Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: 7Kž-264/2023-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog kao predsjednika vijeća, te Gorana Miličevića i Dinka Kruneše kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv D. F., zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11 i 144/12, – nadalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama općinskog državnog odvjetnika u Zadru i optuženika D. F., podnesene po branitelju-odvjetniku, protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 81K-519/2014 od 24. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2024,

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i optuženika D. F., kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 81K-519/2014 od 24. siječnja 2023., optuženik D. F., proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi
sa stavkom 1. KZ/11., te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a temeljem odredbe članka 56. KZ/11., mu je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem odredbe članka 69. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Predmetna mjera može trajati do prestanka roka provjeravanja, a najdulje 3 godine. Optuženik je upozoren po odredbi članka 58. stavka 5. KZ/11., da se uvjetna osuda može opozvati ako bez opravdanog razloga bude kršio sigurnosnu mjeru iz članka 69. KZ/11., koja mu je određena uz uvjetnu osudu.

1.2. Temeljem odredbe članka 148. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. i stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22 - nadalje: ZKP/08.) sud je optuženika obvezao platiti troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.153,77 eura (8.693,05 kuna), te na ime paušala trošak od 100,00 eura(753 kuna) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude, pravodobno je podnio žalbu državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati, prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

3. Žalbu protiv iste presude podnio je optuženik D. F., po branitelju S. K., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi odgovornosti.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08., spisi su dostavljeni Županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika.

6. Neosnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud je valjano utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, pa je tako od olakotnih okolnosti cijenio osobne i imovinske prilike optuženika, dakle, činjenicu da je bez imovine, da je sudionik Domovinskog rata, odlikovan, činjenicu dosadašnje neosuđivanosti, dok nije našao otegotnih okolnosti na strani optuženika.

7. Naime, prema izvodu iz kaznene evidencije optuženik dosada nije osuđivan, stoga, nije dopušteno pozivati se na raniju eventualnu osuđivanost koja je obuhvaćena rehabilitacijom.

8. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u
dijelu u kojem obrazlaže postojanje otegotnih i olakotnih okolnosti i upravo suprotno
žalbenim prigovorima, ocjena je ovoga suda, kao drugostupanjskog suda, da je kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, uz primjenu članka 56. KZ/11., odnosno uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, primjerena ostvarenju svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

9. Stoga, uvjetna kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci nije preblaga, za predmetno kazneno djelo, te će se kaznom zatvora u navedenom trajanju, uz navedeni rok provjeravanja, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.

U odnosu na žalbu optuženika.

10. Žalitelj se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, o postojanju koje obrazlaže da pogrešno utvrđeno činjenično stanje prelazi u bitnu povredu kaznenog postupka, a što posljedično rezultira donošenjem osuđujuće presude iz pogrešnih razloga, bez dokaza. Time se žalitelj stvarno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je stoga u povodu žalbe, po službenoj dužnosti ispitana pobijana presuda u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08.

Takvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

11. Žalitelj u žalbi navodi da je oštećenica apsolutno nevjerodostojan svjedok i to ne samo zbog činjenice da je inkriminirane prigode bila pod značajnim utjecajem alkohola, već i zbog činjenice da ista prvotno nije željela teretiti optuženika, da bi kasnije, u fazi glavne rasprave, bez nazočnosti optuženika iskazivala i opisivala optuženika kao najgoru osobu na svijetu, opisujući sva zlostavljanja i ponižavanja koja je od njega trpjela punih 16 godina, koliko je trajala njihova izvanbračna zajednica. Nadalje, žalitelj smatra da je iskaz oštećenice u cijelosti neživotan i nelogičan, te da se treba primijeniti u konkretnoj pravnoj situaciji pomoćno pravno pravilo „in dubio pro reo“.

11.1. Suprotno žalbenim navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud ocijenio iskaz oštećene kao svjedoka, utvrdivši da ista može biti svjedok, da je za to sposobna i to na temelju njezinog psihijatrijsko – psihologijskog vještačenja, iz kojega je utvrđeno da iako ima psihičkih poteškoća od dugogodišnjeg optuženikovog zlostavljanja, zbog čega se kod nje razvio PTSP, to nije umanjila njezinu percepciju događaja, niti njezinu sposobnost da bude vjerodostojan svjedok u postupku.

11.2. Iz navedenog razloga s pravom je prvostupanjski sud ocijenio iskaz oštećenice istinit i vjerodostojan i na njemu zasnovao svoje činjenično utvrđenje i u konačnosti svoju odluku o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika.

11.3. Na pravilno utvrđenje činjeničnog stanja prvostupanjskog suda ukazuje i psihijatrijsko vještačenje optuženika kojim su potvrđeni navodi iz iskaza oštećene kako ju je optuženik stalno optuživao da ima ljubavnika, istim vještačenjem je utvrđeno da se radi o osobi s paranoidnim crtama, promijenjenom osobnosti radi dugotrajne konzumacije alkohola, impulzivnog karaktera, sa PTSP-om i depresivnim poremećajima.

11.4. Zaključno, pravilno je prvostupanjski sud doveo u svezu iskaz oštećene i obranu optuženog, te iz toga izveo zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.

12. Suprotno prigovoru žalitelja, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je, nakon brižljive i kritičke ocjene izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo ispravan zaključak da su se u ponašanju optuženog stekli bitni elementi terećenog kaznenog djela.

13. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za
vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na iste.

14. Žalitelj u žalbi ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, no istu ne argumentira, pa je pobijana presuda ispitana u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. i drugostupanjski sud nije utvrdio da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika, a na što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

15. Žalitelj u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o kazni, te je pobijana presuda, sukladno članku 478. ZKP/08. ispitana i u tom pravcu.

15.1. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor, vrsta i mjera kazne pri čemu su u obzir uzete sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za optuženika. Kao olakotno sud je optuženiku cijenio osobne i imovinske prilike optuženika, činjenicu dosadašnje neosuđivanosti, dok nije našao otegotnih okolnosti na strani optuženika.

15.2. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, visinu
propisane kazne za počinjeno kazneno djelo, sud smatra kako se svrha kažnjavanja
u odnosu na njega može postići i s izrečenom uvjetnom osudom, s čime se u cijelosti slaže i ovaj drugostupanjski sud.

15.3. Kao što je to već gore navedeno izrečena uvjetna kazna zatvora, nije prestroga, a niti preblaga za predmetno kazneno dijelo, te će se sa njom imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08.

Vukovar, 8. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća
Nikola Bešenski