Poslovni broj: Usž-4768/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Maja Topić, odvjetnica u Zagrebu, Kralja Držislava 4, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3720/2023-8 od 11. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3720/2023-8 od 11. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2157, URBROJ: 251-02- 01/001-23-3 od 19. lipnja 2023., odbijen zahtjev tužiteljice za prekidom upravnog spora i njen prijedlog za određenjem odgodnog učinka tužbe, kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova tog dijela upravnog spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/23-013/768, URBROJ: 251-09- 22-1/004-23-2, od 27. ožujka 2023., a kojim je zamijenjen raniji zaključak prvostupanjskog tijela, na način opisan njegovom izrekom.

2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu, u okviru koje je podnijela i zahtjev za pokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta donesenog od strane Gradske skupštine Grada Zagreba i to članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. - dalje u tekstu: Odluka/22) i članka 10. stavka 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 10/18., 20/21. - dalje u tekstu: Odluka/18), a koji zahtjev dalje u žalbi detaljnije obrazlaže. Ujedno podnosi i zahtjev za izuzeće svih sudaca Visokog upravnog suda koji su sudjelovali u postupcima ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, i to dr.sc. SG, UGC, SGC, KGC, mr.sc. ABC, predsjednice suda i BT, uz obrazloženje da bi se imenovani suci mogli naći u situaciji da preispituju vlastite odluke i ranije iznesene stavove, a takva situacija predstavlja okolnost koja dovodi u sumnju njihovu nepristranost pa u datim okolnostima sudsko vijeće čiji bi oni bili članovi, ali i sama predsjednica suda, ne bi nudili dovoljno jamstva da isključe svaku legitimnu sumnju u poštivanje njihove nepristranosti, čime bi došlo do povrede prava tužiteljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično odluči u njezinoj stvari, odnosno do povrede odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske te članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2.1. Dalje u žalbi tužiteljica osporava zakonitost pobijane presude zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku. U iscrpno obrazloženim žalbenim navodima, u bitnom, tužiteljica upire na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava u odnosu na pravo na pravično suđenje, koje drži povrijeđenim. Smatra da u okolnostima konkretnog predmeta nisu postojali uvjeti za donošenje prvostupanjskog rješenja jer je protekao rok (uvjet) propisan člankom 6. Odluke/22 te da je stoga postupanje javnopravnih tijela nezakonito, što nastavno detaljnije pojašnjava. Ponavlja da je u upravnom postupku prvostupanjsko rješenje donijela službena osoba koja se trebala izuzeti od rješavanja u konkretnoj upravnoj stvari, pri čemu ukazuje na Odluku o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela, na članak 122. Statuta Grada Zagreba, na Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom te Načela o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada u gradskim upravnim tijelima, a iz kojih propisa se vidi hijerarhija odnosa unutar Grada Zagreba, kao i to da pročelnici niti službenici unutar gradskih upravnih tijela nisu samostalni u obavljanju svojih poslova, već su vezani za upute gradonačelnika. Naglašava da je u upravnom postupku uz prigovor podnesen i zahtjev za izuzeće gradonačelnika, o kojem nikad nije odlučeno, i koju činjenicu tuženik tijekom spora nije niti osporavao. Mišljenja je da mogućnost i obveza izuzeća gradonačelnika prvenstveno proizlazi iz članka 24. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), iako tom odredbom nije izričito uređeno izuzeće čelnika drugostupanjskog tijela, ali tužiteljica drži da podnormiranost navedenog instituta ne može dovesti do toga da se stranku u upravnom postupku onemogući u isticanju zahtjeva za izuzeće službene osobe koja vodi konkretan drugostupanjski upravni postupak. S tim u vezi tužiteljica ukazuje na pravna stajališta Europskog suda za ljudska prava u izrijekom navedenim odlukama. Navodi da je tijekom postupka isticala prigovor povrede prava vlasništva, smatrajući da je u okolnostima konkretnog predmeta došlo do miješanja u njezino pravo na mirno uživanje vlasništva te da to miješanje nije bilo predviđeno zakonom i zakonito, da ono nije bilo u skladu s javnim interesom i da nije bilo nužno i razmjerno, a što sve nastavno obrazlaže detaljnijim razlozima. Iznoseći opširno i druge razloge zbog koji smatra da osporena presuda nije na zakonu utemeljena, tužiteljica smatra da posljedično nije bilo mjesta ni odbijanju njezinog zahtjeva za naknadu troškova spora. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže ovom Sudu provesti postupak ocjene zakonitosti pobijanih odredaba Odluke/22 i Odluke/18, ukinuti pobijane odredbe tih općih akata, potom poništiti osporenu presudu te rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, uz nalog tuženiku da joj nadoknadi zatražene troškove upravnog spora, uvećane za trošak sastava ove žalbe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, podredno, usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku da joj nadoknadi iskazani trošak sastava ove žalbe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga propisanih člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24. – dalje u tekstu ZUS), Sud ne nalazi postojanje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Polazno Sud navodi da je sadržaj žalbe propisan člankom 130. ZUS-a te se o zahtjevu za ocjenu zakonitosti općeg akta ne može odlučivati po žalbi izjavljenoj protiv pojedinačne odluke javnopravnog tijela, već u posebnom postupku koji se pokreće posebnim zahtjevom, ili obaviješću i na način propisan člankom 158. do 165. ZUS-a. Iz navedenog razloga ovaj Sud žalbene navode izjavljene u tom smislu nije posebno razmatrao.

7. U odnosu na zahtjev za izuzeće svih sudaca Visokog upravnog suda koji su sudjelovali u postupcima ocjene zakonitosti predmetnih općih akata, Sud navodi kako članovi sudačkog vijeća koji su sudjelovali u donošenju ove odluke nisu obuhvaćeni zahtjevom tužiteljice. Bez obzira na ovu okolnost Sud ukazuje i kako su istovrsni zahtjevi za izuzećem već odbijani, uz obrazloženje da pravno shvaćanje izraženo u presudi kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta (u objektivnom sporu) ne dovodi samo po sebi do nepristranosti u smislu članka 15. stavka 1. točke 5. Zakona, prilikom odlučivanja o zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom tog općeg akta (u subjektivnom sporu), niti se tvrdnje navedene u zahtjevu za izuzeće uopće mogu podvesti pod bilo koji od razloga propisanih odredbom članka 15. stavka 1. ZUS -a, Sud napominje kako je pravilnost tog stajališta potvrđena i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 6. studenoga 2025., broj: U-III-3085/2025.

8. Nastavno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. ZUS-a propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS-a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

9. Cijeneći citirana zakonska određenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga koje tužiteljica navodi u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima iz spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i Odluke/22, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.

10. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući na umu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-3496/2025-2 od 22. listopada 2025., Usž-3551/2025-2 od 19. studenoga 2025., Usž-4083/2025-2 od 11. studenoga 2025. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda.

11. Slijedom izloženog, ovaj Sud nije našao osnove da osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeni nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.

12. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je tužiteljica osnovano odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. Zakona, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić