Poslovni broj: Usž-2800/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr.sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Borisu Grguriću, odvjetniku u Ogulinu, Josipa bana Jelačića 8, OIB: 53026287085, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1497/2023-25 od 3. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1497/2023-25 od 3. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 141-02/23-01/03952015930, URBROJ: 341-99-05/3-23-1693 od 27. lipnja 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 27. lipnja 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03952015930, URBROJ: 341-07-05/3-22-7016 od 11. ožujka 2023. kojim se tužitelju, korisniku invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti i dalje priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti koja je dijelom uzrokovana bolesti 60% koja je nastala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom je uzrokovana 40 % bolešću izvan tih okolnosti.

3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga.

3.1. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje sudske vještakinje Marije Zavalić od 14. srpnja 2015. iz parničkog postupka koji je vodio radi naknade štete pred Općinskim sudom u Karlovcu, poslovni broj: P-338/2002. Tim nalazom i mišljenjem je pravilno utvrđeno da je gubitak radne sposobnosti u 70% uzrokovan bolešću koja je nastala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, dok je u 30% uzrokovan bolešću izvan tih okolnosti. Navodi da je prvostupanjski sud uzeo u obzir samo nalaz i mišljenje Medicine rada, Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, a budući da se radi o istovrsnoj instituciji što se tiče stručnosti i oblasti vještačenja kao i tuženik, smatra da je bilo potrebno saslušati vještakinju Zavalić i usporediti suprotne nalaze i mišljenje sudskih vještaka. Ističe da je prvostupanjski sud odbijanjem navedenih dokaznih prijedloga povrijedio pravo na pravično suđenje na njegovu štetu. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži i naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik osporava osnovanost žalbe tužitelja te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 8. lipnja 2008. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti dijelom uzrokovane bolešću (PTSP) 60% koja je nastala zbog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i dijelom uzorkovana bolešću (depresivna simptomatologija vezana uz druge životne okolnosti, posljedica ozljede iz 1998. godine – tubularni vid, tegobe lokomotornog sustava, oštećenje živaca, polineuropatija, degenerativne bolesti lokomotornog sustava, kolitis, smetnje prostate, hipertenzija) 40% izvan tih okolnosti.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 7. siječnja 2021. za ponovnu ocjenu radne sposobnosti zbog pogoršanja zdravstvenog stanja.

8.1. U upravnom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Zagreb od 11. ožujka 2023. kojim je ocijenjeno da kod tužitelja i dalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, dijelom uzrokovan bolešću 60% koja je nastala u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske i dijelom uzrokovan bolešću 40% izvan tih okolnosti.

8.2. Po žalbi tužitelja u drugostupanjskom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu od 24. svibnja 2023. kojim je potvrđeno utvrđenje iz nalaza i mišljenja od 11. ožujka 2023.. Ocijenjeno je da zaostalo bolesno stanje i nadalje uvjetuje opću nesposobnost za rad, uzrok je i dalje 60% bolest nastala zbog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (PTSP s trajnim promjenama i depresivnim pomakom), a 40% bolest koja nije u vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu (depresivna simptomatologija vezana uz druge bolesti i životne okolnosti, posljedice ozljede iz 1998. - tubularni vid, tegobe lokomotornog sustava, oštećenje živaca, polineuropatija; degenerativne bolesti lokomotornog sustava, kolitis, smetnje prostate, hipertenzija).

8.3. Tuženik je rješenje o žalbi tužitelja donio na temelju nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda u Zagrebu od 24. svibnja 2023.

9. U sudskom sporu izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika te je provedeno sudsko-medicinsko vještačenje po prim. dr. sc. Jeleni Macan, dr. med., specijalistici medicine rada i sporta kao predstavnici Medicine rada, Instituta za medicinska istraživanja i medicine rada u Zagrebu.

10. Sudska vještakinja je u nalazu i mišljenju od 17. veljače 2025. potvrdila da je uzrok opće nesposobnosti za rad tužitelja bolest nastala zbog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 60%, a posljedice ozljeda i bolest koje su izvan tih okolnosti 40%. S obzirom na tužiteljevu razinu obrazovanja i zanimanja (autolimar/prodavač srednje stručne spreme) smatra da opisana kombinacija trajnih tjelesnih, psihičkih i osjetilnih zdravstvenih poremećaja (oštećenje funkcije desne ruke, teže oštećenje vida, bolni sindrom slabinske kralježnice, PTSP s trajnim promjenama osobnosti) dovodi do njegove opće nesposobnosti za rad. Navodi da je pretežiti dio trajnog poremećaja psihičkog funkcioniranja tužitelja uzročno-posljedično povezan sa sudjelovanjem u Domovinskog ratu (PTSP s trajnim promjenama osobnosti i depresivnim poremećajem), dok su ostali trajni zdravstveni poremećaji koji utječu na radnu sposobnost tužitelja uzročno-posljedično povezani sa ozljedama koje je zadobio u prometnoj nezgodi 1998. godine ili se radi o bolesti koja nije uzročno-posljedično povezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

11. Tužitelj je u podnesku od 18. ožujka 2025. osporavao pravilnost nalaza i mišljenja sudske vještakinje te je dostavio nalaz i mišljenje sudske vještakinje Marije Zavalić od 14. srpnja 2015. Navodi da je nalazom i mišljenjem od 14. srpnja 2015. utvrđeno da je do prometne nesreće iz 1998. bio radne sposobnosti u postotku od 70% u odnosu na zdravu osobu, dok nakon nesreće više nije bio radno sposoban te da je prometna nesreća uzrokovala 30% gubitka radne sposobnosti. Smatra da je istim pravilno utvrđen omjer uzroka gubitka radne sposobnosti. Predlaže da se nalaz i mišljenje od 14. srpnja 2015. dostavi Medicini rada i da se povede saslušanje sudske vještakinje Marije Zavalić u svojstvu svjedoka.

