Poslovni broj: Usž-4880/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Bakrotisak d.d., Garešnica, Graničarska ulica 2/a, OIB: 59728283213, kojeg zastupa opunomoćenik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri d.o.o., u Zagrebu, Ilica 1A/III, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi naplate uvoznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4620/2024-11 od 14. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4620/2024-11 od 14. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-415-05/24-01/39, URBROJ: 513-04-24-3 od 23. rujna 2024. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Koprivnica, KLASA: UP/I-472-01/24-06/1, URBROJ: 513-02-3058/11-24-3 od 8. veljače 2024. kojim je tužitelju utvrđena naknadna naplata razlike uvoznog duga.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da izvješće OLAF-a nikada nije dostavljeno tužitelju pa ne može predstavljati valjani pravni temelj za pokretanje postupka naknadne provjere. Takvim postupanjem smatra tužitelj povrijeđeno je načelo pravne sigurnosti i načelo zaštite legitimnih očekivanja tužitelja. Ističe da aluminijsku foliju koristi isključivo za industrijsku preradu, a ne za kućanstvo, slijedom čega da je riječ o robi koja je izuzeta od primjene antidampinških pristojbi. Dodaje da za međunarodnu robu indijskog podrijetla međunarodna istraga ne postoji, a da je tužitelj dokazao da se aluminijski lim u indijskim proizvodnim pogonima prerađuje u aluminijsku foliju, što da je dovoljan uvjet za stjecanje neovlaštenog podrijetla. Naposljetku navodi da prvostupanjski sud nije naveo razloge zbog kojih nije prihvatio prijedlog za provođenje saslušanja, čime da je povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku te ističe da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužitelj postupao s dužnom pažnjom i u dobroj vjeri. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu i sam riješi upravnu stvar, a podredno da poništi pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik, na temelju dopisa s rezultatom zajedničke misije Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF-a) i tajlandskog ministarstva vanjske trgovine kojim je utvrđeno da aluminijska folija koju su tajlandski izvoznici izvozili u zemlje članice EU ne ispunjava uvjete za tajlandsko nepovlašteno podrijetlo, proveo naknadu provjeru uvoznih carinskih deklaracija za predmetnu robu trgovačkih društava koja su uvozila aluminijsku foliju pa tako i tužitelja. Provjerom je utvrđeno da je predmetna roba koju je uvezao tužitelj pogrešno deklarirana kao da ima tajlandsko i indijsko podrijetlo, a ne podrijetlo Narodne Republike Kine, što je dovelo do izbjegavanja antidampinških pristojbi koje su nametnute na kinesku aluminijsku foliju.
8. Prvostupanjski sud je održao raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a dao strankama mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Odredbom članka 77. točke 1. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10. 10. 2013. s izmjenama i dopunama) propisano je da uvozni carinski dug nastaje stavljanjem robe koja nije roba Unije i koja podliježe plaćanju uvoznih carina u bilo koji od sljedećih carinskih postupaka: (a) puštanje u slobodni promet, uključujući prema odredbama za uporabu u posebne svrhe; (b) privremeni uvoz s djelomičnim oslobođenjem od uvoznih carina. Točkom 3. istog članka Carinskog zakonika propisano je da je dužnik deklarant, a da je u slučaju neizravnog zastupanja osoba za čiji se račun popunjava carinska deklaracija također dužnik.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je puštanjem predmetne robe u slobodan promet po carinskim deklaracijama u kojima je pogrešno naznačeno da ista ima tajlandsko i indijsko podrijetlo, umjesto ispravno kinesko podrijetlo, u kojem slučaju bi uvozniku bila nametnuta antidampinška pristojba, nastao carinski dug, kojeg je tužitelj kao deklarant u obvezi platiti.
11. Prigovor tužitelja da je za pojedinu robu bilo naznačeno indijsko podrijetlo pa da je ista izuzeta od primjene antidampinških pristojbi je neosnovan jer je obrada aluminijske folije u Indiji bila minimalna i obavljena isključivo kako bi se uklonile posljedice antidampinške pristojbe na kinesku aluminijsku foliju, kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud.
12. U odnosu na prigovor tužitelja da mu nije dostavljeno izvješće OLAF-a ovaj Sud nalazi da se radi o tajnoj misiji kojoj je cilj borba protiv prijevara pa neosnovano tužitelj smatra da je s rezultatima takve misije trebao biti upoznat na način da mu se dostavi izvješće. Misija je samo bila temelj za započinjanje postupka naknadne provjere uvoznih carinskih deklaracija trgovačkih društava koja su uvozila predmetnu aluminijsku foliju, s kojim postupkom i rezultatima istog je tužitelj upoznat.
13. Imajući na umu sve navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
16. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 14. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Blanša Turić
