REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5399/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Lenka Banjanin, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Hrvatske udruge za informacijsku, komunikacijsku i elektroničku tehnologiju – Mipro, Rijeka, Jadranski trg 1/II, OIB: 67645105540, koju zastupa punomoćnik Ivan Primorac, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola broj Gž R-111/2025-2 od 24. srpnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-11/2020-48 od 15. svibnja 2025. ispravljena rješenjem istog suda broj Pr-11/2020-51 od 4. lipnja 2025., u sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž R-111/2025-2 od 24. srpnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-11/2020-48 od 15. svibnja 2025. ispravljena rješenjem istog suda broj Pr-11/2020-51 od 4. lipnja 2025., zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je osporio navode tužiteljice iz prijedloga i predložio revizijskom sudu prijedlog odbiti.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. st. 1. ZPP, vijeće je ocijenilo da pitanja koja je tužiteljica naznačila u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Naime, prvo i drugo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer je odgovor na prvo pitanje sadržan u odredbi čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, dok su pretpostavke koje moraju biti ispunjene za pristup stranke revizijskom sudu izrijekom propisane odredbama ZPP koje se odnose na prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju.
4.1. Treće pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, koje se sastoji od više pitanja, dijelom nije pravno pitanje jer je odgovor na isto sadržan u odredbi čl. 10. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) kao i u čl. 8. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) te čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), dok u preostalom dijelu odgovor na isto ovisi o činjeničnim i pravnim okolnostima svakog konkretnog slučaja pa u tom dijelu nije važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.2. Odgovor na četvrto i peto pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije ovisi o činjeničnim i pravnim okolnostima svakog pojedinog predmeta pa stoga u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP ta pitanja nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi.
5. Odluke sudova na koje se tužiteljica poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije, navodeći ih kao razloge važnosti za naznačena pravna pitanja, nisu odgovarajući razlozi važnosti za ista jer su donesene u činjeničnim i pravnim okolnostima drugačijim od onih u ovom predmetu.
6. Stoga pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu u smislu čl. 385.a stavak 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su nižestupanjski sudovi u postupku u kojem je donesena pobijana presuda počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njezino pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija).
8. Sadržaj tužiteljičinog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. U odnosu na navode iz prijedloga za dopuštenje revizije da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba navesti da odredbe čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
9. Budući da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred drugostupanjskim sudom bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu je odbačen na temelju čl. 389.a st. 1. i st. 4. ZPP.
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
