predmetne nekretnine samostalno posjedovao pok. otac tužiteljice do svoje smrti 1990. od kada iste posjeduje tužiteljica (održavanjem kuće i okućnice u čemu joj pomaže svjedok AĐ).

26. Dakle, iz navedenih dokaza proizlazi da se otac tužiteljice, sada pok. OĐ,), a nakon njegove smrti tužiteljica osobno, u neprekidnom, samostalnom i nesmetanom posjedu predmeta spora nalazi najkasnije od 1988 ili 1989. (dakle dulje od 30 godina). Iako postoji zakonska presumpcija poštenog posjeda, nepoštenje posjeda može se dokazivati a tijekom prvostupanjskog postupka na bilo koji način nije dovedeno u sumnju da bi bilo tko, ili na bilo koji način smetao tužiteljicu ili njezinog prednika u posjedovanju predmetne nekretnine i na taj način njihov posjed učinio nepoštenim.

27. Zbog svega navedeno pravilan ja zaključak suda prvog stupnja da su ispunjene pretpostavke iz čl. 159. ZV za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

28. Stoga je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović