Poslovni broj: Usž-1802/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Iviš, odvjetnik u Splitu, Put Supavla 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Savska 39, OIB: 1868313648, radi povrata putovnice, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1306/2023-9 od 28. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1306/2023-9 od 28. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, klasa: UP/II-215-01/23-01/1, urbroj: 511-01-202-23-4 od 9. ožujka 2023. i Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Hvar, broj: 511-12-26-UP/I-15/2-2018 od 19. kolovoza 2021. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 9. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Hvar broj: 511-12-26-UP/I-15/2-2018 od 19. kolovoza 2021. kojim je točkom I. izreke odbijen zahtjev tužitelja za povrat putovnice serijski broj: [broj putovnice], izdane u Policijskoj postaji Hvar 14. siječnja 2015., a točkom II. izreke toga rješenja poništena je putovnica serijski broj: [broj putovnice] izdana tužitelju u Policijskoj postaji Hvar, s rokom važenja od 14. siječnja 2015. do 31. prosinca 2024.
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Citirajući članak 36. Zakona o hrvatskom državljanstvu ističe da tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu nadležni za odlučivanje o stjecanju hrvatskog državljanstva te se stoga njihovo utvrđenje da tužitelj nije hrvatski državljanin ne smije uzeti u obzir. Smatra da je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik na temelju svoje diskrecijske ocjene ovlašten utvrđivati državljanstvo arbitraran i istim se povređuje pravo iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Smatra da niti jedan propis ne dopušta proglašavanje nepostojećim 25 godina „posjedovanja“ hrvatskog državljanstva uz dokumente koje su mu izdala nadležna upravna tijela te da formalni propust ne može biti osnova za poništavanje osobne iskaznice i oduzimanje identifikacijskih isprava. Smatra da je prvostupanjska presuda neobrazložena jer se prvostupanjski sud nije osvrnuo na sadržaj presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1143/2019 od 4. travnja 2019., koji ima veliki značaj za konkretni predmet. Predlaže da Sud poništi prvostupanjsku presudu i riješi upravnu stvar. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je žalba u cijelosti neosnovana. Smatra da tužitelj ne može upotrebljavati hrvatsku putovnicu jer nije hrvatski državljanin. Ističe da se hrvatsko državljanstvo može dokazati domovnicom koju izdaje matični ured te je Matični ured Pitomača tužitelju protivno Zakonu o hrvatskom državljanstvu 1992. godine izdao domovnicu iako on nije bio hrvatski državljanin jer je prije toga 1989. otpušten iz hrvatskog državljanstva. Zaključuje da tužitelj nije hrvatski državljanin niti je bio u vrijeme izdavanja domovnice 1992. temeljem koje mu je određen matični broj građana, te izdana putovnica i osobna iskaznica, stoga ne može koristiti osobne isprave koje su oduzete i poništene jer bi se radilo o nezakonitom korištenju isprava i podataka koji nisu valjani, što je kažnjivo i protivno javnom interesu. Predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 1. kolovoza 2019. za povrat putovnice izdane u Policijskoj postaji Hvar s rokom važenja do 14. siječnja 2015. do 31. prosinca 2024. Uz zahtjev je tužitelj priložio domovnicu, klasa: 224-01/92-01/7878, urbroj: 15/92-1 koja mu je izdana 12. lipnja 1992. od Matičnog ureda Pitomača. U upravnom postupku izvršen je uvid u obavijest Matičnog ureda Pitomača od 12. srpnja 2016. i pribavljeno je očitovanje Ministarstva uprave Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019. iz kojih proizlazi da tužitelj nije hrvatski državljanin jer je u knjizi državljana upisana bilješka o otpustu tužitelja iz tadašnjeg jugoslavenskog državljanstva broj II/6-UP/I1326/5.1998 od 25. srpnja 1989. te da je brisan iz državljanstva 8. prosinca 1989. Nadalje, proizlazi da u vrijeme izdavanja domovnice, koja je tužitelju pogreškom izdana 12. lipnja 1992. tužitelj nije bio hrvatski državljanin, a niti je naknadno stekao hrvatsko državljanstvo.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenom u upravnom postupku i isprava priloženih tijekom spora te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o putnim ispravama hrvatskih državljana („Narodne novine“ broj: 77/99.- 10/23.) i Zakon o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj: 53/91. – 138/21.)
