Poslovni broj: Usž-4451/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zaspisničara, u upravnom sporu tužiteljice ŠB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Filip Simić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Filip Simić i Lara Tončić, Pula, Dobrilina 12, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1361/2025-7 od 22. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1361/2025-7 od 22. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25-01/216, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od 28. svibnja 2025. i vraćanje predmeta na ponovni postupak. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502-03/25-02/6781, URBROJ: 338-18-02-25-2 od 27. veljače 2025., kojim se tužiteljici dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji:

S06.4 (Epiduralno krvarenje), S00.8 (Površinska ozljeda ostalih dijelova glave) i S 06.6 (Traumatsko subarahnoidalno krvarenje) ne priznaju ozljedom na radu koja se dogodila 24. siječnja 2025. te joj se u vezi s navedenim dijagnozama ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda da se uzimanje artikala koje je namjeravala kupiti po završetku radnog vremena ne može shvatiti kao aktivnost obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužne za nastavak radnog procesa. Također neosnovanim smatra i zaključak suda da nije koristila odmor odnosno stanku na koju ima pravo na temelju članka 73. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.). Ističe da tuženik uopće ne osporava da se štetni događaj dogodio u 18:01 sati, a što je točno polovica njezinog radnog vremena i na osnovi čega se može zaključiti da je koristila stanku. Pri tome ističe da stanku nije koristila za odmor, već za upoznavanje s ponudom dućana u kojem radi kako bi nakon radnog vremena mogla kupiti nužne proizvode po prihvatljivoj cijeni. S obzirom na navedeno, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u cijelosti suglasan s pobijanom presudom te da ostaje kod svih navoda iznesenih tijekom upravnog postupka i upravnog spora. S obzirom na to da smatra da je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).

8. Prema članku 66. stavku 1. točki 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine", 80/13., 137/13., 98/19., 33/23. i 105/25. – dalje: Zakon), koji se primjenjuje u konkretnoj situaciji, ozljedom na radu smatra se ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznog kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima. Točkom 3. toga članka ozljedom na radu prema tome Zakonu smatra se i ozljeda nastala na način iz točke 1. toga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.

9. Člankom 67. točkom 1. Zakona propisano je da se ozljedom na radu ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).

10. Iz spisa predmeta razvidno je da je poslodavac tužiteljice, Plodine d.d., podnio prijavu o ozljedi na radu u kojoj je naveo da je do ozljede došlo za vrijeme redovitog rada kada je 24. siječnja 2025. u 18,00 sati, prilikom skidanja robe s police na odjelu drogerije tužiteljica pri silasku s plastične stolice za penjanje zakoračila u „prazno“ te pala na leđa udarivši glavom o policu. Izvješće uz prijavu o ozljedi na radu ispunio je nadležni izabrani doktor opće medicine koji je istu ovjerio potpisom i pečatom, a tužiteljici su utvrđene ozljede pod dijagnozama šifri prema MKB-10: S06.4, S00.8 i S06.6. Tijekom postupka pribavljen je zapisnik Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zaštite na radu, KLASA: 116 -04/25-07/22, URBROJ: 443-02-02-09-25-6 od 12. veljače 2025., u kojem je detaljno opisano postupanje po samom ozljeđivanju tužiteljice, obavljenim razgovorima s tužiteljicom, VB (voditeljicom) i KB (očevitkinjom) te je utvrđeno da kod poslodavca tužiteljice nisu utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu.

11. U upravnom sporu prvostupanjski sud je nakon održane usmene rasprave, uvidom u spis upravnog postupka, kao i ocjene provedenih dokaza utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju pobijane presude iznio je kronologiju upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, ocijenio provedene dokaze te je naveo mjerodavne propise koji su primijenjeni u konkretnom slučaju. Imajući na umu činjenicu da provedeni dokazi nedvojbeno upućuju na zaključak da se tužiteljica ozlijedila prilikom obavljanja aktivnosti koje nisu u vezi s ispunjavanjem radnih zadataka prodavačice na odjelu delikatesa, to je u smislu članka 67. točke 2. Zakona pravilno tužbeni zahtjev odbijen.

12. U predmetnom slučaju pravilno je utvrđeno da je tužiteljica bila raspoređena na odjel delikatesa, da je ozljedu doživjela na odjelu drogerije jer je otišla po deterdžent koji je bio na policama, a kojeg je namjeravala kupiti za svoje potrebe u kući (izjava od 7. veljače 2025.), kada je prilikom skidanja robe s police pri silasku s plastične stolice za penjanje zakoračila u „prazno“ te pala na leđa udarivši glavom o policu, da zamjenici poslovođe VB nije bilo poznato da bi tužiteljica bila upućena na odjel drogerije radi obavljanja pojedinih radnih zadataka, već iz njezine izjave od 27. siječnja 2025. proizlazi da joj nije poznato što je tužiteljica radila na tom odjelu jer je bila raspoređena na odjel delikatesa.

13. Imajući na umu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da do ozljeđivanja tužiteljice nije došlo u okviru radno pravnih aktivnosti u smislu članka 66. stavka 1. Zakona, već pri obavljanju aktivnosti koje nisu u vezi s ispunjavanjem radnih zadataka tužiteljice (prodavačica na odjelu delikatesa), zbog čega se ne mogu dovesti u direktnu uzročno-posljedičnu vezu s poslovima koje je po nalogu poslodavca trebala obavljati u vrijeme ozljeđivanja niti su ozljede nastupile u okviru radnog odmora s ciljem obnove psihofizičke i radne sposobnosti.

14. Prvostupanjski sud, u skladu s člankom 49. stavkom 1. i stavkom 3. ZUS-a, slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Prvostupanjski sud je dostatno obrazložio zašto u konkretnom slučaju, imajući na umu članak 66. i članak 67. Zakona, smatra da je činjenično stanje dostatno utvrđeno i naveo razloge zbog kojih navodi tužiteljice nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Dokazni prijedlozi koje je tužiteljica predložila odnose se na činjenice koje tijekom upravnog postupka i upravnog spora nisu bile sporne, već je jedino sporna bila primjena prava, odnosno činjenica može li se aktivnost uslijed koje je ozljeda nastala podvesti pod članak 66. Zakona, a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud (točka 40. obrazloženja pobijane presude).

15. Polazeći od navedenog, kao i činjenice da niti jedan dokaz ne dovodi u sumnju zaključak o ozljedi tužiteljice i načinu njezina nastanka, a koji tužiteljica u skladu s člankom 49. stavkom 4. i člankom 51. stavkom 1. ZUS-a nije dovela u sumnju, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio mjerodavne odredbe Zakona.

16. Pri tome ovaj Sud primjećuje da je tužiteljica tijekom upravnog postupka davala različite izjave u pogledu činjenice zašto se u trenutku ozljeđivanja našla na odjelu drogerije (imala je vremena, pa je otišla uzeti deterdžent za kućne potrebe, kontrolirala je rok trajanja proizvoda ili je iste ravnala u ravninu s drugim proizvodima te, konačno, da je bila na pauzi i odlučila uzeti deterdžent kojeg je namjeravala kupiti za potrebe u kući), pri čemu tijekom upravnog spora i u ovdje podnesenoj žalbi ustraje kod tvrdnje da je bila na pauzi jer se ozljeda dogodila na pola radnog vremena. Međutim, o navedenoj činjenici tužiteljica, zamjenica poslovođe niti očevitkinja nisu iskazivale tijekom inspekcijskog nadzora, navedeno nije utvrđeno zapisnikom o provedenom inspekcijskom nadzoru od 12. veljače 2025. niti je tužiteljica dostavila dokaze u smislu članka 51. stavka 1. ZUS-a (pravilnik o radu, ugovor o radu ili pisanu odluku o rasporedu) kojima bi dokazala svoje tvrdnje. S obzirom na navedeno, ovaj Sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala da je do ozljeđivanja došlo prilikom aktivnosti obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužne za nastavak radnog procesa koja bi se mogla podvesti pod članak 66. stavak 1. Zakona, već iz podataka spisa predmeta proizlazi da je ozljeda nastala kao posljedica aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti iz članka 67. stavka 1. Zakona.

17. Slijedom svega navedenog, pravilno je ocijenio prvostupanjski sud da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu članka 66. Zakona te da nema osnove za priznavanje tužiteljici prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

18. Tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja.

19. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

20. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 14. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan