Poslovni broj: Usž-4092/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja SŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Jonjić, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 183, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2479/2023-23 od 11. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2479/2023-23 od 11. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/23- 01/03351828613, URBROJ: 341-99-05/3-23-872 od 9. svibnja 2023. (točka I. izreke) i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03351828613, URBROJ: 341-25-05/3-22-91578 od 27. siječnja 2023. (točka II. izreke). Točkom III. izreke presude utvrđeno je da je kod tužitelja nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti s uzrokom 70 % ozljeda na radu i njezine posljedice i 30 % bolest, s danom 11. studenoga 2022., te je točkom IV. izreke presude predmet vraćen prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak radi donošenja rješenja o pravu na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 27. siječnja 2023., kojim se tužitelju, dosadašnjem korisniku invalidske mirovine, priznaje i dalje zbog profesionalne nesposobnosti za rad pravo na invalidsku mirovinu.
3. Tužitelj žalbom pobija točku III. izreke presude prvostupanjskog suda. Navodi da je uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti sugeriran od strane sudske vještakinje, pri čemu se ne slaže sa zaključkom da potpuna nesposobnost za rad nije u cijelosti uzrokovana pretrpljenom ozljedom na radu. Smatra da ako je do nastanka i štetnih posljedica bolesti došlo tek nakon zadobivanja ozljede na radu, onda se potpuni gubitak radne sposobnosti u cijelosti mora dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s ozljedom na radu. Ističe da je sudska vještakinja u nalazu i mišljenju primjenjivala pravo, iako je dužna samo dati svoju ocjenu njegovog medicinskog stanja primjenom pravila medicinske struke. Navodi da je sudska vještakinja suglasna da je ozljeda na radu uzrok svih njegovih zdravstvenih poteškoća, uključujući i bolesti koje su se razvile, zbog čega mu nije jasno zašto kao uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti nije u cijelosti utvrdila ozljedu na radu. Predlaže ovom Sudu da poništiti pobijanu točku III. izreke prvostupanjske presude i sam otkloni nedostatke na koje ukazuje u žalbi, podredno vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj u žalbi ponavlja navode iz upravnog postupka i upravnog spora zbog čega predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući točku III. izreke presude Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Predmetni upravni postupak pokrenut je po službenoj dužnosti radi obavljanja kontrolnog pregleda u skladu s rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 10. svibnja 2021., kojim je tužitelju, kod kojeg je zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznato pravo na invalidsku mirovinu.
8. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje radi ponovne ocjene radne sposobnosti tužitelja. Prema nalazu i mišljenju Vijeća vještaka Područnog ureda Zagreb od 13. siječnja 2023. (na ocjenu iz ranijeg nalaza i mišljenja od 11. studenoga 2022. vještak-revizor nije dao suglasnost), proizlazi da su vještaci uzeli u obzir godine života tužitelja, njegovu stručnu spremu (SSS autoelektričar), ukupne godine mirovinskog staža (27 godina), da je u mirovini od 31. prosinca 2013. zbog profesionalne nesposobnosti za rad uz kontraindikacije, da mu je ranije priznata ozljeda na radu na osnovi koje je promijenjen uzrok profesionalne nesposobnosti za rad iz bolesti u posljedicu ozljede na radu 100 % te svu dostupnu medicinsku dokumentaciju o liječenju.
9. Imajući na umu navedeno, institucionalizirana tijela vještačenja oba stupnja, Vijeće vještaka od 13. siječnja 2023. i Vijeće viših vještaka od 17. ožujka 2023. su u nalazima i mišljenjima utvrdila da kod tužitelja i dalje postoji profesionalna nesposobnost za rad uz kontraindikacije jer se kod tužitelja radi o kroničnom bolnom sindromu slabinske kralježnice, a prisutna je i povremena križobolja uz iritaciju koljena L5 desno, pri čemu nije zabilježeno pogoršanje zdravstvenog stanja.
