REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-667/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Senije Ledić članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dražan Crnković, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženika LŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Klemen, odvjetnik u Zagrebu i drugotuženika HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje umješača na strani prvotuženika ČŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Delić, odvjetnik u Zagrebu, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji prvotuženika LŽ, protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-60/2024-2 od 19. siječnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4813/19-36 od 12. listopada 2023., na sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija prvotuženika LŽ.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se I-tuženiku DŽ i II-tuženiku FŽ solidarno isplatiti tužitelju GŽ iznos od 75.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama, i to počevši od 11.6.2004. do 31.12.2007. po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, potom počevši od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 35/05) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te najzad počevši od 1.8.2015. do isplate po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se I-tuženiku DŽ i II-tuženiku FŽ solidarno isplatiti tužitelju GŽ iznos od 1.125,71 kn sa zakonskim zateznim kamatama, i to počevši od 16.6.2004. do 31.12.2007. po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, potom počevši od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 35/05) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te najzad počevši od 1.8.2015. do isplate po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.".

II/ Odbija se zahtjev tužitelja GŽ za naknadom troškova parničnog postupka, u cijelosti.

III/ Nalaže se tužitelju GŽ naknaditi I-tuženiku DŽ troškove parničnog postupka u iznosu od 46.560,00 kn / 6.179,57 eura11 sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, počevši od 7.6.2022. do isplate, u roku 15 dana.

IV/ Nalaže se tužitelju GŽ naknaditi umješaču na strani I-tuženika ČŽ troškove parničnog postupka u iznosu od 45.490,00 kn / 6.037,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, počevši od 7.6.2022. do isplate, u roku 15 dana.“.

2. Prvostupanjskim dopunskim rješenjem od 12. listopada 2023. naloženo je tužitelju naknaditi prvotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.544,89 Eur sa zateznim kamatama.

3. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbijanjem žalbe tužitelja djelomično se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4813/19-31 od 3. studenog 2022. u odluci o glavnoj stvari pod točkom I. izreke, i to u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 65.000,00 eura sa zateznim kamatama.

II. Prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačuje se prvostupanjska presuda u preostalim dijelovima odluke o glavnoj stari pod točkom I. izreke, i u tim dijelovima se sudi:

- nalaže se 1. tuženiku DŽ i 2. tuženiku FŽ solidarno isplatiti tužitelju GŽ iznos od 10.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama, i to počevši od 11.6.2004. do 31.12.2007. po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, potom počevši od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 35/05) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te najzad počevši od 1.8.2015. do isplate po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

- Nalaže se 1. tuženiku DŽ i 2. tuženiku FŽ solidarno isplatiti tužitelju GŽ iznos od 149,41 eura sa zakonskim zateznim kamatama, i to počevši od 16.6.2004. do 31.12.2007. po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, potom počevši od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 35/05) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te najzad počevši od 1.8.2015. do isplate po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“.

3.1. Drugostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Preinačuju se odluke o trošku sadržane pod točkama II., III., i IV izreke prvostupanjske presude i rješenje o trošku Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4813/19-36 od 12. listopada 2023., te se u tim dijelovima rješava:

- svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

- Odbija se ČŽ, umješač na strani 1. tuženika, sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje sadržano u prvostupanjskoj presudi kojim je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.“.

4. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-5079/2024-2 od 6. veljače 2025., prvotuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, u dijelu pod točkom II. izreke u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku drugostupanjskog suda o odlučnom žalbenom navodu.

5. Postupajući po navedenom dopuštenju prvotuženik LŽ je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava, zbog kojega je revizija dopuštena. Predložio je preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu uz naknadu troškova revizijskog postupka.

6. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

7. Revizija nije osnovana.

8. U skladu sa odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ispitao pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava zbog kojega je revizija dopuštena.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatom iznosa od 75.000,00 Eur sa zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2004. i iznosa od 149,41 Eur sa zateznim od 16. lipnja 2004.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je tužba podnesena protiv prvotuženika TŽ, drugotuženika MŽ, trećetuženika EŽ i četvrtotuženika FŽ, s time da je tijekom postupka tužba povučena protiv drugotuženika i trećetuženika, te proizlazi nadalje da je MŽ umro **.**.2017., prvotuženik TŽ je umro **.**.2011. a u parnicu je stupio njegov zakonski nasljednik otac ŠŽ koji je umro **.**.2014., pa je u parnicu stupio njegov zakonski nasljednik LŽ sada prvotuženik.

