Poslovni broj: Usž-72/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja AĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Jonjić, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 183, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe , Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi troškova upravnog spora u predmetu invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke I. izreke i žalbi tužitelja protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2479/2023-24 od 14. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalbe se odbijaju i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2479/2023-24 od 14. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe i odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda točkom I. izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 5.462,20 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku, dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora i sudske pristojbe u preostalom dijelu.
2. Tuženik žalbom osporava točku I. izreke rješenja prvostupanjskog suda zbog pogrešne primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. – dalje: Tarifa) za radnje poduzete u upravnom sporu do 25. studenoga 2023. i nepravilno određenih troškova u skladu s člankom 144. i člankom 147. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je Tarifa toga dana stupila na snagu, a imajući na umu članak 90. stavak 4. i stavak 5. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine", 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.), smatra da tarifa nije zakon i kao takva ne može imati povratno djelovanje. Zbog navedenog smatra da je sud mogao priznati troškove prema novoj tarifi samo za radnje poduzete nakon 25. studenoga 2023., dok je za sve radnje poduzete prije toga dana trebao primijeniti ranije važeću tarifu. Ističe da je sud tužitelju priznao trošak za sastav tužbe u većem iznosu od propisanog prema ranije važećoj tarifi. Predlaže poništiti osporenu točku I. izreke prvostupanjskog rješenja i odlučiti o troškovima upravnog spora u smislu žalbenih navoda.
3. Tužitelj žalbom osporava točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda jer je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova za sastav podnesaka od 24. listopada 2023., 18. kolovoza 2024. i 29. svibnja 2025. te za pristup na ročite za objavu presude. Smatra da tijekom upravnog spora ima pravo izlagati svoja pravna stajališta i da nije propisano da se neće priznati trošak podnesaka u kojima je njegovo stajalište različito od stajališta suda. Ističe da je Tarifom propisana i odvjetnička nagrada za sastav podnesaka kojima dostavlja dokaz o plaćenom predujmu za vještačenje i trošak za pristup na ročište za objavu presude. S obzirom na navedeno smatra da odvjetnik nije obvezan pružati usluge besplatno jer i u slučaju kada nije propisana posebna naknada, odvjetniku pripada naknada po utrošenom satu. U odnosu na ročište za objavu presude smatra da ako je odvjetnik na isto pristupio po sudskom pozivu, onda ima pravo na naknadu troška svog dolaska. Predlaže poništiti osporenu točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda i dosuditi mu daljnji trošak u preostalom dijelu.
Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika smatra žalbu neosnovanom jer i nova i stara tarifa imaju istovjetnu odredbu o primjeni tarife, odnosno da je sud pravilno primijenio tarifu koja je na snazi i koja se primjenjuje na dan donošenja odluke o troškovima spora. Predlaže odbiti žalbu tuženika i potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.
5. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja smatra žalbu neosnovanom i predlaže ju odbiti.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Ispitujući osporeno rješenje prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
8. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, a stavkom 2. da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koji imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
9. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora (stavak 6. istog članka 147.).
10. Iz sudskog spisa proizlazi da je presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI-2479/2023-23 od 11. srpnja 2025., koja je potvrđena ovosudnom presudom, poslovni broj: Usž-4092/2025-2 od 14. siječnja 2026., poništeno rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141 - 02/23-01/03351828613, URBROJ: 341-99-05/3-23-872 od 9. svibnja 2023. (točka I. izreke) i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u
Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03351828613, URBROJ: 341-25-05/3-22-91578 od 27. siječnja 2023. (točka II. izreke), utvrđeno je da je kod tužitelja nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti s uzrokom 70 % ozljeda na radu i njezine posljedice i 30 % bolest, s danom 11. studenoga 2022. (točka III. izreke), te je predmet vraćen prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak radi donošenja rješenja o pravu na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti (točka IV. izreke).
11. S obzirom na to da je sud pravomoćnom presudom poništio osporena rješenja javnopravnih tijela i meritorno tužitelju utvrdio potpuni gubitak radne sposobnosti, tužitelj je uspio u sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavka 1. i stavka 2. te članka 147. stavka 1. i stavka 6. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora i to zatraženi trošak sastava tužbe, sastava podneska od 5. svibnja 2025. i pristup na ročišta od 12. srpnja 2024. i 4. srpnja 2025., u skladu s Tbr. 27/1. alinejom 2., Tbr. 27/2. u vezi s Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife u ukupnom iznosu od 5.000,00 eura s uključenim PDV-om, uz trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 462,20 eura, a što sveukupno iznosi 5.462,20 eura, zajedno sa zateznim kamatama u skladu s člankom 144. stavkom 4. ZUS-a.
12. Međutim, ovaj Sud u konkretnom slučaju ocjenjuje da zatraženi troškovi za sastav podnesaka od 24. listopada 2023., 18. kolovoza 2024. i 29. svibnja 2025. te za pristup na ročite za objavu presude ne predstavljaju opravdani izdatak. Naime, podneskom od 24. listopada 2023. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika u bitnome neosnovano prigovarajući na način dostave spisa upravnog postupka, dok je podnescima od 18. kolovoza 2024. i 29. svibnja 2025. dostavio dokaz o plaćenom predujmu za provođenje medicinskog vještačenja. S obzirom na sadržaj navedenih podnesaka, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se, u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, ne radi o podnescima koji sadrže bitna činjenična i pravna razlaganja koja bi bila od utjecaja na ishod upravnog spora. Pravilno je odbijen i zahtjev tužitelja za trošak pristupa na ročište za objavu presude uz obrazloženje da isti nije bio potreban jer odredbama ZUS-a nije propisano uručenje presude na ročištu niti tužitelju od dana objave teče rok za žalbu protiv presude. Imajući na umu navedeno, prema ocjeni ovog Suda, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja u odnosu na točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda koja je donesena pravilnom primjenom članka 144. stavka 1. ZUS-a.
13. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na primjenu tarife kod donošenja odluke o troškovima upravnog spora, treba napomenuti da je točkom II. izreke ovosudne presude, poslovni broj: Usoz-55/2024-21 od 18. srpnja 2025. odbijen zahtjev za ocjenu zakonitosti Tbr. 52. stavka 3. Tarife jer je ocijenjeno da je navedena odredba prijelazne naravi, što znači da, sama po sebi, ne može imati povratno djelovanje koje zabranjuje članak 90. stavak 4. Ustava i da prije nego što sud ili drugo tijelo donese odluku o troškovima postupka niti jedna stranka nije stekla neko pravo niti joj je naređena bilo kakva obveza, da bi se uopće moglo raditi o njezinom povratnom djelovanju.
14. Imajući na umu navedeno, kao i Tbr. 52. stavak 3. Tarife/23, kojim je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pravilno je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o troškovima spora smatrao da treba primijeniti odredbe Tarife jer je ista bila na snazi u vrijeme donošenja osporenog rješenja.
15. Stoga razlozi koje tuženik iznosi u žalbi nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda u odnosu na troškove upravnog spora te tuženik nije doveo u sumnju zakonitost točke I. izreke osporenog rješenja prvostupanjskog suda, koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
16. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
17. Tužitelj potražuje u odgovoru na žalbu i trošak sastava tog podneska u ukupnom iznosu od 625,00 eura. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a.
18. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1., članka 147. stavka 1. i članka 144. stavka 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 14. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
