Poslovni broj: Usž-2577/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HARTERA PROJEKT d.o.o., Zagreb, Zavrtnica 17, OIB: 96573071458, kojeg zastupa opunomoćenik Oliver Obrovac, odvjetnik u Zagrebu, Gredička 23, protiv tuženika Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Zagreb, Runjaninova 2, OIB: 37836302645, radi mjera zaštite na kulturnom dobru, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1627/2024-13 od 19. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1627/2024-13 od 19. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-612-08/24-02/0071, URBROJ: 532-02-03- 02/1-24-2 od 2. rujna 2024. i rješenja Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci, KLASA: UP/I-612- 08/24-04/0747, URBROJ: 532-05-02-11/10-24-1 od 29. travnja 2024. (točka I. izreke). Točkom II. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
1.1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-612-08/24-02/0071, URBROJ: 532-02-03- 02/1-24-2 od 2. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci, KLASA: UP/I-612-08/24-04/0747, URBROJ: 532-05- 02-11/10-24-1 od 29. travnja 2024.
1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, u točki 1. izreke, naređuje se vlasniku kulturnog dobra (tužitelju) poduzimanje hitnih mjera zaštite i očuvanja kulturnog dobra za otklanjanje oštećenja na zapadnom pročelju zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te sprečavanje daljnje štete na kulturnom dobru, kako je to detaljno opisano u izreci tog rješenja.
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, navodi da mu je nezakonito, kao vlasniku, naređeno poduzimanje hitnih mjera zaštite kulturnog dobra, a da su pritom zanemarene činjenice da do oštećenja i ugroze kulturnog objekta koji je u njegovom vlasništvu nije došlo njegovom radnjom, krivnjom ili odgovornošću već radnjom i postupanjem treće osobe. Pojašnjava da je Grad Rijeka o svom trošku i na vlastitu inicijativu uklanjao građevine A27 i A28 u [adresa] na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pri čemu je tijekom uklanjanja navedenih građevina došlo do oštećenja pročelja zgrade koja je u njegovom vlasništvu. Smatra da se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba članka 74. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Naglašava da je u konkretnom slučaju štetnik Grad Rijeka kojem su predmetne mjere trebale biti naložene. Zaključno, navodi da mu je nezakonito ostavljen prekratak rok za izvršenje obveze iz točke 1. izreke prvostupanjskog rješenja. Predlaže Sudu usvojiti žalbu te presudom riješiti upravnu stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti (pravilno poništiti) pobijanu presudu te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da tužitelj, kao vlasnik predmetne građevine smještene unutar kulturno-povijesne cjeline, ima obvezu održavanja i sanacije eventualnih oštećenja sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, neovisno o tome je li štetu uzrokovao osobno, dok protiv štetnika može pokrenuti postupak radi naknade štete. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Odredbom članka 20. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj: 69/99., 151/03., 157/03., 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 44/17., 90/18., 32/20., 62/20., 117/21. i 114/22., dalje: ZoZOKD) propisano je, između ostalog, da je vlasnik kulturnog dobra obvezan postupati s kulturnim dobrom s dužnom pažnjom, a osobito ga čuvati i redovito održavati te provoditi mjere zaštite propisane zakonom.
7. Prema odredbi članka 21. stavka 1. ZoZOKD-a nadležno tijelo utvrđuje mjere zaštite kulturnog dobra rješenjem, s time da, ako vlasnik ne provede mjeru propisanu rješenjem u utvrđenom roku, tu će mjeru provesti nadležno tijelo na trošak vlasnika.
8. Tužitelj ne spori da se građevina, izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na koju mu je prvostupanjskim rješenjem naloženo poduzimanje hitnih mjera zaštite kulturnog dobra, nalazi u njegovom vlasništvu te da se nalazi unutar kulturno- povijesne cjeline grada Rijeke (upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem Z-2691). Isto tako, tužitelj ni ne spori utvrđeni stupanj oštećenja (zapadnog zida) te građevine. Međutim, tužitelj osporava svoju obvezu sanacije štete na predmetnoj građevini, jer da je štetu uzrokovala treća osoba.
9. S obzirom na naprijed navedene zakonske odredbe i takvo činjenično utvrđenje, Sud ocjenjuje da je upravno tijelo prvog stupnja prema svojoj stručnoj procjeni i znanju osporenim rješenjem osnovano naložilo tužitelju provođenje mjera zaštite kulturnog dobra. Naime, budući da nije sporno da je tužitelj vlasnik građevine koja se nesporno nalazi unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Rijeke, to je tužitelj na temelju izričite odredbe članka 20. ZoZOKD dužan postupati s kulturnim dobrom s dužnom pažnjom te provoditi mjere zaštite.
9.1. Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari pozivanje tužitelja na odredbu članka 74. stavka 1. ZoZOKD-a, budući da je tom odredbom propisana obveza nadležnog tijela da zatraži poduzimanje mjera iz djelokruga drugih nadležnih tijela, a ne oslobađanje vlasnika kulturnog dobra od Zakonom propisane obveze provođenja mjera zaštite i očuvanja kulturnog dobra.
10. Sud napominje da pitanje je li Grad Rijeka svojom (eventualnom) štetnom radnjom izazvao sadašnje stanje predmetne građevine nije od utjecaja u ovoj upravnoj stvari gdje je naloženo vlasniku nekretnine poduzimanje hitnih mjera zaštite i očuvanja kulturnog dobra.
11. Zaključno, u odnosu na žalbeni prigovor u kojem tužitelj navodi da mu je ostavljen prekratak rok od 30 dana za postupanje po prvostupanjskom rješenju, treba reći da Sud ocjenjuje da je taj rok, s obzirom na narav i hitnost naloženih mjera (uklanjanje oštećene žbuke, učvršćivanje nestabilnih dijelova zida, privremeno zatvaranje otvora i sl.), primjeren. Osim toga, sukladno odredbi članka 79. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.), rok koji je odredila službena osoba može se, iz opravdanih razloga, na zahtjev stranke produljiti.
12. S obzirom na to da tužitelj žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanjem žalbe pa je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u izreci (točka I. izreke).
13. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio (točka II. izreke).
U Zagrebu, 14. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