11. Tijekom postupka je utvrđeno: da je 24. svibnja 2004. sklopljen Ugovor o kupoprodaji trosobnog stana površine 102,92 m2 [adresa] u [adresa], između ŠŽ kao prodavatelja, zastupanog po sinu TŽ temeljem ovjerene punomoći od 21. svibnja 2004. i tužitelja kao kupca (dalje: Ugovor); da je čl. 3. Ugovora ugovoreno da kupoprodajna cijena iznosi 45.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti s time da kupac preuzima i obvezu obračuna otplate stana iz Ugovora od 16. studenoga 1992.; da je kod potpisivanja ugovora kupac punomoćniku prodavatelja, isplatio iznos od 10.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti, a ostatak cijene se obvezao isplatiti u roku od 30 dana; da je 18. lipnja 2004. tužitelj uplatio iznos od 1.125,71 kn po osnovi obročne otplate iz Ugovora od 16. studenoga 1992.; da je TŽ kao punomoćnik ŠŽ potpisao potvrdu na kojoj je ovjeren njegov potpis 11. lipnja 2004., kojim je potvrđen primitak cjelokupne kupoprodajne cijene, bez naznake isplaćenog iznosa.

11.1. Nadalje je utvrđeno: da je po tužbi sada pok. ŠŽ protiv tužitelja donesena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-30/05 od 6. srpnja 2007. kojom je utvrđeno da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kupoprodaji od 24. svibnja 2004.; da je po pravomoćnom okončanju navedenoga postupka sada pok. ŠŽ podnio tužbu protiv tužitelja iz ovog postupka radi brisanja uknjižbe vlasništva u predmetu poslovni broj P-567/07, u kojemu je sklopljena sudska nagodba 13. travnja 2010., kojom je određeno da će tužitelj predati stan u posjed ŠŽ, te da će izvršiti brisanje vlasništva tužitelja na predmetnom stanu uz istovremeni upis vlasništva ŠŽ; da se povodom sklapanja Ugovora od 24. svibnja 2004. protiv prvotnih tuženika TŽ, MŽ, EŽ i sadašnjeg tuženika FŽ vodio kazneni postupak zbog kaznenih djela krivotvorenja, ovjeravanja neistinitog sadržaja i prevare; da je tužitelju iz ovog postupka u svojstvu oštećenika u navedenom kaznenom postupku postavio imovinskopravni zahtjev za isplatom iznosa od 75.000,00 Eur; da je kazneni postupak protiv TŽ obustavljen 11. listopada 2011., a MŽ **.**.2017. zbog smrti okrivljenika, dok je kazneni postupak protiv okrivljenika NŽ obustavljen zbog nastupa zastare kaznenog gonjenja za kazneno djelo prevare; da je UŽ pravomoćnom presudom kaznenog suda broj Ko-2575/13-82 od 29. studenoga 2018. oglašen krivim zbog kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 1. KZ/97 počinjenog na način da je MŽ dogovorio sa NN osobom i FŽ što treba raditi kod javnog bilježnika kako bi se ovjerila specijalna punomoć za prodaju stana u [adresa], pa su TŽ i UŽ lažno predočili javnom bilježniku prilikom utvrđivanja identiteta ŠŽ da je NN muškarac, ŠŽ čemu je javni bilježnik povjerovao i ovjerio specijalnu punomoć kojom je ŠŽ ovlastio svog sina TŽ da proda predmetni stan.

11.2. Konačno, utvrđeno je i: da je 4. prosinca 2003. između ŠŽ kao primatelja uzdržavanja i umješaća ČŽ sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju predmet kojega je stan u [adresa]; da je u ostavinskom postupku iza pok. TŽ otac ostavitelja sada pok. ŠŽ proglašen nasljednikom ostavinske imovine; da je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. ŠŽ sin ostavitelja LŽ proglašen nasljednikom ostavinske imovine.

12. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, zbog činjenice da tužitelj nije dokazao je li i ako jest, koji iznos i kome je isplatio na ime kupovnine. U odnosu na utuženih 1.125,71 kn koji je tužitelj prema uplatnici podmirio na ime duga ŠŽ za otkup stana, prvostupanjski sud također odbija ovaj dio zahtjeva jer da raniji prvotuženik TŽ u čiju je pravnu poziciju nakon njegove smrti stupio sadašnji tuženik LŽ, a ni drugotuženik FŽ nisu pasivno legitimirani, budući da je tužitelj taj iznos sukladno odredbi čl. 218. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 79/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) mogao potraživati samo od vlasnika stana ŠŽ za kojega je taj izdatak i učinio.

13. Drugostupanjski sud prihvaćajući zaključak prvostupanjskoga suda, kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke obveznopravnog odnosa stjecanja bez osnove, zaključuje da tužbeni zahtjev treba razmotriti kao zahtjev za naknadu štete. Navodi drugostupanjski sud da je izrekom osuđujuće kaznene presude dokazana štetna radnja drugotuženika, dok štetna radnja prednika prvotuženika proizlazi iz stanja kaznenog predmeta i činjenične osnove parničnog predmeta u kojem je donesena pravomoćna presuda kojim je utvrđen ništavim ugovor o kupoprodaji kojega je u ime i za račun ŠŽ kao prodavatelja sklopio lažni punomoćnik TŽ te da proizlazi da je TŽ postupao s namjerom odnosno voljom i znanjem da u svrhu neovlaštene prodaje očevog stana aktivno sudjeluje u potvrđivanju identiteta nepoznate osobe kao njegovog oca, prilikom ovjeravanja punomoći, a potom kao lažni punomoćnik sklopio predmetni ugovor sa tužiteljem.

13.1. Utvrđuje drugostupanjski sud da je za iznos od 10.000,00 Eur koji je predan prilikom sklapanja ugovora doista došlo do umanjenja imovine tužitelja i da taj iznos predstavlja stvarnu štetu koja je posljedica štetne radnje prednika prvotuženika i drugotuženika te da štetu predstavlja iznos od 149,41 Eur za koje je bilo nesporno da je plaćeno ispunjenje obveze iz kupoprodajnog ugovora sklopljenog štetnom radnjom TŽ i drugotuženika (plaćanje zaostalih obroka kredita po ugovoru od 16. studenoga 1992.). Pozivom na odredbu čl. 206. st. 1. ZOO/91 drugostupanjski sud obvezuje tuženike solidarno na isplatu navedenih iznosa te u tom dijelu preinačava prvostupanjsku presudu.

14. Iz stanja spisa proizlazi da je na presudu i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4813/19-31 od 3. studenoga 2022. žalbu podnio tužitelj 14. studenoga 2022. i o toj žalbi je odlučivao Županijski sud u Karlovcu presudom i rješenjem poslovni broj Gž-60/2024-2 od 19. siječnja 2024. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je prvotuženik LŽ po zaprimanju prvostupanjske presude 7. studenoga 2022. podnio prijedlog radi ispravka, podredno radi donošenja dopunskog rješenja, podredno je uložio žalbu protiv rješenja sadržanog u točki III. izreke prvostupanjske presude (odluke o parničnom trošku). Po navedenom prijedlogu prvotuženika, prvostupanjski sud je donio dopunsko rješenje poslovni broj P-4813/19- 36 od 12. listopada 2023. kojim je naloženo tužitelju naknaditi prvotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.544,80 Eur. Donošenjem toga dopunskoga rješenja postupljeno je po prijedlogu prvotuženika LŽ za donošenje dopunskoga rješenja, čime je podredno podnesena žalba protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi prvostupanjskoga suda postala, bespredmetna. Dakle, žalbe prvotuženika protiv prvostupanjske presude u ovome postupku nije bilo niti je o njoj drugostupanjski sud odlučivao.

15. Slijedom navedenoga, drugostupanjski sud nije niti mogao ocjenjivati žalbene navode koji su od odlučnog značaja, niti označavati razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti prilikom odlučivanja o žalbi prvotuženika, a što bi bila njegova dužnost sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a u situaciji da je odlučivao o žalbi prvotuženika.

16. U navedenoj situaciji nije niti moglo doći do povrede temeljenog ljudskog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku o odlučnom žalbenom navodu, u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine- Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) jer u odnosu na prvotuženika drugostupanjski sud nije niti mogao obrazlagati svoju odluku sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a.

17. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a, reviziju prvotuženika LŽ odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

18. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju je odbijen, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje postupka, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (stavak II. izreke ove presude).

Zagreb, 14. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić