Poslovni broj: Usž-4658/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara , u upravnom sporu tužitelja TU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, Selska cesta 90/B – Hruševečka 3, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi određivanja mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4237/2024- 9 od 23. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4237/2024-9 od 23. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-552-06/24-03/20, URBROJ: 524-11-01/1-24-3 od 13. rujna 2024. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Zaprešić, KLASA: UPI- 552-06/24-04/8, URBROJ: 139-108-05/6-24-3 od 23. svibnja 2024., kojim je tužitelju određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu DU (točka 1. izreke), sa svrhom zaštite interesa maloljetnog djeteta i praćenja obiteljskih prilika rizičnih za pravilan rast i razvoj maloljetnog djeteta (točka 2. izreke), u trajanju od dvanaest mjeseci, počevši od 1. lipnja 2024. do 31. svibnja 2025. (točka 3. izreke). Za voditeljicu mjere imenovana je KU te je određeno da će imenovana navedenu mjeru provoditi u skladu s individualnim planom i programom provođenja mjere, koje će izraditi stručni tim navedenog tijela (točka 4. izreke rješenja). Točkom 5. izreke rješenja određeno je da je roditelj za vrijeme trajanja mjere dužan surađivati, omogućiti područnom uredu uvid u stambene prilike, davati istinite osobne i obiteljske podatke, kao i podatke o prihodima i imovini, obavještavati nadležni područni ured o svakoj promjeni adrese stanovanja, pridržavati se uputa i savjeta voditeljice mjere i područnog ureda te prihvaćati pruženu pomoć i potporu, pridržavati se individualnog plana i programa provođenja mjere, a ako roditelj ne pokaže spremnost na suradnju u provođenju mjere, područni ured će predložiti sudu određivanje druge mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u roku od petnaest dana od isteka vremena na koje je mjera određena, odnosno odmah nakon što se pokaže da roditelj nije spreman prihvatiti pruženu pomoć i potporu. Točkom 6. izreke rješenja određeno je da je voditeljica mjere dužna posjećivati obitelj i pružati potporu roditelju i djetetu u skladu s rješenjem o određivanju mjere, odnosno individualnim planom i programom rada provođenja mjere te jednom mjesečno dostavljati nadležnom područnom uredu izvješće o provedbi mjere, a petnaest dana prije isteka roka na koje je mjera određena izraditi i dostaviti nadležnom područnom uredu završno izvješće o provedbi mjere,
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ističe da sud nije proveo sve dokaze koje je predložio, a što je utjecalo na potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja. Navodi da je sud izvršio uvid u spis upravnog postupka, dok njegove dokazne prijedloge uopće nije razmatrao niti je dao valjano obrazloženje za takvo postupanje. Pri tome smatra da su povrijeđena načela saslušanja stranaka, utvrđivanja materijalne istine i jednakosti oružja. Smatra da u konkretnom slučaju nije bilo razloga za određivanje mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu jer između njega i djeteta nije bilo problema niti su postojali propusti i pogreške u ostvarivanju roditeljske skrbi. Smatra da je prisutan u životu djeteta i da sve odluke koje se odnose na dijete donosi u njegovom najboljem interesu. Ističe da u osporenom rješenju prvostupanjskog javnopravnog tijela nisu navedene pogreške i propusti koji bi opravdavali izricanje mjere. S obzirom na to da je sud neosnovano odbio tužbeni zahtjev, neosnovanim smatra i odluku o troškov ima upravnog spora. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti radi određivanja mjere stručne pomoći i potpore tužitelju, u ostvarivanju skrbi o mlt. DU, a nakon provedenog postupka procjene ugroženosti prava i dobrobiti djeteta. Tijekom upravnog postupka izrađena je Lista za procjenu razvojnih rizika djeteta, Lista za procjenu roditeljskih snaga, Lista za procjenu sigurnosti djeteta, donesen je zaključak stručnog tima prvostupanjskog javnopravnog tijela od potrebi određivanja predmetne mjere tužitelju te je izvršen uvid u cjelokupnu osobnu dokumentaciju roditelja i djeteta.
8. U prvostupanjskom upravnom sporu sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju dokumentacije pribavljene u upravnom postupku i spisa predmeta te je na takvo činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, članak 140., članak 141. stavak 1. i članak 142. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, 103/15., 98/19. i 47/20. - dalje: ObZ).
9. Mjera stručne pomoći i potpore je u konkretnom slučaju adekvatno određena s obzirom na to da je radi zaštite prava i dobrobiti maloljetnog djeteta ocijenjena potreba praćenja uvjeta u kojima dijete odrasta kako bi mu se pružila stručna pomoć i zaštita, a roditelju ukazalo na propuste i pogreške u ostvarivanju roditeljske skrbi te pružila pomoć i podrška u lakšem nošenju sa zahtjevnom roditeljskom ulogom . Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su javnopravna tijela iznijela uvjerljive razloge za određivanje mjere, a koji proizlaze iz provedenog upravnog postupka.