10. U upravnom sporu proveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji prim. dr. sc. Mariji Zavalić, spec. medicine rada. Nakon iscrpne analize medicinske i druge dokumentacije u spisu, a posebno uzimajući u obzir opis poslova koje tužitelj obavlja prema 2-IN obrascu, ocijenila je da je kod tužitelja do dana drugostupanjskog vještačenja u upravnom postupku nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO). Stalna sudska vještakinja utvrđuje da je uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti 70 % ozljeda na radu i njezine posljedice (prolaps diska s trajnim posljedicama) i 30 % bolest (smanjen mobilitet kretnji u segmentu C2- C3, C3-C4, obostrana gonartroza, autoimuna bolest štitnjače s recidivima i neurotske tegobe), a kao dan nastanaka iste navodi 11. studenoga 2022., kada je pregledan od strane Vijeća vještaka u upravnom postupku, bez potrebe kontrolnog pregleda. Otklonivši sve prigovore tužitelja na pisani nalaz i mišljenje od 1. travnja 2025., sudska vještakinja je prilikom usmenog saslušanja na ročištu održanom 4. srpnja 2025. u cijelosti ostala kod danog nalaza i mišljenja.
11. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je svoju odluku pravilno utemeljio na nalazu i mišljenju sudske vještakinje jer je nalaz jasan, potpun i obrazložen te utemeljen na medicinskoj i drugoj dokumentaciji u spisu. Naime, bitna činjenica pogoršanja zdravstvenog stanja koje je dovelo do potpunog gubitka radne sposobnosti, utvrđena je medicinskim vještačenjem na osnovi cjelokupne medicinske dokumentacije u spisu predmeta. U obrazloženju pobijane presude detaljno su opisane promjene zdravstvenog stanja tužitelja kao posljedice ozljede na radu i bolesti od kojih tužitelj boluje, koje su od utjecaja na njegovu radnu sposobnost, a imajući na umu opis poslova koje je obavljao, pravilno je utvrđeno da je kod tužitelja nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, uzrokovan 70 % ozljedom na radu i 30 % bolešću. Sud je postupio u skladu s ovlaštenjem iz članka 49. stavka 1. i stavka 3. ZUS-a, iz kojeg razloga je prigovor tužitelja, da je pobijanom presudom pogrešno prihvaćen nalaz i mišljenje sudske vještakinje jer je uzrok njegovog potpunog gubitka radne sposobnosti 100 % ozljeda na radu, valjalo odbiti.
12. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da su rješenja javnopravnih tijela nezakonita te je sam riješio stvar na način naveden u izreci pobijane presude. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise naveo razloge zašto je tako postupio, odgovorivši pri tome na sve navode tužitelja. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.
13. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud. Naime, nalaz i mišljenje sudske vještakinje je, i prema ocjeni ovoga Suda, potpun i uvjerljiv te dan u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena predmetna upravna stvar. Promatran u cjelini otklanja sve dvojbe na koje ukazuje tužitelj te jasno i valjano iznosi sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari.
14. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje proizlazi da je u skladu s nalogom suda detaljno analizirala medicinsku (od 24. veljače 2004. do 6. svibnja 2022., s posebnom analizom endokrinoloških i psihijatrijskih nalaza) i drugu dokumentaciju u spisu (opis poslova tužitelja i sva medicinska vještačenja iz upravnih postupaka vezano za ocjenu tužiteljeve radne sposobnosti) te je istu ocijenila u smislu članka 39. ZOMO-a. Pri tome proizlazi da je sudska vještakinja svoju ocjenu uzroka tužiteljevog potpunog gubitka radne sposobnosti i datuma nastanka iste dala na osnovi tijeka liječenja i zabilježenih promjena u njegovom zdravstvenom stanju, odnosno činjenice pogoršanja zdravstvenog stanja. Kako je u nalazu i mišljenju dana medicinska ocjena zdravstvenog stanja tužitelja u skladu s pravilima medicinske struke, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim prigovor tužitelja da je sudska vještakinja, uz medicinsku, dala i pravnu ocjenu u odnosu na njegovu invalidnost.
15. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
16. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
17. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 14. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
