Poslovni broj: Usž-4855/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Frana Vrbanića 20, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavno tajništvo, Sektor za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg Petra Krešimira IV 1, OIB: 66486182714, radi priznanja vojnog čina, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-586/2025-7 od 7. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-586/2025-7 od 7. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 560-01/24-01/227, URBROJ: 512M-02-03-25-4 od 12. veljače 2025. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Služba za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, KLASA: UP/I 560 -01/24-01/1, URBROJ: 512M2-6510-24-20 od 16. prosinca 2024. te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Služba za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, KLASA: UP/I 560-01/24-01/1, URBROJ: 512M2-6510- 24-20 od 16. prosinca 2024. kojim je tužitelju utvrđeno obnašanje zapovjedne dužnosti Zapovjednik Izviđačko-diverzantskog voda, čin natporučnik.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da se prvostupanjski sud poziva samo na podatke iz službenih evidencija, a da uopće ne uzima u obzir stvarno činjenično stanje da je tužitelj obnašao zapovjednu dužnost brigadira-pukovnika sukladno Zapovijedi, potpisanu od strane generala BĐ. U tom smislu ističe da činjenica da se nešto ne nalazi u službenoj evidenciji ne znači da u stvarnosti nije postojalo. Naposljetku navodi da prvostupanjski sud nije izveo ključni dokaz, a to je saslušanje generala BĐ. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu i sam riješi stvar ili da poništi pobijanu presudu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u dijelu i u granicama propisanim odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za utvrđivanje obnašanja dužnosti tijekom Domovinskog rata po zadnjoj dužnosti. Prema Potvrdi Službe za djelatno vojno osoblje tužitelj je imao status djelatne vojne osobe u razdoblju od 1. kolovoza 1993. do 30. studenog 2003. te je bio u osobnom činu natporučnika raspoređen na ustrojbenom mjestu natporučnika. Povodom zahtjeva stoga je doneseno rješenje kojim se tužitelju utvrđuje obnašanje zapovjedne dužnosti Zapovjednik Izviđačko-diverzantskog voda, čin natporučnik.
8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
9. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nema osnove da se tužitelju prizna čin brigadira-pukovnika jer prema podatcima iz službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi da tužitelj nije evidentiran u činu brigadira-pukovnika, već u činu natporučnika.
10. U odnosu na prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud propustio izvesti odlučujući dokaz saslušanjem generala BĐ ovaj Sud nalazi da se pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podatcima iz službene evidencije, slijedom čega se ovaj prigovor tužitelja ne može ocijeniti osnovanim.
11. Prigovor tužitelja da je u stvarnosti obnašao zapovjednu dužnost brigadira - pukovnika pa da mu je zbog trebalo priznati čin brigadira-pukovnika ovaj Sud nalazi neosnovanim jer operativno obnašanje dužnosti nije formalno i pravno postavljanje na zapovjednu dužnost od strane ovlaštene osobe koje može imati formalno pravne učinke na status djelatne vojne osobe.
12. Prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 14. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
