Poslovni broj: Usž-3892/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DM, OIB: [osobni identifikacijski broj], Kuče, [adresa] i EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], Kuče, [adresa], koje zastupa odvjetnik Ivan Rački iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Oreškovićeva ulica 6D/1, protiv rješenja tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, OIB: 28454963989, Zagreb, Ulica grada Vukovara 54, klasa: UP/I-009-01/24-06/26, urbroj: 567-04-01/04-24-1 od 25. travnja 2024., uz sudjelovanje zainteresirane osobe MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Moreno Pajković, Rijeka, Ante Starčevića 5, radi povrede prava na zaštitu osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3289/2024-11 od 10. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3289/2024-11 od 10. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-009-01/24-06/26, urbroj: 567-04-01/04-24- 1 od 25. travnja 2024., kojim je zahtjev, ovdje zainteresirane osobe, za povredu prava na zaštitu osobnih podataka utvrđen osnovanim, te utvrđeno da je obradom osobnih podataka putem videonadzornog sustava uspostavljenog od strane tužitelja u sklopu stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa] odnosno korištenjem četiri videonadzorne kamere došlo do prekomjerne obrade osobnih podataka protivno odredbama članka 31. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Zabranjena je tužiteljima, kao voditeljima obrade, daljnja obrada osobnih podataka putem video nadzornog sustava postavljenog u sklopu stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa] protivno odredbama članka 31. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Naloženo je tužiteljima, kao voditeljima obrade, brisanje snimaka nastalih snimanjem putem predmetnog videonadzornog sustava. Rok za poduzimanje naloženih mjera je 15 dana te je naloženo tužiteljima da o poduzetim mjerama izvijeste tuženika uz dostavu relevantnih dokaza o poduzetom u roku od 30 dana od dana primitka rješenja.
2. Tužitelji u žalbi navode da istu podnose iz svih razloga propisanih odredbama Zakona o upravnim sporovima. Ističu da su rješenjem obuhvaćeni DM i EM bez zakonitog obrazloženja zašto su oni stranke upravnog postupka. Tužitelju EM nije bilo omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku, a tužiteljica DM nije niti postavila kamere u koju svrhu je tijekom upravnog postupka dostavila relevantne dokaze. Smatraju da su povrijeđene odredbe Zakona o općem upravnom postupku jer im nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima za rješenje ove stvari. Navode da videonadzor snima isključivo dio nekretnine koji u samostalnom posjedu drži obitelj tužitelja tj. njihove dvije kćeri. Videonadzor, a što je prvotužiteljica isticala je postavljen po nalogu drugotužitelja. Dokumentacija za videonadzor sačinjena je od strane trgovačkog društva Vizura d.o.o., [adresa], a ista sadrži rješenje MUP-a kojim se toj tvrtki odobrava obavljanje poslova privatne zaštite. Ulazna vrata koristi isključivo obitelj DM. Tužitelji u tijeku cijelog postupka osporavaju da bi dio nekretnine, koja je predmetom ovog postupka, bila u suvlasništvu između njih i zainteresirane osobe MM jer je predmetna nekretnina na terenu stvarno podijeljena čak i fizičkim barijerama. Da je sud usvojio dokazni prijedlog očevida na licu mjesta tada bi utvrdio da su ove činjenice točne i da nema povrede prava na zaštitu osobnih podataka. Sud je odbio dokazne prijedloge te time počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora te predlažu usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu, tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti te potražuju trošak sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je tužiteljima, kao voditeljima obrade zabranjena daljnja obrada osobnih podataka putem videonadzornog sustava uspostavljenog protivno odredbama članka 31. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka postavljenog u sklopu stambene zgrade na adresi [adresa]. u [adresa]. Ističe da nije osnovan žalbeni navod da tužiteljima nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku budući da je od istih zatraženo očitovanje/dostava informacija kao i relevantne dokumentacije te je prvotužiteljica (po opunomoćeniku) dostavila očitovanje vezano uz predmetni videonadzor dana 6. ožujka 2024., pritom ne navodeći informaciju kako voditelj obrade nije ona već je i dalje komunicirala s tuženikom te dostavila dopunu očitovanja o predmetnom videonadzoru dana 19. ožujka 2024., u kojem očitovanju navodi kako ona i njen suprug žive u zajedničkom kućanstvu pa oboje imaju pristup videonadzoru. Nadalje, nije osnovan žalbeni navod da videonadzor snima isključivo dio nekretnine koji u samostalnom posjedu drži obitelj tužitelja tj. njihove dvije kćeri. U provedenom postupku je utvrđeno da predmetni videonadzorni sustav zahvaća zajednički dio dvorišta/okućnice nekretnine (površinu koju ima pravo koristiti podnositelj zahtjeva) koji nije upisan kao posebni dio u zemljišnoj knjizi odnosno nije uspostavljeno etažno vlasništvo, a za snimanje kojeg prostora tužitelji nisu predočili suglasnost suvlasnika koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova. Upire na odredbu članka 26. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka i odredbu članka 31. te predlaže žalbu odbiti.
