Poslovni broj: Usž-1375/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan , predsjednice vijeća , Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića , članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice ĐJNiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri , odvjetnik u Zagrebu , Kordunska 1 , protiv tuženika Grada Zagreba , Gradonačelnika , Zagreb , Trg Stjepana Radića 1 , OIB: 61817894937 , radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us l-2950/2024-6 od 27. prosinca 2024. , na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.
pretpostavljam da je
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us l-2950/2024-6 od 27. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/II-551-06/23-014/1377 , URBROJ: 251-02-01/001-23-4 od 2. svibnja 2023. i rješenja Grada Zagreba , Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invalid, Sektora za socijalnu politiku , Odjel za demografski razvoj , Odsjeka za pronatalitetnu politiku , KLASA: UP/I-551-06/22- 013/3253 , URBROJ: 251-09-22-1/004-23-2 od 31. ožujka 2023. (točka I. izreke) odbijen vam je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/3253, URBROJ: 251- 09-22-1/004-23-2 od 31. ožujka 2023. te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka. Prvostupanjskim upravnim rješenjem od 31. ožujka 2023., zamijenjene su točke II. i III. izreke Zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/18-013/152, URBROJ: 251-21-21-1/001-18-2 od 31. srpnja 2018. na način kako je određeno izrekom tog rješenja.
3. Tužiteljica u pravodobno podnesenoj žalbi osporava presudu u cijelosti iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga te uglavnom ponavlja navode tužbe i podnesaka od 6. studenoga 2023. i 25. studenoga 2024. vezane za nadležnost upravnih tijela, postojanje potpisa na od strane naznačenog potpisnika na oba tužbom pobijana rješenja, karakter roka iz čl. 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 25/22. – dalje: Odluka/22), retroaktivnost propisa, pokretanje postupka po službenoj dužnosti, neprovođenje ispitnog postupka, povredu prava vlasništva. Dodaje da joj nije dana mogućnost izjašnjavanja, da je sud neosnovano odbio njezine dokazne prijedloge, naročito njezino saslušanje, čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, posebno načelo ravnopravnosti stranaka (načelo jednakosti oružja). Ističe i da je tužiteljici onemogućeno upoznati se s dokazima koje sud navodi u obrazloženju pobijane presude, konkretno sa spisom tuženika. Smatra da se Odlukom/22 zadire u pravomoćni upravni akt u periodu od 31. ožujka pa nadalje, te da tužiteljica nije imala vrijeme za prilagodbu. Upire na povredu Ustava Republike Hrvatske, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Narodne novine'' - ,,Međunarodni ugovori'', 6/99. - proč. tekst, 8/99. - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.) te Europske socijalne povelje usvojene Zakonom o potvrđivanju Europske socijalne povelje (,,Narodne novine“,15/22.). Poziva se na pravna shvaćanja istaknuta u nizu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije. Posljedično, smatra nezakonitom i odluku o trošku upravnog spora. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno riješiti upravnu stvar na način da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova spora sukladno ranije dostavljenom troškovniku. Potražuje trošak sastava žalbe uvećano za trošak PDV-a te zakonskih zateznih kamata.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći pritom na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude.
7. Prvenstveno, ističe se da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužiteljice koje ona sad ponavlja i u žalbi te dao razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća, bez potrebe ponavljanja svih razloga koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud već naveli i obrazložili. Pri tome, sud nije dužan obrazlagati i otklanjati svaki navod tužiteljice, već isključivo one pravno relevantne, a čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno. Stoga je i obrazloženje osporene presude u cijelosti sastavljeno sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a.
8. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužiteljica i tijekom upravnog postupka kao i tijekom upravnog spora, naročito održavanjem ročišta dana 3. prosinca 2024., imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti u upravnom sporu.
9. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze, ovaj Sud upućuje na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a prema kojoj sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi. Osnovano je prvostupanjski sud odbio predložene dokazne prijedloge tužiteljice, budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, a što uključuje i dokumentaciju u spisu tuženika. To stoga jer je u konkretnom slučaju u upravnom postupku pravo stanje stvari utvrđeno temeljem službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, te su i po ocjeni ovog Suda, odlučne činjenice dostatno utvrđene temeljem podataka u sudskom spisu te spisu tuženika bez provođenja predloženih dokaza.
10. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja (načelo jednakosti oružja), a na koje tužiteljica upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno. Imajući na umu dokaznu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika, koje tužiteljica žalbenim prigovorima nije s uspjehom osporila, to je prvostupanjski sud zakonito odbio dokazne prijedloge tužiteljice.
11. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da joj je sud u cijelosti onemogućio upoznati se s dokazima koje je izveo, konkretno s upravnim spisom tuženika. U vezi navedenog, ovaj Sud upućuje na članak 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21. – dalje: ZUP) i članak 113. ZUS-a, kojima je propisano pravo stranke obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa.
12. Vezano za prigovor neprovođenja ispitnog postupka odnosno neposrednog rješavanja upravne stvari sukladno odredbi članka 49. stavka 1. ZUP-a, i prema ocjeni ovoga Suda u konkretnom slučaju činjenično stanje se je moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolaže javnopravno tijelo te nije bilo potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa, posebno imajući u vidu da se radi o usklađivanju novčane pomoći na temelju ovlasti propisane Odlukom/22., koja ovlast je ocijenjena zakonitom odlukama ovoga Suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
13. Nije osnovan ni prigovor o retroaktivnom djelovanju prilikom donošenja pojedinačnih akata, kako se o tom pitanju već izjasnio ovaj Sud u presudama Usoz-8/22 i Usoz-143/22. Propisi eventualno mogu u nekim slučajevima retroaktivno djelovati što je zabranjeno, no međutim, ne postoji zabrana donošenja pojedinačnih odluka nakon proteka određenog roka koji uopće nije prekluzivan, već instruktivan, a kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.
14. Tužiteljica niti ostalim žalbenim navodima, kojima uglavnom iznosi svoje tumačenje pravnih propisa, nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske presude, a neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužiteljica upire na povredu ustavnih i konvencijskih prava.
15. Kako tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu, osnovano je pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora. U kontekstu iste zakonske odredbe nije osnovan niti zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
16. Budući da tužiteljica nije s uspjehom osporila zakonitost pobijane presude, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a , odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 15. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