12. Sudska vještakinja je na raspravi održanoj 20. svibnja 2025., ostala u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 17. veljače 2025. Pojašnjava da medicinska dokumentacija kojom se služila prilikom izrade nalaza obuhvaća razdoblje od 1991. do 2020. dok se vještak u parničnom postupku služio dokumentacijom od 1995. do 2006. te je također imala na raspolaganju i zdravstveni karton tužitelja. Stoga podaci na temelju kojih su izrađeni nalazi nisu istovjetni te ujedno nisu usporedivi s obzirom na različite zadaće i kriterije procjene. Navodi da u trenutku izrade nalaza iz 2015. nije bilo moguće utvrditi da su promjene u smislu PTSP-a i anksiozno-depresivnog stanja kod tužitelja bile trajnog karaktera jer se tužitelj prije prometne nezgodne 1998. liječio pod predmetnim dijagnozama u razdoblju od rujna 1995. do listopada 1996., a nakon toga se više do prometne nezgode nije liječio psihijatrijski. Takvo je liječenje upitno jer u navedenom razdoblju o istom nema zapisa u zdravstvenom kartonu tužitelja, odnosno nema upisa o propisanim lijekovima u svrhu liječenja te se radi o razdoblju koje je iskustveno prekratko u smislu dijagnostike da bi se u istom moglo utvrditi kako se radi o trajnom stanju, a posebno uzevši u obzir činjenicu što je tužitelj 1997. imao stresnu situaciju koja je rezultirala njegovim naknadnim služenjem zatvorske kazne (dugotrajan sudski proces), a 1998. prometnu nezgodu. Bez tih stresnih događaja koji su uslijedili nakon navedenog liječenja ne može se tvrditi tijek PTSP-a kojeg je liječio prije tih događaja (od 1995. do 1996.).

13. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud na temelju suglasnih nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka i sudske vještakinje pravilno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.; dalje: Zakon) i utvrdio da su upravna rješenja donesena u pravilno provedenim postupcima, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

14. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

15. Sud smatra da je sudska vještakinja Jelena Macan, predstavnica Medicine rada, Instituta za medicinska istraživanja i medicine rada u Zagrebu, izradila nalaz i mišljenje po pravilima struke, jasno i argumentirano, potpuno i uvjerljivo, u skladu s pravilno postavljenim zadatkom, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar. Na sva dodatna pitanja tužitelja vještakinja je odgovorila konkretno i jasno i time učvrstila nalaz, mišljenje i ocjenu.

16. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza saslušanja sudske vještakinje Marije Zavalić u svojstvu svjedoka nepotrebnim budući da je relevantno činjenično stanje utvrđeno na temelju suglasnih nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka i sudske vještakinje Jelene Macan. Sudska vještakinja u ovom upravnom sporu iznijela je razloge zašto utvrđenje iz nalaza i mišljenje sudske vještakinje koji je izrađen u parničnom postupku u 2015. godini nije relevantan za ocjenu omjera uzroka gubitka radne sposobnosti koja se utvrđuje u 2025. godini. Osim što je nalaz i mišljenje sudske vještakinje u ovom sporu izrađen na temelju opsežnije medicinske dokumentacije, korištene su i drugačije metode procjene predviđene Zakonom i Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 96/23.). Ovaj Sud također primjećuje da u nalazu i mišljenju od 14. srpnja 2015. koje je dostavio tužitelj, radna sposobnost tužitelja je razmatrana samo u odnosu na bolest PTSP i u odnosu na posljedice ozljeda iz prometne nesreće iz 1998. godine, dok nije razmatran i utjecaj bolesti koje nisu povezane sa sudjelovanjem u Domovinskog ratu (degenerativne bolesti lokomotornog sustava, kolitis, smetnje prostate, hipertenzija). Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanja sudske vještakinje Marije Zavalić u svojstvu svjedoka. Time što prvostupanjski sud nije prihvatio daljnje dokazne prijedloge tužitelja nije mu ujedno i onemogućeno raspravljene u upravnom sporu niti su mu povrijeđena prava iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.) i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. pročišćeni tekst; 8/99. – ispravak; 14/02., 1/06. i 13/17.). Također, tužitelju nije uskraćeno pravo koje proistječe iz načela „jednakosti oružja“ budući da navedeno načelo ne znači ujedno da se svakom prijedlogu stranke treba udovoljiti, nego znači da stranke pred sudom trebaju imati jednake procesne mogućnosti, a sud ovisno o okolnostima svakog konkretnog slučaja ocjenjuje je li prijedlog stranke osnovan.

17. Slijedom navedenog, Sud žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja, odnosno sudske samovolje. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode.

18. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

19. S obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu 14. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Mira Kovačić