4. Zainteresirana osoba nije dostavila odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS). To stoga jer je postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS- a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.
7. Prije svega, a u odnosu na prigovore tužitelja da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka, što je prvostupanjski sud i učinio osnovano ocijenivši suvišnim izvođenje dokaza koje su tužitelji predložili uz obrazloženje da se izvođenjem predloženih dokaza ne bi mogle utvrditi činjenice koje bi utjecale na zakonitost pobijanog rješenja, a sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika na nedvojben način mogu se utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega, i po ocjeni ovog Suda, izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari imajući u vidu dokumentaciju spisa predmeta.
8. Nisu osnovani prigovori tužitelja EM da mu u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nije omogućeno sudjelovanje budući da je tužiteljica DM po opunomoćeniku dostavila očitovanje vezano uz predmetni videonadzor dana 6. ožujka 2024., kao i dopunu očitovanja o predmetnom videonadzoru dana 19. ožujka 2024., u kojem navodi da ona i njen suprug žive u zajedničkom kućanstvu pa oboje imaju pristup videonadzoru kao i da je videonadzor postavilo društvo Vizura d.o.o., po nalogu EM. Sustav je zaštićen lozinkom koju znaju samo oni. Proizlazi dakle da tužitelji imaju pristup sustavu pa se u smislu odredbe članka 26. Uredbe (EU)2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ Opća uredba o zaštiti podataka (Sl. list Europske unije L119,4.5.2016) smatraju zajedničkim voditeljima obrade. Osim toga, osnovano prvostupanjski sud ističe da je EM u ovom sporu ostvario pravo na izjašnjenje iako nije sudjelovao u upravnom postupku, a imajući u vidu njegove navode izjašnjavanje u upravnom postupku ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari. Konačno, tužitelji i u žalbi ističu da je videonadzor postavljen po nalogu drugotužitelja.
9. Nije osnovan prigovor tužitelja da videonadzor snima isključivo dio nekretnine koju u samostalnom posjedu drži obitelj tužitelja. Ovo iz razloga jer iz spisa predmeta proizlazi da dvorište/okućnica nije upisano kao posebni dio nekretnine odnosno u suvlasništvu je svih suvlasnika pa je sukladno odredbi članka 31. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka ("Narodne novine", broj: 42/18.), za uspostavu videonadzora potrebna suglasnost suvlasnika koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova, a koji uvjet u konkretnom slučaju nije ispunjen. Kako iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da predmetne postavljene kamere svojim kutom snimanja zahvaćaju dio dvorišta/okućnice koji predstavlja zajednički prostor odnosno neetažirani dio nekretnine, a prilikom korištenja sustava videonadzora potrebno je voditi računa da se ne narušava privatnost trećih osoba odnosno da videokamere ne zahvaćaju zajednički dio nekretnine, to je osnovano zaključio prvostupanjski sud da se rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim.
10. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu, 14. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
