REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5614/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Sonja Vizjak, odvjetnica u Kostreni, protiv tuženice CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Primorac, odvjetnik u Rijeci, uz sudjelovanje mlt. JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], mljt. LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], mljt. ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po posebnoj skrbnici UC u [adresa], radi razvoda braka, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ob-56/2025-2 od 4. studenoga 2025., kojim je djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P Ob-5/2024-30 od 10. lipnja 2025., na sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ob-56/2025-2 od 4. studenoga 2025., kojim je djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P Ob-5/2024-30 od 10. lipnja 2025. postavljajući slijedeće pravna pitanja:
„1) Je li sud ovlašten, u smislu članka 10. Zakona o parničnom postupku i u svezi s člankom 153. stavkom 3. istog zakona, izreći stranci novčanu kaznu zbog navodne zlouporabe procesnih ovlasti u situaciji kada stranka nije pravodobno uplatila predujam za provođenje dokaza vještačenjem, ili je sud prije izricanja kazne dužan primijeniti blaže mjere koje omogućuju otklanjanje eventualne zlouporabe te osiguravaju uredno i ekonomično vođenje postupka?
2) Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno učinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka kada je stranci izrekao novčanu kaznu zbog neuplate predujma za trošak vještačenja, umjesto da – koristeći ovlast iz članka 153. stavka 3. Zakona o parničnom postupku – odustane od provođenja dokaza vještačenjem koji se zbog neuplate predujma nije mogao provesti?
3) Je li sud u obiteljskom parničnom postupku ovlašten provesti dokaz vještačenjem i u slučaju kada stranka ne uplati pravodobno predujam, s obzirom na to da je vještačenje nužno radi utvrđivanja najboljeg interesa djeteta, te može li sud u takvoj situaciji sukladno odredbi članka 153. stavka 4. Zakona o parničnom postupku rješenjem naknadno naložiti stranci naknadu troška vještačenja i po ispunjenju uvjeta, ukoliko stranka ne podmiri troškove vještačenja, staviti potvrdu ovršnosti na to rješenje radi osiguranja naplate tih troškova?
4) Je li stranci povrijeđeno ustavno pravo na pristup sudu iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava time što je kažnjena novčanom kaznom zato što, zbog nedostatka financijskih sredstava, nije mogla podmiriti predujam za troškove vještačenja?“ pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da u pogledu postavljenih pravnih pitanja praksa viših sudova nije jedinstvena. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da mu je pobijanom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14) i čl. 6. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija).
2. Odgovorom na prijedlog tužitelj osporava navode iz prijedloga i predlaže da se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbaci jer odluka o novčanoj kazni stranke nije odluka kojom se okončava postupak i protiv koje bi u smislu čl. 400. st. 1. ZPP bilo dopušteno podnošenje revizije.
3. Prema članku 400. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije. U postupku u povodu prijedloga za dopuštenje revizije i revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude.
4. Pobijanim rješenjem suda drugog stupnja preinačeno je prvostupanjsko rješenje kojim je tuženici izrečena novčana kazna, koja odluka nije rješenje kojim se postupak pravomoćno završava i stoga podnošenje revizije protiv takve odluke nije dopušteno (na isti način i Rev x 1214/13-2 od 26. ožujka 2014., Rev 915/12-3 od 5. veljače 2016. i dr.).
5. Slijedom navedenog je temeljem čl. 389.a st. 1. u svezi sa čl. 400. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
