Poslovni broj: Usž-4482/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Alen Bilić, odvjetnik u Viškovu, Petrci 5b, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Sigurnosno-obavještajne agencije, Zagreb, Savska 39/1, OIB: 94534817607, radi odbacivanja prigovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-174/2025-7 od 17. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-174/2025-7 od 17. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Sigurnosno-obavještajne agencije, klasa: 034-02/22-01/2, urbroj: 539-017011/1768-25-143 od 31. siječnja 2025. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Tužitelj navodi da je postupao na istovjetan način kojim je Visoki upravni sud Republike Hrvatske uputio tužitelja na ostvarivanje svojih prava u presudi broj: UsII - 23/19 od 27. studenoga 2019. U bitnom ističe da je postupao po ustaljenoj praksi te podnio tuženiku prigovor nakon proteka 15 dana od dana predaje zahtjeva te ističe da je neprihvatljivo stajalište da je tužitelj mogao podnijeti prigovor nakon proteka roka od 30 dana od dana predaje zahtjeva. Ističe da je podnio zahtjev na temelju odredbe članka 40. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske kojom je propisano da su sigurnosno-obavještajne agencije dužne na zahtjev građanina u roku od 15 dana pisanim putem obavijestiti ga jesu li prema njemu poduzimane mjere trajnog prikupljanja podataka te vode li se evidencije o njegovim osobnim podacima ili na njegov zahtjev dostaviti mu na uvid dokumente o prikupljenim podacima. Smatra da se primjenom navedene odredbe članka 40. navedenog Zakona pravna zaštita u konkretnom slučaju može ostvariti u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o općem upravnom postupku kojima se regulira postupanje javnopravnih tijela, konkretno u skladu s odredbom članka 156. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da Sud uvaži žalbu, poništi osporenu presudu prvostupanjskog suda te usvoji zahtjev tužitelja za naknadu troškova. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da se tužitelj tijekom cijelog postupka nije pozvao na članak 40. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske. Navodi da ostaje pri svojim navodima iz osporavanog rješenja i odgovora na tužbu. Ukazuje da tužitelj učestalo pokreće sporove pred Upravnim sudom u Rijeci, a koji se okončavaju odbijajućim odlukama te upućuje na članak 8. Zakona o upravnim sporovima i na praksu Europskog suda za ljudska prava. Predlaže da Sud postupi sukladno odredbama članka 8. i 167. Zakona o upravnim sporovima.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 13. siječnja 2025. zatražio putem elektroničke pošte od tuženika odgovor na pitanje raspolaže li tuženik saznanjima evidentiranim u osobnom očevidniku koji navode da je podnositelj zahtjeva, za vrijeme službe u sigurnosno-obavještajnom sustavu u razdoblju od 1992. do 2004. godine činio radnje koje su naštetile djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova iz djelokruga državnih tijela u području obrane, sigurnosno- obavještajnog sustava, vanjskih poslova, javne sigurnosti, kaznenog postupka te znanosti, tehnologije, javnih financija i gospodarstva. Tužitelj je 29. siječnja 2025. izjavio prigovor tuženiku jer o zahtjevu tužitelja od 13. siječnja 2025. nije odlučeno. Nadalje, rješenjem tuženika od 20. siječnja 2025. odbijen je zahtjev tužitelja od 13. siječnja 2025. te je osporenim rješenjem tuženika od 31. siječnja 2025. odbačen prigovor tužitelja od 29. siječnja 2025. kao nepravodoban.
7. Budući da u vrijeme izjavljivanja prigovora još nije protekao rok u kojem je tuženik bio dužan odlučiti o zahtjevu tužitelja od 13. siječnja 2025. pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je prigovor tužitelja osnovano odbačen kao preuranjen.
8. U odnosu na prigovor tužitelja da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 155. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.) prvostupanjski sud osnovano navodi da u konkretnom slučaju nije riječ o postupanju javnopravnog tijela u vezi obavješćivanja o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava. To stoga jer je tužitelj predmetnim zahtjevom tražio dostavu točno određenih podataka kojima raspolaže tuženik, te s tim u vezi nije tražio obavješćivanje o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava. Zbog toga nije riječ o situaciji u kojoj bi tužitelju pravna zaštita bila osigurana kroz institut podnošenja prigovora na temelju članka 122., u vezi s člankom 155. Zakona o općem upravnom postupku.
9. U odnosu na prigovor tužitelja u kojem se poziva na primjenu članka 40. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu („Narodne novine“ broj: 79/06. i 105.) prema kojem su sigurnosno-obavještajne agencije dužne na zahtjev građanina u roku od 15 dana pisanim putem obavijestiti ga jesu li prema njemu poduzimane mjere tajnog prikupljanja podataka te vode li se evidencije o njegovim osobnim podacima nije primjenjiva u predmetnom slučaju. Ujedno se napominje tužitelju da presuda ovog Suda poslovni broj: UsII-23/19 od 27. studenoga 2019. koju navodi nije činjenično jednaka tj. ne primjenjuje se na konkretan slučaj.
10. Kako se navodi žalbe ne mogu ocijeniti osnovanim, to je trebalo temeljem odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.
11. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 14. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