10. Neosnovani su žalbeni navodi koji se odnose na određivanje mjere tužitelju zbog postojanja propusta i pogrešaka u ostvarivanju roditeljske skrbi. Konkretna mjera stručne pomoći i potpore određena je tužitelju s obzirom na to da je komunikacija stručnih djelatnika prvostupanjskog javnopravnog tijela s tužiteljem bila otežana uz njegovo odbijanje preporučenih intervencija, dok je majka djeteta bila suradljiva i nije odbijala preporučene intervencije, što upućuje na zaključak da nije bilo pogodovanja majci djeteta. Pri tome je posebno istaknuto da je takvo ponašanje i postupanje tužitelja otežalo i produžilo postupanje stručnih tijela u cilju zaštite dobrobiti i interesa maloljetnog djeteta. Ovaj Sud ističe da i pod pretpostavkom da utjecaj ponašanja pojedinog roditelja na konkretnu situaciju u obrazloženju prvostupanjskog tijela nije eksplicitno odmjeren, javnopravna tijela iznijela su dostatne razloge za određivanje mjere, a koji razlozi proizlaze iz cjelokupnog spisa predmeta.
11. Pri tome se tužitelju posebno napominje da je određena mjera privremenog karaktera s ciljem pružanja stručne pomoći i otklanjanja pogrešaka i propusta u ostvarivanju roditeljske skrbi, a koja mjera se neće provoditi nakon isteka razdoblja za koje je određena ako je ispunila svoju svrhu. Imajući na umu međusobni odnos tužitelja i njegove bivše supruge, koji se nesporno održava na njihovo zajedničko dijete (zaključak stručnog tima od 13. veljače 2024.), ponašanje tužitelja tijekom postupka te okolnost da se svi postupci u kojima sudjeluje dijete provode prvenstveno u cilju zaštite njegovih prava i interesa, odnosno da bi dobrobit djeteta, kako roditeljima, tako i tijelima koja provode postupak, trebala biti primarna, pravilno je ocijenjeno da je tužitelju potrebna mjera stručne pomoći i potpore kako bi savjesno i odgovorno ispunio svoju osnovnu roditeljsku zadaću, a to je skrb o djetetu.
12. Tužitelju je, u skladu s člankom 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP), u upravnom postupku omogućeno očitovati se na zaključak stručnog tima prvostupanjskog javnopravnog tijela i na predloženu mjeru, pa stoga tužiteljevo nezadovoljstvo određenom mjerom nije od utjecaja a i svojim je ponašanjem otežao postizanje cilja i svrhe postupka, te takvi prigovori nisu odlučni za donošenje drugačije odluke niti je na roditeljima da procjenjuju postoje li uvjeti za određivanje neke od mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, načina na koji će se vršiti nadzor nad ostvarivanjem skrbi o djetetu ili određivanje obveze roditeljima po pojedinoj aktivnosti.
13. Prvostupanjski sud, u skladu s člankom 49. ZUS-a, slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Imajući na umu da je predmet ovog upravnog spora određivanje mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio nepotrebnim provođenje predloženih dokaza saslušanjem tužitelja, voditeljice mjere i djelatnika prvostupanjskog javnopravnog tijela te priklopom spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: POb-170/2022 jer se konkretna mjera određuje s obzirom na procjenu svih okolnosti koje su ključne za ocjenu je li roditelj u mogućnosti ostvarivati roditeljsku skrb, pri čemu je od presudnog utjecaja okolnost ugroženosti razvoja djeteta, zbog čega dokazni prijedlozi koje je predložio tužitelj nisu prikladni za utvrđivanje činjenica odlučnih za rješavanje predmetne upravne stvari.
14. Kako je tužitelj tijekom cjelokupnog postupka bio omogućen u iznošenju svih činjenica i dokaza radi rješavanja predmetne upravne stvari, a tijekom upravnog spora ga je zastupao profesionalni opunomoćenik kojemu je dana mogućnost očitovati se na sve navode tuženika u skladu s člankom 6. ZUS-a i prisustvovao je raspravi, ovaj Sud ocjenjuje da je tužitelju u potpunosti omogućeno sudjelovanje u postupku te zaštita njegovih prava i interesa, zbog čega nisu povrijeđena pravila postupka na koje ukazuje u žalbi, dok odbijanjem dokaznog prijedloga za njegovim saslušanjem ne znači da mu je onemogućeno sudjelovanje u upravnom sporu.
15. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Prema ocjeni ovog Suda pobijana presuda je donesena na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, dok povrede pravila postupka i ustavnih prava tužitelja ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja ili sudske samovolje.
16. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
17. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 14. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
