Poslovni broj: Povrv-544/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU
Pavla Lončara 2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu tog suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, oib:83416546499, protiv tuženika HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, u pisanom postupku bez održavanja ročišta, 15. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
1. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Knez poslovni broj: Ovrv- 12548/2025 od 1. listopada 2025. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 406,99eur sa zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 8 dana.
2.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Knez poslovni broj: Ovrv-12548/2025 od 1. listopada 2025. za iznos od 20,20eur.
3.Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 31,64eur, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je protiv tuženika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate tražbine koja se odnosi na neplaćene usluge javne vodoopskrbe i usluge javne odvodnje u iznosu od 406,99eur sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka. Rješenjem ovrsi određena je predložena ovrha na koju je tuženik pravovremeno izjavio prigovor, pa je rješenje o ovrsi, u dijelu u kojem je određena ovrha, stavljeno izvan snage i ukinute su provedene radnje, te je predmet upućen na put parnice.
2.Tužitelj u ovoj parnici zahtijeva od tuženika iznos od 406,99eur sa zateznom kamatom na ime neplaćenog iznosa naknade za isporučenu uslugu javne vodoopskrbe i usluge javne odvodnje temeljem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i ispostavljenih računa.
3.U svom prigovoru protiv platnog naloga rješenja o ovrsi tuženik je izjavio svoje protivljenje rješenju o ovrsi osporavajući osnovanost spornog duga i pasivnu legitimaciju.
4.Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, te u prijepise utuženih računa od 30. travnja 2024. i od 31. listopada 2024. i u karticu partnera.
5.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je u pisanom postupku, bez održavanja ročišta, smatrajući da održavanje ročišta, kojeg stranke nisu niti predlagale, nije potrebno za provođenje dokaznog postupka i da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez provođenja ročišta, utvrdio da je platni nalog iz rješenja o ovrsi potrebno održati na snazi djelomice.
6.Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, te u prijepise utuženih računa od 30. travnja 2024. i od 31. listopada 2024. i karticu partnera utvrđeno je da tuženik nije platio naknadu za pruženu uslugu javne vodoopskrbe i javne odvodnje za predmetno potrošačko mjesto Mala Gorica, Ljudevita Gaja 96, u iznosu od 406,99eur, i to po računu od 30. travnja 2024. u iznosu od 222,00eur, dospjelog 30. svibnja 2024. i po računu od 31. listopada 2024. u iznosu od 184,99eur, dospjelog 29. studenog 2024., čime je nedvojbeno utvrđena osnovanost i visina novčane tražbine tužitelja, dok tuženik nije ničime dokazao drukčije.
6a.Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja utvrđeno je i da tužitelj potražuje od tuženika prethodno obračunatu zateznu kamatu u iznosu od 20,20eur. Prema mišljenju ovoga suda, tužitelj neosnovano zahtijeva od tuženika plaćanje obračunatih zakonskih zateznih kamata, jer sve dok glavni dug ne bude plaćen u cijelosti zatezne kamate i nadalje teku i ne mogu se obračunati u apsolutnom iznosu, pa se stoga ne može tražiti niti njihova naplata u vidu samostalnoga zahtjeva.
7.Aktivna legitimacija tužitelja, iako nije niti sporna, temelji se na čl. 1. i 2. tužiteljeve Odluke o cijeni vodnih usluga od 9. studenog 2021. (www.vio.hr), na čl. 3. tužiteljevih Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga od 31. siječnja 2019. (www.vio.hr), te na odredbama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine br. 153/09, 90/11, 56/13, 154/14, 119/15, 120/16, 127/17, 66/19) i na Odluci o naknadi za razvoj komunalnih vodnih građevina (Narodne novine br. 134/21).
8.Pasivna legitimacija tuženika temelji se na odredbama iz čl. 9. i čl. 11. tužiteljevih Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga od 31. siječnja 2019. i čl. 39. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine br. 66/19). Obzirom da se utuženi računi odnose i na plaćanje fiksne naknade, tuženik je pasivno legitimiran kao obveznik plaćanja fiksne naknade i na temelju čl. 6. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva (Narodne novine br. 112/10).
9.Što se tiče tvrdnji tuženika, valja istaknuti da tuženik tijekom postupka nije istakao nikakve činjenice važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP-a) koje bi dovele u sumnju kako osnovanost, tako i visinu potraživanja tužitelja, a niti je dostavio sudu bilo kakav dokaz o ma kakvoj uplati tužitelju na ime predmetnog dugovanja. Prema stajalištu suda, tuženik, dakle, nije ničim dokazao da je konkretno dugovanje, makar i djelomično, namireno ili da ono doista ne bi odgovaralo stvarnom stanju.
9a.Tuženik ničime ne dokazuje da tužitelj nije isporučivao svoje vodne usluge u utuženom razdoblju za predmetno potrošačko mjesto, a što je uostalom nedvojbeno utvrđeno i uvidom u prijepise utuženih računa u kojima stoji i obračun usluge opskrbe pitkom vodom, pri čemu okolnost da tuženik na predmetnoj adresi više ne stanuje nije pravno značajna, jer tuženik sukladno čl. 11. tužiteljevih Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga i čl. 39. Zakona o vodnim uslugama nije obavijestio tužitelja o promjeni korisnika vodnih usluga, pa je stoga ostao u obvezi plaćati pružene vodne usluge i nakon prestanka korištenja predmetnog prostora sve dok ne odjavi njihovo korištenje i dostavi tužitelju valjanu i vjerodostojnu dokumentaciju o prijavi promjene korisnika.
10.Valjalo je stoga, temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao pod točkama
1. i 2. izreke presude.
11.Odluka o plaćanju zakonskih zateznih kamata na dosuđeno glavnično potraživanje tužitelja temelji se na odredbi iz čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), tako da zatezna kamata ovdje teče tek od 15. svibnja 2025., jer je tužitelj tako tražio.
12.Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO- a.
13.U konkretnom slučaju tužitelj je uspio u pretežnom dijelu ovog postupka, a zbog dijela s kojim nije uspio (obračunate zatezne kamate) nisu nastali posebni troškovi, pa kako je dakle tuženik u pretežnom dijelu izgubio ovu parnicu, a zbog dijela s kojim je uspio nisu nastali posebni troškovi, valjalo je u smislu čl. 154. st. 5. ZPP-a prihvatiti zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog postupka temeljem Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/21, 154/22) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23) za iznos javnobilježničke nagrade od 25,00eur i trošak sudske pristojbe na presudu od 6,64eur, ukupno 31,64eur i riješiti kao u točki 3. izreke presude.
14.Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zaprešiću 15. siječnja 2026.
Sudac:
mr. sc. Zvonimir Dodig,
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10, i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).
DNA:
1. Tužitelju, po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 6,64eur,
2. Tuženiku,