9. Člankom 1. stavkom 1. Zakona o putnim ispravama hrvatskih državljana propisano je da hrvatski državljanin pod uvjetima propisanim tim zakonom ima pravo na putnu ispravu. Prema stavku 2. navedenog članka Zakona putna isprava je javna isprava kojom se dokazuje identitet i hrvatsko državljanstvo.
10. Prema odredbi članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu hrvatsko državljanstvo se dokazuje važećom osobnom iskaznicom ili putovnicom, a u slučaju da hrvatski državljanin koji nema ni jednu od navedenih isprava hrvatsko državljanstvo dokazuje domovnicom koju, na temelju evidencije o državljanstvu, izdaje matični ured.
11. Slijedom navedenog, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da odluka o izdavanju/povratu putovnice ovisi o tome je li tužitelj u trenutku traženja izdavanja/povratu putovnice bio hrvatski državljanin. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su tuženik i prvostupanjsko javnopravno tijelo bili ovlašteni utvrđivati tu spornu činjenicu u postupku radi povrata putovnice.
12. Tužitelj tijekom upravnog spora i upravnog postupku činjenicu državljanstva dokazuje javnom ispravom, domovnicom, koju je izdao Matični ured Pitomača 1992. Upravna tijela su na temelju obavijesti Matičnog ureda Pitomača od 12. srpnja 2016. i očitovanja Ministarstva uprave Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019. utvrdila da je sadržaj domovnice izdane tužitelju suprotan podacima iz službene evidencije. S obzirom na to da podaci u domovnici kojom tužitelj nastoji dokazati hrvatsko državljanstvo nisu točni i vjerodostojni, da tužitelj na tu okolnosti nije dostavio i predlagao druge dokazne prijedloge te tijekom upravnog postupka i spora nije stekao hrvatsko državljanstvo, pravilno su upravna tijela utvrdila da tužitelj u trenutku izdavanja, traženja povrata putovnice nije bio hrvatski državljanin.
13. Iz navedenog proizlazi da upravna tijela nisu (na temelju diskrecijske ocjene) odlučivala o državljanstvu tužitelja, već su odlučnu činjenicu utvrdila na temelju svih raspoloživih dokaznih sredstava i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenila mjerodavno materijalno pravo. Ujedno, pogrešan je žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo da je tuženik bio ovlašten na temelju svoje diskrecijske ocjene utvrđivati državljanstvo kao i da bi presudom bila povrijeđena ustavna prava tužitelja.
14. Pravno shvaćanje zauzeto u presudi ovoga Suda, poslovni broj: Usž-1143/2019 od 4. travnja 2019. nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari. Presuda je donesena u postupku radi obnove postupka poništenja matičnog broja, osobne iskaznice i putovnice tužitelja te je istom zauzeto stajalište da nisu bile ispunjene pretpostavke za obnovu postupka iz članka 123. stavka 2. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku s obrazloženjem da dopis Matičnog ureda Pitomača nije kasnija ili drugačija odluka nadležnog tijela o prethodnom pitanju. Stoga pravno shvaćanje zauzeto u predmetnoj presudi ne dovodi do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari jer ne utječe na činjenicu da tužitelj u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje putovnice nije bio hrvatski državljanin. Stoga je pozivanje tužitelja na navedenu presudu bespredmetno.
15. Slijedom navedenog, ovaj Sud žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjanju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude iznio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev čime je postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
16. Kako se navodi žalbe ne mogu ocijeniti osnovanim, to je trebalo temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.
17. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 14. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
